Sonntag, 25. Januar 2015

Stara stanica u Konjicu

Stara stanica u Konjicu


sjećanje Nermine Zilic, danas Montepellier (Francuska)

Ovo je stanica Konjic


 


Ovo je stanica Konjic u kojoj sam živjela više godina.Tata je bio šef stanice. Prije toga bio je šef stanice u drugim mjestima. Mi smo svi rođeni u mjestima u kojima je on službovao.U ovoj prvoj zgradi bila je željeznička restoracija - uvijek puna. Odmah iza restoracije-stambeni dio u kojem je stanovao vozovođa Hasan Hadzovic sa suprugom Ruhijom i sa kćerkama Dževkom, Majdom i Amilom i skretničar Pero Kneževiž sa suprugom Lucom i 6 djece : Katica, Tonćo, Ruška, Dane, Anka i Marija. Nadesno od restoracije bilo je veliko dvorište i velika bašča ograđena visokom ogradom gdje smo se mi stanička djeca igrali a bez opasnosti da neko od stranih lica uđe ili da neko od nas izađe. Ja sam stanovala u velikoj staničnoj zgradi u njenom centralnom dijelu. To je onaj uvučeni dio kojem se vide prozori ispred kojih je krov od čekaonice ( otvoreni dio ). Zatvoreni dio bio je ispod našeg stana. Pet prozora gledalo je u stanicu tako da smo mi djeca na prozorima dočekivali i ispraćali sve vozove. U prvom krilu živjeli su otpravnici Huso Greda sa sa suprugom Fikretom i sinovima Emir, Faruk i Zlatko i Ilija Juric sa suprugom Dragicom i djecom Ljubicom i Bracom. Udrugom krilu živjeli su stanični blagajnici Vidak Pranjić sa sinovima Jozom, Tonom i Mladenom i Nikola Šunjić sa suprugom Stojom ( čije ime me je uvijek podsjecalo na novčanicu ) i djecom Mišom, Jadrankom i Dragom. Malo naviše bio je željeznički magacin i onda ložionica i tri ložioničke zgrade. Izmedju restoracije i stanicne zgrade bio je ulaz sa metalnom ogradom i vratima na kojima je stajao Šekerija koji je kontrolisao putničke i peronske karte. Brdo koje se vidi iza stanice zove se Vrtaljica, a lijevo je brdo Repovica. Ovo je bila vrlo prometna stanica. Vozovi koji su dolazili iz Mostara tu su se rastavljali na dva dijela jer u jednom komadu nisu mogli ćpreko Ivana. Prvi dio vučen i guran sa dvije lokomotive čekao bi u stanici Ivan sedlo dok se lokomotive vrate i dovuku drugi dio iz Konjica. Kad je moj otac "prekomandovan" u Sarajevo, šef stanice je postao Greda. Zatim je tata najzad "prebačen u ŽTP u Mostaru i od tada više nismo nigdje selili.
priredio: Smail Špago
.

Keine Kommentare:

Kommentar veröffentlichen