15.06.2013.
Hladno, točeno i lastavice, u Mostaru 1904. godine
U Mostaru 1904. godine
(tekst je već bio objavljen na blogu
memorylimit.blogger.ba, ali je zbog problema na blogeru, izbrisan, kao i veliki
broj postova ostalih blogera, u periodu 10. - 29. maj 2013.
godine)
Pregršt interesantnih svjedočenja o Mostaru
dao je August Heimer, Šveđanin, nastalih na njegovom putovanju po BiH od 20 – 27
augusta 1903.g. Putovanje je inicirano kao posljedica njegovog učešća na devetom
medjunarodnom kongresu geologa u Beču, a koju je organizirala Austro-Ugarska
monarhija u sve svoje dijelove zemlje. Kada
se vratio u Švedsku, Heimer je objavio svoja zapažanja te je tako nastala
zanimljiva knjiga „Kroz Bosnu I Hercegovinu“ 1904.godine. Knjigu je sa švedskog
jezika preveo Dr.Izet Muratspahić.
„Za vrijeme naše šetnje kroz tijesne tihe
sokake četvrti Zahuma, očaralo nam je oči divno zelenilo koje se tu posvuda
javlja. Slijedili smo jedan tok rijeke Radobolje koja snabdijeva vodom novi
mostarski vodovod i protječe pored više malih kafanskih bašča. Zavirili smo u jednu od njih koju je posjedovala jedan
Njemica, a čiji čovjek je bio vodnik I klase u Mostaru. Tamo smo dobili dobru
čašu piva koje je hladjeno u ovoj ledenoj riječici. Jedan dud s ogromnim obujmom
zasjenio je bašču i kuću u čijoj gostinskoj sobi su mnogobrojne lastavice imale
svoja gnijezda, pa lete unutar i van. To je jedna lijepa osobina kod
istočnjačkog naroda da se medju njima nikad ne proganjaju ili zatvaraju ptice,
nikad ne preopterećuju konje i druge tegleće životinje preko njihovih moći.
Često su oni stupali u svadju s doseljenim Italijanima koji po svom domaćem
običaju ne mogu gledati pticu, a da ona ne leži ispržena na tanjuru pred njima.
Vlada je takodjer smatrala da mora preduzeti mjere zaštite životinja. I mada
gomile ptica grabljivica bešumnim mahanjem krila lebde iznad Mostara, ipak ove
bašče daju krov nad glavom još jednom broju kliktavih ptica pjevačica i za
vrijeme blagih proljetnih noći može čovjek usred grada čuti stotine slavuja kako
pjevaju. Pravi baščanski dio grada nalazi se duž desne obale Neretve gdje voda
Radobolje pada u jednom malom vodopadu. Mnogobrojni mali riječni rukavci
navodnjavaju kukuruzna i duhanska polja i stvaraju čarobne bašče u kojima zriju
smokve i šipci. Još jedno posebno idilično mjesto preostaje mi ovdje da pomenem.
Neretva ima velike špilje, očigledno nekad izdubljene rijekom, a u njima i
baščama iza njih postavljena je pivnica. Tamo je divno svježe i čovjek se osjeća
dobro raspoložen. To čine takodjer i stotine lastavica koje ne hajući za ljude
lete unutar i van, a imaju svoja gnijezda u prostoriji.. Odavde takodjer ima
divan pogled nad Neretvom čija se divlja ljepota baš u gradu najbolje
ističe”.
Fotografije Mostar iz 1904.
.
.
.
pod pećinom danas
.
.
lastavica
.
.
.
priredio: Smail Špago
14.06.2013.
Moral, vladanje, uvrede, klevete u srednjem vijeku u Mostaru
Moral, vladanje, uvrede, klevete u srednjem vijeku u
Mostaru
Iz Sidžila mostarskog kadije 1632-1634
(453 – Registracija o moralnom vladanju građana)
(Povod pisanju dokumenta) je ovo:
Husein-čelebi pred časnim šerijatskim sudom, u prisutnosti hadži-Balizade
Ibrahima čelebije, dao je ovu izjavu:
„Neka on dodede svoga sina Mustafu čelebiju na svijetli šerijatski
sud“.
Ibrahim čelebi na to je odgovorio:
“On je zajedno sa mnom na jednom mjestu, ali nisam u mogućnosti da ga
dovedem”.
Na to je Husein-čelebi rekao:
„Zahtjevam da se saslušaju lica koja se nalaze ovdje na sudu i kažu kakvo
je Mustafino vladanje“.
Kad je od uglednih ljudi iz grada Mostara zatraženo da se izjasne o
vladanju spomenutog Mustafe, svi su posvjedočili da je lošeg vladanja Na
traženje je upisano u sidžil.
Šuhud-ul-hal:
Osman-efendija, Sulejman-efendija, Abdi-efendija, Jusuf-čelebi i
drugi.
(454 Dokazivaje uvrede)
Ibrahim-beg, pred svijetlim šerijetskom sudom, dao je izjavu:
“Moj sin Mustafa nazivao je svog brata kopiletom. I svakog dana on
vrijeđa“.
Na traženje Huseina čelebije (to) je upisano.
Šuhud-ul-hal
Gore spomenuti.
(455 - Dokazivanje uvrede)
(Povod pisanju dokumenta) je ovo:
Husein-čelebi pred časnim šerijetskim sudom u prisutnosti Voje
Mustafa-bega, dao je ovakvu izjavu:
„On je nazvao moju sestru kahpijom. Zahtijevam da se ispita i sačini
zapisnik o tome“.
Poslije saslušanja i opozivanja istinitosti izjave, kad je zatražen dokaz
koji bi bio u skladu s njegovim navodima, korektni ljudi Jusuf-aga, sin Čejvan
spahije i Bali-beg, sin Jahje, pristupili su šerijatskom sudu radi svjedočenja.
Kad je zatraženo da svjedoče, izjavili su:
“Istina je da je Mustafa beg nazvao kahpijom sestru Huseina čelebije. Nama
je to poznato i o tome svjedočimo”.
Pošto je svjedočenje primljeno, na traženje je upisano.
Šuhud-ul-hal
Gore spomenuti.
(456 – Dokazivanje klevete)
(Povod pisanju dokumenta) je ovo:
Husein-čelebi pred svijetlim šerijatskim sudom u prisutnosti Ibrahim-bega,
sina hadži-Balije, dao je izjavu:
„Ibrahim-čelebi (tvrdi) kako moja supruga ima više ljubavnika u Gabeli i da
se zbog toga tamo zadržava“.
(Zahtijevam) da se ispita i da se o tome sačini zapisnik.
Poslije saslušanja i osporavanja izjave Mahmud-beg i Mustafa-čelebi dali su
kao svjedoci izjavu koja se podudara s očitovanjem Huseina čelebije.
Na traženje upisano u sidžil.
Šuhud-ul-hal
Gore spomenuti.
(u drugoj dekadi zilhidžeta 1042 (19-28. juna1633.)
.
.
(Sidžil Mostarskog kadije 1632 – 1634, prevod sa staroturskog, uvod i
bilješke: Muhamed A. Mujić, IKRO Prva književna komuna, Mostar,
1987.)
nepoznate riječi:
sidžil – sudski protokol
kadija – šerijatski sudija
kadiluk – prostor koji pokriva nadležni šerijatski sud
šerijatski sud – sud prema islamskim propisima (prema Kur’anu)
šuhud ul hal – svjedok na sudu
hadži – onaj koji je obavio hadž
efendija – imam, hodža
beg - gospodar
ćehaja – domaćin
čelebija – gospodin
kahpija – bludnica
kopile – kurvin sin, vanbračno dijete (podrugljivo)
aga – gazda
spahija – veleposjednik, konjanik u turskoj vojsci
(Riječnikkarakterističneleksikeubosanskomjeziku,
Isaković, 1993.)
.
.
Pojašnjenje situacije zapisane u četiri sidžila Mostarskog kadije 1633.
godine.
Teško je pohvatati sve konce.
Mustafa čelebija je sin Ibrahima čelebije, i lošeg je vladanja
Husein čelebija tuži Mustafu da je on njegovu sestru nazvao kahpijom
(bludnicom)
Ugledni ljudi grada Mostara su potvrdili da je Mustafa lošeg
vladanja.
Čak i Mustafin otac potvrđuje da je Mustafa svoga brata nazvao kopiletom i
da ga vrijeđa.
Ugledni ljudi su potvrdili da je Mustafa nazvao kahpijom sestru Ibrahim
čelebije.
Ali, Husein čelebija tuži i Ibrahim čelebiju, kako on tvrdi, da i njegova
žena ima više ljubavnika u Gabeli i da se zbog toga tamo zadržava.
Ugledni ljudi su dali izjavu koja se podudara sa očitovanjem Huseina
čelebije.
Sve ovo se dešavalo pred Mostarskim kadijom u drugoj dekadi zilhidžeta
1042. godine, ili od 19. do 28. juna 1633. godine.
Pa budi pametan!
priredio: Smail Špago
13.06.2013.
Hronogram izgradnje Starog mosta
Hronogram povodom gradnje mosta u Mostaru 974. godine po Hidžri ili 1566.
godine ispjevao je i mostarski pjesnik i muderis Hasan poznatiji kao Hasan Zijai
al-Mostari koji je umro od kuge 1584.
HRONOGRAM GRADNJE MOSTA U MOSTARU 974 (1566)
Neka je vesela duša sultana Mehmeda!
Sagradio je legate i spomenike kao što je ovaj.
Nek je takodjer sretno Sulejmanovo vrijeme,
Njegova vladavina je uspjela u gradjenju.
Zalaganjem nazira ovo se dovrši.
Napisa mu hronogram "Luk snage".
Kad po ebdžed-sistemu (svako od 28 slova arapskog pisma ima svoju brojnu
vrijednost) preračunamo brojnu vrijednost slova hronostiha, koji je sadržan u
riječima "kudret kemeri", dobićemo godinu 974 po Hidžri (počinje 18. jula 1566.
i traje do 7. jula 1567.) Znamo li još da je sultan Sulejman umro pod Sigetom 4.
septembra 1566. godine, onda izlazi da je most dovršen u vremenu od 18. jula do
4. septembra 1566. godine. Dakle, u drugoj polovini jula ili u avgustu 1566.
godine sagradjen je Stari most i pušten u saobraćaj kako navodi H. Hasandedić u
knjzi "Spomenici kulture turskog doba u Mostaru". Sarajevo 1980.
godine.
(iz teksta: Ovjekovječeni kameni luk, Nusret Omerika, časopis Most, broj
108-109 (19-20 nova serija), godina XXIV novembar-studeni/decembar-prosinac
1998.)
na gornjoj slici: crtež Starog mosta iz Otomanskog perioda.
na donjoj slici: crtež Starog mosta iz časopisa “Life” 1875, sa tekstom
iznad slike:
Supplement to the illustrated
London news, sept 4. 1875,
i tekstom ispod slike:
The insurrection in the Hercegovina: Mostar
priredio: Smail Špago
12.06.2013.
Kontra zaborava
Šiš
Jedna skoro zaboravljena stvar u modernim domaćinstvima, pogotovo u
ovo vrijeme automata za kafu, kojekakvih latte machiatto ili ness kaffee.
Šiš je imalo svako domaćinstvo, bez obzira jesu li stanovali u svojoj kući
ili u stanu. U dvorištu je bilo određeno mjesto gdje bi se za fina vremena
podložila vatrica i onda počeo okretati šiš. Moralo se povremeno povirivati na
ova mala vratašca, da se kafa ne bi prepržila, a kad jedna tura bude gotova,
istresala bi se na papirnu podlogu, najčešće papir od vreće od brašna, da se
ohladi, a u šiš bi se stavljala druga tura i sve tako dok se ne poprži kilo ili
dva sirove, zavisi koliko bi se kupilo. U stanu bi se kafa u šišu pržila na
vatrenom šporetu ili fijakeru, tako što bi se skinula ona kola iznad ložišta i
polako okretao šiš, a po istoj se proceduri provjeravao kvalitet prženja. kad bi
kafa bila sva popržena, samljela bi se prva tura za probu, i onda bi se majstoru
davala ocjena, kako je ispržio kafu. Kafa se razlikovala i po porijeklu.Dugo
vremena kod nas se mogla kupiti sirova kafa, ili arapska, takozvana arabika, ili
brazilske kafe, od kojih je minas po opštoj procjeni bio najbolji, a bilo je još
i drugih vrsta. Kafa pod nazivom parana nije bila popularna, imala je malo
drugačiji okus,ljući, a bila je malo i jeftinija od minasa. Kad bi se stiglo u
goste i napravila kafa, ako bi imala imalo drugačiji ukus, slijedilo je pitanje
“da nije parana”, a onda bi se domaćica pravdala, da je bilo nešto do šiša i da
je kafa sigurno prava minas, jer ne daj bože, gdje bi ona kupovala jeftiniju
kafu za goste.
(fotosi:smajorizvanbegović)
12.06.2013.
Samo se slike pamte!
Samo se slike dugo pamte, riječi već sutradan promijene svoj red!
Zulfikar Zuko Džumhur
Zulfikar Zuko Džumhur
12.06.2013.
Prošlost
Prošlost je dobro mjesto da ponekad navratiš, ali ne i da ostaneš...
11.06.2013.
Bećari, nekad u Mostaru
Bećari srednjeg vijeka u
Mostaru
Iz Sidžila mostarskog kadije 1632-1634
(452 – Sud izdaje upozorenje)
(povod pisanju dokumenta) je ovo:
Časni šerijatski sud izdao je upozorenje da neki bećari, koji se zabavljaju
u dućanima, što se nalaze u mahali Hafiza hodže, ne izlaze iz tih dućana poslije
sunčeva zalaska i ne šetaju. Upisano u sidžil.
U drugoj dekadi zilhidžeta 1042 (19-28. juna 1633.)
Šuhud-ul-hal:
Sulejman-efendija, Osman-efendija i Muslihudin halifa.
(SidžilMostarskogkadije
1632 – 1634, prevodsastaroturskog,
uvodibilješke:
MuhamedA. Mujić,
IKROPrvaknjiževnakomuna,
Mostar, 1987.)
nepoznate riječi:
sidžil – sudski protokol (Kreševljaković 1935, 57)
kadija – šerijatski sudija
kadiluk – prostor koji pokriva nadležni šerijatski sud
šerijatski sud – sud prema islamskim propisima (prema Kur’anu)
šuhud ul hal – svjedok na sudu
bećar – samac, neženja
dućan – trgovačka radnja
mahala – naselje
efendija – imam, hodža
halifa – zastupnik
(Riječnikkarakterističneleksikeubosanskomjeziku,
Isaković, 1993.)
mahala Hafiza hodže – na glavnoj ulici kod pozorišta
(Sve do 1932. godine nalazila se u Mostaru na uglu M. Tita i Riste Milićevića (Temimove) ulice jedna džamija s vitkom kamenom munarom i šadrvanom koja je bila poznata pod imenom Hafiz hodžina džamija. Ne zna se kada je sagrađena a ni kako je bilo ime njenom osnivaču. O ovom vakifu znamo samo to da je učen (hodža) i svakako bogat čovjek. Džamija je sagrađena prije 1631. godine što se može utvrditi na temelju sidžila (protokola) mostarskog kadije iz spomenute godine u kome se spominje Hafiz hodžina mahala. Ovaj vakif bio je prvi poznati hafiz Mostara.)
ilustracije: fotografije iz filma „Derviš i smrt», Zdravka
Velimirovića
priredio: Smail Špago
10.06.2013.
Steċak duše moje
Steċak duše moje, Izložba: Promocija Bosanskohercegovačke kulture održana u
Rotterdamu, Holandija. 1. i 2. juna 2013. godine,
.
.
.
Eksponat i stihovi: Stećak duše moje, autor: Zdenko Bošković, prevodi uz malu pomoć Mostarske raje širom svijeta
.
.
.
Eksponat i stihovi: Stećak duše moje, autor: Zdenko Bošković, prevodi uz malu pomoć Mostarske raje širom svijeta
.
.
.
.
.
.
.
.
Steċak duše moje
by Zdenko Bošković
Bez imena i znamenja
Bez plemena i biljega
Na vrh brijega
kraška stijena.
Vjetrovima okaljena
I snovima obojena
Jedna sjena omeđena
Kroz vremena
Moja duša sahranjena.
(maj 2013.)
Stećak of my soul
No names and marks
No tribe and signs
At the top of the hill
A karsty rock.
Tempered by the winds
And with dreams painted
A shadow bounded
through time
My soul is buried.
No tribe and signs
At the top of the hill
A karsty rock.
Tempered by the winds
And with dreams painted
A shadow bounded
through time
My soul is buried.
(prevod:Tibor Vrančić)
Stećak meiner Seele
Ohne Namen und Zeichen
Ohne Stammen und Abzeichen,
Karstfelsen
Am Bergspitze
Vom Winde verweht
Von Träume geträumt
Von Schatten beschatten
Von Zeit befreit
Meine Seele im Frieden.
(prevod:Smail Špago)
Stećak de mon âme
Sans le nom et etiquettes
Sans la tribu et les marqueurs
Au sommet d’un mont
une roche karstiques
Par des vents tempérée
Et par des rêves peinturée
Une ombre de l’ombre
Au fil du temps
Mon âme enterrée.
Sans la tribu et les marqueurs
Au sommet d’un mont
une roche karstiques
Par des vents tempérée
Et par des rêves peinturée
Une ombre de l’ombre
Au fil du temps
Mon âme enterrée.
(prevod:Nermina Zilić)
(Izložba, Promocija Bosanskohercegovaćke kulture je održana u Rotterdamu,
Holandija. 1. i 2. juna 2013 godine, eksponat: Stećak duše moje, Autor: Zdenko
Bošković)
09.06.2013.
Putovanje kroz vrijeme
Putovanje kroz vrijeme
Hotel Neretva, 12 desetljeća u 12 slika
Biser Austro - ugarske arhitekture, hotel Neretva ili hotel Narenta
(kako su ga zvali u ono doba), izgrađen je 1892.godine.
Čim se grad počeo širiti prema zapadu, te izgradnjom novog mosta preko
rijeke Neretve (1882.g.), stekli su se i uvjeti i potreba za jednim europskim,
reprezentativnim hotelom. Time se unosi duh Europe sa novim tipom gostinjskih
soba, sala za sastanke ili čitanje tadašnjeg europskog tiska, živom glazbom
klavira, Sacher tortom i Wiener šniclom, i to pripravljenim od strane kuhara
dovedenih specijalno iz Praga.
„...Među najljepšim gradskim građevinama je i ranije pomenuti hotel
Neretva, koji je izgrađen u maurskom stilu. Na strani gdje se nalazi vrt postoji
čarobna veranda gdje se rado sjedi uvečer, kada raznoliko južno drveće lagano
šumi, kada mjesec u punoj jasnoći sija na tamnoplavom nebeskom svodu, a Neretva
se čuje u blizini kako huči udarajući u stijenje u svom koritu i u
obale...
Uvečer su se na ovoj hotelskoj verandi posljednji put u punom broju okupili
članovi geološke ekskurzije na zajedničkoj večeri. Sljedećeg jutra, naime,
moralo je nekoliko učesnika otputovati. Mostarski muslimanski gradonačelnik
Hadžiomerović je na večeri održao srdačnu zdravicu za goste...“( Dr. August
Heimer: „Kroz Bosnu i Hercegovinu“, 1904.g.)
„...Hotel Narenta, 7 min. istočno od stanice na lijevoj obali Neretve, sobe
po cijeni. 2 krune 40 hellera - 6 kruna, večera. 3 krune 40 hellera“. (Karl
Baedeker: „Turistički vodič“, 1905.g.)
(iz teksta Tibora Vrančića 2010. godine, Nova Sloboda)
Slike prikazuju hotel kroz desetljeća, od vremena kad je izgrađen hotel
pokraj mosta, tada zvanog „Brücke Franz Joseph“, pa kroz period prije drugog
svjetskog rata, zatim desetljeća procvata hotela i Mostara, pokraj mosta koji je
tada nosio naziv Titov most, do tragičnih dešavanja u zadnjoj dekadi prošlog
stoljeća, kad su i hotel i most kraj njega doživjeli neviđena razaranja.
Hotel je živio tačno 100 godina! Hotel je mrtav evo već 21 godinu?
Dva desetljeća čeka se na obnovu hotela pokraj mosta, koji danas nosi naziv
Most Musala.
priredio Smail Špago
napomena: ovo je samo jedan izbor fotografija iz bogate prošlosti, i tužne
sadašnjosti hotela.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
08.06.2013.
Stara pravoslavna crkva Mostar
Stara pravoslavna crkva Mostar
Mnogi Mostarci ne znaju da je na mjestu gdje
se danas nalazi stara pravoslavna crkva nekad u davnini postojala još starija. O
njoj se ne zna ni kada je izgrađena, ni kako je izgledala, jedino postoji
podatak da je 1832. g. srušena kao dotrajala.
Nakon toga sultan na molbu Srba koji su
sudjelovali u borbama na strani Osmanlija protiv Husein kapetana Gradaščevića,
izdade ferman kojim se odobrava izgradnja male crkvice umjesto te porušene.
Zanimljiv je taj ferman iz 1833. g., jer u njemu postoji podatak da je uz staru
crkvu postojalo i groblje na kojemu „hrišćani još od 1730. g. kopaju svoje
mrtve“. Nadalje u fermanu se dozvoljava izgradnja, odnosno obnova crkve na
starim temeljima i u istim dimenzijama, uz izričitu napomenu „da ne smije biti
viša niti prsta“.
Obnova crkvice je završena 1834. g., a
otvorena je godinu dana kasnije. Dimenzije crkve su (po V. Ćoroviću) 13,20 x
9,30 x 6 metara.
priredio: Tibor Vrančić
.
.
.
.
07.06.2013.
Stephanie Alèe (Štefanijino šetalište)
Stephanie Alèe (Štefanijino šetalište)
Odmah nakon izgradnje mosta na Musali 1882. godine, probijen je i put do
Balinovca. U početku je to bilo potrebno austro-ugarskim vojnim vlastima radi
priprema za izgradnju Zapadnog logora (danas Sveučilište) i fortice na
Bakamovića glavici, tj. izgradnje ceste prema Ljubuškom (1883.g.). Cesta do
Žovnice probijena je 1887. godine, a narednih godina 1888. i 1889. izgrađen je
produžetak ove ceste prema Širokom Brijegu i Imotskom.
Put dug 1,5 kilometar od Velike gimnazije (Gimanzija Aleksa Šantić) do
Balinovca pretvoren je u šetalište 1889.godine. Šetalište je otvorila, i drvored
platana zasadila, mostarska Općina u spomen dolaska u Mostar
prijestolonasljednika princa Rudolfa (1858. - 1889.g.), sina jedinca Cara i
Kralja Franje Josipa I., i nazvala ga u počast njegove supruge princeze
Stephanie (1864. - 1945.g.). Platani su dobijali vodu iz kanala prokopanih
dužinom cijele aleje. Rondo – kružni tok je izgrađen tek kasnije.
U Štefanijinom šetalištu (Stephanie Allèe), a kasnije Lenjinovom šetalištu,
neposredno nakon Drugoga svjetskog rata, radila je Tokića pekara, preko puta
Gimnazije, a u bivšem Domu omladine bio je otvoren „Klub prosvjetnih radnika
Mostara“.
Idući prema Rondou, u dijelu današnjega parka, nalazio se veoma poznati
restoran „Pariz“ s predivnom ljetnom baštom i stalnom živom glazbom. To je u ono
vrijeme bilo omiljeno mjesto sastajanja i druženja mostarske raje.
priredio: Tibor Vrančić
na slici: princ Rudolph i princeza Stephanie 1889.
na slici: obnovljeno šetalište, juni 2013. godine
06.06.2013.
Slike iz Mostara kakvog više nema
Zaboravljeni pogledi
.
.
(na slici: nekadasnja ulica Dr.Safeta Mujica, danas)
.
Slika kolone auta, pokockana ulica, drvored sa obje strane ulice, visoki
zid sa desne strane, skretanje jedne ulice u lijevo, vidljiv gornji sprat jedne
zgrade, sa jednokrilnim prozorom sa strane, na vrhu zgrade, na autima se vidi
registracija MO, koje su započete početkom šezdesetih, „tristać“ sa milicijskom
oznakom „M“.
Sve to na prvoj slici, ne daju baš puno detalja da se odredi tačna lokacija
i ulica, jednog davno zaboravljenog pogleda u gradu Mostaru. Uz malo truda i
naprezanja memorije, i uz pomoć dvojice trojice suvremenika ovakvih detalja,
ipak se našlo rješenje i za ulicu i za detalje vidljive na prvoj slici. Za
pronalazak rješenja iskorištena je opet jedna druga stara slika, ali malo mlađa
od prethodne. To je slika ulice Dr. Safeta Mujića, iz vremena kada je
demontirana stara željeznička pruga, i podignuti koloscjeci.
Druga slika je napravljena negdje oko 1967. godine, jer je zadnji ćiro
protutnjao kroz Mostar u novembru 1966. U dnu slike vidi se nekadašnja „ćenifa“
kod gimnazije i trafostanice iza nje. A iza trafostanice već počinje betonski
zid, koji se vidi i na prvoj slici. Zgrada koja se vidi iza drveća na prvoj
slici je zgrada u kojoj je bila prodavnica obuće Derventa, a dugački visoki zid
se dugo vremena protezao ulicim Safeta Mujića sve do hotel Mostara, gdje je
skretao udesno, prema staroj željezničkoj stanici. Ulica koja skreće u lijevo,
na prvoj slici, je nekadapšja ulicu Ante Zuanića, na mjestu gdje je još jasnije
započeta izgradnja staklene banke, koja nikad nije dovršena. Na samom ćošku ove
ulice dugo vremena je bio kiosak u kome su se prodavale kokicama i špice od
tikve. Jedan detalj je meni lično ostao u sjećanju, a zaokrućio sam ga na obje
slike, je jedno drvo, koje je bilo zeleno čitave godine, a nalazilo se preko
puta skretanja u ulicu Ante Zuanića, a vidi se na obje slike i malo je nageto
prema ulici. Razlika između ove dvije slike je ograničena između vremana od
pojave tablica na autima sa oznakom MO i vremena podizanja željezničkih šina na
staroj stanici.
Vrijeme, negdje između 1960. i 1967. godine.
05.06.2013.
Prodaja rakije i vina u srednjem vijeku u Mostaru
Prodaja rakije i vina u srednjem vijeku u
Mostaru
(neki su trgovci donosili rakiju i vino u Mostar i prodavali narodu.
Građani su napravili predstavku kadiji i tražili da se zabrani prodaja takvih
proizvoda. Zabilježeno 16. decembra 1633.)
Iz Sidžila mostarskog kadije 1632-1634
(604 – Registracija predstavke građana)
(Povod pisanju dokumenta) je ovo:
Imam i džematlije muslimani iz mahale Fatime hatun zahtijevali su da se
zabrani nekim samo po imenu muslimanima koji sa strane donose rakiju i vino da
ih prodaju. Na traženje hadži-Hasana, Redžep-bega i hadži-Ismaila čelebije
upisano u sidžil.
Dana 12 džumuda II 1043 (14. decembra 1633.)
Šuhud-ul-hal:
Ibrahim-baša, Hasan-baša i drugi.
(Sidžil Mostarskog kadije 1632 – 1634, prevod sa staroturskog, uvod i
bilješke: Muhamed A. Mujić, IKRO Prva književna komuna, Mostar,
1987.)
nepoznate riječi:
sidžil – sudski protokol (Kreševljaković 1935, 57)
kadija – šerijatski sudija
kadiluk – prostor koji pokriva nadležni šerijatski sud
šerijatski sud – sud prema islamskim propisima (prema Kur’anu)
šuhud ul hal – svjedok na sudu
imam – hodža, vjerski službenik
džemat – skupina ljudi oko jedne džamije, vjerska općina
džematlije – članovi džemata
hatun – godpođa
hadži – kojin je obavio hadž
beg – gospodar
čelebija - gospodin
baša – starješina, prvak
(Riječnikkarakterističneleksikeubosanskomjeziku,
Isaković, 1993.)
.
.
na slici: mahala Fatime hatun
.
Mahala Fatime hatun - na uglu glavne ulice i Kazazića sokaka, pored zgrade
Dječije biblioteke. Fatime kadun džamija, bila je jedina mostarska džamija s
četvrtastom kamenom munarom, koje danas više nema. Zadužbina je to Fatime Šarić,
jedine koja je bila žena legator-vakif, iste one dobrotvorke koja je sagradila
sahat-kulu u Brankovcu kao i mekteb. Džamija je izgrađena prije 1620.godine, a
bila je, takođe, poznata po imenu Kazazića džamija, po Kazazićima, koji su u
ovom vakufu vršili neke važne funkcije. Džamije je po poznatim podacima srušena
u ljeto 1947.g.
priredio: Smail Špago
04.06.2013.
Zabilježeno u srednjem vijeku u Mostaru
Zet i punica – vječiti problemi
“Iz sidžila mostarskog kadije”
Zabilježeno u srednjem vijeku u Mostaru
(tekst je već bio objavljen na blogu memorylimit.blogger.ba, ali je
zbog problema na blogeru, izbrisan, kao i veliki broj postova ostalih blogera, u
periodu 10. - 29. maj 2013. godine)
Sidžil je, ukratko, zapisnik. Negdje pred rat štampana je fenomenalna
knjiga, “Sidžil mostarskog kadije” koja pored uobičajenih zapisnika koje je u
zapisnik uvodio kadija sadrži i niz siztnih detalja koji govore i o životu ljudi
u Mostaru prije nekoliko vijekova, u ovom slučaju prije tačno 380 godina.
Ibrahim, sin Mustafe iz mahale hadži Huseina, dio Luke oko Čelebića sokaka, bio
je oženjen kćerkom neke Insane. Pošto je došlo do problema između punice i zeta,
punica je vratila kćerku kući. Ibrahim je otišao kod kadije i dao izjavu, da
nikad neće preći prag kuće od punice. Ukoliko to uradi pristaće da mu se žena
vrati. I onda je jednog dana pjan na konju bez sedla ujahao u avliju njene kuće,
došlo je automatski do “Talaki ridžija”, tj. opoziva otkaza braka, a čerijatski
sud je zadužio Jusufa čelebiju, godpodina, da posreduje u sređivanju razmirica .
Ibrahim je nakon kontakta sa obje strane pristupio šerijatskom sudu i izvjestio
da je sve u redu. Sve ovo je zapisano 6. decembra 1633. godine. Mnoge stvari
nisu se izmjenile vjekovima.
Iz Sidžila mostarskog kadije 1632-1634
( 620 - Registracija obnavljanja braka)
Ibrahim, sin Mustafe, iz mahale hadži-Huseina, dao je ovu izjavu:
“Ako uđem u kuću svoje punice Insane, neka je moja supruga Hedija
puštena”.
Pošto je poslije toga pijan pojahao gola konja i ušao u njenu kuću, došlo
je do talaki ridžije, i izdato je odobrenje šerijatskog suda Jusufu čelebiji,
koji je pouzdan čovjek, u svrhu obnavljanja braka. On je pristupio šerijatskom
sudu da izvijesti da su obje strane dale svoj pristanak za obnavljanje
braka.
Na traženje upisano je u sidžil što se dogodilo.
Dana 5.džumada 1043. (7.decembra 1633.)
Šuhud-ul-hal
Ibrahim aga, Jusuf halifa kahvedžija, hadži Mehmed sin Hasan baše, Jusuf
čelebi i drugi.
(Sidžil Mostarskog kadije 1632 – 1634, prevod sa staroturskog, uvod i
bilješke: Muhamed A. Mujić, IKRO Prva književna komuna, Mostar,
1987.)
nepoznate riječi:
sidžil – sudski protokol (Kreševljaković 1935, 57)
kadija – šerijatski sudija
kadiluk – prostor koji pokriva nadležni šerijatski sud
šerijatski sud – sud prema islamskim propisima (prema Kur’anu)
šuhud ul hal – svjedok na sudu
talak –otkaz braka
ridži - opoziv
talaki ridži – opoziv otkaza braka
čelebija – gospodin
aga – gazda
halifa – zastupnik
hadži – koji je obavio hadž
baša – starješina, prvak
(Riječnikkarakterističneleksikeubosanskomjeziku,
Isaković, 1993.)
Mahala hadži-Huseina – Luka, džamija hadži Huseina Kotle na Luci izrađena
prije 1631. godine. Mahala hadži-Huseina Kotle imala je istoimeni mesdžid
sagrađen prije 1651. godine i nalazila se između ulica Titove i Čelebićeve. Od
čaršije je udaljena oko 400 metara.
(Iz knjige Mahale grada Mostara, Borislava
Puljića)
priredio: Smail Špago
03.06.2013.
Jugoslavija 1964, kako su nas tada vidjeli Amerikanci!
Jugoslavija 1964, kako su nas tada vidjeli Amerikanci!
Yugoslavia on Kodachrome
.
Film traje 26 minuta, a dio koji se odnosi na Mostar nalazi se izmedju 4:55
i 5:35 minute...
.
(Upozorenje: zbog surovih scena diktature i progona neduznih gradjana i
nedostatka demokracije, film se ne preporucuje djeci mladjoj od 16 godina!
Poruka sa facebooka!)
Je li to Grčka? Ne. Je li to francuska rivijera? Ne. Je li to Turska? Austrija? Švicarska? Rim? Ne, sve je to Jugoslavija”. To su riječi kojima počinje 26-minutni film koji je 1964. godine snimila američka avio kompanija Pan Am kako bi privukla goste u ove krajeve.
“Jugoslavija je bila jedina istočna evropska zemlja u koju je Pan Am letio za vrijeme Hladnog rata, što je bio pokazatelj koliko je ona bila važna u to vrijeme. Pan American World Airways bila je najveća američka internacionalna zrakoplovna kompanija od 1927. do 1991. godine”, stoji u opisu videa “Pan Am leti u Jugoslaviju”, koji je prije nekoliko dana osvanuo na Vimeu, a potom i na YouTubeu.
Pogledajte kako je SFRJ izgledala prije gotovo 50 godina i to iz američke perspektive.
http://www.youtube.com/watch?feature=player_embedded&v=5B6eBAuhvEY
Veröffentlicht am 27.05.2013
Wings to Yugoslavia - a rare Kodachrome film for Pan Am Airways, 1964
http://www.facebook.com/MyCenturyTV
More on: http://mycentury.tv/balkani
Yugoslavia was the only Communist-controlled country in today's Eastern Europe Pan Am flew to during the Cold War -- showing how important the country was at that time.
A cultural icon of the XX Century, Pan American World Airways, or Pan Am, was the largest international air carrier in the US from 1927 until its collapse its 1991.
Pan-Am is remembered by many for its routes to divided Berlin - Tempelhof and Tegel.
Did you fly on Pan Am to Yugoslavia or West Berlin? Did you visit Yugoslavia's Adriatic coast, or perhaps Ohrid?
Share your memories. Here or on http://mycentury.tv
Converted from 16 mm film.
All rights to use purchased.
http://www.facebook.com/MyCenturyTV
More on: http://mycentury.tv/balkani
Yugoslavia was the only Communist-controlled country in today's Eastern Europe Pan Am flew to during the Cold War -- showing how important the country was at that time.
A cultural icon of the XX Century, Pan American World Airways, or Pan Am, was the largest international air carrier in the US from 1927 until its collapse its 1991.
Pan-Am is remembered by many for its routes to divided Berlin - Tempelhof and Tegel.
Did you fly on Pan Am to Yugoslavia or West Berlin? Did you visit Yugoslavia's Adriatic coast, or perhaps Ohrid?
Share your memories. Here or on http://mycentury.tv
Converted from 16 mm film.
All rights to use purchased.
03.06.2013.
Velika i Mala tepa
Velika i Mala tepa
Svi Mostarci odreda znaju gdje se nalazi Mala
tepa, neki od njih znaju i gdje je bila Velika tepa, ali malo njih zna otkud
naziv „tepa“. Riječ tepa za Mostarce predstavlja tržnicu (pijacu), ali kako je
došlo do toga da se tržnica naziva tepom?
Riječ tepa je došla do nas iz turskog jezika,
a značenje riječi je – tjeme, vrh, brežuljak ili vrh brda. Za vrijeme osmanske
vladavine u Mostaru su se nalazila dva lokaliteta koja su sadržavala riječ
„tepa“ – Velika i Mala tepa. Velika tepa je zauzimala prostor nekadašnje Ćejvan
Ćehajine mahale i to je mjesto na Glavnoj ulici ispred današnjeg muzeja i Ćejvan
Ćehajine džamije, onaj dio s kojega se spuštaju stepenice prema Starom mostu.
Mala tepa zauzima prostor današnje tržnice, a pripada joj i kratka ulica koja
vodi od nje do Kujundžiluka. Velika tepa je dobila naziv jer se uspoređivala s
Hendekom (dijelom Starog grada koji se nalazi između Kujundžiluka i samog Starog
mosta), naime ona se nalazila na brežuljku, vrhu ispod Hendeka. Mala tepa je
bila dijelom nekadašnje Sinan-pašine (ili Atik – stare) mahale, koja se nalazila
na prostoru Mejdana (današnji Trg 1.maja), tako da je Mala tepa za prve
stanovnike ovoga dijela grada bila na brežuljku u odnosu na Mejdan.
Tako je ostalo Mostarcima da je tepa u stvari
sinonim za bilo koju tržnicu i ne samo u Mostaru, nego širom svijeta gdje su
razasuti.
Od korijena iste riječi je nastao deminutiv
Tepica, kojom se označavao mali zidani objekt na četiri stupa na samoj Maloj
tepi. Prvotna namjena Tepice je bila kao skladište ili pomoćni prostor za
odlaganje robe prodavača za vrijeme kiše i noći. Od Tepice do Kujundžiluka su se
u to vrijeme nalazile prodavaonice živežnih svih namirnica, osim voća i povrća
(zelena tržnica se nalazila u Priječkoj čaršiji). U Tepici je maltar držao
kantar (vagu), a kasnije se tu služila kafa. Tepica je nakon dolaska
Austrougarske dobila naziv Cafe Luft (kafe zrak), jer je strancima bilo smiješno
što kafana nema zidova ni vrata.
Priredio: Tibor Vrančić
02.06.2013.
Sva preseljenja Gradske općine Mostar
Sva preseljenja Gradske općine
U dugoj povijesti Mostara datum osnutka prve
gradske općine - beledije, kao i zgrada gdje je bila smještena, još ostaje
nepoznato. Najstariji spomen Beledije u Mostaru je iz 1828. g., no ona je
zasigurno osnovana još i prije. Naime, te godine bosanski Valija naređuje da se
iz taksata (doprinosa) za izdržavanje Vezira, izdvoji 1.000 groša na ime
godišnje plate Šeher ćehaje (gradonačelnika).
Postoji priča nekog Ahmetage Alikafića da je
Beledija na kraju turske vladavine bila smještena u Behlilovića magazi, koja se
nalazila odmah uz Mravovu magazu (ulaz s Male tepe u Kujundžiluk, preko puta
hotel Evrope).
Nakon što je Austrougarska anektirala BiH
1878. g. općina iz ove magaze preseljava u Nikića kuću na Maloj tepi. To je
zgrada preko puta Baltina sokaka, gdje se nalazila dugo vremena
mesnica.
Sljedeću lokaciju Gradska općina je zauzela na
spajanju ulica Srednje (Fejićeva) i Policijskog sokaka (Huse Maslića), u zgradi
u kojoj je pred zadnji rat bio smješten Zavod za zapošljavanje.
Kasnije Općina seli u veliku zgradu na uglu
ulica Glavne i Salke Šestića, a koju je dao izgraditi Mujaga Komadina.
Nedugo nakon ovoga preseljenja, iza 1920. g.,
Općina se premješta pored hotela „Neretve“ – današnja Lacina ulica, gdje ostaje
sve do 1945. g.
Nakon Drugog svjetskog rata Općina se seli u
veliku zgradu u Glavnoj ulici, preko puta parkića sa spomenikom Aleksi
Šantiću.
Sredinom 1960-ih Općinu smještaju u zgradu
Divizije, prvobitno vlasništvo Mujage Komadine, a u kojoj je do tada bila
smještena Učiteljska škola. Tu se Općina s uredom Gradonačelnika nalazila sve do
1992. g.
Tibor Vrančić
02.06.2013.
Rijeka koja nema izvora?
Krupa
Rijeka koja nema
izvora?
(tekst je već bio objavljen na blogu memorylimit.blogger.ba, ali je
zbog problema na blogeru, izbrisan, kao i veliki broj postova ostalih blogera, u
periodu 10. - 29. maj 2013. godine)
Hercegovačka rijeka Krupa je jedinstven i neponovljiv prirodni
fenomen: ova rijeka nema izvora, a da čudo bude još veće, u toku dana teče i
uzvodno i nizvodno! Po svome neobičnom toku, jedinstvena je rijeka u
svijetu.
Svaka rijeka na svijetu ili ima izvor ili nastaje od drugih rijeka, koje se
slijevaju jedna u drugu. Rijeka Krupa ističe iz Deranskog jezera u Hutovom
blatu, a na devetom kilometru svog toka utiče u rijeku Neretvu. U vrijeme
visokog vodostaja Neretve, Krupa zastane i vraća se tamo odakle je potekla,
prema Hutovom blatu. Tada Krupa puni Deransko jezero vodom. A kada vodostaj
Neretve opane, ova rijeka mijenja ćud i teče onako, kako teku sve rijeke
svijeta. Ovaj prirodni fenomen nalazi se na nadmorskoj visini od samo jednog
metra, a uzrok mu je što rijeka Neretva u vrijeme visokog vodostaja svoju
pritoku zajedno sa morskim strujama gura nazad, uz vodu! Neretva je u delti pod
uticajem plime i oseke, pa za vrijeme plime Krupu vrne natrag odakle je i
krenula. Tako Krupa teče malo nizvodno, malo uzvodno.
Pošto je voda došla, kako god bilo da je došla, a došla je i ostala, njenu
pojavu su, valjda zbog prednosti perspektive, prve primijetile ptice. I sama
Čapljina, kojoj Hutovo blato najvećim dijelom i pripada, nije dobila ime ni po
čemu drugom nego po pticama, konkretno čapljama. Pored nekoliko vrsta čaplji
(bijela, žuta, siva), u Hutovom blatu je do 1979. godine, kada je izgrađena
umjetna akumulacija Svitavsko jezero, registrirano 235 vrsta ptica iz 48
porodica.
Istraživanja vršena 1997/98. godine pokazala su drastičan pad prisustva
mnogih vrsta ptica. Tada je ustanovljena tek 91 vrsta ptica iz 29
porodica.
Hutovo i Krupa treebaju hitnu zaštitu!
01.06.2013.
Pehlivan po imenu Šahin
Pehlivan po imenu Šahin
(tekst je već bio objavljen na blogu memorylimit.blogger.ba, ali je
zbog problema na blogeru, izbrisan, kao i veliki broj postova ostalih blogera, u
periodu 10. - 29. maj 2013. godine)
U Mostar je hiljadu osamdesete godine po hidžri, ili negdje oko 1702.
godine po novom kalendaru, dolazio neki pehlivan po imenu Šahin. Njegovo ime
Šahin na turskom znači soko. Između kula Starog mosta razapeo je konop i po
njemu prehodao sa kule na kulu. Sve ovo je zapisano u pjesmama mostarskog
pjesnika Husein efendije Čatrnje, koji se koristio pseudonimom Husami ili Hulki.
(iz teksta OVJEKOVJEČENI KAMENI LUK, autor Nusret Omerika, časopis
Most, Broj 108-109 (19-20 - nova serija), Godina XXIV
novembar-studeni/decembar-prosinac 1998.)
Dio teksta ove pjesme u prevodu glasi:
... Po imenu Šahin, i osobom Šahin (soko), vješt u svom
zanatu, dođe u Mostar hiljadu osamdesete čestiti ljudina.
Sredinom grada teče jedna velika rijeka i na njoj je most,
kojem u visini - kako se odavno govori - nema ravna.
Zato što postoji opasnost, na ovom mostu su korkaluci
(ograda), bez bojazni niko ne može proći osim lahkog
povjetarca.
S obje strane postoje dvije kule, tako visoke, da bi njihovi
čardaci mogli biti gnijezdo sokolova, o prijatelju!
Šahin ne pogleda na ovu opasnost, izreče Božije ime,
prođe između dvije kule bez straha i bojazni.
Na sred prostora postavljali su svoje sprave i Arapi i
Perzijanci; ovako se nisu kretali ni Arapi, ni Perzijanci, ni
Latini.
Mnogo je pehlivana došlo do ovog prostora i pristupili mu,
ni jednom nije pošlo za rukom da izvrše sigurnu igru.
Sokolovi sokolići, to jesu njegovi učenici, svi su prešli
ovaj prostor govoreći: "O Plemeniti!"
Voda je davala refleks sjajnog sunca, izgeledali su na
konopu kao nanizani biser.
Sto hiljada puta bravo učitelju ovih. Nek ne ulazi u ovaj
zanat onaj koji mu neće biti zahvalan.
Husamijo, i ti od Boga zatraži svoju želju. On udovoljava
svakoj želji. Njegova je blagodat sveopća.
.
priredio: Smail Špago
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen