Freitag, 30. Oktober 2020

Mostar 1899. godine: Ispred Katoličke crkve, fotograf Grzlo Czech

 


Idemo dalje s fotografijama iz 1899. Fotograf je Grzlo Czech.

Fotografija ispred Katoličke crkve pred misu. Okupio se brojan puk, neki su sišli do kraka Radobolje za osvježenje.

(Tibor/cidom/ 20201030)



(tehnička obrada, kolor Aid Čizmić, 20201030)

(spagos)


Donnerstag, 29. Oktober 2020

Iz ladice prošlosti – Putnik

 


Doći u Mostar te 1900-te i nije bilo tako jednostavno, jer odkud god da se krenulo, trebali su dani, bilo konjem, kočijama, kakvim automobilom ili vlakom, ne bi daljina tako presudna, neg vrijeme koje se na njemu provede. Vrijeme „odulji daljinu“ još više, pa se u grad stizalo kako kažu ovdje ni živ ni mrtav. Konačilo se bar po nekoliko puta, a ako se putuje sa „druge strane svijeta“, a to bi daljina koju izdefinira gradski jezik, a znači daljinu van carevine, bilo na koju stranu svijeta, onda se i pod nebom spavalo, jer su veliki dijelovi kroz koje su putevi prolazili bili nenaseljeni.

Obično se mjesecima prije dogovaralo, gdje će se boraviti, pa preko prijatelja, rodbine, poznanika osiguravalo mjesto stanovanja. A to je zahtijevalo puno toga, tko si, odakle si, jesi li sam, zanimanje, zaposlenje, imovno stanje (obiteljsko), svrha boravljenja je bila neizostavna stavka, naravno tko stoji iza tebe, preporuka, osiguravala se ta nekakva finansijska sigurnost. Stanovati u nekoga nikada nije bilo badava ili džabe kako bi se to u Mostaru reklo. Procedura za žene je bila nešto šira, odnosno u sav spektar pitanja ulazila su i ona tipa, udata, udovica, djeca osobito kod bogatije gospode, a preporuka je bila osnova za bilo kakav kontakt. Izdati nekome mjesto stanovanja , moglo je da na stanodavca i kuću navuče il sramotu ili ponos, stoga se jako vodilo računa o tome.

Kada bi se banulo u grad bez najave i prethodnog dogovora, tada bi se mjesta u to vrijeme našlo u hotelima ili konačištima, no to nisu bila mjesta za duži boravak, pa i oni bi imućniji potraživali mjesto da se skrase, u nekoj obiteljskoj kući, nekom stanu za najam ili sobicama za samce.

I tada su postojali samci, radnici, koji bi dolazili trbuhom za kruhom. Njihov smještaj nije bio sporan ukoliko bi našli bilo kakav posao. Spavalo se i boravilo po magazama, štalama, mlinicama, pa i u nekim dućanima. Život iskovan od ranog ustajanja, usluživanja do najkasnijeg konaka, od rada klonulog na stajske samare ili vreće robe u magazama, a nerijetko na podnim daskama dućana ili njihovih izba. Oni koji krov ne nađoše zavlačili bi se pod zgodna avijska vrata, pijačnu robu al samo uz odobrenje čuvara, slamu i sijeno za stoku i konje, od kojih Mejdanske jasle biješe naj zgodnije dok ih vojska neizmjesti tamo pod stoljetne lipe poviše Luft Caffea.

Stoga i ova poštanska karta „Oberlieutenant Alex Hausre Mostar“ iz 1900 god., u kojoj stoji napisano:


Sretno sam stigao u Mostar, dok se ovdje smjestim kod jedne familije, javiću vam se što prije, Stevo“


(Gugo/Priče iz Mostara i Hercegovine/20201022)

Mostar 1899. godine, Pogled na Priječku čaršiju, fotograf Grzlo Czech



Nastavljamo s objavljivanjem fotografijama iz 1899. gofine. Fotograf je Grzlo Czech.
Na red je došla jedna krasna fotografija Priječke čaršije s pogledom na džamiju Tabačicu i Pravoslavnu crkvu.

(Tibor/cidom/20201029)

Mittwoch, 28. Oktober 2020

Iz stare štampe: Glavna vježba dobrovoljne vatrogasne čete u Mostaru, 1906. godine (3)





(nastavak)

U časopisu „Banovac“, lista za pouku, trgovinu, obrt i gospodarstvo, koji je izlazio u Petrinji, u broju 19. od 12. maja 1906. godine objavljen je tekst o vježbi vatrogasaca u Mostaru:

Sada i za mostarsko vatrogastvo mora vriediti ono englesko: „vrieme je novac“, jer zaista jedna minuta na početku požara vriedi više nego kasnije sav ostali posao.

Tu se treba žuriti, al sa svezanim nogama ne može s brzo napried.

Treba stoga da se za vatrogstvo dobave zgodna vitla novije konstrukcije, koja sa sobom nose sve, što treba za dobavu vode iz vodopusta. Ovakvo vitlo upotrebljeno na vrieme, može sa tri momka učiniti više, nego čitava vatrogasna četa i nevrieme za čitavi noć.


Pošto je zgrada na kojoj se imala držati vježba visoka 18 m, to je zapovjedništvo upotriebilo ljestvu duhanske tvornice i nadostavilo je za 3 ½ m. Pošto je to bilo u zadnji čas, da momčad u vježbi ništa ne zna, nije bilo kada momčad uvježbati onako kako je izvježbana na staroj spravi. - To je razlog da je i priprema išla nešto polaganije jer je to ljestva druge konstrukcije, nego što je ona vatr. Čete. - Da je posao ipak i tako brzo išao, znak je da se momčad znade snaći i pomoći si u svakoj priliki.

Ovdje treba da nješto naučimo.

Vatrogasna četa u Mostaru treba novu ljestvu rastegaču i to najnovijeg sastava (rezime system Magirus) u duljini od 25 metara. - Ako se sadanjom ljestvom nije mogla dostignuti na krov I. narodne osnovne škole, što bi bilo, da se poradi vatre u gimnaziji, višoj djevojačkoj školi, u kojoj je zgradi namješten brzojav i telefonska centrala, ili da gori kuća Mujage Komadine na Starom Pazaru, koje su još više od zgrade prve narodne osnovne škole.

Nedaj Bog takove nesreće, a bez da vatrogasna četa imade nuždne sprave.

Ovakova ljestva rastegača duga 25 m po sistemu Magirus ( u Ulmu, gornja Austrija) stoji oko 8000 Kruna.

Prigodom putovanja preko Senjske Rieke posjetio sam ondašnje vatrogasno spremište za vidjeti, kakove su tamo sprave i kakove vatrogasne uredbe. - Pokazaše mi novu ljestvu rastegaču po sistemu Magirus, a na moju zamolbu, dao ju je častnik po momčadi prirediti za rad... Dva momka pripraviše ljestvu u pola minute. Ljestva je najnovije konstrukcije i odniela palmu na zadnjoj internacionalnoj vatrogasnoj izložbi u Berlinu. Uradjena je tako da se i za vrieme radnje dade nagibati i desno i lievo, napried i natrag, a da zaposlena momčad ne mora silaziti. - To treba našoj vatrogasnoj četi, ako ne ćemo, da se dogodi nedogledna nesreća.

Ljestva treba da bude povozna, t.j. da s može upregnuti pod konja, a treba da imade na sebi mjesto za momčad i najnuždnije oružje.

No nije to sve! Ljestve kukače, što ih ima naša vatrogasna četa, najboljeg su sastava, t.j. gradačkog, koji je sustav i na zadnjoj izložni u Berlinu bio odlikovan, al naše su ljestve već stare, uslied mnogih nuždnieh vježba i požara rasklimane i stoga nesigurne tako, da ih je trebalo već i krpiti, a osim toga slauf a i kuke na njima novijega, već još starog systema, tako da svakamo da ne pristaju. Ako su ljestve kukače, to prvo oruđe penjače, pokrpane i nesigurne, tko može jamčiti za siguran posao! - Nema zanata bez alata, kaže narodna rečenica.

Tako i naša četa, pa bila i najbolja momčad, u njoj ne može podpunoma odgovarati svojoj zadaći.

I kukače treba nove kupiti i to dva para t.j. Četiri komada. - Preporućam gradački model od tvrdke Köllsch.

(kraj)


Priredili: Armin Džabirov, Smail Špago, Tibor Vrančić

(NovaSloboda.ba)

Dienstag, 27. Oktober 2020

Mostar 1899. godine, Mejdan i Atik džamija, forograf Grzlo Czech

 


Nastavljamo s objavom fotografija Mostara iz 1899. godine. Autor: Grzlo Czech.

Jedna lijepa panorama istočnog dijela grada s Mejdanom i Atik džamijom u prvom planu, te Karađozbegovom i Roznamedžijinom džamijom, a izmežu jmunara je vidljiva tek završena zgrada Vakufskog dvora.

(Tibor/cidom/20201027)

Montag, 26. Oktober 2020

Mostar iz 1899. godine - Mejdan, fotograf je Grzlo Czech

 


Nastavljamo sa objavom fotografija.

Danas je to motiv s Mejdana - Oficirska kasina (kasnije Dom JNA), a vidi se i dio munare Atik džamije, krajnje desno.

(Tibor/cidom/20201026)


Sonntag, 25. Oktober 2020

Mostar iz 1899. godine – Kod turbeta Šejh Juje, fotograf Grzlo Czech.


Nastavljamo sa objavljivanjem fotografija iz 1899. godine.
Danas je to scena s Luke, ispred turbeta Šejh Juje s grupom djece.

(Tibor/cidom/20201025)