Rado bolja, Radobolja

 

(tekst koji slijedi dio je integralnog teksta "Mostarska oaza koje više nema - Radobolja i njena okolica, nekad i sad" autor je Salko Šarić, a tekst je objavljen u časopisu Most, broj 122-123 (33-34 - nova serija) 

"O tome kako je Radobolja dobila ime postoji više priča. Jednu lijepu priču, koju su stanovnici uz Radobolju prepoznavali u više varijanti, zabilježio je pisac i folklorist, Mostarac Ivan Zovko (Mostar, 20.08.1864. - 30.03.1900.) pod naslovom "O postanku Radobolje i njezina imena" ("Glasnik zemaljskog muzeja", knjiga 4, str. 136-137, Sarajevo 1889. godine).

"... Još u staro vrijeme, bila je po cijelom širokom svijetu nastala velika suša. Sve rijeke po svoj zemlji bile su presušile. Ljudi i hajvan skapavali su po putovima od silne žeđi i vrućine. Žito i sve mlive (sve vrste usjeva) bile su preplanule da od njih nije više bilo ni glasa ni traga. Nad tim božijim bižem narod se skamenjivao, kao crna kukavica i molio Boga da ga na čas prije od tog pokorenja izbavi. Vruće i pobožne molitve svide se Bogu i on pošalje anđela da njima jedinim (onim kojim Radobolja koristi) dade vode i više nikom jer je htio, da i na dalje ostane suša i žega po svakolikom svijetu, dok se god ljudi ne obrate i ne poboljšaju. Po zapovjedi Božijoj anđeo siđe na zemlju i udari zlatnim štapom u jednu pećinu, i odmah voda proteče. Svijet navali hrpimice, da se okrijepi i da napoji marvu. Ko bi god dolazio, anđeo bi ga, koji je sa zlatnom šipkkom stajao na kamenu, opomenuo, neka se požuri, govoreći "Radi bolje" (brzo). Jedan između svijeta upitaće anđela: "Za što, da tako hitimo, božji anđele?" Anđeo mu odgovori da će opet udariti štapom, da presuši voda. Na to vas narod popada ničice na zemlju i stane se moliti Bogu, da to ne bude. Bog im usliši molitvu i tako vode ne prestade teći. A od anđelovog "Radi bolje", ostane i ime rijeci "Radobolja".

Do šezdesetih godina ovog stoljeća, starosjedioci uz Radobolju prepričavali su priču koja kaže da u vrelu Radobolje ima gola golcata "ko od majke rođena" vila koja se u svako doba kupa na vrelu. Ljudi su je viđali u staro vrijeme, kaže priča, kako se kupa u vrelu - izašla bi pred sabah, sjedila na kamenu, a čim sunce grane, ona opet umakne u vrelo." I ovu priču spomenuo je Ivan Zovko u svom tekstu."

(Salko Šarić)

Zaim Imamović - Što li mi se Radobolja muti

https://youtu.be/Rh5GCnRdZuA?si=3kOyZdoHf5kafzo2

fotografije, arhiva, Cidom, od ušća do vrela

(Cidom-team)