Stare fotografije pričaju – Priječka čaršija i piljara na strateškoj poziciji

Stare fotografije pričaju – Priječka čaršija i piljara na strateškoj poziciji

(na slici dole, razglednica iz 1902. godine sa motivom Priječke čaršije u Mostaru, datum je vidljiv u donjem lijevom uglu)

.

.

Priječka čaršija je oduvijek bila glavna tržnica za snabdijevanje voćem, povrćem, mesom i kolonijalnom robom. Za razliku od Potkujundžiluka u kojem su se nalazile magaze svih mogućih obrta, tamo „prijeko“ mosta smjestila se ponuda prehrambene robe. Zna se da su do 1878. g. sve mostarske mesnice bile smještene u Priječkoj čaršiji, točnije na prostoru oko Tabhane. Mjesto je bilo pogodno zbog protjecanja Radobolje, tako da se mogla održavati kakva-takva higijena. Uz to su mesari kože zaklanih životinja mogli prodavati u pogone za štavljenje kože – Tabhanu. Nakon dolaska Austrougarske ulica dobiva ime Vakufska. Starih slika Priječke čaršije ima u obilju, no pozornost pažljivog promatrača privući će jedan objekt koji se veoma često pojavljuje na fotografijama-razglednicama s kraja 19-og i početka 20-og stoljeća. To je isti onaj objekt s početka naših priča na ovom blogu, smještenom u samostojećoj kuće, odmah na izlasku s Jusovine na Priječku čaršiju.

.

.

U prizemlju te kuće s tri prozora na gornjem katu i drvenim stepeništem koje vodi na isti taj kat, je postojala piljara, odnosno štand s voćem i povrćem. Prema postojećim slikama piljara je bila iznimno dobro snabdjevena svježom robom, tako na pojedinim fotografijama razaznajemo kupus, lubenice, krumpir, jabuke... Očigledno je da je i lokacija piljare vrlo brižljivo odabrana na najfrekventnijem mjestu, jer svi koji su prelazili Stari most s lijeve na desnu obalu Neretve, kao i oni koji se izlazili Jusovinom, morali su proći pored tog prodajnog mjesta. Na slikama uočavamo da je svježina voća i povrća bila štićena od mostarske žege tendom od obične cerade, kao i kantom polivačom kojom se kontinuirano prskalo voće i povrće, što je uočljivo na drugoj slici. Ispred prodajnog mjesta, duboko zahvaćajući samu ulicu, smješteni su brojni sepeti, drveni sanduci i pletene korpe s robom. Pažljiv i „xafsinški“ izobražen vlasnik je mislio na sve, tako na četvrtoj fotografiji vidimo metle obješene s obje strane tende, iz čega zaključujemo da je vlasnik i njih odlučio uvrstiti u prodajni asortiman – očito je da je postojala potražnja za tim artiklom. Na sljedećoj su obješene korpe od pletenog pruća – i one su se izgleda jedno vrijeme uspješno prodavale. Ispred na ulici je vladala svakodnevna užurbanost kupaca, znatiželjnika, konja i magaraca.

Tibor Vrančić