26.04.2017.
Mostar u objektivima fotokamera: Sadržaj i popis autora iz serijala
Serijal Mostar u objektivima fotokamera objavljivali smo na ovom mjestu prethodnih mjeseci.
Ovom prilikom, za podsjećanje čitaocima donosimo popis svih dvadeset i pet autora fotografa, koji su dolazili u Mostar, boravili i pravili fotografije, koje su nam danas svjedoci nekih proülih vremena. Fotografije se mogu pronaći na stranicama portala Novasloboda.ba, kao i na web stranici Centra za informacije i dokumentaciju Mostar, CIDOM.
Ovdje ćemo navesti spisak autora fotografija koji se odnose na grad Mostar, a fotografije, kako smo to pisali i tokom objavljivanja serijala u svakom pojedinačnom prilogu, mogu se pogledati na stranici www.cidom.org.
Fotografije i fotografi Mostara po godinama:
1888. Raimund Stillfried von Rathenitz – Bišće polje 1889
- Alois Beer – Stari most 1890-ih
- D. W. Iddings – Glavna ulica – Luka 1900-ih
- Hubert Vaffier – Džamija Karadžozbegova 1892
- Pierre Petit – Stari most 1896 1
- Stjepan Tomlinović – Radobolja krak 1898
- Emil Balcarek – Stari most 1900-ih
- Emil Stengel – Blagaj – Vrelo Bune 1900
- Joseph Wlka – Džamija Karadžozbegova – šadrvan 1900
- Vlajo Cesar – Džamija Atik 1900-ih
- František Kratky -Glavna ulica – Velika Tepa stereo 1901
- Raymond Poincare – Džamija Koski Mehmed pašina 1901
- E.C. Peixotto – Stari most 1902
- František Topič – Bulevar 1904
- Franz Thiard de Laforest – Donja Mahala 1905
- Anton Zimolo – Kujundžiluk 1910-ih
- Albert Kahn – Mostar, 1912
- Miroslav Loose – Franje Josipa ulica, Bišće polje 1889
- Clara Siprell – Cernica 1926
- Kurt Hielscher – Stari most 1926
- Charles Marcel Heidsieck – Baščine 1929
- Blanche Payne – Fejićeva 1930-ih
- Leo Wehrli – Cernica 1937
- Borisa Engelgardt – Braće Brkića ulica 1940-ih
- Federico Patellani – Brankovac 1941
- Toša Dabac – Džamija Karadžozbegova 1960
- Ivica Grubišić – Rondo – Ledena kiša 1963
- Ćiro Raić – Cim – Avenija, Šantićeva, Titova 1964
Priredili: Ismail Braco Čampara / Tibor Vrančić / Smail Špago
(Novasloboda.ba)
19.04.2017.
Mostar u objektivima fotokamera – Ćiril Ćiro Raič
Ako se iko od fotografa pomenutih u ovom serijalu može identifikovati s Mostarom, onda je to svakako Ćiro Raič. Nije bilo manifestacije ili bilo kakvog događaja od značaja u Mostaru, gdje se nije pojavio sa svojom kamerom. Tiho bi obavio svoj posao, a nakon toga su ostajali dokumenti – fotografije, koje su ostali živi svjedoci prohujalih vremena. Svakako, na ovom mjestu treba progovoriti koju riječ o njemu lično, kako bi mlađe generacije znale o kakvom se čovjeku i umjetniku radi. Na njegovim fotografijama ostala su svjedočanstva iz perioda, odmah iza Drugog svjetskog rata, pa sve do rata devedesetih, kao i iz postratnog vremena u našem gradu.
Ćiril Ćiro Raič rođen je 1936. godine u selu Strgonice, opština Konjic. U Mostar dolazi 1952. godine i u njemu završava fotografski zanat 1955. godine. Dobija posao fotografa u Zavodu za zaštitu spomenika kulture i prirode u Mostaru, u kome provodi cjelokupnu aktivnu karijeru. Zvanje majstora umjetničke fotografije stekao je 1975. godine, kada je primljen u članstvo Udruženja primijenjenih umjetnika BiH i Jugoslavije. Za života je ostvario 67 samostalnih i učestvovao na stotinama kolektivnih i tematskih izložbi u zemlji i inostranstvu, a dobitnik je niza nagrada i priznanja. Kruna njegova rada jest fotomonografija iz 1998. godine. Preminuo je 2011. godine, a njegovi sinovi Vladimir i Davor nastavljaju očevo djelo, predano radeći na očuvanju Ćirine ostavštine i na daljem dokumentovanju kulturno-istorijskih dobara i prirodnih ljepota Hercegovine.
Ovdje ćemo prikazati samo neke od njegovih brojnih fotografija, koje se, uz ostale fotografije, mogu pogledati u arhivi fotografija na stranici: www.cidom.org .
Priredili: Ismail Braco Čampara / Tibor Vrančić / Smail Špago
(Novasloboda.ba)
17.04.2017.
Prije pedeset godina: Prva žena istrčala zvanični maraton
Kathrine Virginia “Kathy” Switzer bila je prva žena koja je zvanično registrovana istrčala čuveni bostonski maraton.
Njen nastup je 1967. godine izazvao pravu histeriju. Tada dvadesetogodišnja Kathy prijavila se za trku pod brojem 261 i imenom K.V. Switzer. Kazala je da to nije učinila da zavara organizatora i sakrije pol, već iz navike, jer se tako potpisivala na svim svojim radovima na fakultetu. Tako se i danas može vidjeti u zvaničnim dokumentima ove trke. Ispred nje su bili: pod brojem 259 W. Brown, sa brojem 260 Russel R. Holt, a iza nje, po spisku, sa brojem 262 dr. Alex E. Ratelle.
“Bila sam toliko ponosna na sebe da sam čak stavila i ruž na usne”
Tokom utrke, proglašena je “greškom”. Reagovali su novinari, a predstavnik organizatora Jock Semple se s njom htio fizički obračunati. Trčao je i gurao Kathy, pokušavajući joj strgnuti startni broj.
“Gubi se iz moje utrke, vrati mi te brojeve”, uputio joj je prijeteće riječi.
Uz Kathy je trčao i njen tadašnji partner Tom Miller. Uletio je ispred Semplea i izbacio ga sa staze.
Onda su joj pomogli i ostali maratonci. Kathy se nije dala zaustaviti.
Kadar iz ove trke, sa ovim ekscesom, časopis Time je uvrstio među 100 fotografija koje su promijenile svijet. Maratonsku trku završila je s vremenom 4:20, praćena blicevima fotoreportera.
Kasnije je utvrđeno da nije bila jedina žena na stazi. Roberta Gibb je kroz cilj prošla čak sat vremena ranije, ali, nažalost, nije bila registrovana. Ona se na staru kamuflirala kapuljačom.
Kathhrine Switzer je nakon toga nastavila mijenjati ulogu žena u sportu. Kroz uloge sportske komentatorice. publicistkinje i novinarke, portretisala je mnoge sportistkinje i za taj rad više puta nagrađivana. Kreirala je društvenu revoluciju, podstičući žene širom svijeta na trčanje.
“Kada danas dođem na bostonski maraton, ramena su mi mokra od suza žena, koje me grle i plaču. Presretne su, jer im je trčanje promijenilo život. Vjeruju i osjećaju da mogu apsolutno sve”.
To pokazuje podatak da su 2015. godine oko 46 posto učesnika maratona bile žene.
Kathrine Switzer je do sada istrčala 39 maratona, pobijedila je na onom u New Yorku, a u Bostonu je postavila šesti najbolji rezultat na svijetu. Nakon sportske karijere, okrenula se sportskom xafsingu i televiziji. Radila je za gotovo sve veće tv kuće u SAD-u, osvojila Emmy te izvještavala za brojne novine. Članica je američke kuće slavnih žena (National Women`s Hall od Fame) zbog stvaranja pozitivne globalne socijalne promjene.
Uticaj je iskoristila je za promovisanje maratona širom svijeta, te osigurala ulazak velikih sponzora u svijet ženskog trčanja. Jedna je od najzaslužnijih što je ženski maraton uvršten na Olimpijske igre u Los Angelesu.
Bostonski maraton odradila je osam puta i osvojila ga 1975. trećim najboljim američkim i šestim svjetskim rezultatom. Četiri puta nastupila je u New Yorku i posljednja je Njujorčanka koja je tamo pobijedila, 1974. godine.
Sve gore opisano dešavalo se na 71. Bostonskom maratonu. Do tada su se žene mogle prijavljivati samo za sprinterske trke, a najduža disciplina za žene je bila 800 meatra
Osam godina kasnije, Kathy je istrčala Bostonski maraton u vremenu 2:51. Učestvovala je u organizaciji više od 400 maratona u 29 zemalja širom svijeta.
Na 121. izdanje ovog maratona, koje će se održati 17. aprila ove godine, izaći će na start, ponovo sa brojem 261. Uz nju će među prijevljenim kandidatima biti čak 13.705 žena. Katrin sa ponosom kaže kako je u SAD danas od svih trkača na duge staze, šak 58 posto žena.
Kathrine Switzer, danas sedamdesetogodišnja dama, ne trči maraton već nekoliko godina.
Posljednji maraton je istrčala u Berlinu prije pet i po godina. Za ovogodišnji bostonski maraton ponovo je navukla patike na noge i pripremala se nekoliko mjeseci.
Kaže, kako na startu ovogodišnjeg maratona neće zaboraviti crvenim karminom nakarminisati usne.
Kao i prije 50 godina.
(izvor:welt)
Smail Špago
(Novasloboda.ba)
17.04.2017.
„Prljavi ples“ ponovo na nogama
Kada se u bilo kojoj prilici čuje melodija „Prljavi ples“ (I've Had) The Time Of My Life), pred oči nam dođe scena iz filma u kojoj Patrick Swayze podiže Jennifer Gray i pri tome pomislimo kako to nikako drukčije ni ne može biti.
Trideset godina kasnije, film „Prljavi ples” (Dirty Dancing) je ušao u svjetsko kulturno dobro. Ko je te 1987. godine bio još premlad za zabranjenu ljubav, evo radnje filma, ukratko: “Dobro čuvana 17 godišnja djevojka Frances, na odmoru sa njenim roditeljima otkriva jedinu interesantnu znamenitost u mjestu, snažnog učitelja plesa Johnnyja. On joj daje časove plesa, a nakon dramatičnih nesporazuma, njih dvoje dobijaju prvu nagradu na takmičenju u plesu, a nakon što dobiju očev pristanak, lebde od sreće. Johnnyja je igrao Patrick Swazey, koji je preminuo 2009. godine, sa 57 godina, a „Baby” je igrala Junnifer Grey (57). Za sve one koji su odgledali „Dirty Dancing”, drugi plesni par je nezamisliv.
Ipak, za 30. rođendan filma, u SAD je prikazan remake ovog filma sa glumcima Colt Prattesom (27), koji igra Johnnyja, i Abigall Breslin (20), u ulozi „Baby”.
I sad će stvarno nešto biti prljavo: Remake traje duplo duže od originala.
(izvor:showbiz.com)
(Novasloboda.ba)
17.04.2017.
Kunta Kinte ponovo na TV
Remake serije o robu Kunta Kinte ponovo dolazi na male ekrane. Nova serije je nominovana za šest Emmy nagrada.
Seriju je gledalo više od 100 miliona gledalaca samu u SAD. Dobila je preko 100 nagrada. Radi se o seriji „Korijeni, koja je emitovana prije tačno 30 godina, koja je obarala sve rekorde i time pisala istoriju svjetske televizije.
Serija o Mandika ratniku po imenu Kunta Kinte, koji je zarobljen i prodat na pijaci robova, sada dolazi u novoj verziji na TV ekrane. Nova serija je 2016 godine već prikazana u SAD i nominovana za 6 Emmy nagrada.
U originalnoj seriji, mladog Kunta Kinte glumio je LeVar Burton (60), a starijeg John Amos (77).
Novu seriju je producirao Burton sa glumcima kao što se Jonathan Rhys Meyers (39), dobitnik Oscara Forest Whitaker (55) i Laurence Fishburne (55). A glavnu ulogu je imao do sada nepoznati britanski glumac Malachi Kirby (27).
Kirby je odrastao u jednom socijalnom naselju u Londonu, sa roditeljima koji su porijeklom sa Jamaice. Obzirom da je bio talentovan, majka ga je sa 14 godina prijavila u jednu pozorišnu trupu. Nakon toga slijeile su studije glume, i par sporednih uloga kao gangster.
Kada je dobio poziv za snimanje nove serije „Korijeni“, prvo ga je uhvatila panika, jer je serija bila veoma poznata i uspješna, a on je seriju odgledao kad su mu bile 22 godine, i kako je rekao, serija je promijenila njegov život. U prvim trenucima ga je uhvatio strah, da li će moći to uspješno odraditi. Onda je odlučio da u novoj seriji ne bude samo kopija „starog“ Kinta Kunte, nego je lik sam dogradio i razvio, dao mladalački i buntovnički duh, nadajući se da će nova serija izazvati interesovanje kod mladih.
Radnja je skoro ista kao i kod originala iz 1977. godine. Ep o familiji počinje sa mladim Kunta Kinte u kolonijalnim vremenima, u 18. vijeku, a završava sa njegovom unukom, i prestankom robovlasništva u američkom društvu, na kraju američkog građanskog rata, 1865. godine.
(izvor:theguardian)
Smail Špago
(Novasloboda.ba)
12.04.2017.
Mostar u objektivima fotokamera – Ivica Grubišić
Krajem januara 1963. godine, tačnije 21. januara, Mostar je bio okovan ledenom kišom, a tome svjedoče prelijepe fotografije mostarskog fotografa Ivice Grubišića.
Veliki sniježni nanosi tokom zimskih mjeseci, u skoro svim dijelovima Bosne i Hercegovine, nešto starijim Mostarcima vraćaju sjećanje na 1963. godinu kada je, takođe početkom marta, u gradu na Neretvi pao snijeg, što je neuobičajeno za hercegovačko podneblje.
Iste godine, ali mjesec dana ranije, Mostar, koji ima blagu mediteransku klimu, zadesio je još jedan nesvakidašnji prirodni fenomen, ledena kiša. Do tada, takvo nevrijeme skoro nije viđeno u Mostaru, pa su slike ledom okovanog grada obišle svijet. Život u gradu bio je paralizovan. Struje nije bilo u cijelom gradu, jer su skoro svi električni stubovi bili polomljeni. Vozila se nisu mogla kretati ulicama, škole i državne institucije su bile zatvorene. Ljudi su iz kuća izlazili s vunenim čarapama preko obuće i drugim pomagalima ,koje su stavljali na obuću da bi se mogli kretati po zaleđenim mostarskim ulicama. Hiljade ljudi se organizovalo u radne akcije i pomagalo da se ukloni led ispred prodavnica, bolnica, škola i apoteka, uz pomoć krampi i lopata. Redovi dugi i stotinjak metara bili su ispred prodavnica, u kojima se najviše tražio hljeb i mlijeko, koje se, u to vrijeme, sipalo u staklene boce. U pomoć su pritekli i pripadnici JNA i poslije skoro petnaest dana, stanje se u gradu počelo normalizovati. Osim ove 1963. godine, danas mnogi Mostarci pamte i veliki februarski snijeg iz 2012. godine, kad je u gradu na Neretvi proglašeno vanredno stanje i radna obaveza. Mostar je tada skoro sedam dana bio u potpunosti paraliziran, a jedan dio grada ostao je duže vrijeme bez napajanja električnom energijom.
Ivica Grubišić je imao fotografsku radnju u Ljubića sokaku. Premda je svoj rad prvenstveno zasnivao na komercijalnom portretisanju ljudi, iza sebe je ostavio bogatu arhivu predjela Mostara. Fotografije Ivice Grubišića iz Mostara, okovanog ledenom kišom, kao i ostale fotografije, mogu se pogledati u arhivi fotografija na stranici: www.cidom.org .
Priredili: Ismail Braco Čampara / Tibor Vrančić / Smail Špago
(Novasloboda.ba)
05.04.2017.
Mostar u objektivima fotokamaera – Tošo Dabac
Tošo Dabac (1907. – 1970.) je hrvatski fotograf priznat u svijetu, jedan od osnivača i glavnih predstavnika tzv. Zagrebačke škole umjetničke fotografije.
Rođen je u Novoj Rači kraj Bjelovara, gdje je završio osnovnu školu. Pohađao je Kraljevsku klasičnu gimnaziju u Zagrebu. Upisao je studij prava u Zagrebu, ali ga nije završio. Radio je za Fanamet film i MGM ured u Zagrebu kao prevodilac i osoba zadužena za odnose s javnošću. Uređivao je časopis Metro-Megafon. Prvi dodir s fotografijom 1924. godine imao je kod školskog kolege Ivice Sudnika iz Samobora. Prva njegova sačuvana fotografija je panorama Samobora potpisana i datirana 7. marta 1925. godine. Prvi put je izlagao fotografije na izložbi amatera u Ivanjcu 1932. godine.
Nosilac je socijalnog smjera u fotografiji. Snimao je život ulice, prosjake, ljude iz naroda, sajmišta, procesije i putujuće cirkusante (ciklusi Bijeda i Život ulice, 1932.- 1935.) Slijede ciklusi portreta, folklora, životinja, arhitekture, krajolika i kulturnih spomenika, na kojima radi do kraja života. Još od tridesetih godina 20. vijeka, učestvovao je na niz izložbi u zemlji i inostranstvu (Prag, Philadelphia, Luzern, Antwerpen, Beč, Ljubljana, Frankfurt, München, New York) u društvu tada najznamenitijih svjetskih fotografa. Jedna od najznačajnijih nagrada je iz 1938. godine za najbolju fotografiju u mjesecu (Camera Craft). Imao je veliku čast biti član Photographic Society of America. Foto savez Jugoslavije dodijelio mu je titulu majstora fotografije 1950. godine. Ukupno je uslikao oko 200.000 fotografija, najviše u gradu Zagrebu. Imao je atelje u Ilici 17, u kome je radio tridesetak godina.
Oženio se opernom pjevačicom Julijom Grill 1937. godine. Učestvovao je u Drugom svjetskom ratu na strani partizana od 1943. godine. Umro je u autobusu za Gornji grad 9. maja 1970. godine. Privatna zbirka s njegovim radovima (Arhiv Tošo Dabac) otvorena je u Zagrebu 1980. godine.
Fotografije su mu prepoznatljive po široko otvorenoj blendi i izrazito jakoj svjetlosti, bjelini. Baš ova karakteristika je još više došla do izražaja u seriji fotografija Mostara, koga, inače, odlikuje velika količina svjetlosti.
Ovdje donosimo par njegovih fotografija Mostara, koje se uz ostale nalaze u arhivi fotografija na stranici: www.cidom.org .
(priredili: Ismail Braco Čampara, Tibor, Vrančić, Smail Špago)
(Novasloboda.ba)
(Novasloboda.ba)
03.04.2017.
Mostar moj grad - Knjiga 3 izišla iz štampe
Izdavači Art Rabic i IC štamparija vas pozivaju da prošetate nekadašnjim Mostarom čitajući trecu knjigu iz edicije MOSTAR MOJ GRAD koja je danas izašla iz naše radionice.
(facebook: Hamica Ramić)
(spagos)
03.04.2017.
Iz starog Mostara - Riječi podrške
Riječi koje slijede napisao je Denijal Behram na facebooku. U ime ekipe zahvaljujem mu na riječima podrške za ovo što radimo. Hvala tebi Deni!
Federico Patellani, Boris Engelgardt, Leo Wehrly, Blanche Payne ... licnosti koje su bile odusevljene Mostarom, stanovnistvom, okolinom, mahalama ...
Neki su zivjeli u Mostaru neki dolazili poslom, neki bili na proputovanju kroz Mostar, i, svi oni su ostavili neki trag zabiljezen fotokamerom.
Trag o jednom vremenu, trag o nasem Mostaru (nekad davno) i hvala im.
Neki su zivjeli u Mostaru neki dolazili poslom, neki bili na proputovanju kroz Mostar, i, svi oni su ostavili neki trag zabiljezen fotokamerom.
Trag o jednom vremenu, trag o nasem Mostaru (nekad davno) i hvala im.
Hvala i Smail Spago i Tibor Vrančić i Ismail Braco Campara sto sve njezno i pazljivo prikupljaju i ostavljaju u sehari Mostara nazvanoj CIDOM.
Ko zeli i hoce pogledati, procitati, prosetati svojim gradom, ufatiti pogled svoga komsije, zapitati se i upitati kako je to nekad bilo, moze ovdje, na stranicama portala novasloboda.ba, glavni i odgovorni urednik Fazlija Hebibović ili posjetite www.cidom.org
Ko zeli i hoce pogledati, procitati, prosetati svojim gradom, ufatiti pogled svoga komsije, zapitati se i upitati kako je to nekad bilo, moze ovdje, na stranicama portala novasloboda.ba, glavni i odgovorni urednik Fazlija Hebibović ili posjetite www.cidom.org
