U Jugoslavenskom listu od 8. oktobra 1925. godine obavljen je tekst o problemima sa vrtlarstvom u Mostaru.
“Uništavanje vrtlarstva u Mostaru
Mnogo raznih elemenata
uticalo je na nestajanje vrtlarstva u
Mostaru. Glavni razlog i najveća nedaća poljoprivrede u Hercegovini
je pomanjkanje gnojiva, Velika raznovrsnost
terena, a još veća raznovrsnost zasađenih vrsta i sjemena
onemogućavaju upotrebu umjetnog gnojiva. Minimalno ili
nikakvo iskustvo hercegovačkog seljaka sa umjetnim gnojivom
onemogućuje za sada i za još dugo
godina rentabilno i moderno
iskorištavanje tla. Čitava okolina Mostara je odlična irigaciona
zona vrlo sposobna za gajenje kulture povrća, ali irigaciju najviše
otežava potpuna nesređenost. U odnosima vodenog prava među
pojedinim baštovanima, koji nisu združeni i jedan drugom
ispred
nosa vodu okreće u rijeku. Irigaciju otežava i
nerentabilna primitivnost kojom se ona vrši
i potpuna manjkavost u kanalizaciji. Modernih irigacionih naprava
uopšte nemamo u Mostaru, a Mostar sam po
sebi nije sposaban da producira vrlo rano povrće bez staklenih ku
a, koje ne posjedujemo, a koje su vrlo
skupocjene. Radna snaga u Mostaru je skuplja nego na selu. Poslije
oslobodenja počela su mnoga sela oko
Mostara baviti se intenzivnije
baštovanstvom, te Mostaru u tom pogledu konkurisati.
Kona
no glavno
konzumno tržište našega povrća - Sarajevo – nije moglo primiti
i kupiti hiperproducirano povrće što je dovelo do obaranja cijena,
a u najnovije doba Sarajevo je samo počelo da producira mnogo povrća
za vlastitu potrebu.
Sve ove okolnosti uticale su tako, da je od
više stotina baštovana u Mostaru ostao tek mali broj. Bašte se
pretvaraju u voćnjake, a naše baštovanstvo, koje je izdržavalo
više stotina familija i to specijalno
muslimanskog življa, koje je teško pogođeno agrarnom reformom ide
svojoj propasti u susret.”
prilog. Mostar, pogled sa padina Huma
priredili: Armin Džabirov, Tibor Vrančić, Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen