Leipzig, početkom 80-ih godina 20. vijeka. Mladići jure na ekspresni voz. Gdje žele ići? Ko su oni? Odakle su? Oni bi mogli biti regruti koji su tek odslužili vojsku, i na putu su kući, na šta ukazuje njihovo jasno dobro raspoloženje. Ali među njima ima i mladih žena sa putnim torbama.
Voz ide za Dresden.
Činjenica da je grad na Elbi u takozvanoj „Dolini neinformisanih“ u tadašnjoj DDR, (što je bio sarkastičan izraz za one koji nisu imali TV prijema iz drugih dijelova Njemačke i svijeta), ipak bio kapija u malo širi svijet, što izgleda zapanjujuće iz današnje perspektive. Ko je želio da ide u Prag i Budimpeštu, u Bukurešt i Sofiju, na Crno more, vozio se vozom prvo za Drezden.
Fotografija Helge Paris iz serije “Leipzig Hauptbahnhof 1981–82” priča priče istočnjačke generacije koja se sada približavaju 60-im godinama života. One govore čuvenom, poslovičnom lutanju i čežnji za slobodom i budućnošću. Svi su znali: Leipcig je bio najveća stanica u Evropi. Svi tragovi su vodili od njega.
Na slikama Helge Paris, svakodnevica u crno-bijeloj zemlji uvjek je bila duboko fokusirana slika drugačijeg, živopisnijeg, šarenog života. Bilo da je fotografisala željezničke stanice i gradske pejzaže, umjetnike, pankere, ili samu sebe. Umrla je u Berlinu prije nekoliko dana. Helga Paris je imala 85 godina.
(welt)
(spagos)
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen