Stare fotografije pričaju – Turska svadba na mostu u Mostaru, 1900.tih
Stare fotografije pričaju – Turska svadba na
mostu u Mostaru, 1900.
Čudno je to koliko stare fotografije mogu
ispričati priča i bez toga da imaju bilo kakav popratni tekst. Naime,
skupljajući i arhivirajući stare slike Mostara, naišao sam na nekoliko slika za
koje se može reći da su slikane isti dan, možda i u vremenskom razmaku od samo
nekoliko minuta, ili se na dvije različite fotografije nalaze iste osobe, motivi
ili događaji. Ova činjenica i nije neko veliko čudo, kad se uzme u obzir da su
krajem 19-og i početkom 20-og stoljeća rijetki imali fotografske aparate, pa su
fotografi običavali jedan te isti motiv snimati u nekoliko navrata, ne znajući
koja će fotografija uspjeti. Ako bi uspjelo više njih – svaku su stavljali u
opticaj. Na svoje su staklene fotografske ploče bilježili prošlost, a za
vjerovati je da su slike razvijali širom Europe (Budimpešta, Beč, Trst), jer
potrebne opreme nije bilo u ovom kraju Balkana. Stoga su se i događale razne
pogreške, od toga da je razvijena fotografija urađena naopako (u inverziji) ili
su se potpisivala imena jednih gradova na slikama koje su predstavljale sasvim
drugi objekt u drugom mjestu. Mnoge slike su naknadno retuširane, pa su
fotografi dali oduška svojoj umjetničkoj mašti bojeći krovove u crveno (iako su
u Mostaru poznati krovovi od bijelih kamenih ploča), ili nošnje u paleti
kričavih boja. Zasad ću zaobići ovu temu grešaka na fotografijama i možda se
vratiti na nju nekom drugom prigodom.
No, krenimo redom s fotografijama koje
sam najavio na početku. Prva u seriji onih koje prikazuju motiv snimljen u
razmaku od samo nekoliko minuta je snimak „turske svadbe“ (naime, tako glasi
naslov fotografije na njemačkom jeziku), a koja se odigrava na mostu Franje
Josipa nekih 1900-ih godina. Na slici se vidi razdragana kolona svatova koju
predvode tri konjanika od kojih je krajnje lijevo barjaktar s turskom i iznad
nje još jednom (nepoznatom) zastavom. Vidi se novi hotel Neretva otvoren 1892.
g., Banja još nije bila izgrađena, a na Musali je mnoštvo drveća. Na mjestu gdje
će kasnije biti izgrađena Banja ljudi iz okolnih sokaka žure kako bi ugledali
mladu i mladoženju. Jasno razaznajemo da je tadašnji most građen iz dva dijela,
prvi (onaj do Musale) se oslanja na dvije kamenom građene stope, dok je ostatak
mosta oslonjen na dvije betonske kolone. Most je imao običnu željeznu ogradu,
kraj koje je mnoštvo radoznalaca koji prate kolonu. Većina muškaraca imaju
standardnu muslimansku nošnju s čakširama priljubljenim iz listove nogu, a prema
gore široke i komotne. Mnogi imaju silahe oko pasa gdje su se u ono doba čuvale
sve dragocjenosti, novac, osobne isprave, a na glavama svi redom imaju fesove.
Među radoznalima uz ogradu mosta se ističu djeca, u prvom planu trojica od kojih
jedan gleda u kameru, a druga dvojica pogledom prate konjanike. Oni su ujedno i
poveznica s drugom slikom, na kojoj vidimo iste te dječake u prvom planu. Onaj s
prve slike opet gleda u kameru, jer mu je očigledno ona mnogo zanimljivija od
svadbe, dok druga dvojica naslonjeni na ogradu i dalje promatraju kolonu.
Konjanici i zastava su isti i na ovoj fotografiji i možemo sa sigurnošću
ustvrditi da su ove dvije slike nastale u razmaku od jedne ili dvije
minute.
Tibor Vrančić
napomena: fotografije možete vidjeti u pravoj
veličini ako kliknete na sliku.
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen