Stara teretna stanica u Mostaru, skladišta u sred grada, denčana pošiljka

Stara teretna stanica u Mostaru, skladišta u sred grada, denčana pošiljka

Stara teretna stanica u Mostaru, skladišta u sred grada, denčana pošiljka

 

(dio teksta preuzet sa zeljeznice.net, a slike sa MOFO raja)

 

Na starim požutjelim slikama, na kojima je prikazana stara stanica u Mostaru uočljiv je jedan dugi objekat, koji se protezao od rampe kod gimnazije pa sve skoro do stanične zgrade. Tu se vršio pretovar robe na kamione, koja je stizala vozom u Mostar, i obrnuto, robe iz Mostara, koja je trebala biti dalje otpremljena vozom. N slici staroj preko sto godina uočljivo je da još nema objekta skladišta. Taj objekat je napravljen kasnije, sa razvojem grada.

Kod zgrade Stanice bila je autobuska stanica za prigradske autobuse, a duž nekadašnje ulice Moše Pijade bila je stanica za međugradske autobuse. Jedan dio autobusa sa daljinskih međugradskih linije bio je jedno vrijeme parkiran i na Musali. Sve ovo je kasnije bilo riješeno, kad je ukinuta uskotračna željeznica i izgrađena pruga normalnog kolosijeka. Na novoj stanici je bila i željeznička i autobuska stanica, a u Bišču je izgrašđena teretna stanica. Za mnoge starije Mostarce i dalje je u opticaju pojam „stara“ stanica i „nova“ stanica iako su od stare stanice ostale samo ruine.

 

„To je bilo skladište za komadne pošiljke. To su u Mostaru zvali magazin za denčanu robu. Čak se neki vlakovi i danas nazivaju denčarima. Denčani (komadni) je turcizam. To je od turske riječi denk (bala). U toj zgradi su se primale na prijevoz i izdavale komadne i expresne pošiljke. Komadne pošiljke su bile pojedinačne pošiljke za koje nije trebao cijeli vagon za utovar. Expresne pošiljke su bile isto komadne pošiljke. Razlika je bila u tome, što su se expresne pošiljke prevozile sa vlakovima za prijevoz putnika, dok su se komadne ili denčane prevozile sa teretnim vlakovima. Razlika je bila i u tome, što je vozarina za expresne pošiljke bila veća, rok isporuke bio je kraći. Ekspresne pošiljke su se obično tovarile u službeni vagon. Na nekim relacijama gdje je bio veći promet takvih pošiljki, osim vlakovođe (vozovođe) sa njim se u službenom vagonu nalazio manipulant. Taj čovjek se bavio samo službenom poštom i robom. Ukoliko je bilo toliko robe da nije sve moglo stati u službeni vagon, tada bi se vlaku za prijevoz putnika dodavao teretni vagon. Osim expresnih pošiljki vlakovima za prijevoz putnika prevozili su se i mrtvaci. Oni se nisu smjeli prevoziti u službenom vagonu. Oni su se obavezno prevozili u zatvorenom teretnom vagonu.
Teretni dio stanice još se protezao do sadašnjeg Žitoprometa. Još se izvlačni kolosijek uz glavnu prugu protezao paralelno do ulaznog signala od strane Raštana. To je otprilike gdje pruga ulazi u Žitopromet. Na tom izvlačnom kolosijeku se odvajao kolosijek od “triangle” (trokut). Znali su okretati lokomotive tu, kada bi se okretaljka pokvarila. U tom dijelu stanice su bili u pričuvi (rezervi) putnički vagoni. Bio je to kolosijek koji je išao uz ložionicu sa vanjske strane. Inače svi vlakovi i teretni i putnički i strojni (mašinski) su se otpremali na dijelu gdje je bila stanična zgrada. Tu se vršila i izmjena lokomotiva (željezničkom terminologijom to se zvalo lom vuče). Strojni (mašinski) vlak je onaj kada se otprema samo lokomotiva.”

 

Priredili: Smail Špago/Tibor Vrančić