Biciklom po Mostaru

 

Osnivač kompanije Adam Opel nije zamišljao da će Opel jednog dana postati jedan od najvećih proizvođača automobila u Europi. Naime, ta kompanija koja je počela s proizvodnjom šivaćih strojeva, 1885. g. otpoče i s proizvodnjom bicikala marke „Velociped“. Ovaj zadnji krik mode i tehnike, pojavio se u Mostaru već naredne godine. Nema vjerodostojnih podataka tko u naš Mostar doveze prvi bicikl, ali sve upućuje da je to bio ing. Miloš Komadina, koji je sudjelovao u prvim biciklističkim utrkama po Mostaru i okolici.

Već 1887. g. lokalne novine donose članak o biciklima: „I u našem gradu prilično su se umnožili bicikli te je, kako se doznaje, prispio ovamo i jedan instruktor, koji podučava na pogibljiva dva kola voziti se; a i vozioci po gradu zahtijevali su od općinstva nesnošljiva uklanjanja, te je i starija vlast pobrinula se to odstraniti, doznačivši mjesto kudan se bez opće pogibelji mogu vozati“.

Samo mjesec dana nakon ovoga članka, list objavljuje kako je ostvaren povijesni biciklistički pothvat: „Prošle subote u 3 sata po podne šest Byciklista na Byciklima učinili su prvi izlet, i odjezdili u Sarajevo. Pri svojem putu prenoćili su u Konjicu a sutra dan na 29. maja u 3 sata i po poslije podne stigli su u Sarajevo…Pri odlazku i povratku, njihovo cijelo putovanje bilo je zanimljivo i sretno, nit jim se kakva nesreća slučila. Mi se radujemo tom njihovom izletu, a tim više što su s tim dokazali da se na Byciklu može od Mostara u Sarajevo doći za 13 sati, prevalivši 174 kilometra“.

Nije loše, reklo bi se. Ako vam se čini da je takvo putovanje predugo trajalo, napominjemo da je to samo upola sporije nego što je Ćiro prelazio istu relaciju.

Dana 20. augusta 1899. g. Gradsko vijeće na svojoj sjednici donosi jednu vrstu pravilnika – „Red za koturaše“. Tim pravilnikom zabraniše koturašima vožnju ulicama Kujundžiluk, preko Starog mosta, Vakufskom (Priječka čaršija) do Šemovačkog mosta i na Maloj Tepi. Nadalje, u Srednjoj ulici zabrana vrijedi za sve sokake osim Karadžozbegovim, Hanskim (danas Šerifa Burića), Telčevim, Soldinim i Ćiberovim prema Mejdanu. Dalje, svim poprečnim sokacima u Glavnoj ulici izuzev Pašinovim (danas Osmana Đikića) i Dudinim (danas Drage Palavestre). Zabrana je vrijedila i u svim sokacima Predhuma na obje strane, Cernice izuzev Krpića i Zahumske.

Ujedno im zabraniše promet ispred crkava u vrijeme svetkovine i nedjeljom, vašarima i u vrijeme sprovoda i procesija, svatova, te u blizini škola prije i poslije predavanja.

Eh da, zaboravili smo reći – koturaši su biciklisti.

Samo dva mjeseca kasnije, 4. novembra 1899. g., putem oglasa u novinama Gradski-kotarski ured poziva sve vlasnike bicikala da u roku od 14 dana uplate zakonsku pristojbu i da preuzmu svoje registarske pločice s brojevima.

Još u ono doba gradski su oci znali odakle namiriti sredstva u gradsku kasicu. (iz knjige U sjeni zaborava, autori: Ismail Braco Čampara, Tibor Vrančić, Smail Špago, 2017.)

Fotografija 1 – Biciklist iz Mostara (foto: Anton Zimolo) 1890. g.

Fotografija 2 – Biciklist u Mostaru (foto: dr. Grzlo Czech) 1899. g.

Fotografija 3 – Buna – na mostu (Alaga Badžak na biciklu) 1950-ih

Fotografija 4 – Rondo biciklistička utrka 1960-ih

(Cidom Team)