Stara izreka, pjevajte malo, ili dišite, ovdje nije bila baš tako važna. Jedina važna stvar je bila, da se vidi dovoljno od filma, kako bni kasnije mogli biti vjerodostojni, da u Drive-in kinu niste bili iz nekog drugog razloga.
Kada su Beach Boysi 1964 godine objavili svoju pjesmu “Drive-In”, ovo posebno svjetlosno pozorište u SAD tada je već postojalo 31 godinu. Činjenica, da je odavno imalo kultni status, bilo je ne samo zbog što ste imali svoju zasebnu “ložu”, već i zbog potpuno novih mogućnosti intimnosti koje je pružao vlastiti automobil.
Kada je 31. marta 1960. u Gravenbruchu kod Frankfurta na Majni otvoreno prvo njemačko drive-in kino, vladalo je veliko veselje, i to ne samo među pravim kinofilima.
U narodu se zvalo “ljubavno kino”. Posljednji red, koji je bio posebno popularan među ljubavnicima, nazvan je “Love Lane” po američkom modelu.
Kino, koje i danas radi, u prvih pet mjeseci postojanja, zabilježio je 250.000 posjetilaca. Tada je ulaz koštao tri marke po osobi. Pritiskom na “Kelnerlampe”, "lampu za konobara" na stupcu sa malim prenosnim grijačem za unutrašnjost automobila, mogli biste naručiti "Gravenbrucher Fleischbrötchen", što je bilo nešto, kao bliski rođak hamburgera. Naravno, mnogi su dolazili i zbog filmova. Na slici je scena iz jednog vesterna.
Na otvaranju, prije 64 godine, prikazivan je film “Kralj i ja” sa Yulom Brynnerom u glavnoj ulozi. Svoj goli, mišićavi gornji dio tijela predstavio je prilično slobodno. I mora da je bilo mnogo više uzbuđenje iza zamagljenih vjetrobranskih stakla automobila.
(welt)
(spagos)
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen