Stara stanica u Konjicu
sjećanje Nermine Zilic, danas Montepellier (Francuska)
Ovo je stanica Konjic
Ovo je stanica Konjic u kojoj sam živjela više godina.Tata je bio šef
stanice. Prije toga bio je šef stanice u drugim mjestima. Mi smo svi rođeni u
mjestima u kojima je on službovao.U ovoj prvoj zgradi bila je željeznička
restoracija - uvijek puna. Odmah iza restoracije-stambeni dio u kojem je
stanovao vozovođa Hasan Hadzovic sa suprugom Ruhijom i sa kćerkama Dževkom,
Majdom i Amilom i skretničar Pero Kneževiž sa suprugom Lucom i 6 djece : Katica,
Tonćo, Ruška, Dane, Anka i Marija. Nadesno od restoracije bilo je veliko
dvorište i velika bašča ograđena visokom ogradom gdje smo se mi stanička djeca
igrali a bez opasnosti da neko od stranih lica uđe ili da neko od nas izađe. Ja
sam stanovala u velikoj staničnoj zgradi u njenom centralnom dijelu. To je onaj
uvučeni dio kojem se vide prozori ispred kojih je krov od čekaonice ( otvoreni
dio ). Zatvoreni dio bio je ispod našeg stana. Pet prozora gledalo je u stanicu
tako da smo mi djeca na prozorima dočekivali i ispraćali sve vozove. U prvom
krilu živjeli su otpravnici Huso Greda sa sa suprugom Fikretom i sinovima Emir,
Faruk i Zlatko i Ilija Juric sa suprugom Dragicom i djecom Ljubicom i Bracom.
Udrugom krilu živjeli su stanični blagajnici Vidak Pranjić sa sinovima Jozom,
Tonom i Mladenom i Nikola Šunjić sa suprugom Stojom ( čije ime me je uvijek
podsjecalo na novčanicu ) i djecom Mišom, Jadrankom i Dragom. Malo naviše bio je
željeznički magacin i onda ložionica i tri ložioničke zgrade. Izmedju
restoracije i stanicne zgrade bio je ulaz sa metalnom ogradom i vratima na
kojima je stajao Šekerija koji je kontrolisao putničke i peronske karte. Brdo
koje se vidi iza stanice zove se Vrtaljica, a lijevo je brdo Repovica. Ovo je
bila vrlo prometna stanica. Vozovi koji su dolazili iz Mostara tu su se
rastavljali na dva dijela jer u jednom komadu nisu mogli ćpreko Ivana. Prvi dio
vučen i guran sa dvije lokomotive čekao bi u stanici Ivan sedlo dok se
lokomotive vrate i dovuku drugi dio iz Konjica. Kad je moj otac "prekomandovan"
u Sarajevo, šef stanice je postao Greda. Zatim je tata najzad "prebačen u ŽTP u
Mostaru i od tada više nismo nigdje selili.
priredio: Smail Špago
.
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen