Bio je to čin nasilja, na kraju kojeg su četiri američka predsjednika pogledala zemlju svojim strogim licima: Rezolucija koju je usvojio američki parlament 3. marta 1925. da se Black Hills u Južnoj Dakoti pretvori u nacionalni spomenik nije bila samo izraz poštovanja prema očevima Sjedinjenih Država. Također je još jednom pokazano domorocima ko su gospodari zemlje. Sveta planina Lakota Indijanaca je izabrana za izgradnju planiranog nacionalnog spomenika “Mount Rushmore National Memorial”. 450.000 tona granita izvađeno je iz „Six Grandfathers“, „Šest djedova“ kako bi se isklesala gigantska lica Džordža Vašingtona, Tomasa Džefersona, Teodora Ruzvelta i Abrahama Linkolna, u planinskom lancu otetom od Siouxa 1877. godine, nakon što je tamo otkriveno zlato. Kakoto utiče na domorodačko stanovništvo i dan danas, da advokat Charles Rushmore, od svih ljudi, koji su tamo stekli prava na rudarenje zlata, postane imenjak spomenika?
Između 1927. i 1941. na spomeniku je radilo 400 radnika pod nadzorom graditelja Gutzona Borgluma. Onda je on umro. I tako je došlo do promjene planova. Prvobitno je trebalo da se državnici pojavljuju do pojasa, ali rad je proglašen završenim sa završetkom portreta lica. Stvoreno je „Shrine of Democracy“, „Svetilište demokratije“, koje do danas svake godine privlači stotine hiljada ljudi, uključujući i mnoge patriote. Stanovnici obližnjeg rezervata svakako imaju pomiješana domaćinska osjećanja, svaki put kada vide spomenik.
(welt)
(spagos)
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen