Magistarski rad na belgijskom univerzitetu Leuven o Partizanskom spomen groblju u Mostaru

Na univerzitetu Leuven u Belgiji Andre Lewler je odbranio magistarski rad na temu: Partizansko spomen groblje u Mostaru, Implikacija pogoršanja stanja spomenika, sa tezama za sticanje zvanja Magistar za očuvanje spomenika i spomeničke kulture.

Andrew Lewler je svoja zapažanja i teze iznio na 342 stranice magistarskog rada, sa posebnim osvrtom na autora Mostarskog spomen groblja Bogdana Bogdanovića i njegove spomenike, pregled partizanskih spomenika na području regiona i osvrt na ovu vrstu spomenika kroz istoriju. U svom radu, autor je napravio kvantifikaciju spomenika, a onda se sa posebnom pažnjom osvrnuo na tehničku procjenu i prepoznavanje vrijednosti Partizanskog spomen groblje u Mostaru.

Spomenik je za mnoge prijeratne građane Mostara bio simbol grada. Bio je popularno mjesto za izlazak, šetnju i provođenje slobodnog vremena, a od gradskih vlasti bio je promovisan kao turistička destinacija.

Nakon ratnih sukoba 92-95., spomenik je ostao napušten i zapušten. Danas je mjesto na kome se još sastaju samo alkoholičari i narkomani. Zapušten i bez ikakvog konkretnog održavanja, prepušten zubu vremena i propadanju.

Mnogi stanovnici ovog grada i posjetioci spomenika, cijene njegovu vrijednost i kao objekta i kao spomenika..

Stoga, kako kaže autor, vrijedi pokušati napraviti potpunu sanaciju spomenika, kako bi mu se povećala vrijednost, i u samom gradu, ali i u susjedstvu.

Mostar je bosanskohercegovačka primarna destinacija za posjetioce ove zemlje, a u turističkom smislu posjetioci se najviše bave posjetom i razgledavanjem Starog mosta i starog grada. Ukoliko bi se u standardnu turističku ponudu uvrstilo i Partizansko spomen groblje, mnogi od postojećih problema mogli bi biti prevaziđeni.

I dok u Mostaru po pitanju obnove i održavanja Partizanskog spomenika već godinama niko od nadležnih struktura ne vodi računa, pa se čak stiče i utisak da je sve to prepušteno zaboravu, dotle se ljudi od struke, negdje daleko u Evropi, brinu o tome i daju konkretne prijedloge, kako bi se moglo prevazići postojeće stanje.

Smail Špago

novasloboda.ba

Andre Lewler - The Partisans’ Cemetery in Mostar, Bosnia & Herzegovina

Implications of the deterioration of a Monument and Site

 

Thesis to obtain the degree of Master of Conservation of Monuments and Sites

 

U ime članova ove Gruppe, u ime svih Mostaraca/ki, koji se tako osjećaju zahvaljujem se na skripti o Partizanskim spomeniku autora Andrew Lawler .Andrew hvala ti od srca
Knjiga je pisana na Engleskom jeziku, dostupna svima u PDF-u , uz nadu da ce istina doci do mnogih jer istinom se treba i borimo protiv fasizma.
Hvala ti ...

Moram naglasiti da su rad ove knjige pomogli Smail Spago i Ismail Braco Campara a koristeni su i materijali sa ove Gruppe.

Denijal Behram/facebook/Grupa Partizansko spomen groblje Mostar

 

 

FACULTY OF ENGINEERING

RAYMOND LEMAIRE INTERNATIONAL CENTRE FOR CONSERVATION

KASTEELPARK ARENBERG 1 – BUS 02431

B-3001 LEUVEN (HEVERLEE)

 

The Partisans’ Cemetery in Mostar, Bosnia & Herzegovina:

Implications of the deterioration of a Monument and Site

 

Promoters:     Prof. Thomas Coomans

Prof. Luc Verpoest (co-promoter)

 

Thesis to obtain the degree of Master of Conservation of Monuments and Sites

 

Presented by Andrew Lawler

 

Leuven, September 2013

 

 

FACULTY OF ENGINEERING

RAYMOND LEMAIRE INTERNATIONAL CENTRE FOR CONSERVATION

KASTEELPARK ARENBERG 1 – BUS 02431

B-3001 LEUVEN (HEVERLEE)

 

Partizansko spomen groblje u Mostaru

Implikacija pogoršanja stanja spomenika

 

Promoters:     Prof. Thomas Coomans

Prof. Luc Verpoest (co-promoter)

 

 

Teze za magistarski rad: Očuvanje spomenika i spomeničke kulture

 

Prezentirano od: Andrew Lewler

Leuven (Belgija) Septembar 2013.

 

 

Novi izgled bloga Partizansko spomen groblje u Mostaru

http://partizansko.blogspot.de/2015/01/partizansko-spomen-groblje-mostar-29.html


ili

“Partizansko spomen-groblje - Help to preserve famous WW2 Memorial in Mostar”

 

Partizansko nekad

Na granici sjećanja: Ko bi mogao biti ovaj dječak?

Slika prikazuje govor jednog zvaničnika, prilikom svečanog puštanja u saobraćajmosta na Musali u Mostaru, 7. jula 1936. godine. Godinu dana prije toga bio je uklonjen stari čelični austrougarski most, tu postavljen još 1882. godine. Taj, tada novosagrađeni armirano betonski most, živio je sve do 1992. godine, kad je srušen u ratu.

Svečanom puštanju u saobraćaj te 1936. godine prisustvovali su tadašnji velikodostojnici iz Beograda i Sarajeva. Pretpostavljamo, možda je puštanje ovog mosta u saobraćaj bilo tempirano uoči ondašnjih nekih izbora.

Gledajući ove slike u oči nam je upao ovaj dječak, koji se smjestio iza govornika s cilindrom i rukavicama u desnoj ruci, koji se probio iza obezbjeđenja, sjeo na sims prozora hotela Neretve i zadovoljno se smiješio. U oči upada i detalj koji se vidi kroz prozor hotel Neretve. Dok se vani odvija ceremonija, neki bez velikog uzbuđenja ispijaju svoju kaficu. Mala bina na kojoj stoji govornik je skromno ukrašena vijencima zelenila, a razglasni uređaj (možda i obični radio prijemnik) je brižljivo prekriven komadom tkanine.

Da se vratimo ovom dječaku. Po prilici bi tada mogao imati oko 13 godina. Što znači, mogao bi biti rođen rođen negdje oko 1923. godine. Danas bi mogao biti star oko 90 godina. Da li je živ? Da li je uopšte imao pojma da i njega slikaju, uz ovog cvikeraša?

Da je slika napravljena u današnje vrijeme, zabavna štampa bi sigurno krenula u potragu za dječakom. Ko je on? Šta se krije iza ovog lijepog osmjeha? Možda je još živ?

Ne vjerujem da ćemo ikada doći do rješenja ovog osmijeha, ali evo zabilježićemo ga.

Jer, i taj osmjeh je 5 godina kasnije, 1941. godine, presjekao strašni rat, kao i ovaj most 1992. godine.

Na drugoj slici, koja je snimljena istoga dana, krajnje lijevo u prvom redu se vidi tadašnji gradonačelnik Mostara Husaga Čišić, kao i naš govornik s prve slike. Između njih je osoba u bijeloj uniformi.

Priredili: Ismail Braco Čampara / Tibor Vrančić / Smail Špago
novasloboda.ba

Na granici sjecanja - Prilozi januar 2015.

21.01.2015.

Na granici sjećanja: Kod Šarića džamije

Sljedeće dvije fotografije ne da su snimljene samo istog dana, nego čak možda u razmaku od par minuta, nekih davnih 1900.ih godina na Glavnoj ulici ispred Šarića džamije.

Ne može se odgonetnuti koja je snimljena prva, a koja druga. Na prvoj fotografiji je mnogo manje osoba nego na drugoj, a na obe se lijepo vidi vitka munara Šarića džamije, koja se vinula pod nebo. Na lijevo od nje, u padajućem poretku su poredana dva ponosita bora, a sve uokviruje zelenilo dva drveta, možda hrastovi ili košćele. Ulazna kapija je na prvoj slici poluotvorena i fotografija je uhvatila čovjeka koji upravo ulazi u dvorište džamije. Džamiju je podigao Hadži Ibrahim-aga Šarić još daleke 1623. godine. U podnožju ulaznih stepenica se nalazi hrpa kamenja, ko zna iz kog razloga tu donesena – il’ se nešto rušilo, il’ će se nešto graditi.

Glavna ulica, koja je, inače, tek 1879. godine probijena između džamije i harema s desne strane gdje se nalazi turbe Šejh Juje, baš tu pravi krivinu pružajući se k jugu. Uočavamo i tri stupa električne rasvjete i zaključujemo da je fotografija nastala iza 1912. godine, kad je razvedena električna struja po Mostaru. U kadru je i djevojčica u muslimanskoj nošnji, koja je došla po vodu na česmu koje danas više nema, te bosonog dječak, koji odlazi polako uz uspon. S desne strane slike je čovjek, koji poprijeko sjedi na drvenoj stolici s naslonom (vjerovatno ispred neke kafane). On i djevojčica na česmi su jedini nepomični povezujući objekti (osim džamije i borova) s drugom slikom. Ljeto je, kasno poslijepodne, i čovjeka je uhvatilo ljetno mrtvilo, a ipak pomno prati ko prolazi, kamo ide, a djevojčica čeka da joj se ibrik napuni vodom.

Na drugoj slici je pristiglo nekoliko novih lica, a ujedno uočavamo da čovjek koji sjedi ima cigaretu u ustima. Starija žena sa štapom u desnoj ruci odmiče prema jugu, a dvojica muškaraca u kaftanima kreću prema džamiji iz pravca Luke. S juga pristižu dvije muške osobe s obaveznim kišobranima u ruci (zlu ne trebalo), i ko zna odakle su se zaputili u čaršiju, možda iz Nevesinja ili Stoca, inače ne bi ponijeli kišobrane sa sobom. Lako je moguće i da je druga fotografija snimljena prva, jer u daljini prve slike vidimo istu onu ženu sa štapom kako odmiče za zavoj. Kako vidimo put je nasut i dobro utaban, makadam, dok je pločnik kojim bi se trebali kretati pješaci neuređen, pun krupnog kamenja. Zbog toga, a i zbog rijetkog saobraćaja, i pješaci, i marva, i kočije su išle boljim dijelom puta – sredinom.

Priredili: Ismail Braco Čampara / Tibor Vrančić / Smail Špago

novasloboda.ba
 

Objavio/la spagosmail u 09:15, 0 komentar(a), print, #

19.01.2015.

Mostar - Još jedna "rekonstrukcija" u nedogled

Tekst autorica Dr. sc. Tatjane Mićević – Đurić i Sanje Zadro objavljen na portalu Nova sloboda, dana 19. januara 2015. godine)

„Rekonstrukcija” Mikačića kuće: Degradacija urbanog tkiva Mostara

Ponovo se u Mostaru događa nedopustivo devastiranje gradskog prostora, zahvaljujući indolentnom i neukom odnosu prema jednom od primjera ionako već previše uništenog i nagrđenog graditeljskog nasljeđa grada!

Riječ je o narušavanju, preciznije rečeno poništavanju izvornoga izgleda objekata od istorijskog značaja, deklarativno zaogrnuta pod krinku „rekonstrukcije”, kakva se provodi u slučaju Mikačića kuće na mostarskom Bulevaru. Terminološka odrednica rekonstrukcije, uprkos okvirima prilagodljivim konkretnim slučajevima i kontekstima, podrazumijeva jasnu poveznicu s odrednicama restauracije i očuvanja spomenika. S obzirom na stepen oštećenja objekta u ratnim razaranjima, koja su izvorni izgled narušila u radikalnoj mjeri, rekonstrukcija bi trebala označiti ponovnu izgradnju istovjetne tlocrtne dispozicije, spratnosti i oblikovnih značajki.

Iako se prilikom rekonstrukcije izvorne značajke zgrade u nekoj mjeri mogu mijenjati, čini se kako se od početka razmišljanja o rekonstrukciji kuće Mikačić nije razmišljalo o očuvanju izvornog izgleda, pa ni u najmanjoj mjeri, što ne iznenađuje s obzirom na nemali broj takvih slučajeva u našoj sredini gdje se termini poput „rekonstrukcije” koriste u znatno fleksibilnijim okvirima zbog želja i koristi njihovih investitora ili izvođača, a na štetu istorijskog i kulturnog značaja spomeničke baštine, koja biva izmijenjena do neprepoznatljivosti.

Radovi su započeli uklanjanjem ostataka izvorne građevine i betoniranjem temelja nove (izvođač je Građevinsko preduzeće Hering, a radove vodi Anka Leko) prema projektu čija je realizacija Gradu Mostaru bila odobrena 2009.godine, kojim se predviđa izvođenje zgrade stambeno-poslovne namjene, pri čemu bi prizemlje zauzimali poslovni prostori, a uz izvorna dva sprata namijenjena stambenoj funkciji, dogradio bi se i treći, koji bi osigurao kapacitete za stanove koji su se nalazili u uništenoj, izvorno staničnoj zgradi („Ćiro“) nedaleko kuće Mikačić, o čijem obnavljanju Grad Mostar, iz nepoznatih razloga, nema namjeru razmišljati uprkos interesima privatnih preduzetnika za ulaganja, što potvrđuje naprijed spomenuti odnos prema objektima kulturno-itorijskog nasljeđa u Mostaru.

Iz raznih razloga (nedostatak sredstava, inspekcijskih odluka, sudskih sporova…), nažalost nikad iz pravih pobuda budući da konzervatorsku struku u našoj sredini niko ne zastupa, niti je što pita, radovi na gradilištu se nastavljaju u novembru prošle godine, a dovršetak je planiran u periodu od pola godine nakon početka završne faze gradnje, dakle – u prvoj polovini 2015.godine, što znači kako Mostar nakon još uvijek u javnosti svježih sjećanja na devastaciju hotela Mostar ili pak neobjašnjenog i neobjašnjivog rušenja Vile Nardelli, jednoga od najznačajnijih gradskih primjera stambene arhitekture iz perioda između dva svjetska rata, ponovo ima eklatantan primjer uništavanja graditeljskog nasljeđa pod krinkom rekonstrukcije novogradnjom na izvornoj lokaciji Mikačića kuće.

Kako bismo pojasnili kakav i koliki gubitak predstavlja takav odnos prema ovom objektu spomeničke baštine grada, dajemo kratki osvrt na značaj očuvanja izvornog izgleda kuće Mikačić.

Zgrada u izvornom vlasništvu Adama Mikačića, uglednog mostarskog trgovca, preduzetnika i zastupnika osiguravajućega društva „Croatia“ iz Zagreba pripadala je tipološkoj grupi stambeno-najamnih višespratnica, koje su u bosansko-hercegovačkim gradovima, usljed uspostavljanja austrougarske uprave 1878.godine, uz realizacije isključivo stambene namjene, predstavljale kvantitativno najznačajniji segment graditeljskog zamaham koji je i u Mostaru obilježio vrijeme austrougarske uprave. Stambeno-najamna arhitektura, za razliku od druge grupe privatnih realizacija (jednospratnih stambenih vila u alejama oko Rondoa) u pogledu umjetničke vrijednosti, stilske i oblikovne osebujnosti nije obilježena posebnom ambicioznošću projektanata ni naručioca, s obzirom na to da joj je primarna bila funkcija udomljavanja predstavnika činovničkoga sloja koji je u Mostar, kao i ostale gradove u državi, pdošao s novom vlašću. Stoga je oblikovni jezik ovih objekata obilježen tipiziranošću i unificiranim rješenjima koja se u nekim slučajevima mogu vezati uz maksimalno pročišćen klasicizirajući vokabular, a u nekima, pak, uz gotovo astilske značajke. Gradnja takvih zgrada u Mostaru otpočela je prilično rano, uglavnom odmah po rješavanju osnovnih urbanističkih i infrastrukturnih problema početkom 1880.godina. Vrijednost ovih primjeraka arhitekture iz perioda austrougarske uprave je, bez obzira na oblikovnu tipiziranost, neupitna. U tom pogledu, primarni je faktzor njihov istorijski značaj, a od nemale je važnosti činjenica da su objekti privatne namjene, u svakom periodu arhitektonske istorije grada najznačajnija sastavnica urbanoga tkiva i najuvjerljivija ilustracija života svih slojeva stanovništva. S obzirom na to da je ovakav tip kombinovane arhitektonske funkcije u periodima mostarske istorije, koja su prethodila uspostaljanju austrougarskog protektorata, bio nepoznanica i u tom pogledu predstavljao jedan od najznačajnijih zapadnih importa, vrlo je ilustrativan segment kulturološkog zaokreta i ubrzanih promjena u načinu života koje su bosanskohercegovačke gradove u tom vremenu zadesile. Prostrana stambeno-najamna dvospratnica L-tlocrta u vlasništvu Adama Mikačića, sudeći prema sačuvanim dijelovima projektne dokumentacije i, nažalost, nepotpisanim i nedatiranim položajnim planovima, u prvo je vrijeme svog postojanja dijelom prostornih kapaciteta korištena za potrebe austrougarske vojske, pa se na temelju tih indicija, urpkos nepotpunoj projektnoj dokumentaciji, može zaključiti da je bila jedan od najranijih primjeraka ovog tipa arhitekture u gradu i da je moguće započeta prije 1880.godine. Nadalje, izuzev izvornog pistorijskog značaja u smislu ilustrovanja društvenih i istorijskih okolnosti vezanih uz vrijeme i kontekst iz kojih je proizašla, neupitna je i njena važnost u cjelovitoj slici grada tokom kasnijih perioda njegovog razvoja, kao i njeno mjesto u kolektivnoj memoriji generacija njegovih stanovnika.

Kuća Adama Mikačića 1969. godine

Pozivajući se na sve navedene elemente, koji bi u svakoj civilizovanoj sredini bili i više nego dovoljni za nastojanje na što je moguće većem stepenu očuvanja izvornih značaja arhitekture, pitamo sve nadležne i sve koji odlučuju u takvim pitanjima do kada će odnos prema graditeljskom nasljeđu biti takav? Kada će se shvatiti da trenutni privatni interesi ne mogu i ne smiju biti važniji od opštih i univerzalnih?

Ono što ostaje poslije nas, dokument je našeg vremena i ponašanja.

Jeste li zadovoljni onim što će ostati poslije vas i po čemu će se vrijeme vaše vladavine pamtiti?

Bezličnom novogradnjom na mjestu jedne od prvih najamnih višespratnica s prekrasnom ogradom od kovanog željeza, duboko sraslom s istorijskim gradskim tkivom i sastavnim dijelom kolektivne memorije Mostara? Teško…

Dr. sc. Tatjana Mićević – Đurić i Sanja Zadro

Objavio/la spagosmail u 10:08, 0 komentar(a), print, #

15.01.2015.

Fotografija Konjica prije 1883. godine

prije 1883. godine

 

Najstarija pronađena fotografija grada Konjica nastala je prije 1883. godine. Na njoj nema kasarne na Musali, koju je austrougarska vlast gradila od 1883. do kraja 1884., nema pravoslavne crkve koja je napravljena 1886. piše novinska agencija Patria.

Autor fotografije je Franc Laforets, poznati fotograf iz tog vremena.

Vlasnik orginal fotografije je Konjičanin Zvonko Zebić, kolekcionar, koji živi u Njemačkoj preko 40 godina i na susretima kolekcionara Evrope kupuje stare fotografije Konjica.

Franc Laforest je napravio i prve fotografije Livna i Mostara oko 1870.godine. 

(MojKonjic)

Objavio/la spagosmail u 14:20, 0 komentar(a), print, #

14.01.2015.

Na granici sjećanja: U razredima gimnazije u Mostaru, 1907. godine

Sliku zgrade mostarske gimnazije, sagrađenu 1898. godine, na mjestu gdje se i danas nalazi, imali smo priliku vidjeti bezbroj puta, počevši od one najstarije slike, samo s desnim krilom, pa dograđenu, onda iz skoro svake godine od izgradnje do danas, kroz sve ratove kojima je svjedočila. Međutim, zahvaljujući slikama iz 1907. godine, po prvi put možemo zaviriti unutar zgrade i vidjeti kako su izgledale učionice. Autor fotografija je František Topič.

Prva slika interijera jedne učionice nam mnogo toga priča. Profesor u odijelu sjedi na drvenoj stolici, klupe su one starinske iz austrougarskog perioda, povezane kao klupe u crkvi, s nagnutom površinom gornje ploče stola. Učenici su svi u odijelima, a poneki nose fesove na glavama. Osvjetljenje u učionici je na petrolej, a grijanje je na peć na drva i ugalj. Dodajmo ovome i prevod opisa s poleđine slike koja se čuva u Zemaljskom muzeju BiH: „Muški razred u Višoj gimnaziji u Mostaru – Dječaci u urbanoj odjeći (neki od njih na glavi nose fes) sjede u školskim klupama. Jedan učenik stoji pored stola nastavnika, držeći knjigu u rukama. Nastavnik sjedi u prednjem dijelu učionice. U pozadini: vješalica za kapute, peć , mapa i slika iz istorije“.

Druga slika iz iste godine je snimljena u zoološkom kabinetu. Profesor učenicima pokazuje nešto vezano uz životinjski svijet. Kabinet je prilično opremljen za ono doba, tu se mogu naći i neke rijetke preparirane životinje, kao kengur ili ptica flamengo. Prevod s druge slike glasi: „Grupa učenika u kabinetu za zoologiju Učenici stoje oko stola i slušaju objašnjenja nastavnika. U pozadini su vitrine, u kojima se nalazi preparirane životinje i ljudski kostur“.

I još jedan detalj, za one koji su išli, ili u gimnaziju, ili u osnovnu školu, u ovu zgradu. Na slici iz kabineta zoologije, prozori desno, su prozori na učionici koja je na drugom spratu iznad ulaza, iznad nekadašnje zbornice. Tu je nekada bio kabinet za likovno i mnoge generacije su tu nacrtale svoje prve likovne radove.

Ukratko o gimnaziji iz teksta objavljenog povodom 120. godišnjice postojanja.

„Mostarska Gimnazija je osnovana 23. oktobra 1893.godine kao druga gimnazija u BiH, a počela sa radom na Luci u kući otkupljenoj od Husage Komadine. Preseljena je u današnju zgradu 1898.godine i to u dovršeno prvo krilo, uz Lenjinovo šetalište, a 1902. godine dograđeno i drugo krilo prema Bulevaru. Takav izgled Gimnazija ima i danas. Za prvog direktora konkursom raspisanim na njemačkom, mađarskom i srpskohrvatskom jeziku u Beču, Pešti, Zadru, Ljubljani i Sarajevu, bio je izabran Martin Bedjanič. Prvi nastavnik bio je Antun Pihler, a prvi učitelji su bili vjeroučitelji katoličke, pravoslavne i islamske vjere. Mostar je 1893. godine već imao Trgovačku školu na Musali, Prvu osnovnu, Drugu osnovnu, Srpsku osnovnu u Brankovcu i Rimokatoličku školu u Podhumu, zatim četiri mekteba (iptidaije) i to kod Karadžozbegove džamije , na Velikoj tepi, u Donjoj mahali i Donjoj čaršiji. Pored ovih, postojao je još i početni mekteb u Zahumu, deset ženskih mekteba po privatnim kućama, i privatna njemačka škola u Brankovcu i na kraju još i Frebrovo zabavište“. (iz teksta o 120. godišnjici Mostarske gimnazije, Jožica Scoria)

Priredili: Ismail Braco Čampara / Tibor Vrančić / Smail Špago

Objavio/la spagosmail u 13:13, 0 komentar(a), print, #

12.01.2015.

Istorija 1944 - 2014.

Malo zabave za one koji uživaju u poređenju iste lokacije u različitim vremenskim periodima. Ovdje je autor dao prikaz iste lokcije 1944. godine, i 60 godina kasnijne 2014. godine. Ratne slike rađene su tokom invazije saveznika na Normandiju. Ispod svake slike napisano je mjesto i navedeni autori pojedinih fotografija.

Ovdje dajemo prikaz samo prve slike, ostalo pogledajte u galeriji na linku u prilogu.

 

 

Zanimljivo i dobro uradjeno.

Subject: FW: istorija 1944 - 2014

 *URADITE LIJEVI KLIK NA SLIKU ...

DRŽATI PRITISNUT LIjEVI TASTER MIŠA, LAGANO POMJERATI SA LIJEVE NA DESNU STRANU SVAKE SLIKE I POVRATKOM MIŠA NA LIJEVO - VRAĆATE SE U GODINU 1944. ILI DOBIJATE DANAŠNJI IZGLED ISTE LOKACIJE ...ZA SLIHJEDEĆU SLIKU SKROLUJTE TOČKOM NADOLE..

http://interactive.guim.co.uk/embed/2014/apr/image-opacity-slider-master/index.html?ww2-dday

Objavio/la spagosmail u 10:13, 0 komentar(a), print, #

07.01.2015.

Na granici sjećanja: Srednja ulica i Caffe Stadt Wien

Za naredne dvije fotografije nismo sigurni da ih je fotograf snimio istog dana, ali mislimo da vremenski razmak nije duži od dva-tri dana.

Radi se o fotografijama caffe bara u Sauerwaldovoj ulici – Srednjoj (danas Fejićevoj). Vakufska palata ili dvor, koja je izgrađena 1894. godine na mjestu nekadašnjeg Karadžozbegova mekteba i hana, je u svojoj istoriji korištena u razne namjene. Prostor na spratu se odmah nakon gradnje dvora koristio za vjerske namjene, učionice i slično, dok je u prizemlju poznati austrijski lanac caffe barova i restorana Willomitzer otvorio caffe bar pod nazivom „Zur Stadt Wien“ (Kod grada Beča). Tek mnogo kasnije, Vakufski dvor je poznat po tome što je u njemu bila smještena mostarska opština, jedno vrijeme i Muzička škola, a u novijoj istoriji Modna revija.

Mjesto je bilo atraktivno, odmah nasuprot Karadžozbegovoj džamiji, i kao što vidimo gostiju nije manjkalo – svi stolovi su zauzeti. Na zidu je vidljiva lampa na gaz, što je bitna odrednica vremena nastanka slike – u svakom slučaju prije 1912. godine. Ljeto je što zaključujemo po odjeći kratkih rukava djece koja stoje krajnje desno na prvoj fotografiji, jer ondašnji običaji odijevanja za starije nisu priznavali vrućinu, podrazumijevalo se da svi nose duge rukave, sakoe, uz obavezno zakopčavanje do grla. Na obe slike se vidi kako je tada balkon na zgradi bio drveni, ručno izrezbaren u obliku arabeski. Stolovi ispred caffe bara su ograđeni oleandrima posađenim u staru drvenu burad. Na prvoj slici su uz bačve prislonjena čak tri bicikla, a na drugoj samo jedan, i svi su imali bijele gume.

Od brojnih osoba, daju se primijetiti tri koje se nalaze na obje fotografije. U tročlanoj grupi s lijeve strane prve fotografije nalazi se elegantna dama sa šeširom i suncobranom, dječak u kratkim hlačama i kačketom na glavi, te, brkati (pretpostavljam) „oberkelner“ u svijetlom sakou, s leptir mašnom i bijelom prsluku i pantalonama.
S desne strane te slike, ispred grupe radoznale djece, a pored zadnjeg oleandra nalazi se konobar u crnom dugom sakou, možda i fraku, s bijelom servijetom ispod ruke, koji je nama leđima okrenut. Tu je krajnji desno na prvoj fotografiji kratko ošišani dječak, koji stoji nakrivljene glave i s rukama na bokovima. „Oberkelner“, konobar i ćelavi dječak nalaze se i na drugoj fotografiji. Ovog puta, „oberkelner“ je u centru fotografije, odmah iza njegova lijeva ramena je konobar, a ćelavi dječak je treća osoba brojeći od lijeva te druge slike. Ostalo društvo je šaroliko, ima tu policajaca, oficira, ljudi s obaveznim šeširima na glavama.

Priredili: Ismail Braco Čampara / Tibor Vrančić / Smail Špago
novasloboda.ba

Objavio/la spagosmail u 10:27, 0 komentar(a), print, #

06.01.2015.

Događaji koji su obilježili 2014. godinu - sa bloga bymosher

Sa bloga: bymosher.blogger.ba

 

*NAPOMENA: Izvor informacija za tekst koji slijedi je korišten sa portala bh-index.com, sport.ba i federalna.ba

 

Ensvid Hadžajlić – MosHer

 

Svijet je u 2014. godini svjedočio novom hladnom ratu Istoka i Zapada, jačanju brutalne Islamske države i obnovljenom nasilju na Bliskom istoku, dosad nezabilježenoj razmjeri epidemije ebole, misterioznim avionskim nesrećama, referendumima o nezavisnosti, a na samom kraju iznenadili su ga Barack Obama i Raul Castro najavivši obnovu diplomatskih odnosa SAD-a i Kube nakon pola vijeka neprijateljstva.

            Pokret Islamske države čije su gnusne metode “preteške” čak i za Al Kaidu, jačao je u dijelovima Iraka i Siriji do te mjere da se ohrabrio proglasiti i kalifat, a vojni uspjesi militanata natjerali su Sjedinjene Države na vazdušne napade i okupljanje široke međunarodne koalicije za borbu protiv islamista.

            Nova epidemija širila se svijetom, hiljade mrtvih u Africi bile su povod Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji (WHO) da proglasi najtežu i najsmrtonosniju epidemiju otkad zna za taj virus, a žrtava je bilo i na Zapadu.

            U Škotskoj, Kataloniji, na Krimu, u Lugansku i Donjecku, te virtualno i u Veneciji građani su se izjašnjavali o nezavisnosti.

            Malaysia Airlines dugo se neće oporaviti od 2014. godine. Prvo je u martu tajanstveno nestao avion te kompanije, na letu iz Kuala Lumpura u Peking. Pretpostavlja se da je s 239 ljudi pao u Indijski okean. Iako je “prevrnut svaki kamen” potraga za olupinom do danas je neuspješna.

            U julu je drugi avion tog prevoznika srušen nad Ukrajinom i poginulo je svih 283 putnika i 17 članova posade. Zapad vjeruje da su avion srušili proruski ukrajinski separatisti uz moskovsku pomoć pa je Rusiji uveo ekonomske sankcije. Zbog stanja u Ukrajini odnosi Rusije i Zapada najlošiji su od Hladnoga rata.

            Srbiju i Bosnu i Hercegovinu u maju su zadesile najteže poplave u posljednjih stotinu godina. Nakon nezapamćenih kiša voda je odnijela najmanje 44 života, hiljade ljudi su evakuisani.

            U 2014. godini papa Franjo svecima je u aprilu proglasio svoje prethodnike, Ivana Pavla II i Ivana XXIII, dvojicu papa koji su modernizovali Crkvu, abdicirao je dugovječni španski kralj Juan Carlos, monarh koji je demokratizovao Španiju, objesio se komičar Robin Williams, “čovjek koji je znao nasmijati sve osim sebe”, a za ubistvo bez predoumišljaja osuđen je južnoafrički paraolimpijac Oscar Pistorius koji je oduševio svijet načinom na koji je prebrodio svoj hendikep, a zatim ga zgrozio ubistvom zaručnice.

            Krajem godine svijet su šokirali pakistanski islamisti, ubivši u jednoj državnoj vojnoj školi više od stotinu djece. Najmanje 141 osoba, većinom učenika, ubijena je kada su Talibani upali u školu u Pešavaru i uzeli za taoce stotine učenika. Odgovornost za napad preuzeo je pokret Talibana u Pakistanu, a lokalna je bolnica saopštila da su mrtvi i ranjeni u dobi od 10 do 20 godina.

            Poslije više od pedeset godina Amerika i Kuba normalizovat će odnose.

            Sredinom decembra američki predsjednik Barack Obama objavio je da je došlo vrijeme da se “raskinu okovi prošlosti”, i obavljena je razmjena zatvorenika. To je rezultat tajnih pregovora uz posredovanje Kanade i posebno pape Franje, jer je američki predsjednik smatrao da “ako postoji ijedan aspekt američke vanjske politike kojem je rok trajanja istekao, onda je to politika prema Kubi” koja je od 1962. godine pod strogim američkim embargom.

            Širom svijeta haraju ratovi, bolesti i siromaštvo, ali čovjek je krajem godine prvi put spustio sondu na kometu i eksperimentalno lansirao prototip letilice za Mars.

           

            Majdanska revolucija

            Krajem 2013. i početkom 2014. godine demonstranti su na kijevskom trgu Majdanu protestovali protiv odluke predsjednika Viktora Janukoviča da odustane od približavanja Evropskoj uniji i da se okrene tješnjim vezama s Rusijom. Nakon krvavih obračuna na Majdanu, u kojima je izginulo više od stotinu civila, protesti su doveli do Janukovičeva pada i bijega u Rusiju, a Ukrajina je nekoliko mjeseci poslije izabrala novog predsjednika, tajkuna i kralja čokolade Petra Porošenka. On je prozapadno orijentisan, a samo ga je zapad zemlje i birao, jer se istočna proruska i rusofona Ukrajina pobunila protiv okretanja leđa Rusiji.

            Poslije referenduma i proglašenja nezavisnosti od Ukrajine nove su krimske vlasti zatražile pripojenje Rusiji koja je u martu prkoseći međunarodnoj zajednici aneksirala to poluostrvo s bazama ruske Crnomorske flote.

            Industrijske regije Lugansk i Donjeck na referendumu su se izjasnile protiv ostanka u Ukrajini i osnovale svoje “republike”. U sukobima ukrajinske vojske i pobunjenika s istoka, kojima pomažu i ruske snage, poginulo je najmanje 4.700 ljudi, a borbe ne prestaju uprkos sporazumu o prekidu vatre sklopljenom u bjeloruskoj prijestolnici Minsku.

           

            Novi Hladni rat

            Sjedinjene Države i Evropska unija nametnule su sredinom godine sankcije Rusiji zbog njenog udjela u ukrajinskoj krizi. Sankcije su prvo obuhvatile pojedince i firme direktno povezane s destabilizacijom Ukrajine, a zatim i brojne ruske banke te vojne i energetske kompanije.

            Uveden je embargo na prodaju oružja Rusiji, ograničena prodaja neke tehnologije i opreme u naftnoj industriji, a Evropljani i evropske kompanije ne smiju poslovati s ruskim bankama. Firme i nekolicina osoba bliskih ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu takođe su na udaru sankcija, najžešćih EU-ovih mjera protiv Rusije otkako je završio Hladni rat. Sankcije imaju efekta pa je rublja ove godine izgubila trećinu svoje vrijednosti, a Rusija svoju ekonomsku stabilnost. Putin za to krivi “stare neprijatelje na Zapadu” i Ruse upozorava da su pred njima teška vremena i da se moraju oslanjati na sebe.

            Moskva je na evropske sankcije odgovorila kontramjerama i zabranila uvoz poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda iz EU-a što je pogodilo i neke hrvatske proizvođače.

            Zbog evropske blokade Moskva je u decembru objavila da odustaje od projekta plinovoda Južnog toka kojim je trebala slati plin Evropi zaobilazeći Ukrajinu, i proglasila Tursku poželjnijim partnerom. Južni tok trebao je isporučivati 63 milijarde kubnih metara plina na godinu, što je nešto više od 10 posto evropske potražnje, čime bi se učvrstio ruski položaj glavnog evropskog snabdjevača. Ali kriza u Ukrajini podstakla je Brisel da zamrzne proces njegovog odobrenja, a problemi su se pojavili i zbog slabe evropske potražnje za plinom i niskih cijena energije, što je dovelo u pitanje isplatnost projekta teškog 40 milijardi američkih dolara.

           

            Izraelsko-palestinski rat u Gazi

            U junu je stvorena palestinska vlada nacionalnog jedinstva u koju je uključen i pokret Hamas čime je završen period odvojenih vlasti u pojasu Gaze i na Zapadnoj obali. Izrael i SAD Hamas smatraju terorističkom organizacijom i vladu nacionalnog jedinstva smatraju preprekom u postizanju mirovnog sporazuma Palestinaca i Izraela, pa je dan poslije proglašenja palestinske vlade Izrael prekinuo mirovne pregovore.

            Ljeto je obilježio rat koji je počeo ubistvima izraelskih tinejdžera i mladog Palestinca, a transformisao se u krvoproliće u kojem je Izrael ubio više hiljada Palestinaca, uglavnom civila, a život je izgubilo i sedamdesetak Izraelaca, većinom vojnika.

            Napetost je porasla poslije sahrane trojice Izraelaca tinejdžera otetih i ubijenih u junu na Zapadnoj obali. Dan poslije te sahrane pronađeno je tijelo nestalog Palestinca. Izraelske vlasti su osudile to ubistvo koje je vjerovatno bilo osveta za smrt mladih Židova, a ministrica pravosuđa Tzipi Livni rekla je da je to, ako jeste riječ o osveti, “teroristički čin”.

            Iako je Izrael uhapsio osumnjičene, u julu su iz Gaze na izraelsku teritoriju pale stotine raketa, a izraelski raketni štit “Željezna kupola” presreo je jednu raketu nad Tel Avivom, a drugu u predgrađu Jeruzalema. Zatim je počela izraelska ofanziva na tu enklavu. Prvo vazdušna pa kopnena, koja će u pedeset dana odnijeti više hiljada života.

            Sedmonedjeljni sukob je završio krajem avgusta prekidom vatre, a “pobjedu” su proglasili i izraelski premijer Benjamin Netanyahu i islamistički pokret Hamas.

            Evropske zemlje su počele priznavati Palestinu: Švedska je 30. oktobra formalno priznala palestinsku državu. Vlada u Štokholmu objavila je kako smatra da su ispunjeni međunarodni pravni kriteriji za priznanje Palestine, te kako se nada da će tom odlukom pridonijeti postizanju mirovnog sporazuma jer će strane biti manje neravnopravne.

            Poslije dogovora političkih grupacija u Evropskom parlamentu to je tijelo sredinom decembra usvojilo rezoluciju kojom načelno podržava palestinsku državu i rješenje o dvjema državama što treba postići mirovnim pregovorima koje treba ubrzati. Isti dan je i luksemburški parlament usvojio dvije odluke kojima poziva vladu da prizna palestinsku državnost. Time se priključio parlamentima u Britaniji, Španiji, Francuskoj, Irskoj i Portugalu koji su prije simbolično podržali palestinsku državu.

           

            Islamska država i pogubljenja novinara

            Amerika je ljetos počela s ograničenim vazdušnim napadima na položaje Islamske države (IS), koja je osvojila trećinu Sirije i Iraka i prijetila da će u iračkom gradu Mosulu poubijati sve kršćane ne pređu li na islam. Iz grada je pobjeglo skoro svih šezdeset hiljada kršćana. IS je zauzeo mosulsku branu, najveću u Iraku, a zatim i grad Mosul.

            Desetine hiljada jezida, pripadnika etnoreligijske grupe u Iraku, sklonili su se u avgustu pred nasiljem IS-a na obronke planine Sindžara. Pripadnici radikalnog sunitskog pokreta koji su osvojili dijelove Iraka i Sirije progone jezide na vjerskoj osnovi smatrajući ih “poštovaocima đavola” koji moraju preći na islam.

            Američki predsjednik Barack Obama u avgustu je objavio kako je odobrio ograničene vazdušne napade na IS i bacanje humanitarne pomoći.

            Iako nije odobrio angažman kopnenih snaga, američka se vojska prvi put poslije 2011. godine vraća u Irak.

            IS koji je krajem juna proglasio kalifat u velikim dijelima Iraka i Sirije, u znak osvete počinje ubijati zapadne novinare i humanitarce i objavljivati snimke odrubljivanja glava. Prva žrtva bio je američki novinar James Foley, a mjesec dana poslije njega obezglavljen je i škotski humanitarac David Haines koji je imao suprugu i kćer u Karlovcu.

            Krajem septembra Obama je priznao kako su Sjedinjene Države podcijenile činjenicu da haos u Siriji može iznjedriti opasne džihadističke grupe poput Islamske države, te da je Vašington precijenio sposobnost i volju iračke vojske da se bori protiv džihadista.

            U oktobru kurdski borci su nakon višenedjeljne žestoke borbe i uz veliku pomoć američkih vazdušnih napada uspjeli odbraniti grad Kobane na sirijsko-turskoj granici.

           

            Ebola

            Epidemija ebole širila se zapadnom Afrikom, hiljade ljudi su oboljeli u Gvineji, Sijera Leoneu i Liberiji. Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) najnoviju je epidemiju proglasila najvećom i najsmrtonosnijom otkad je prije četrdeset godina virus ebole identifikovan.

            Do sredine decembra po podacima WHO-a od posljedica virusa u Sijera Leoneu, Liberiji i Gvineji, tri najteže pogođene zapadnoafričke zemlje, umrlo je 7.200 osoba.

            Prema zadnjim podacima WHO-a, u Sijera Leoneu je zabilježeno 8.273 slučaja i ta je zemlja tako postala država s najvećim brojem zaraženih smrtonosnim virusom “prestignuvši” Liberiju sa 7.797 slučajeva.

            I dok Sijera Leone namjerava zbog ebole zabraniti proslave Božića, u Maliju je i posljednji pacijent koji se oporavljao u decembru izašao iz bolnice.

            Od ebole su izvan Afrike do sredine decembra oboljele 22 osobe, a šest ih je umrlo. U SAD-u je bilo deset slučajeva, a bolest je potvrđena i u Španiji, Njemačkoj, Francuskoj, Norveškoj, Britaniji, Italiji i Švajcarskoj.

            Liječnike, bolničare i druge osobe koje se bore protiv epidemije ebole u zapadnoj Africi američki časopis Time proglasio je osobama godine “zbog neumornih djela odvažnosti i saosjećanja, zbog toga što su svijetu osigurali vrijeme da ojača odbranu, zbog izlaganja riziku, zbog svoje upornosti, žrtve i spašavanja života”.

           

            Referendumi

            Od brojnih referenduma u 2014. godini samo je škotski referendum središnja vlast priznala, katalonski je španska vlada osudila, referendume u Ukrajini Kijev nije ni mogao spriječiti, a talijanska vlada nije venecijanski ni morala ozbiljno shvatiti.

            Jedino na dopuštenom referendumu građani nisu izabrali nezavisnost.

            Škoti su odlučili ostati u Ujedinjenom Kraljevstvu: od više od 4,2 miliona Škota, njih 55 posto odgovorilo je negativno na pitanje treba li Škotska postati nezavisna država? Analitičari smatraju da su se škotski građani opredijelili za sigurniju varijantu zbog nesigurnosti o tome šta nezavisnost donosi.

            Na izjašnjavanju na Krimu, u Donjecku i Lugansku, koje Kijev i međunarodna zajednica ne priznaju, uopšte nije bilo upitno kakav će biti ishod jer je glasala samo jedna strana, a i na onaj katalonski, upakovan u savjetodavno izjašnjavanje jer ga je vlada u Madridu proglasila nelegalnim, takođe su evidentno izašli samo pobornici katalonske samostalnosti.

           

            Bijeli policajac, mrtav crnac

            Avugustovsko policijsko ubistvo nenaoružanog crnog tinejdžera Michaela Browna izazvalo je gnjev američke javnosti, a nakon odluke porote krajem novembra da ne optuži bijelog policajca, počeli su protestni marševi širom Amerike. U Fergusonu, predgrađu St. Louisa, protestanti su se sukobili s policijom, a protestni su skupovi organizovani u Oaklandu, Seattleu, Los Angelesu, Chicagu i New Yorku, te ispred Bijele kuće u Washingtonu.

            Stanje u Fergusonu se jedva smirilo kad je uoči Dana zahvalnosti objavljena nova video snimka na kojoj policajac ubija crnog 12-godišnjaka s plastičnim pištoljem u Clevelandu. Javnost je vidjela i snimku kako je bijeli policajac zahvatom davljenja usmrtio crnca na ulici u New Yorku.

            Nedugo poslije nereda podstaknutih fergusonskim slučajem, odbor Ujedinjenih naroda protiv mučenja osudio je u Ženevi prekomjernu upotrebu sile i vatrenog oružja u američkoj policiji protiv nenaoružanih crnaca. Procjenjuje se da američki policajci na godinu ubiju oko četiri stotine osoba.

           

            Svemir i nauka

            Prvi put je svemirska letilica uspješno sletila na kometu. Sonda Philae odvojila se od svemirskog broda Rosette i sletila na kometu “67P Čurjumov-Gerasimenko”, 500 miliona kilometara od Zemlje. Bilo je to prvo kontrolisano spuštanje na kometu u istoriji. Završetak pustolovine započete 20 godina prije na koju je potrošeno 1,3 milijarde eura. Poslije su naučnici iz Evropske svemirske agencije objavili da je Philae nakon teškog slijetanja ostao priklješten između dvije stijene koje mu zaklanjaju Sunce pa se solarne ćelije neće moći puniti, što znači da će se zadovoljiti podacima koje dobiju dok mu rade baterije.

            U decembru je američku svemirsku agenciju NASA-u oduševilo uspješno lansiranje i prizemljenje bespilotne svemirske kapsule Orion, što je ocijenjeno kao novo doba u istraživanju svemira.

            - Mislim da je ovo veliki dan za svijet, za ljude koji poznaju i vole svemir – rekao je direktor NASA-e Charles Bolden. Eksperimentalni let Oriona trebao bi utrti put eventualnom prevoženju ljudi na Mars i predstavlja istorijski iskorak u svemirskim letovima, poput prvog lansiranja iz programa Apollo 1961. godine ili lansiranja prvog spejs šatla 1981. godine, rekli su u NASA-i.

            “SpaceShipTwo”, svemirski brod firme Virgin Galactic namijenjen svemirskom turizmu srušio se na probnom letu krajem oktobra u pustinji Mojave, odmah nakon polijetanja, a kopilot je poginuo.

            Krajem godine prvi je živući nobelovac prodao svoju nagradu. James Watson koji je s još dvojicom kolega nagrađen 1962. godine za otkriće strukture DNK kao dvostruke uzvojnice, ogorčen što ga naučna zajednica već godinama ignoriše otkako je 2007. godine izazvao skandal povezavši rasu i inteligenciju i izrazivši sumnju u budućnost Afrike, na aukciji je prodao medalju od 23-karatnoga zlata. Kupac, ruski tajkun Ališer Usmanov rekao je da će mu medalju vratiti.

           

            Sportski događaji koji su obilježili 2014. godinu

            Godina 2014. bila je izuzetno bogata sportskim događajima. Sigurno je da su najviše uživali ljubitelji fudbala, koji su poslije četiri godine ponovo mogli pratiti Svjetsko prvenstvo održano u Brazilu.

            Po prvi put od raspada SSSR-a organizovane su zimske Olimpijske igre u Rusiji. Očekivano, zemlja domaćina osvojila je najviše medalja (33), kao i najveći broj zlatnih medalja (13).

            Bili smo u mogućnosti pratiti i Svjetsko košarkaško prvenstvo, organizovano u Španiji. Reprezentacija Sjedinjenih Američkih Država prošetala se do petog naslova šampiona, a u finalu su pobjedili selekciju Srbije sa 129:92.

            Početkom januara organizovano je i Evropsko rukometno prvenstvo u Danskoj. Reprezentacija Francuske predvođena Nikolom Karabatićem okitila se trećim naslovom šampiona Evrope savladavši domaćina Dansku u finalu rezultatom 41:32. Od 7. do 21. decembra održano je i Evropsko prvenstvo za rukometašice u Mađarskoj i Hrvatskoj. Reprezentacija Norveške se okitila šestim naslovom šampiona Evrope savladavši u finalu rukometašice Španije rezultatom 28:25.

            U teniskom svijetu, Novak Đoković je preoteo prvu poziciju Rafaelu Nadalu, a sjajnu godinu okrunio je osvajanjem Wimbledona, kao i završnog teniskog turnira u Londonu. Veliki posao napravili su Stanislas Wawrinka i Marin Čilić, koji su kao autsajderi osvojili Grand Slam turnire u Australiji, odnosno SAD-u.

            Serena Williams je nastavila dominaciju u ženskom tenisu pa je 2014. godinu ponovo završila na 1. mjestu. Riznici trofeja pridodala je one iz Brisbanea, Miamija, Rima, Stanforda, Cincinnatija, New Yorka i Singapura.

            Odbojkaški šampion svijeta u 2014. godini postala je Poljska, koja je na šampionatu igranom u svojoj zemlji stigla do zlata. Srebrena medalja pripala je Brazilcima (izgubili finale 1:3). Odbojkašice SAD-a u finalu SP u Italiji pobijedile su Kinu (3:1).

            U generalnom poretku Svjetskog kupa alpskog skijanja osvajači Zlatnog globusa za sezonu 2013./14. bili su Marcel Hirscher (Austrija) i njegova sunarodkinja Anna Fenninger.

            U nastavku možete pročitati opširnije o pet najvećih sportskih događaja koji su obilježili 2014. godinu:

           

            XXII Zimske olimpijske igre u Sočiju

            U ruskom Sočiju su od 7. do 23. februara održane Zimske olimpijske igre u kojima je nastupilo pet takmičara pod zastavom Bosne i Hercegovine, ali niko od njih nije napravio značajniji uspjeh.

            Najuspješniji su bili Rusi s osvojene 33 medalje, od čega 13 zlatnih, Norvežani su bili drugi s 26 medalja (11 zlatnih), a treći Kanađani su osvojili 25 medalja (10 zlatnih).

            Vrijedi istaći da je slovenska skijašica Tina Maze, koja je izjavila da su joj ovo bile posljednje olimpijske igre, briljirala osvojivši zlato u spustu i veleslalomu. Od nastupa na narednim olimpijadama se oprostio i hrvatski skijaš Ivica Kostelić koji je osvojio srebrenu medalju u spustu. Dodajmo još i to da je u hokeju na ledu slavila Kanada i u muškoj i u ženskoj konkurenciji.

           

            Real Madrid preko Atletico Madrida do dugo očekivane „La Decime“

            Navijači Real Madrida su još od 2002. godine i sjajne generacije Galacticosa čekali na titulu u Ligi šampiona, jubilarnu desetu. Dočekali su je 12 godina kasnije na krilima najboljeg igrača svijeta Cristiana Ronalda, zatim Garetha Balea, Karima Benzeme i drugih.

            U grupnoj fazi su završili prvi ispred Galatasaraya, Juventusa i Copenhagena, da bi u šesnaestini finala izbacili njemački Schalke ukupnim rezultatom 9:2.

            U četvrtfinalu i polufinalu je ekipa Carla Ancelottija opet igrala protiv njemačkih predstavnika – prvo su savladali Borussiju Dortmund ukupnim rezultatom 3:2, da bi kasnije deklasirali tada aktuelnog osvajača Lige šampiona minhenski Bayern ukupnim rezultatom 5:0.

            U finalu ih je čekao preporođeni Atletico Madrid sa sjajnim Diegom Costom. Imala je ekipa Diega Simeonea vodstvo sve do 93. minute kada Sergio Ramos glavom postiže gol za produžetak. Prethodno je Godin u 36. minuti postigao gol za Atletico.

            Ali, u produžecima je Kraljevski klub izdominirao – postigli su tri gola (Bale, Marcelo i Ronaldo) i slavlje zbog osvajanja „La Decime“ je moglo da počne. Cristiano Ronaldo je bio ubjedljivo najbolji strijelac Lige šampiona s postignutih 17 golova.

           

            Rukometaši Bosne i Hercegovine se po prvi put plasirali na veliko takmičenje

            Ove godine su nas obradovali i najbolji bh. rukometaši. Nakon što su u kvalifikacionoj Grupi 5 završili prvi ispred Portugala, Latvije i Estonije (pet pobjeda i samo jedan poraz), u baražu za odlazak na prvo veliko takmičenje u istoriji snage su odmjerili s rukometnom velesilom Islandom.

            U prvoj utakmici baraža koja je odigrana 7. juna u dvorani Mirza Delibašić u Sarajevu hrabri rukometni Zmajevi su nadigrali protivnika i na krilima sjajnog Nikole Prce, koji je postigao 10 golova, slavili rezultatom 33:32.

            Svjetska rukometna javnost je poslije prvog duela smatrala da će u drugoj utakmici na Islandu, osam dana kasnije, domaćin bez većih problema riješiti pitanje putnika na Svjetsko prvenstvo, ali su se prevarili. Izabranici Dragana Markovića su nevjerovatnom borbenošću odigrali svih 60 minuta, što im se na kraju isplatilo. Izborili su remi 29:29, ali taj remi je bio veći nego bilo koja pobjeda i značila je plasman na prvo veliko takmičenje u istoriji – na smotru najboljih ekipa svijeta 2015. godine u Kataru.

            Napomenimo još da se Bosna i Hercegovina nalazi u Grupi B Svjetskog prvenstva, koje će se održati od 15. januara do 1. februara, s Hrvatskom, Makedonijom, Austrijom, Tunisom i Iranom.

           

            Debitantski nastup Bosne i Hercegovine na Svjetskom prvenstvu u Brazilu, Njemačkoj titula, domaćinima blamaža

            Jubilarno 20. po redu Svjetsko prvenstvo u fudbalu koje je održano u Brazilu ostat će „urezano“ u pamćenju svih Bosanaca i Hercegovaca zbog debitantskog nastupa bh. reprezentacije na nekom velikom takmičenju. Prvu utakmicu Spahić, Džeko, Pjanić i društvo su odigrali na Maracani, 15. juna protiv Argentine u 19:00 sati po lokalnom vremenu. Autogolom Seada Kolašinca i golom Lionela Messija slavili su Gaučosi, a Vedad Ibišević je u 84. minuti postigao istorijski, prvi gol na svjetskim prvenstvima za Zmajeve.

            U drugom kolu BiH je igrala protiv Nigerije i trebao joj je trijumf, ali se desilo suprotno. Poništen gol Edina Džeke, te sjajni Odemwingie bili su glavni razlozi minimalnog poraza kojim su Zmajevi izgubili sve šanse za prolazak u narednu fazu.

            U posljednjoj utakmici bh. reprezentacija je odmjerila snage s Iranom i slavila prvu, istorijsku pobjedu. Strijelci za Zmajeve su bili Džeko, Pjanić i Vršajević, dok je utješni gol za Iran postigao Ghoochannejhad.

            Tako su u osminu finala iz Grupe F prošli Argentina i Nigerija. Afrički tim je zaustavljen već u osmini finala, dok je Argentina osvojila srebrenu medalju. U finalu su poraženi od dominantnih Nijemaca 1:0 (Götze u 113. minuti), koji su u polufinalu s nevjerovatnih 7:1 savladali Brazil. Treće mjesto osvojili su Holanđani pobjedom nad Brazilcima rezultatom 3:0.

           

            Košarkaši Bosne i Hercegovine se plasirali na EuroBasket, Sjedinjene Američke Države uvjerljivo do titule na MundoBasketu

            Najbolji bh. košarkaši su se bez većih problema plasirali na EuroBasket koje će se od 5. do 20. septembra 2015. godine održati u četiri države: Hrvatskoj, Francuskoj, Njemačkoj i Latviji. U kvalifikacijskoj Grupi 1 naša selekcija je za protivnike dobila Island i Veliku Britaniju, te slavila sve četiri pobjede.

            Teletović i društvo su kvalifikacije otvorili sigurnom pobjedom na gostovanju kod Velike Britanije rezultatom 67:80, da bi nakon toga u prepunoj dvorani Mejdan u Tuzli savladali Island 72:62.

            Sedam dana kasnije u dvorani Mirza Delibašić savladana je Velika Britanija 74:68, a ovom pobjedom je bio osiguran plasman na EuroBasket. Selektor Duško Ivanović poštedio je kapitena Mirzu Teletovića posljednjeg gostovanja na Islandu, ali i bez njega najbolji bh. košarkaši su pokazali snagu savladavši domaćina 78:70.

            Poslije kvalifikacija za EuroBasket, odigran je MundoBasket u Španiji. Do titule su i više nego ubjedljivo došli košarkaši Sjedinjenih Američkih Država koji su u finalu savladali najugodnije iznenađenje turnira selekciju Srbije rezultatom 129:92. Treće mjesto pripalo je Francuzima koji su slavili protiv Litvanije 95:93. Domaća Španija je takmičenje završila u četvrtfinalu, dok je Hrvatska zaustavljena u osmini finala.

 

 (bymosher)

Objavio/la spagosmail u 14:54, 0 komentar(a), print, #

05.01.2015.

Donja mahala - Gornja mahala u Mostaru

Odgovor na pitanje: Ako postoji Donja mahala u Mostaru, je li nekad postojala i Gornja mahala?

 

Nije zabilježaena ni jedna mahala u Mostaru koja se zvala Gornja mahala. Jedina mahala koja je u svom nazivu imala naziv “gornja” bila je Gornji Brankovac, u starim knjigama zapisana kao Bajezid-hodžina mahala.

 

Koga malo detaljnije interesuju ovi podaci preporučujem knjigu Bore Puljića „Mahale grada Mostara“ koja se može naći na internetu. Ukratko:

„Mahala Brankovac”, „Donja mahala” i „mahala Carina”: ovdje se očito radi o nazivima lokaliteta na kojima se nalazi više mahala. Na lokalitetu „Brankovac” ili poslije četvrti Brankovac nalazile su se mahale: Bajezid--hodže, Hadži Balije i Hafiz-hodžina. Na lokalitetu „Donja mahala” ili četvrti Donja mahala nalazile su se sljedeće mahale: Čevrina, Sevri-hadži Hasanova, hadži-Jahije i Zirain-Ahmed-agina. Na prostoru „mahale Carina” nalaze se sljedeće mahale: Fatime kadun, Memi hodžina i Tere-hadži Jahijatova. Inače, ni jedna od ovih „mahala” ne nosi, niti je prati, naziv po nazivu neke od džamija na tom prostoru.

To su gradske četvrti koje su se poslije formirale od više mahala. Iz ovih razloga navedeni lokaliteti nisu se mogli smatrati mahalama;

 

Sevri-hadži-Hasanova mahala ili novijim narodnim imenom „Donja mahala” formirala se u vrijeme nastanka Sevri-hadži-Hasanove džamije prije 1620./21. godine.  Prije se zvala i „Okjuzi mahala”. Uz džamiju je bio malen harem koji se sačuvao do danas, a u mahali više harema. Mahala je od čaršije bila udaljena više od 700 metara.

 

Zirain-Ahmed-agina mahala nalazi se na početku „Donje mahale” i u narodu je zvana „Stari Pazar”. Mesdžid u ovoj mahali zvao se Zirain Ahmed-agin ili katkad „Aršinovižev” i izgrađen je prije 1651. godine.  Mahala je od čaršije udaljena oko 250 metara. Imala je svoj harem te otvoreni prostor zvan Stari pazar, neku vrstu stočnog sajma.

 

Bajezid-hodžina mahala pripada dijelu naselja Brankovac, u narodu poznata kao „Gornji Brankovac”. U njoj je smješten Bajezid-hodžin mesdžid koji je izgrađen prije 1612. godine, a urušio se 1942. godine. Udaljena je od čaršije oko 150 metara. Stanovnici ove mahale su se, vjerojatno, sahranjivali u haremu na Carini, a poslije, u 18. stoljeću, u haremu na Šehitlucima, u neposrednoj blizini.

 

(Izvor: Borislav Puljic, Mahale grada Mostara)

 

(Špago Smail)