Izložba fotografija "Poniženje ljepote"

 

U petak (12. aprila) će u Bošnjačkom institutu – fondacija Adil Zulfikarpašić, u okviru 29. izdanja Modula Memorije biti otvorena izložba fotografija "Poniženje ljepote" fotografa Vladimira Kolopića i autora Salke Šarića.

Salko Šarić (1951, Mostar) je sociolog kulture, glumac, reditelj i autor više značajnih monografija o umjetničkoj sceni grada Mostara. Vladimir Kolopić (1952, Zagreb) je fotograf; samostalno izlaže i učestvuje na kolektivnim izložbama od 1979. godine. Radovi su mu objavljivani u domaćim i inostranim časopisima.

"Civiliziran duh pred barbarstvom obično, šokiran, naj prije zanijemi. Želja za otporom bezumlju uništenja, imanentna umjetničkom biću, neke stvaraoce nagna da kreacijom odgovore na ubilačke i razaračke namjere. Ciklus fotografija Poniženje ljepote autorskog dvojca Salke Šarića i Vladimira Kolopića, primjer je duhovnog, esteti kog otpora destrukciji u kom je – što zbog prirode medija, što zbog idejnog rješenja – zadržana ona inicijalna tišina zgražavanja nad stvarnošću neprihvatljivom humanistički opredijeljenom umu.

 

Umjetničke fotografije koje je, prema ideji, postavkama i dizajnu Salke Šarića, napravio Vladimir Kolopić odolijevaju testu vremena i decenijama nakon prve izložbe, postavljene 1993. godine u zagrebačkoj ga leriji Preporod, privlače pažnju javnosti, podsjećajući na vremena agresije na Bosnu i Hercegovinu čiji odjek i dalje neumitno odzvanja našom svakodnevnicom. Dramatičnost izraza višeslojno suprotstavljenih koncepa ta (tamno-svijetlo, stvarnosno-poetično, teatarsko-foto grafsko, dokumentarno-umjetničko, destruktivno-krea tivno, barbarsko-civilizirano...) rezultirala je upečatljivo nadrealnim ambijentom: scenama svojevrsnog teatra apsurda pred kulisama i scenografijom ruiniranog Mo stara.

Prizori zamrznuti u vremenu svojim pantomim skim mûkom zaista govore više od hiljadu riječi; svjedoče urušavanju čovječnosti koja ipak, na zgarištima kulture, u postapokaliptičnoj atmosferi, ne pristaje ostati zatrpana devastiranim simbolima grada bogate historije. Ratom unakažene, ali i dalje prepoznatljive, mostarske vedute umjetničkim sredstvima pretvorene su u teatarsku po zornicu i ovjekovječene fotografskim bljeskom kao auten tičan i vrijedan dokument otpora destrukciji.

Dotjerane dame sjede za stolom u nekadašnjoj bašti ispred izgo rjelog hotela Neretva i kao da ne pripadaju (ili odbijaju pripadati) stvarnosti što ih okružuje... Lutke razrogačenih očiju i otvorenih usta što su, razbacane po prostorijama i dvorištu Pozorišta lutaka, poprimile tragičke konotacije... Vojnici zagledani u Stari most, među kojima je i zloslutno, bijelom bojom našminkano, lice jednog od njih što gleda u suprotnom smjeru, ka objektivu aparata, kreirajući tenziju iščekivanja i slutnje nadvijene nad draguljem svjetske kul turne baštine, osmanskodobnim remek-djelom koje (iako srušeno godinu dana nakon što je fotografija nastala) i danas, obnovljeno, povezuje obale Neretve i, sažimajući kolosalnu simboličku vrijednost, čini ono što odlikuje istinsku umjetnost – traje", iz afiše izložbe.

Ova izložba je realizovana u saradnji sa Bošnjačkim institutom – fondacija Adil Zulfikarpašić

(klix)