Iz stare strane štampe: Predvorje Orijenta, 1941. godine

 

U vojnom časopisu “Unsere Wehrmacht im Protektorat” od 9. sptembra 1941. godine objavljen je tekst pod naslovom “Predvorje Orijenta” autora Nikolaja Bauera, u kome su opisani Beograd, Sarajevo i Mostar. Ovdje donosimo prvedeni dio teksta, koji se opdnosi na Mostar:

“...

Na obe strane Neretve, okružen kraškim brdima, leži posebno interesantan glavni grad Hercegovine, Mostar. Ljeti se čak zaboravi i neizdržljiva vrućinaj ovog još nedodirnutog Orijenta, koji se ovdje susreće na svakom koraku. Strogo religiozne Turkinje su prepoznatljive, potpuno prekrivene tamnoplavim prekrivačem sa kapuljačom, Muslimani po njihovim širokim pantalonama i crvenim fesovima. Znak prepoznavanja grada je Stari most, poznatiji kao Rimski most, koji vitkim lukom prespaja duboko šumeću Neretvu. Do danas nije jasno ko je graditelj ovog romatičnog, u pjesmama opjevanog mosta. Dok vrh luka važi kao turska gradnja, obe kule uz most pokazuju rimski način gradnje.

Među brojnim vitkim munarama najsjajnija ona na najvećoj džamiji u gradu, Karađozbegovoj džamiji, koja doseže visoko u nebo. Pobožni Turci posjećuju kupatilo izgrađeno u turskom stilu, kroz koje je provedena ledeno hladna Neretva. Kod izlaska i zalaska sunca klanjaju se bezbroj puta u pravcu Mekke, gdje god da se nalazili.Upravo kada je mujezin blagotvornim glasom sa munare počeo sa učenjem njegove zahvalu Allahu, krenuo je voz, uskotračnom prugom, u pravcu Sarajeva, metropole Bosne...”

(prevod: Smail Špago)

Fotografije:

Veličanstvena grobnica muhamedanskog dostojanstvenika Osmana Đikića u Mostaru

Kameni most, takozvani Rimski most u Mostaru, vitkim lukom prespaja Neretvu

Iza bijelih zidova i zelenih čempresa uzdiže se najveća džamija u Mostaru, Karađozbegova džamija

Priredili: Smail Špago, Armin Džabirov, Tibor Vrančić

(NovaSloboda.ba)

Prije 80 godina - Obješeni antifašisti u Mostaru

 

U nedelju, 19. novembra, navršava se 80 godina od vješanja antifašista Mostara koje su fašisti, kao pripadnike narodnooslobodilačkog pokreta, objesili. To su: Mujo Selimhodžić, Božo Skočajić, Darinka Bitanga, Ekrem Ćurić i Ante Ajduk.

U znak sjećanja na ubijene, članovi Udruženja antifašista i boraca NOR-a Mostar, u nedelju, 19. novembra u 12 sati. posjetiće “Spomenik ilegalcu” i spomen obilježje na mjestu vješanja na Bulevaru narodne revolucije i Liska ulici, te polaganjem cvijeća i minutom šutnje odati poštu stradalima.

Među ubijenima, osim žene iz porodice Bitanga, bio je i maloljetni Ekrem Ćurić.

“Pozivamo građane Mostara da nam se pridruže”, poručuju iz UABNOR-a Mostara.

(NovaSloboda.ba)

Sjećanje na Bracu i “Sjećanje za budućnost” – knjiga iz biblioteke Cidom

 

Juče smo na ovom mjestu objavili sjećanje na našeg preminulog člana Ismaila Braci Čamparu. Tom prilikom smo napisali da je Braco sudjelovao u stvaranju dvije knjige o Mostaru – U sjeni zaborava i Perom i kamerom o Mostaru, koje su štampane.

Pored toga Braco je sudjelovao u stvaranju i treće knjige, koja nije ukoričena, ali se nalazi u elektronskoj formi, u pdf formatu, u našoj biblioteci CIDOM-a.

Veliku većinu fotografija iz ove knjige upravo je Braco snimio i obradio.

Knjigu možete pogledati i preuzeti na linku:

Čampara-Špago-Vrančić-Sjećanje-za-budućnost-2014.pdf (cidom.org)

(CidomTim)

U sjećanju: Ismail Braco Čampara 2017-2023.

 

Život je u svojoj ljepoti nepredvidiv. Sastanci i rastanci, tuge i radosti sastavni su dio našeg života. Danas je jedan takav tužan dan, dan kada obilježavamo da već šest godina među nama nema našeg dragog prijatelja Ismaila Brace Čampare. I nakon tolikog odmaka vremena, teško je prihvatiti činjenicu da te više nema, nedostaje puno toga, nedostaje vremena, godina, razgovora i druženja. Ostali smo uskraćeni tvojih komentara, tvojih fotografija, tvoga angažmana u našoj grupi CIDOM. Nama na kraju ostaje sjećanje na tebe i tvoj plemeniti lik, sjećanje koje nam daje snage da nas tvoj gubitak ne boli. Znaj da si u našim mislima neprestano. Vjerujemo da si sada na ljepšem mjestu i da ponosno gledaš na svoje najmilije i na prijatelje. Rahmet ti dobroj duši.

Budući da je Braco sudjelovao u stvaranju dvije knjige o Mostaru – U sjeni zaborava i Perom i kamerom o Mostaru, ovdje donosimo i treću (koja nije ukoričena), ali se nalazi u pdf formatu u našoj biblioteci CIDOM-a. Veliku većinu fotografija iz ove knjige upravo je on snimio i obradio.

Čampara-Špago-Vrančić-Sjećanje-za-budućnost-2014.pdf (cidom.org)

(CIDOM tim/20231118)

Iz starog Mostara - Ledara, 1910

 

Ova omanja ne tako davno renovirana kuća nalazi se preko puta današnjeg hotela Ere. Sarajevska pivara 1. ožujka 1903. g. otvara i prvu tvornicu leda u Hercegovini baš u toj kući. Za njenog upravnika postavljen je sposoban Austrijanac Adolf Himlauer. Očigledno je pivsko poslovanje tada cvjetalo, jer vidjevši kako se pivo u vrele ljetne dane dobro prodaje, trgovac Bilić iz Blagaja otvara Hercegovačku pivaru. Tome kako skinuti s vrata novoosnovanu konkurenciju, Himlauer se dosjetio tako što je svaku narudžbu piva vezao obaveznom kupnjom leda iz njegove Ledare. Led se tada kupovao u velikim blokovima, a glavni su potrošači bili hoteli i brojne gostionice. U zgradi Ledare sve do 1992. bilo je smješteno predstavništvo Sarajevske pivare, a zgradu je iza zadnjeg rata kupila i od propasti spasila jedna talijanska banka. Nakon renoviranja, na fasadi zgrade nije restaurirana lijepa zastakljena lođa od drvene šindre koja je bila dio izvornog projekta zgrade.

(iz knjige Mostarski leksikon, Tibor Vrančić, 2020.)

(CidomTim)

Između pamćenja i zaborava

 

Naučni skup “Kulturna baština Hercegovine između pamćenja i zaborava” 16. novembra

Povodom tridesete godišnjice rušenja Starog mosta Fakultet humanističkih nauka Univerziteta ”Džemal Bijedi” u Mostaru upriličio je naučni skup pod nazivom ”Kulturna baština Hercegovine između pamćenja i zaborava” 16. novembra 2023. na spomenutom fakultetu.

U fokusu naučnog skupa je destrukcija kulturne baštine na području Hercegovine, s posebnim akcentom na razdoblje agresije 1992 – 1995. godine.

Također, istog dana u 19 sati u Centru za kulturu Mostar bit će postavljena izložba fotografija na temu urbicida u razdoblju 1992-1995,. u suorganizaciji Fakulteta humanističkih nauka i Mostar Memorial & Museum, saopćeno je s Fakulteta humanističkih nauka Univerziteta ”Džemal Bijedić” u Mostaru.

(ns)

Sa stranica stare štampe: Čovjek sa ženskom frizurom, 1937. godine

 

Kao zanimljivost, u listu "Vreme" od 21. aprila 1937. godine izašao je kratki tekst sa slikom, o mostarskom ženskom frizeru Rifatu Zvoniću, koji je bio hodajuća reklama za ženske frizure.

U tekstu je zapisano:

“Čovek sa ženskom frizurom

Mostarski damenfrizer g. Rifat Zvonić najmodernije ženske frizure reklamira prvo na – svojoj glavi. Slika predstavlja g. Zvonića sa jednim modelom “vaser-ondulacije.”

prilog: tekst i fotografija g. Rifata Zvonića

priredili: Armin Džabirov, Tibor Vrančić, Smail Špago

(NovaSloboda.ba)

Poslije 52 godine – Poznato, ko je bio čovjek sa omota albuma?

 

 

Tek sada je otkriven identitet čovjeka sa omota albuma Led Zeppelin IV

Četvrti studijski album Led Zeppelina nema ime niti naznake kreatora. Ipak, postao je najuspješniji album benda. Jedan istraživač je sada otkrio ko je prikazan na fotografiji u boji, na omotu albuma. Rečeno je da je novinarski agent predvidio da će Led Zeppelin počiniti "samoubistvo u karijeri" odlukom koja je također izazvala uzbunu u njihovoj diskografskoj kući Atlantic Records 1971.: novi album neće imati naslov. i ime Led Zeppelin se neće pojaviti na naslovnici. Umjesto toga, bila je čudna slika starca koji teško nosi tovar pruća od lješnjaka, obješena na zid sa oguljenim tapetama.

Bend je želio da dokaže novinarima koji su žestoko kritikovali prethodni album da se njihove ploče prodaju čak i bez pozivanja na autore. Bili su u pravu. "Led Zeppelin IV", kako se nezvanično zove album, jer je to bila četvrta ploča benda, postala je najuspješnije izdanje Džimija Pejdža, Roberta Planta, Džona Pola Džonsa i Džona Bonama sa 37 miliona prodatih primeraka. A omot klasika, objavljen prije 52 godine, 8. novembra, postao je ikona rok muzike. Engleski istraživač je sada uspio otkriti tajnu zagonetne slike u centru, kako prenosi britanski "Guardian". Ranije se znalo da je Plant sliku kupio u antikvarnici. Često su je mijenili za uljanu sliku, ali u stvarnosti je to fotografija u boji. Njegov trag je sada pratio istoričar. Brian Edwards, gostujući predavač na Univerzitetu Zapadne Engleske, koji je naišao na fotografiju 2021. dok je pripremao izložbu za Muzej Wiltshire.

Bilo je to u foto albumu iz viktorijanskog doba pod naslovom: 'Sjećanja na posjetu Shaftesburyju. Whitsuntide 1892. Dar tetki od Ernesta." Album je predstavljao oko 100 ranih fotografija, uglavnom kuća, uličnih scena i nekoliko portreta radnika na farmi. Ispod dotične fotografije nalazi se opis: “Tacher iz Wiltshirea.” Edwards je dalje istraživao i otkrio da je čovjek najvjerovatnije bio krovopokrivač Lot Long (ili Longyear), koji je živio u selu Mere od 1823. do 1893. godine. U vrijeme snimanja fotografije bio je udovac. Fotograf je bio Ernest Howard Farmer, prvi direktor Fakulteta za fotografiju na Regent Street Politechnic, koji je sada dio Univerziteta Westminster. Sljedeće godine, izložba u Wiltshire muzeju će biti posvećena ovom pioniru fotografije, uključujući i fotografiju koja je završila na naslovnici Led Zeppelina. Ovo ostaje tajna, čak i ako je sada poznat identitet muškarca koji gleda u gledaoca. Slika se vidi samo na prednjoj strani.Ako otvorite album, videćete da visi na zidu srušene kuće, sa lijeve strane, u pozadini, nalazi se neboder, koji raste u nebo. Fotografija spaja prošlost i sadašnjost, ukazujući na gubitak, koji dolazi u vezi sa napretkom.

Sada je i sam album star preko 50 godina. I dalje je aktuelna interpretacija Džimija Pejdža, kako je otkrio u intervjuu 2008. godine: »Željeli smo da izrazimo kontrast između grada i sela. I dodao: Moramo voditi računa o Zemlji, a ne da je ratujemo i pljačkamo".

Led Zeppelin IV

Bezimeni četvrti studijski album britanske rok grupe Led Zeppelin, poznatiji kao Led Zeppelin IV, poznat i kao The Four Symbols (rijetko: Zoso), objavljen je 8. novembra 1971. godine. Ovaj album se smatra najboljim radom grupe, između ostalog i zbog toga što se na njemu nalazi jedna od najboljih rok pjesama ikada snimljenih: "Stairway to Heaven".

Album je uvršten u 500 najboljih albuma svih vremena, magazina Rolling Stone (2012). U svijetu se nalazi na 10. poziciji najprodavanijih albuma svih vremena (37 miliona prodatih kopija), dok je u SAD u top 4 (23 miliona kopija)

Lista pjesama:

1. Black Dog (Page/Plant/Jones) – 4:54

2. Rock and Roll (Page/Plant/Jones/Bonham) – 3:40

3. The Battle of Evermore (Page/Plant) – 5:51

4. Stairway to Heaven (Page/Plant) – 8:00

5. Misty Mountain Hop Page/Plant/Jones) – 4:38

6. Four Sticks (Page/Plant) – 4:44

7. Going to California (Page/Plant) – 3:31

8. When the Levee Breaks (Page/Plant/Jones/Bonham/Memphis Minnie) – 7:07

Sastav grupe i produkcija albuma:

Jimmy Page – akustična i električna gitara, producent, digitalna montaža

Robert Plant – vokal, harmonika

John Paul Jones – bas gitara, klavijature, mandolina, blok za snimanje

John Bonham – bubnjevi Ian Stewart – Dodatni klavir (2. pjesma)

Sandy Denny – dodatni vokal (3. pjesma)

Peter Grant – izvršni producent

George Chkiantz – miksanje zvuka

Andy Johns – inženjering zvuka, miksovanje zvuka

George Marino – Digitalno uređivanje

Graphreaks – vizualni dizajn

Barrington Colby Mama – Ilustracija Pustinjaka u knjižici

(wiki)

(spagos)

Iz starog Mostara - Stara željeznička stanica, Pekmezara,1964. godine

 

Na slici se vidi dimnjak Tvornica marmelade, Stara bolnica i Vatrogasni toranj, 1964. g.

Malo je poznato da je Mostar imao tvornicu za proizvodnju marmelade, a Mostar ne bi bio Mostar da mještani nečemu ne daju svoje ime, pa su je zvali Pekmezara. Tvornica u kojoj su se proizvodile riblje konzerve, marmelada i rakija šljivovica, bila je izgrađena još za vrijeme austrougarske vlasti i neprekidno je radila za vrijeme oba svjetska rata. Pogon je imao visok dimnjak te je bio uočljiv iz skoro svakog kutka Mostara. Neposredno nakon završetka Drugog svjetskog rata (1947.) ponovno je pokrenuta proizvodnja. Montirani su novi, suvremeniji strojevi, a pogon proširio. Tvornica se nalazila preko puta stare kirurgije, između sadašnjeg prostora Hercegovina auta i Unicredit banke. Budući su sve tvornice bile tada u državnom vlasništvu, na mjesto direktora postavljen je Husein Kozlić, kako bi uspostavio organizaciju proizvodnje i upravljanja. Nakon instaliranja i stavljanja u pogon potrebnih strojeva, tvornica je uspješno radila u periodu od 1947. pa sve do 1958. ili ′59., kada proizvodnja iz neznanih razloga prestaje, a ubrzo zatim tvornica, skupa s dimnjakom, uklanja se s platoa kod željezničke stanice.

(iz knjige Mostarski leksikon, autor Tibor Vrančić, 2020)

(spagos)

Prije 265 godina – 100 pisama koja nikad nisu stigla do voljenih

 

Pomorska pošta pronađena nakon 265 godina.

Postoji 100 rukom pisanih ljubavnih pisama koja nikada nisu pročitana. A napisana su prije 265 godina! Potiču iz vremena Sedmogodišnjeg rata (1756–1763). U to vrijeme Pruska i Velika Britanija su se, između ostalih, borile protiv Austrije i Francuske.

Sada je jedan istoričar otkrio 100 pisama u Nacionalnom arhivu u Londonu i otvorio ih po prvi put. Nekada su poslana mornarima francuskog ratnog broda Galatée. Od njihovih žena, vjerenica i roditelja.

Tragično: Pomorci nikada nisu dobili pisma svojih najmilijih! Jer, te 1758. godine “Galatée” su zauzeli Britanci. Posada je zatvorena, a pisma su ostala tamo punih 265 godina. Sve dok ih istoričar Renaud Morieux nije otkrio.

„Bilo je veoma emotivno“, kaže on. “Znao sam da sam prvi pročitao vrlo lične poruke.”

Postoji ljubavno pismo Marie Dubosc svom suprugu Louisu: „Laku noć, dragi prijatelju. Ponoć je. Mislim da je vrijeme da se odmorim." Žena je ubrzo umrla, a par se više nikada nije vidio.

Ili žalobno pismo Marguerite (61) njenom sinu Nicolasu: „Nikada ne spominješ svog oca u svojim pismima. To me jako boli. Kada budeš pisao ponovo, nemoj ga zaboraviti." Nicolas je preživio zatočeništvo i bio je unajmljen na brodu za trgovinu robljem.

Istoričar: „Danas imamo WhatsApp. U 18. veku ljudi su imali samo pisma. Ali ono o čemu su pisali, nekome je bilo vrlo vađno, i bitno.”

(express)

(spagos)

Prije 50 godina – Prva “Buba” iz Vogošće

 

(tekst koji slijedi objavljen je na portalu klix.ba dana 10. novembra 2023.)

Proizvodnja modela Volkswagen Buba započela je 10. novembra 1973. godine, a do početka rata u Bosni i Hercegovini 1992. godine, proizvedeno oko 350 hiljada modela Volkswagen Buba, Volkswagen Golf, Volkswagen Jetta i Volkswagen Caddy.

O nekada velikoj automobilskoj industriji u Sarajevu i BiH smo pisali u više navrata, ali uvijek iznova učimo i saznajemo neke nove detalje i priče. Ovaj put povod za priču o TAS-u bila je činjenica da je danas tačno 50 godina od kada je sa proizvodne trake iz Vogošće izašao prvi Volkswagen 1200J ili slavna Buba.

Ovaj detaljniji pregled i historiju proizvodnje vozila i automobila u Sarajevu donosi nam Šefik Braco Emrić, koji je ove i slične zanimljive automobilske teme obuhvatio i u svojoj knjizi "Stranice automobilske historije".

Tvornica automobila Sarajevo datira još od 1947. godine kada je Vojno-tehnički zavod Sarajevo, VTZ Tito, preseljen iz naselja Švrakino selo u Vogošću i preimenovan u Preduzeće Tito Sarajevo - PRETIS. Prvih godina postojanja proizvodnja je najvećim dijelom bazirana za potrebe armije, pa je Pretis ubrzo postao najveća tvornica namjenske proizvodnje u Jugoslaviji, dok se u civilnom programu bavio konstrukcijom i izradom različitih metalnih proizvoda. Jedan od tih proizvoda je i danas poznati lonac za ekspres kuhanje popularno nazvan Pretis lonac. Nešto kasnije Pretis proizvodi bicikle, a saradnja sa jednom od najstarijih kompanija iz današnjeg Koncerna Volkswagen AG, njemačkim NSU-om, Neckarsulmer Fahrzeugwerke započela je 1957. godine proizvodnjom motocikla NSU Maxi i skutera NSU Prima III i Prima V.

Trideset godina nakon prestanka proizvodnje automobila, NSU je 1957. godine predstavio svoj novi automobil NSU Prinz. Kako bi ostvarila dnevnu proizvodnju od 330 primjeraka ovog automobila i potom povećala na 450 primjeraka, Uprava NSU Motorenwerke AG na čelu sa predsjednikom dr. Gerd Stieler von Heydekampf prodala je pogon za proizvodnju bicikla tipa Heidemann u njemačkom gradu Einbeck, a potom izvršila demontažu pogona za proizvodnju motocikla u Neckarsulmu.

Tako su već krajem 1957. godine na osnovu ugovora o licencnoj proizvodnji poslati dijelovi za montažu motocikla NSU Maxi i skutera NSU Prima u tada modernu tvornicu za preradu metala Pretis, Preduzeće Tito Sarajevo, a 1961. godine preseljene su i mašine i pogoni za proizvodnju iz Neckarsulma u Sarajevo. Kompanija NSU je poslala specijaliste u Sarajevo, a Direkcija Pretis je poslala svoje radnike u Neckarsulm na obuku čime su stvoreni uslovi za proizvodnju i preciznu kontrolu kvaliteta, pa je tokom 1962. i 1963. godine kompanija NSU uvozila svoje motocikle iz Sarajeva u Njemačku i prodavala ih.

Kada se krajem 1963. godine kompanija NSU skoncentrisala samo na proizvodnju automobila, proizvodnja motocikla nastavljena je u Pretisu do 1967. godine.

Nakon veoma uspješne proizvodnje pomalo neobičnog ali simpatičnog automobila pokretanog nazad smještenim zrakom hlađenim dvocilindarskim motorom zapremine 598 ccm i snage 20 KS, modela NSU Prinz predstavljenog 1957. godine, proizvodnju modela Prinz 1000, NSU je započeo 1964. godine. Ovaj model težak nepunih 700 kg pokretan je 4-cilindarskim zrakom hlađenim OHC motorom zapremine 996 ccm i snage 45 KS, a 1966. godine započela je proizvodnja modela Typ110 pokretanog motorom zapremine 1085 ccm. Ubrzo je predstavljen i model NSU 110SC, pokretan motorom zapremine 1177 ccm i snage 60 KS, a nakon njega predstavljen je i NSU 1200 sa motorom zapremine 1177 ccm i snage 55 KS.

Proizvodio se paralelno sa modelom Prinz 1000 do 1973, a počevši od 1965. godine montaža modela Prinz 1000 i Prinz 1200 vršena je i u tvornici Pretis Sarajevo sa godišnjim obimom od 5 hiljada primjeraka. Montaža je uključivala i ugradnju domaćih komponenti kao što su električne instalacije, akumulatori, gume...

Volkswagen AG preuzeo je kompaniju NSU Motorenwerke AG, Neckarsulm i 10. marta 1969. godine spojio sa kompanijom Auto Union GmbH, Ingolstadt kada je nastala nova kompanija Audi NSU Auto Union AG, sa sjedištem u Neckarsulmu i retroaktivno registrovana 1. januara 1969. godine. Dr Gerd Stieler von Heydekampf, bivši direktor NSU, imenovan je za predsjednika odbora. Međutim, poslujući u Koncernu VAG, Volkswagen Audi, naziv NSU praktično je nestao.

Integracijom preduzeća PRETIS Sarajevo (Vogošća), IGMAN Konjic, SLAVKO RODIĆ Bugojno i POBJEDA Goražde, godine 1968. godine nastao je UNIS holding Sarajevo, a nekad velika i slavna Tvornica automobila Sarajevo - TAS, nastala je 1970. godine potpisivanjem ugovora iz 1969. godine između sarajevskog UNIS-a i njemačkog Volkswagena, te gradnjom tvorničkih pogona u Vogošći koja je započela 1. jula 1971. godine.

Tako je proizvodnja modela Volkswagen Buba započela 10. novembra 1973. godine od kada je do početka rata u Bosni i Hercegovini 1992. godine, proizvedeno oko 350 hiljada modela Volkswagen Buba, Volkswagen Golf, Volkswagen Jetta i Volkswagen Caddy.

Volkswagenova Buba je u periodu od 1973. do 1976. godine rađena u verzijama 1200, 1300 i 1303, a prvi Volkswagen Golf J iz TAS-a izašao je 1976. godine uz nevjerovatno interesovanje koje je iziskivalo dodatno povećanje procenta domaćih komponenti i povećanje izvoza kako bi se dobila mogućnost većeg uvoza dijelova iz Volkswagena. Tako je nivo montaže domaćeg Volkswagen Golfa sadržavao oko 28 posto domaćih dijelova, a broj zaposlenika iznosio je oko 3.500.

Rast proizvodnje TAS-a značio je i procvat proizvodnje mnogih drugih proizvođača, kao što je tvornica auto stakala u Bosanskom Šamcu ili Tesle Brčko koji je isporučivao akumulatore. Sa 51 posto vlasništva UNIS-a i 49 posto Volkswagena, TAS je bio jedan od prvih pozitivnih primjera dobre kooperacije sa stranim investitorom u vremenu socijalizma.

Nakon osam godina prizvodnje prve generacije Volkswagen Golfa, 5. juna 1985. godine započinje proizvodnja Volkswagen Golfa 2, a od 1982. godine isključivo u Vogošći je bio proizvođen i Volkswagen Caddy namijenjen za evropsko tržište pa je 1989. godina bila rekordna sa 37.411 proizvedenih automobila. TAS je proizveo i nekoliko probnih primjeraka Golfa 3, a onda su došle devedesete i rat.

(klix/20231110)

Na današnji dan prije 50 godina počela je proizvodnja u Tvornici automobila Sarajevo (klix.ba)

Prije 30 godina – Srušen stari Stari most

 

Prije 30 godina – Srušen stari Stari most

Mostarci danas uz bolna sjećanja i kao lekciju iz koje treba učiti obilježavaju 30. godišnjicu rušenja Starog mosta, kad je 9. novembra 1993. godine u 10:16 sati nakon serije granata ispaljenih s položaja HVO-a srušen simbol Mostara i Bosne i Hercegovine.

Datum rušenja Starog mosta svake godine tačno u vrijeme kada je on bio srušen u Neretvu tradicionalno obilježava Klub skakača u vodu Mostari uz skok bez aplauza s luka obnovljenog mosta, koji je pod zaštitom UNESCO-a.

Obilježavanje tog događaja svake godine okupi građane i javne ličnosti na Starom mostu od kuda se uz sjećanja na najtužniji trenutaka u historiji Mostara šalju poruke mira i suživota.

Stari most je UNESCO-ova svjetska baština koji je, 1566. godine kad ga je sagradio turski neimar Mimar Hajrudin bio najveća lučna konstrukcija na svijetu.

Tokom rata u Bosni i Hercegovini (1992.-1995.) most je djelomično oštetila Vojska Republike Srpske (VRS) i Jugoslavenska narodna armija (JNA), a 9. novembra 1993. godine je srušen u Neretvu nakon višesatnog granatiranja s položaja Hrvatskog vijeća obrane (HVO).

Obnova Starog mosta počela je 2000. godine, a 2004. rekonstruirani most je svečano otvoren te godinu nakon toga uvršten na UNESCO-ov popis zaštićenih spomenika kulture.

Prepoznatljivi je simbol Mostara i BiH širom svijeta i mjesto održavanja tradicionalnog takmičenja "Skokovi sa Starog mosta", koje ima dugu historiju od 456 godina te je od 2015. godine i stanica "Red Bull" Svjetske serije u ekstremnim skokovima u vodu, što ima i veliki turistički značaj u svijetu za čitavu našu zemlju.

(klix 20231109)

Don't Forget 9. novembar 1993

" ... Nikad se Pariz po Ajfelovom tornju zaljubljenom u nebo, niti Rim po kupolama Crkve Svetog Petra na koje nebo prilegne da se odmori, niti London po Big Benu koji otkucava koliko nam je vremena ostalo i upozorava na prolaznost, niti se ijedan grad poistovjećivao i prepoznavao po nekoj ljudskoj gradjevini kao Mostar po mostu kojeg su odnekud zvali Stari. A ponasao se mladalačkije i djelovao svjezije od svih ostalih mostova Mostara. Po srodstvu im bijase brat, a po godinama im je mogao biti cukun – cukun djed. Svu su mladju bracu smakli prije njega, na kucnom pragu, pred ocima onih, koji su ga najvise voljeli. Ispratio ih je sa tugom, velika je pravda, a mala utjeha sto pocivaju zajedno u vodama Neretve. Tako ce zauvijek ostati u zagrljaju jedine koju su kroz zivot voljeli. Mostovi su najvjerniji ljubavnici pod beskrajnom kapom nebeskom.

Mostovi se, inace, grade kako covjek ne bi morao naokolo. Da preprijeci, da mu je blize tamo gdje mu se hoce. S mostovima, obale se rukuju i orodjuju. Mostovi su okamenjene duse pomrlih duga, nad vodama. Ni jedna gradjevina, sto je covjek s pamecu i dusom smisli nema toliko duse kao most. I nijedna, covjeku i zavicaju nije tako privrzena kao most. Mostovi od svih gradevina nose najvise ljudskog u sebi. Most je najblizi covjekov rodjak. A opet, ne bi mosta slicnom ovom mostarskom, pogubljenom. Mostovi su i pocesto nalik jedan drugom. A ovaj bi nalik samo sebi ili mjesecevom luku sto se ogleda u vodama Neretve, dok je noc tiha, a mjesecina blaga. Svi mostovi krvavim betonskim ili zeljeznim korijenima, pricvrscuju se za obale i rastu iz njih. Samo je Stari most u Mostaru niknuo i vjekovao u dvostihu:

"Ovaj je Most sagradjen kao luk duge.

Ima li mu slicna u svijetu, Boze moj ...."

Iz teksta Mise Marica BIO JEDNOM JEDAN MOST, objavljenom u casopisu MOST, decembra 1995.

(Deni/20231109)

Mostarski most

Neumjesno bi bilo u ovom času raspravljati o ljepoti Mostarskog mosta, o njegovu skladu s okolinom, o smjelosti njegove gradnje i bjelini kamena od kojeg je bio isklesan. Za nj me vežu uspomene iz djetinjstva i mladosti. Zvali smo ga naprosto “stari”, kao što se zove oca ili drugara: nalazili smo se “na starome”, kupali se “pod starim”, najhrabriji od nas skakali su u Neretvu “sa starog”. Ispod njega su stijene koje Mostarci zovu pećinama: “Zelenika”, nad kojom su rasli smokva i šipak, “Šuplja” pod kojom je opasni vrtlog (“kapak”), mali i veliki “Soko”, “Glavar” nalik molu u nekoj maloj luci, veliki “Duradžik” na kojem su se dječaci pripremali za “skok sa ćuprije”. Na sva ta mjesta slijetali su galebovi s mora. Tu je Mediteran…

Tu smo živjeli odavno u slozi unatoč razlikama. Moji su prijatelji nosili katolička, pravoslavna i muslimanska imena: prepoznavali smo se više po osobinama, nego po imenima. Nismo voljeli one koji su dolazili sa istočnih ili zapadnih strana, kad su im razlike bile važnije od sloge. Zvali smo ih u srdžbi “grmaljima” i “skutorima”. Kao da smo slutili šta će učiniti od našeg suživota.

Dr.Predrag Matvejević

(LjepoteMostara 20231109)

Objavljen nikada ranije viđen snimak granatiranja Starog Mosta

Za rušenje Starog Mosta u Haškom tribunalu osuđen je Slobodan Praljak

Povodom obilježavanja 30. godišnjice rušenja Starog Mosta, Mostar Memorial & Museum objavio je nikada ranije viđen snmimak rušenja najpoznatijeg objekta u Mostaru. Most je nakon dvodnevnog bjesomučnog granatiranja srušen 9. maja 1993. godine u 10.16 sati.

Na snimku, koji u originalnoj verziji traje 28 minuta, a koji je nastao 8. i 9. novembra 1993. godine, može se prebrojati ukupno 59 ispaljenih projektila na Stari Most. Gađanje sa položaja HVO-a na brdu Hum iznad Mostara trajalo je sve dok most nije oboren u Neretvu. Na snimku koji je objavljen mogu se čuti komentari pripadnika HVO-a o tome gdje bi trebalo gađati, kao i zluradi komentari zbog toga što neće da padne, a sve je praćeno psovkama.

Iz Mostar Memorial & Museum navode kako se snimak nalazio u posjedu pripadnika HV-a, sa kojim su u tajnosti vođeni pregovori o prodaji, koji su trajali četiri godine. Snimak se prvobitno nalazio kod generala HVO-a Slobodana Praljka, koji je u Haškom tribunalu osuđen za ratne zločine, a jedna od tačaka optužnice bila je upravo izdavanje naređenja za rušenje Starog Mosta.

Snimak na linku:

https://youtu.be/DbJjuvEk5os?si=Xdnlpy4Y7VSYO4RZ

(oslobođenje 20231109)

(spagos)

Iz Stare štampe - Mostar 1930. iz časopisa "Geographical Magazine“.

 

U časopisu "Geographical Magazine, Volume 2", koji je izlazio u tridesetim godinama prošlog stoljeća objavljena je slika Starog mosta u Mostaru uz dvije rečenice u opisu:

„Iako je most izgledom kolosalan, graciozne proporcije njegovog luka na kojem je vrijeme ostavilo svoje mrlje, ostavljaju utisak da je lakši od zraka.“
„Kao olovke oštri minareti i plemenita grčka katedrala, smještena u podnožju mrkog podveleškog brda, su istaknute značajke Mostara.“

O pomenutom časopisu skoro da ni nema nekih podataka, osim nekoliko fotografija naslovnih stranica.

Prilog: fotografija Starog mosta iz časopisa

priredili: Armin Džabirov, Tibor Vrančić, Smail Špago

(NovaSloboda.ba)

Iz stare štampe, Mostar 1995. iz islandskih novina Morgunblaðið

 

U islandskim novinama Morgunblaðið, Jutarnji list, od 19. novembra 1995. godine objavljena je slika sa Titove ulice u Mostaru, uz jedan komentar:

Titova ulica (islandske novine Morgunblaðið, Island) 1995.

Jutarnji list , nedjelja, 19. novembar 1995.

Školarci u prekrasnom dijelu Mostara, gdje muslimani poštuju i cijene fotografa. Pozadi, na slici, je glavna ulica, a još se sjećam prekrasnog grada od 120.000 stanovnika, kakav je Mostar bio prije rata. Rat je uzeo danak gradu, npr. i po broju onih, koji su izgubili nogu nakon što su stali na nagaznu minu.

(fotografiju je na facebook stranicu "Bosna i Hercegovina – foto enciklopedija", postavio Sead Luzić)

(spagos)

Prije 88 godina – Pronađena igra “Monopoly”

 

Čak ni društvena igra “Monopoly” nije nedodirljiva: postoji izdanje iz Bielefelda, nekoliko izdanja “Star Wars”, “Ratova zvijezda” (i jedna od tinejdžerskih horor serijala “Stranger Things”), verzija iz Mercedesove podružnice AMG i bezbroj drugih verzija.

Svako ko nostalgično oplakuje eufoniju Schlossalleea (najskuplje ulice u originalu) nije razumio igru. To je izjava ljubavi prema kapitalizmu, zbog čega su asortimani proširenja proizvoda u duhu pronalazača.

Zapravo postoje dva pronalazača: Elizabeth Magie, koja je izmislila društveno kritičku prethodnicu "The Landlord's Game" i Charles Darrow (na fotografiji), koji ju je dalje razvio.

Pravila su jednostavna: kupi šta možeš, a onda stiskaj ostale dok ne bankrotiraju. Igrački gigant Parker kupio je prava i plasirao igru kao "Monopoly", dana 5. novembra 1935. godine - do danas je proizvedeno preko pet milijardi zelenih i crvenih kuća. Naravno, i prodato. Međutim, jedan od osnovnih problema ostaje neriješen: Dok se ne razjasni vlasništvo nad važnim ulicama, igra često potraje bolno dugo.

(welt)

(spagos)

Poslije 53 godine – Uskrsnuće The Beatles

 

Više od pola vijeka nakon raspada Beatlesa, ovih dana je objavljen novi singl legendarnog britanskog benda u kojem su sva četiri člana. John Lennon je prvobitno napisao pjesmu "Now And Then" u prepoznatljivom zvuku Beatlesa 1970-ih i snimio je u svom stanu u New Yorku. Zahvaljujući tehničkom napretku, Paul McCartney (81) i Ringo Starr (83) uspjeli su objaviti pjesmu decenijama kasnije. Nakon Lennonove smrti, njegova udovica Yoko Ono (90) poklonila je Paulu McCaartneyu kasetu sa nekoliko demo snimaka. On je dvije pjesme završio za albume Beatlesa "Antologija" 1995. sa drugim Beatlesima, Georgeom Harrisonom i Ringom Starrom. A pjesma "Now And Then", „Sada i Onda” je ostala nedovršen iz tehničkih razloga, jer Lennonov glas nije mogao biti izvučen sa stare kasete. Koristeći softver umjetne inteligencije koji je režiser Peter Jackson ("Gospodar prstenova") razvio sa svojim timom za dokumentarnu seriju Beatlesa "Get Back" (2021), Lennonovo pjevanje se sada moglo jasno čuti, pola stoljeća nakon raspada Beatlesa. Tako je novi singl legendarnog britanskog benda, mobjavljen sa glasovima sva četiri člana.

John Lenon je prvobitno napisao pesmu "Now And Then" u prepoznatljivom zvuku Beatlesa 1970-ih i snimio je u svom stanu u New Yorku. Zahvaljujući tehničkom napretku, Paul McCartney (81) i Ringo Starr (83) uspjeli su objaviti pjesmu decenijama kasnije. "Konačno smo jasno čuli Lennonov glas", rekao je McCartney u kratkom dokumentarcu o "Now And Then", objavljenom na YouTubeu ovih dana.

Basista i pjevač je završio snimanje zajedno sa bubnjarom Ringom Starrom i dodao električne i akustične gitare koje je George Harrison, koji je umro 2001. godine, već snimio sredinom 1990-ih. Gudačke aranžmane je obezbijedio Giles Martin, sin legendarnog producenta Beatlesa Georgea Martina.

Paul McCartney i njegov drug iz Beatlesa Ringo Starr nazvali su rad na pjesmi "veoma dirljivim". „Kao da je Džon bio među nama“, objasnio je Ringo Star. Sean Ono Lennon, Lennonov i Ono sin, rekao je da je "nevjerovatno dirljivo" ponovo čuti bivše Beatlese zajedno "nakon svih ovih godina otkako je tata otišao". Pjesma je “kao vremenska kapsula”.

The Beatles su objavili da se razilaze u aprilu 1970. Ali "Bwatlemanija" traje do danas. Obožavatelji širom svijeta već su pokušali ponovo ujediniti "Fab Four" uz pomoć UI. Paul McCartney kaže da je dugo raspravljao o tome da li da završe pjesmu "Now and Then” ili da jw ostave nedovršenom. Svaki put kad bi se zapitao, šta bi John Lennon rekao o tome. “Kažem vam: znam da bi odgovor bio da.”

Muzički spot, za ono što se očekuje da će biti posljednji singl Beatlesa, je takođe objavljen.

10. novembra bit će objavljeni kompilacijski albumi Beatlesa “Red Album” i “Blue Album” sa dodatnim pjesmama.

(express)

L.G.

(Novasloboda.ba)

Iz stare štampe – Vijesti iz Mostara, Zakutno trgovanje, Narodna Sloboda, 1919. godine

 

U listu Narodna Sloboda, broj 6 od 18. januara 1919. godine objavljeno je nekoliko interesantnih vijesti iz Mostara.

“Zakutno trgovanje.

Tuži nam se, da šverc i zakutna trgovina stvaraju pravu anarhiju u našemu trgovačkom životu. Mi smo već par puta takogjer pritužili na bezdušnost naših nekih trgovaca od zanata, ali trebalo bi, makar da je i sloboda tu – da zakutna trgovina i šverc jednom prestanu i da se naš narod lati ozbiljnoga i poštenog posla.”

(zakutno: mutno, iza ćoška, na crno, protivzakonito)

Prilog: Glavna ulica, Mostar, 1919.

Priredili: Armin Džabirov, Tibor Vrančić, Smail Špago

(NovaSloboda.ba)