Na granici sjećanja
Zašto na granici sjećanja? Na ovom blogu ćemo pisati o događajima, koji stoje negdje duboko u memoriji, od prije mnogo, mnogo godina, uz svjedočenje poneke požutjele slike...
29.08.2018.
Sitan znamen: Radnički dom
Južno od zgrade stare opštine, na uglu Glavne i Hasanagića ulice, nekada se nalazio Radnički dom, objekat s velikom salom i baštom
Iz knjiga Karla Drage Miletića, saznajemo da je 1895. godine zgradu kupio Miho Doder, sin pokojnog Gjure. Vremenom je u zgradi otvorena radionica za izradu aluminijskog posuđa. Nakon smrti Mihe, zgrada se 1927. godine preuređuje za nove vlasnike Ahmeta i Šefku Komadinu.
Nedugo nakon toga, 1933. godine, zgradu je otkupila Radnička komora iz Sarajeva i ubrzo je pod nazivom Radnički dom postala centar okupljanja radništva Mostara. U sali zgrade davale su se filmske i pozorišne predstave.
U godinama prije rata iz devedesetih, u zgradi je bilo smješteno Opštinsko vijeće Saveza sindikata, a sala je, pored potreba Sindikalnog vijeća, korištena i za konferencije Socijalističkog saveza radnog naroda, za održavanje različitih seminara, simpozijuma i sličnih manifestacija. Jedno vrijeme, nakon rata, na spratu bila je smještena uprava Fudbalskog kluba Velež.
Ismail Braco Čampara / Tibor Vrančić / Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
25.08.2018.
Knjige magične privlačnosti
(tekst koji slijedi objavljen je u „Dnevnom listu“ 16. augusta 2018. godine, autor J.S.)
Promovirane knjige „Perom i kamerom o Mostaru“ i „Stambol u Mostru“
Knjige magične privlačnosti na tragu rasvjetljvanja povijesti Mostara
Očekivalo se da će trifolijum autora Tibor Vrančić, Smail Špago i Ismail Braco Ćampara ponovo ponuditi pravi eliksir za dušu jer se dugo bave izučavanjem povijesti Mostara i Hercegovine, što se i desilo. Njihova najnovija knjiga „Perom i kamerom o Mostaru" i Vrančićeva „Stambol u Mostaru" ne samo što obogaćuju literaturu o ovom gradu, nego ujedno predstavljaju novum s obzirom da su ponudili do sada nepoznate tekstove europskih putopisaca u kojima stranci bilježe sve ono što ih je motiviralo da trajno zabilježe i time nam ostave dragocjene podatke o izgledu grada Mostara prije nekoliko vjekova, o događajima koji su se zbili za njihovog boravka, društvenim odnosima, tradiciji, etnografiji, infrastrukturi, običajima. objektima, gospodarstvu i svemu onom što je za njih predstavljalo zanimljivost.
Dosljednost tema
Svaki ispis europskih putnika namjernika sa jasnim detaljima predstavlja poveznicu kojim se dijelovi ogledala integriraju tvoreni živu sliku koja pruža vrlo precizne odgovore na dugotrajna pitanja. Očigledno je da su autori u potpunosti shvatili staru mudrost pretočena u sintagmu: „Tko ne pozna istoriju, osuđen je daje ponavlja."
O knjigama je govorio Zlatko Serdarević. publicist, novinar i kroničar Mostara, istakavši da se u ovo infernalno doba prepuno svakovrsnih devijantnostli, ponora, lutanja i beznađa, pohlepe za materijalnim. desakralizacije i sve većim udaljavanjem od duhovnih vrijednosti koje u biti predstavljaju uzvišeniji a time i svrsishodniji smisao čovjekovog bitka, poput zrake svjetlosti pojavljuju ličnosti koje upravo u istraživačkom i tragalačkom senzu pronalaze prostore za obitavanje unutrašnjeg mira nudeći ga široj javnosti u želji da i sami okušaju pronađene vrijednosti.
„Prvi evokativ upućuje nas na zaključak da svi oni emaniraju dosljednost temama kojima se duže vremena bave, a upravo taj element vrlo zorno pokazuje vjernost ideji da vremenom u ogledalu prošlosti, upornim tragalačkim radom, generiranim akcentiranim osjećajem za prošlošću, vrate nekadašnji izgled Mostara i time nam pruže što jasniju sliku grada ranijih generacija.
Svaki ispis europskih putnika namjernika sa jasnim detaljima predstavlja poveznicu kojim se dijelovi ogledala integriraju tvoreći živu sliku koja pruža vrlo precizne odgovore na dugotrajna pitanja. Očigledno je da su autori u potpunosti shvatili staru mudrost pretočena u sintagmu: „Tko ne pozna istorju, osuđen je da je ponavlja."
Ove knjige su na tragu pragmatičnosti da se kroz revalorizacji vrijednosti ranijih generacija potvrdi želja za sticanjem mudrosti kako bi se pripremili za budućnost", akcentirao je Serdarević.
Nema nikakve dvojbe da panis angelicus - duhovna hrana ove trojice autora predstavlja istraživanje prošlosti ali ne u klasičnom smislu istorijske nauke nego kroz reproduciranje putopisne građe i segmentirane činjenice o detaljima koji karakteriziraju Mostar. Ovim i prethodnim njihovim izdanjima, nema sumnje, autori su osigurali mjesto u kulturnoj kronici ne samo grada Mostara nego i na širim prostorima.
Melankolija povezana s 'boljom prošlošću'
„Ovakve knjige specifičnog žanra poput brevijara, zbog niza zanimljivosti i karakterističnih događaja koji su se zbili u daljoj prošlosti Mostara, komuniciraju sa najširim slojevima. Autori Vrančić, Špago i Čampara su protagonisti posebne literature prijemčljive zbog svoje patine i tajanstvenosti . Njihova mašta ili san. priviđenje, neostvariva zamisao jednom riječju himera jeste sublimirana u pokušaj vraćanja pozitivnih vrijednosti minulih vremena, od svog djetinjstva pa sve dublje unatrag, uvijek tražeći zapretenu harmoničnost zajedničkog življenja u kome je dominantno mjesto pripadalo ljudskim vrijednostima, moralu, čovjekoljublju, humanitetu, poštovanju drugog i drugačijeg. Diskurs njihovog svijeta je naoko omeđen zavičajem što nimalo ne umanjuje poslanje i rezultate istraživanja. Istorijski, najznačajnije spoznaje nastaju kad se granice krše, prevazilaze i tada se na horizontu pomaljaju nove ali ovog puta šire granice. To udaljavanje od lokalnog se upravo preko revalorizacije tekstova europskih putopisaca jer oni u suštini svojim djelom vrše interakciju i komunikaciju između građana svojih zemalja i ovdašnjih ljudi, kazao je Serdarević iznoseći kišljenje da je u analizi knjiga "perom i kamerom o Mostaru" i "Stambol u Mostaru" upravo ovo suštinska poruka i smisao njihovog opredjeljenja spisateljske aktivnosti.
Zar bi Mostar bio ovako lijep da nije ljudi poput Vrančića, Špage i Čampare koji su u svojim tekstovima imanentno istorijske arome i čudesnog sjaja, čuvaju i vraćaju duh odmičući ga od ponora provincijalnosti?
Čitajući ova štiva kod nas se stvara autorefleksija jer bivamo zarobljeni u minulo vrijeme sa svim njegovim specifičnostima, blagodetima, turbulencijama i manjkavostima. Dugotrajno vršene duboke tragalačke sonde autora u minulo vrijeme od nekoliko vijekova unazad otkrivaju nam isčezli svijet kojeg je do jučer prekrivala prašina zaborava iliideološka zasjenjenost pojedinih društvenih sistema koji su negirali sve ili gotovo sve što su stvarale prethodne generacije. Putanja tragalačkih amplituda autora, nije teško zaključiti, u neprekidnoj je uzlaznoj krivulji što znači da kontinuirana aktivnost i tragalački sens neprekidno doživljava sve impresivniji vitalitet, istakao je Serdarević, iznoseći zanimljivu konstataciju da je pojava melankolije u pravilu u pravilu povezana za bolju prošlost i možda zbog toga ove knjige predstavljaju okrijepu, duševni eliksir, ampulu koja smiruje i u čovjeku stvara izvjesnu dozu nirvane.
Kao što su predstavljeni putopisci vjerovali ili su nagonski osjećali da iskustvo drugih svijetova, a ovdje je riječ o Mostaru i Hercegovini, predstavlja pretpostavku za upoznavanje vlastitog svijeta, tako su autori ove dvije knjige željeli upoznati sebe preko pisanih tragova stranaca. Pored istorijskih činjenica koje stranci nude u svojim zapisima, također, ima dosta poetičnih pasaža u kojima eksplicitno uskrsava snoviđenje, emotivna i estetska komponenta prilikom opisa pejzaža, žanr scena ili gradskih veduta.
„Ova knjiga nam pruža podatke o galeriji fotografa bilo da je riječ o onim sa privremenim boravkom u gradu bilo majstorima koje je Mostar zarobio svojom ljepotom i u njemu su trajno ostali otvarajući fotografske ateljee po uzoru na europske. Među njima su i domaći autori, nama draga i poznata imena kao što su Anton Zimolo, Ivica Grubišić, Tošo Dabac, Zijah Zijo Kolakovlć, I. i R. Jeremić, Franjo Aničić, Dušan Knežić, Mostarac koji je 1913. godine u Briselu osvoju zlatnu medalju za svoj autoportret i drugi. Nije mi poznat bilo koji drugi rad u kome su obrađeni fotografi vezani za stvaranje u Mostaru što knjizi daje dodatnu vrijednost, naglasio je Serdarević fokusira-jući se potom na knjigu Tibora Vrančića "Stambol u Mostaru".
Vapaj i eho minulih vremena
Kazao je da je Vrančićeva knjiga "Stambol u Mostaru" koncepcijski bazirana na izboru zanimjivih tekstova brojnih recentnih autora o Mostaru, te da je na istom je tragu kao i prethodna. Konstatirao je da se, zbog evidentne ljubavi Vrančića prema Mostaru nameće jedno pitanje - zašto je Mostar bogat grad?
„ Odgovor nam daje Oscar Wilde svojom mudrom izrekom postavljajući retoričko pitanje: „Tko je siromašan ako je voljen?" Zar bi Mostar bio ovako lijep i drag da nije ljudi poput Vrančića. Špage i Ćampare koji mu svojim izdanjima sa tekstovima imanentno istorijske arome i čudesnog sjaja, čuvaju i vraćaju duh odmičući ga od ponora provincljalnosti? Tibor Vrančić nas u ovoj knjizi uvjerava da nekulturi zaborava nema mjesta Jer duh nije uništen, kao što Hemnigvay poručuje da se „čovjek može uništiti ali ne i pobjediti". Za one koji se bave poviješću znana su imena povjesničara čiji su selektivni tekstovi zastupljeni u knjizi. To su: fra Nikola Lašvanin. Hamdij Kapidžić. Jusuf Mulić, Ivan Zovko. Husaga Ćišić, Martin Đurđevtć, fra Ivan Frano Jukić, fra Dominik Mandić, Matija Mažuranlć. Carl Pezz, Hivzija Hasandedlć, Robert Michael. Prokopije Ćokorilo, Joanikije Pamučina. Serafim Solaja, potvrdio je Serdarević.
Tumač duše
Knjiga je likovno obogaćena faksimilima akvarela Miodraga Milićevića sa motivima gradskih veduta. Stiče se utisak da se slike sa tekstom toliko umrežavaju da se ovo izdanje teško može zamisliti bez bilo koje od ove dvije komponente. Tekst i slika su se proželi do te mjere da žive jednom frekvencijom stvarajući kod čitatelja kompleksniji doživljaj.
Iako Vrančić nije imao nakanu da napravi antologijski izbor tekstova o Mostaru poznatih autora, književnika, putopisaca, znanstvenika ili novinara , knjiga ipak ima dodirnih točaka s takvim izdanjima. Kao tumač duše Mostara, njome doprinosi podizanju duhovnih karijatida Mostara.
Ovakve knjige mogu nastati samo u kontemplaciji o Mostaru kao osobnoj opsesivnosti i prijatnom usudu. Na njenim stranicama čujemo njegov vapaj za minulim vremenima, ali i eho tog doba kao upozorenje da ne postoji diskontinuitet vremena te da je zaborav u svakom slučaju poguban.
Promocijom je sa znatnom dozom iskustva i profesionalnosti moderirao glumac Nedžad Maksumić. dok je dijelove iz knjiga čitao Sead Đulić.
J.S.
Mostarsko ljeto 2018., kulturna manifestacija sa nizom programa iz svih grana umjetnosti, koja je počela u lipnju bliži se kraju. Promocija dvije knjige trojice koautora kao 36. sadržaj pira, u slavu umjetnosti i umjetničkog stvaralaštva, privukla je veliki broj posjetitelja
(Dnevni list)
24.08.2018.
O knjigama, i gdje se mogu kupiti
Knjiga Stambol u Mostaru
Knjiga pod nazivom Stambol u Mostaru, autora Tibora Vrančića još je jedan pokušaj da se starim tekstovima otrgnu od zaborava neki manje poznati događaji koji su se dogodili u Mostaru prije više od stoljeća.
Tekstovi su prikupljeni iz brojnih starih knjiga objavljenih u prošlosti Mostara. Namjera autora je pokazati jednu bogatu prošlost grada koja je sazdana od sitnih, naoko nevažnih stvari, ali koje su imale svoju rolu u tkanju povijesti grada. Ti događaji mogu biti koristan materijal za učenje iz prošlosti, za korist budućnosti, kako se neke loše stvari ne bi ponovile, a neke dobre uzele za primjer mlađim generacijama.
Tekstovi su obogaćeni kolor fotografijama starog Mostara koje je kistom oživio Miodrag Milićević, a rađene su na osnovu predloška starih originalnih fotografija Mostara.
U odabiru tekstova autora je vodio sljedeći kriteriji: da budu zanimljivi, da otkrivaju nešto značajno ili da rasvjetljuju neku manje poznatu činjenicu, te je usto nastojao biti objektivan u izboru koliko god je to moguće. Nadamo se da će čitatelji pronaći ponešto zanimljivog i poučnog iz ovog materijala.
Ovo je inače druga knjiga u CIDOM-ovoj biblioteci. Knjiga je objavljena u izdanju Fram Zirala. u B5 formatu (17,6 X 25 cm), tvrdog uveza.
Knjiga Perom i kamerom o Mostaru.
Treća knjiga u biblioteci CIDOM-a, Perom i kamerom o Mostaru, također je izdala izdavačka kuća Fram Ziral Mostar. Radi se o knjizi formata B5 (17,6 x 25 cm) tvrdog uveza, a koja na 267 strana donosi mnoge zanimljive tekstove o Mostaru koje su napisali brojni inozemni putopisci s kraja 19. i početka 20. stoljeća posjećujući naš grad. Svi ti dojmovi o Mostaru predstavljaju svjedočanstva jednog povijesnog vremena i želja je autorskog trojca Tibor Vrančić, Smail Špago i Ismail Braco Čampara, sačuvati ih od zaborava.
Prvi je to pokušaj stavljanja na jedno mjesto brojnih putopisaca koji su posjetili Mostar. Putnik od prije stotinu i više godina nije bio kao današnji – što brže „protutnjati” nekom destinacijom, pokupovati pokoji jeftin madeinChina suvenir, donijeti doma brdo digitalnih fotografija koje se nikada više neće ni pogledati; ili postaviti pokoji selfie na facebook ili tweeter. Onovremenome putniku nije bilo dovoljno samo nijemo posjetiti neko mjesto, usput prigristi nešto na brzinu i nastaviti dalje. Naprotiv, on se zanimao za način života ljudi, on je razgovarao s njima, posjećivao ih u njihovim domovima, očaravala ga je povijest zemlje u koju je došao, njihova kuhinja i običaji, on je primjećivao svaku malenu stijenu obraslu mahovinom, raspukli šipak, granu smokve koja je virila ponad nekog duvara, zelenu boju Neretve, obične ljude.
Usto, u knjizi su obrađeni i brojni fotografi iz istog perioda (skupa s njihovim fotografijama grada) koji su kamerama ovjekovječili Mostar te stoga knjiga predstavlja jedan amalgam ova dva žanra - putopisa i fotografije. Fotograf s početka dvadesetog stoljeća je snimao likove i predjele prvim fotoaparatima i brižljivo čuvao staklene ploče, kako bi ih objavio u knjizi ili pokazao zemljacima, rušeći tako stereotipe koje je zapadni svijet stvorio prema ovoj zemlji.
Knjiga je također obogaćena brojnim fotografijama starog Mostara, pa stoga predstavlja uistinu jedno bogatsvo koje valja sačuvati za buduća pokoljenja.
Obje knjige su već u prodaji i mogu se kupiti
- u knjižari Mutevelić u Cernici,
- u Fram Ziralovoj knjižari na Univerzitetu (Zapadni logor)
- u Logovitinoj knjižari u Splitskoj ulici i
- u Urarskoj radnji Urar – u Rudarskoj ulici preko puta Mepas Malla
(cidom-team)
24.08.2018.
Obavijest u vezi web stranice Cidom
U brojnim kontaktima smo stekli dojam da mnogi ne znaju za postojanje naše stranice
www.cidom.org te da postojanje te internetske stranice poistovjećuju s ovom facebook stranicom. Stoga, za te manje upućenije samo jedno kratko objašnjenje:
Facebook stranica Cidom je grupa otvorena za druženje, kontakte s rajom, diskusiju o pojedinim temama i obavijesti. Na njoj svaki član grupe može postaviti post ili fotografiju iz svoje privatne zbirke.
Međutim, naša glavna stranica na adresi: www.cidom.org je vođena isključivo od strane administratora koji je jedini mogu uređivati i na njoj je skupljena cjelokupna arhiva koja se sastoji od brojnih knjiga u pdf formatu i skoro 10.000 fotografija iz svih perioda povijesti Mostara i ona je dostupna za neograničen i besplatan pregled svakoga koga ova materija zanima.
(cidom-team)
22.08.2018.
Sitan znamen: Narodno pozorište
Javna ustanova Narodno pozorište Mostar zvanično je osnovana i počela s radom 28. novembra. 1949. godine u sali Radničkog društva Abrašević.
Prve dvije sezone, Pozorište je egzistiralo bez pozorišnog fundusa, u jednoj staroj, trošnoj pozorišnoj dvorani s pozornicom. Ubrzo je sazrela odluka za gradnju, odnosno adaptaciju nove pozorišne zgrade.
Početkom 1949. godine, donesena je odluka o gradnji zgrade Pozorišta i to na temeljima zgrade Srpsko-pravoslavne crkvene opštine, koji su na tom prostoru stajali sve od 1938. godine. Generalni projekat interijera izradio je profesor arhitekture Moma Belobrk iz Beograda. Iako postojeći temelji nisu bili predviđeni za ovakvu zgradu, već u septembru iste godine pristupilo se gradnji. Naravno da 17. novembra 1951. godine, prilikom svečanog otvorenja Pozorišta nije sve bilo završeno, ali osnovna funkcija objekta je zadovoljila. Ni danas plato ispred Pozorišta nije dovršen u skladu s postojećim projektom.
Izgradnjom nove zgrade, dolaskom Safeta Ćišića za upravnika pozorišta, 1. januara 1951. godine, angažovanjem novih već afirmisanih, ali i glumaca početnika, tehničkim pojačanjem u savremenoj opremi i ljudstvu, stvara se kolektiv od 80 članova, koji započinje ispisivati novu stranicu ovog teatra.
Priredili: Ismail Braco Čampara/Tibor Vrančić/Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
21.08.2018.
Bajram Šerif Mubarek Olsun
(spagos)
20.08.2018.
Čuvar istorije Rođenih
Enes Vukotić – Čuvar istorije Rođenih
(tekst koji slijedi objavljen je na portalu Sportske novosti 18. augusta 2018. autor Mirsad Starčević)
Ljubav prema “Rođenima“ je nemjerljiva. Mnogi u ljubavi prema klubu pronalaze smisao svog života, a Enes Vukotić je upravo takav. Jedan je od simbola tima sa Neretve, živa enciklopedija “Rođenih“, vrhunski poznavatelj fudbalskih i drugih prilika oko kluba i čovjek koji je više od trideset godina proveo radeći u Veležu.
Uporedo s poslom, Eno je decenijama uz veliku dozu sentimentalnosti, sakupljao podatke i isječke iz novina. Često u polušali među rajom je znao kazati: “Stotinu se puta posvađam sa suprugom, zbog građe za knjigu o crvenom timu“. Jer i kada je sa suprugom i najbiližima – Enes misli na Velež. To je nešto više od ljubavi, to je Velež, to je Enes Vukotić.
S druge strane, da bi običan čovjek shvatio veličinu iskonske ljubavi, treba da zna što su “Rođeni“, nekad najomiljeniji jugoslovenski prvoligaš, a i danas širom regiona poštovan od neutralnih navijača. Onda stvari postaju mnogo jasnije. Ko je barem jednom kročio na hram fudbala, stadion Pod Bijelim brijegom, zna kakve emocije krenu kroz krvotok i kada se sjetite najvoljenijih.
Ogromna je privilegija razgovarati, družiti se i biti istinski prijatelj s ljudskom veličinom i čuvarom historije “Rođenih“ – Enesom Vukotićem. Veliku zahvalnost “krojač“ ovog teksta duguje Enesu Vukotiću, jer mu je ukazao povjerenje i neizmjernu čast, da u Almanahu iskaže svoje mišljenje prema bh. fudbalskom velikanu. U skoro stoljetnoj tradiciju kluba, čast je biti s imenom i prezimenom među najvećim sportskim i ljudskim legendama.
Knjiga je svojevrsna hronologija, velikog broja utakmica koje je Velež odigrao kroz svoju historiju. Djelo koje je urađeno je jedinstveno u sportskom svijetu, što se sa sigurnošću može utvrditi, jer na više od 1. 100 stranica sadrži ogroman broj novinskih izvještaja, koje je Eno marljivo godinama sakupljao, čuvao i uklopio u poseban mozaik.
Tu se može vidjeti preko 1. 000 fotografija različitih generacija kluba, zatim oko 600 izvještaja sa Veležovih utakmica. Almanah je jedno antologijsko djelo, čija će se prava vrijednost odrediti tek u godinama i decenijama koja slijede, te zaslužuje da krasi biblioteku svakog zaljubljenika i prijatelja Veleža
Naravno, i navijača drugih timova, te posebno mlađe generacije, koja bi se mogla uvjeriti što je bio Velež i kako ga danas treba voljeti. Zašto ? Zato što se Velež oduvijek njegovao u srcima navijača, skoro stoljeće, kao nešto najrođenije. A dobro je znano da je oduvijek imao i najljepši nadimak za jedan fudbalski klub u cijelom svijetu, to pitomo – “Rođeni“.
(Mirsad Starčević/Sportske.ba)
15.08.2018.
Promovisane dvije knjige o Mostaru
(tekst sa fotografijama, koji slijedi, objavljen je na službenoj stranici Mostarskog ljeta, 15. augusta 2018. godine)
U velikoj sali Centra za kulturu Mostar, večeras je u okviru manifestacije „Mostarsko ljeto 2018" upriličena promocija dvije izuzetno zanimljive knjige koje se tiču grada Mostara. Riječ je o knjigama: "Perom i kamerom o Mostaru", autorskog trojca Tibora Vrančića, Smaila Špage i Ismaila Brace Čampare i "Stambol u Mostaru", autora Tibora Vrančića.
Autori su, kako je i na samom početku moderator večerašnje promocije Nedžad Maksumić kazao, tri zaljubljenika u Mostar koji spašavaju sjećanja i složni su u jednom, a to je da je historija Mostara cjelovita, nepromjenjiva i neprekrojiva.
„'Perom i kamerom o Mostaru'je zbirka svih putopisaca koji su dolazili u Mostar, još prije sto i više godina, i koji su pisali o njemu. Zanimljivo je to, s aspekta današnjeg turizma i današnjih turista, uporediti kako su nekada strani turisti doživljavali Mostar, a kako ga danas doživljavaju. U knjizi je napravljena i kombinacija sa fotografima iz istog perioda koji su ostavili trag u fotografiji. Ta smo dva stila ukomponovali, tako da imamo 47putopisaca i oko 30-tak fotografa. Neko misli da se to dvoje ne može kombinovati, ali svakoje majstor svog zanata. Fotograf doživljava stvari na jedan način, pisac na drugi, tako da smo mi to spojili.", kazao je Tibor Vrančić, jedan od autora knjige „Perom i kamerom o Mostaru".
Vrančić je objasnio o čemu se radi i u njegovoj knjizi „Stambol u Mostaru".
„Što se tiče knjige 'Stambol u Mostaru', ilustrator je Miodrag Miličević koji je radio slike u akvarelu, na osnovu starih fotografija. Onda sam uzeo tekstove iz starih knjiga koje se nalaze, također, na web stranici 'CIDOM'-a. Riječ je o pojedinim tekstovima o Mostaru, stanovnicima tadašnjeg Mostara, raznim smiješnim događajima, manje važnim za Mostar, ali koji su isto dio historije. Tako da sam i to sastavio u jednu knjigu.", istakao je Vrančić.
O značaju i vrijednosti ove dvije knjige, pojasnio je Smail Špago, jedan od autora knjige „Perom i kamerom o Mostaru".
„Svaka knjiga o Mostaru je dobrodošla i jedan je doprinos da imamo cjelokupniju sliku o našem gradu. Da se vidi šta je Mostar nekad bio, jer to samo kroz pisani dokument možemo vidjeti. Sve drugo se zasniva na pričama, ali to prođe i završi se na priči. Ovo je najljepše što za Mostar neko može uraditi, a to su pisani dokumenti o našem gradu.", objasnio je Špago.
Saradnja između autora se razvila kroz uređivanje fotografija starog Mostara na društvenim mrežama.
„Iskupili smo negdje oko 10 000 fotografija starog Mostara. Zatim smo otvorili stranicu 'CIDOM', na koju smo postavili sve knjige do kojih smo došli i pomenute fotografije. Ovi materijali su dostupni svima na adresi www.cidom.org, a mogu poslužiti studentima, književnicima i kome god je to potrebno.", naglasio je Vrančić.
CIDOM - centar za informaciju i dokumentaciju Mostar je, kako kaže moderator Maksumić, web stranica na kojoj se mogu pronaći brojni stari tekstovi koji govore o historiji Mostara, stare fotografije, dokumenti i zanimljivosti koje je nekoliko entuzijasta vrijedno i uporno tražilo i pronalazilo na mnogim stranama, kako bi ih sačuvali od zaborava za one koji se žele sjećati, i za generacije koje dolaze.
„Vezu između ove dvije knjige, i odgovor na pitanje zašto obje knjige na jednoj promociji, predstavlja vrlo jednostavan razlog, a to je što su se svi autori, još dok je Braco bio živ, odrekli dobiti, te će sav prihod ići za održavanje stranice 'CIDOM'.", istakao je Vrančić.
„Prosječna mjesečna posjećenost stranice je između 8000 i 10000 posjeta. Uzimajući u obzir, da se ne bavimo dnevnom politikom, žutom štampom ili estradom, ovaj broj je značajan. U zadnje vrijeme primjećujemo da se naša arhiva koristi kao izvor za pisanje stručnih radova iz historije, što nas čini posebno ponosnim. To nam je potvrda daje ovo lijepa i plemenita ideja, i da smo na pravom putu.", kazala je Emina Redžić Muftić, članica 'CIDOM' tima.
Promotor knjiga bio je novinar i publicista Šemsudin Zlatko Serdarević, a večer je upotpunilo čitanje odlomaka iz obje knjige, koje je izdvojio i pročitao direktor Mostarskog teatra mladih, Sead Đulić.
(mostarskoljeto.ba)
15.08.2018.
Održana promocija knjiga „Perom i kamerom o Mostaru“ i Stambol u Mostaru“
(fotosi: Nedim, Ajša, Jagoda)
U okviru manifestacije „Mostarsko ljeto 2018“, sinoć je u Centru za kulturu grada Mostara održana promocija knjiga “Perom i kamerom o Mostaru”, autorskog trojca Tibora Vrančića, Smaila Špage i Ismaila Brace Čampare i “Stambol u Mostaru”, autora Tibora Vrančića.
Knjiga “Perom i kamerom o Mostaru” donosi veliki broj zanimljivih tekstova o Mostaru, koje su napisali brojni inostrani putopisci s kraja 19. i početka 20. vijeka posjećujući naš grad.
Svi ti utisci o Mostaru predstavljaju svjedočanstva jednog istorijskog vremena i želja je autorskog trojca sačuvati ih od zaborava, a ujedno to je prvi pokušaj stavljanja na jedno mjesto brojnih putopisaca koji su posjetili Mostar. Putnik od prije stotinu i više godina nije bio kao današnji – što brže „protutnjati” nekom destinacijom. Naprotiv, on se zanimao za način života ljudi. Uz to, u knjizi su obrađeni i brojni fotografi, zajedno sa njihovim fotografijama, iz istog perioda koji su kamerama ovjekovječili Mostar. Zbog toga, knjiga predstavlja jedan amalgam ova dva žanra – putopisa i fotografije.
Knjiga je posvećena nedavno preminulom članu autorskog trojca, Ismailu Braci Čampari, za čijeg života je obrađen najveći broj tekstova i fotografija u knjizi.
Druga knjiga “Stambol u Mostaru” pokušava da starim tekstovima otrgne od zaborava neke manje poznate događaje koji su se desili u Mostaru prije više od jednog vijeka. Tekstovi su prikupljeni iz brojnih starih knjiga objavljenih u prošlosti Mostara. Namjera autora je pokazati jednu bogatu prošlost grada koja je sazdana od sitnih, naoko nevažnih stvari, ali koje su imale svoju ulogu u tkanju istorije grada. Ti događaji mogu biti koristan materijal za učenje iz prošlosti, za korist budućnosti, kako se neke loše stvari ne bi ponovile, a neke dobre uzele za primjer mlađim generacijama.
Tekstovi su obogaćeni kolor fotografijama starog Mostara, koje je kistom oživio Miodrag Milićević, a rađene su na osnovu predloška starih originalnih fotografija Mostara. U odabiru tekstova autora su vodili sljedeći kriteriji: da budu zanimljivi, da otkrivaju nešto značajno ili da rasvjetljuju neku manje poznatu činjenicu, te je uz to nastojao biti objektivan u izboru koliko god je to moguće.
(Novasloboda.ba)
15.08.2018.
Sitan znamen: Žig Vojne pošte
Dolaskom austrougarske vlasti, Mostar sve više prihvata evropske standarde.
Tako se na Mejdanu, tadašnjem Rudolphplatz-u (danas Trg 1. maja), gradi Vojna pošta. Svečano je otvorena 6. avgusta. 1878. godine.
Regruti, koji su služili u jednom od tri vojna logora Mostara, su sa drvenim vojnim sanducima pristizali iz svih krajeva K. & K. monarhije u Mostar.
Tako nalazimo i mnogobrojne razglednice iz tog perioda s motivom ovog objekta i trga, ali je za ove kao i razglednice s ostalim motivima Mostara zajedničko, da su sve one poslate u svijet baš sa ovog mjesta – iz Vojne pošte, sve ovjerene žigom pošte koga donosimo ovdje.
Priredili: Ismail Braco Čampara / Tibor Vrančić / Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
14.08.2018.
Večeras promocija dvije knjige o Mostaru
Knjiga "Perom i kamerom o Mostaru" biće promovisana večeras u Centru za kulturu Mostar u okviru programa Mostarsko ljeto' s početkom u 20:30.
Autori knjige su Tibor Vrančić, Smail Špago i Ismail Braco Čampara.
"Perom i kamerom o Mostaru" je posvećena nedavno preminulom članu autorskog trojca, Ismailu Braci Čampari, za čijeg života je obrađen najveći broj tekstova i fotografija u knjizi.
Istu veče će u Centru za kulturu Mostar biti održana promocija knjige 'Stambol u Mostaru', autora Tibora Vrančića.
Knjiga 'Stambol u Mostaru' pokušava da starim tekstovima otrgne od zaborava neke manje poznate događaje koji su se dogodili u Mostaru prije više od jednog stoljeća.
Tekstovi su prikupljeni iz brojnih starih knjiga objavljenih u prošlosti Mostara - stoji u najavi promocije.
(StarMo)
11.08.2018.
U Centru za kulturu: Promocija knjiga „Perom i kamerom o Mostaru“ i „Stambol u Mostaru“
U okviru manifestacije Mostarsko ljeto, u utorak 14. avgusta u Centru za kulturu Mostar (Rade Bitange, 13), s početkom u 20,30 sati, održaće se promocija dvije knjige: “Perom i kamerom o Mostaru”, autorskog trojca Tibora Vrančića, Smaila Špage i Ismaila Brace Čampare i “Stambol u Mostaru”, autora Tibora Vraničića.
Prva knjiga “Perom i kamerom o Mostaru” na 267 stranica donosi veliki broj zanimljivih tekstova o Mostaru koje su napisali brojni inostrani putopisci s kraja 19. i početka 20. vijeka posjećujući naš grad. Svi ti utisci o Mostaru predstavljaju svjedočanstva jednog istorijskog vremena i želja je autorskog trojca sačuvati ih od zaborava. Autori su se pobrinuli da se tekstovi prevedu sa jezika na kojima su onoga vremena bili objavljivani, i kao takvi sačuvani do danas.
Prvi je to pokušaj stavljanja na jedno mjesto brojnih putopisaca koji su posjetili Mostar. Putnik od prije stotinu i više godina nije bio kao današnji – što brže „protutnjati” nekom destinacijom. Onovremenom putniku nije bilo dovoljno samo nijemo posjetiti neko mjesto, usput pregristi nešto na brzinu i nastaviti dalje. Naprotiv, on se zanimao za način života ljudi, on je razgovarao s njima, posjećivao ih u njihovim domovima, očaravala ga je istorija zemlje u koju je došao, njihova kuhinja i običaji, on je primjećivao svaku malenu stijenu obraslu mahovinom, raspukli šipak, granu smokve koja je virila ponad nekog duvara, zelenu boju Neretve, obične ljude.
Uz to, u knjizi su obrađeni i brojni fotografi iz istog perioda (skupa s njihovim fotografijama grada) koji su kamerama ovjekovječili Mostar, te stoga knjiga predstavlja jedan amalgam ova dva žanra – putopisa i fotografije. Fotograf s početka dvadesetog vijeka je snimao likove i predjele prvim fotoaparatima i brižljivo čuvao staklene ploče, kako bi ih objavio u knjizi ili pokazao zemljacima, rušeći tako stereotipe koje je zapadni svijet stvorio prema ovoj zemlji.
Knjiga je, takođe, obogaćena brojnim fotografijama starog Mostara, pa stoga predstavlja uistinu jedno bogatsvo koje valja sačuvati za buduća pokoljenja.
Knjiga je posvećena nedavno preminulom članu autorskog trojca, Ismailu Braci Čampari, za čijeg života je obrađen najveći broj tekstova i fotografija u knjizi.
Druga knjiga “Stambol u Mostaru” na 137 stranica pokušava da starim tekstovima otrgne od zaborava neke manje poznate događaje koji su se dogodili u Mostaru prije više od jednog stoljeća. Tekstovi su prikupljeni iz brojnih starih knjiga objavljenih u prošlosti Mostara.
Namjera autora je pokazati jednu bogatu prošlost grada koja je sazdana od sitnih, naoko nevažnih stvari, ali koje su imale svoju rolu u tkanju povijesti grada. Ti događaji mogu biti koristan materijal za učenje iz prošlosti, za korist budućnosti, kako se neke loše stvari ne bi ponovile, a neke dobre uzele za primjer mlađim generacijama.
Tekstovi su obogaćeni kolor fotografijama starog Mostara koje je kistom oživio Miodrag Milićević, a rađene su na osnovu predloška starih originalnih fotografija Mostara. U odabiru tekstova, autora su vodili sljedeći kriteriji: da budu zanimljivi, da otkrivaju nešto značajno ili da rasvjetljuju neku manje poznatu činjenicu, te je, uz to, nastojao biti objektivan u izboru koliko god je to moguće.
(NovaSloboda.ba)
08.08.2018.
Sitan znamen: Mešćema
U neposrednoj blizini Sinan-pašine (Atik) džamije na Mejdanu (danas Trg 1.maja) vijekovima se nalazila, između ostalih ustanova, i Mešćema (sudnica).
Tu kuću na Mejdanu je podigao mostarski učenjak i muftija Mustafa Ejubović, poznat pod imenom Šejh Jujo (1651. – 1707.).
Ali-paša Rizvanbegović je adaptirao tu zgradu, koja i danas postoji i na njoj se nalazi ploča s natpisom iz koga saznajemo da je tu zgradu podigao Šejh Jujo za stanovanje sudija, koji budu služili u Mostaru.
Priredili: Ismail Braco Čampara / Tibor Vrančić / Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
07.08.2018.
Za devet godina postojanja, tri miliona posjetilaca bloga spagosmail.blogger.ba
Nevjerovatno! Blog postoji od 30. maja 2009. godine i nikada mi nije bila namjera da na blogu objavljujem priloge kako bi njima sakupljao broj posjeta. Cifra od dva miliona posjetilaca prekoračena je prije godinu i koji mjesec. Sad više ni ne znam tačan datum, ali je bilo prije ljeta. Milion posjetilaca je prekoračen dvije godine prije toga. Analiza prostim okom kazuje da je za prvi milion posjeta trebalo šest godina, za drugi milion dvije godine, a za treći malo više od godine. Ovo mi liči na nekakve druge milione, koje nažalost neki bloge ove vrste nikada neće ni vidjeti.
Zahvaljujem ovom prilikom svima onima koji nalaze vremena i posjete ovaj blog.
Nadam se da će i u buduće blog biti popunjen sličnim sadržajima.
Smail Špago
02.08.2018.
Priča o pjesmi: 50 godina pjesme „Hey Jude“
Prije 50 godina Beatlemanija je udarala najžešćim talasima. Pola stoljeća kasnije The Beatles sa njihovim najvećim hitovima nisu zaboravljeni, prije svega jedan, najvjerovatnije najveći hit „Hey Jude“ danas je popularniji nego ikad.
Song je jadna od najpopularnijih singlova svih vremena. Pjesma je 13 sedmica uzastopno bila na prvom mjestu top lista, i postala je pobjeđena tek 20 godina kasnije od strane švedske grupe ABBA i njihovog hita „Fernando“.
Zbog čega je uspješna i danas?
Moguće, što se radi o jednoj dirljivoj priči koja se krije iza pjesme. Nju je komponovao Paul McCartney za sina Johna Lenona Juliana. Malo prije nastanka pjesma John Lenon se razveo od njegove žene Cyntije, a mali Julian je zbog toga mnogi patio. Da bi razvedrio Juliana, Paul je sjeo za klavir i kako kažu, počeo svirati i pjevati, i par minuta iz toga izašao je ovaj grandiozni hit!
(songtexte)
Pjesma „HeyJude“ je i danas jedan omiljeni klasik.
Prije 50 godina Beatlesi su pjesmu dugu sedam minuta snimili u londonskim Abbey Road studiju.
"Hey Jude" je pjesma koju je napisao engleski rock muzičarPaul McCartney, a koja se tradicionalno pripisuje tandemu Lennon-McCartney. Izdata je u augustu 1968. godine kao prva singlica njihovog sastava The Beatles za izdavačku kuću Apple Records. Po svom stilu je balada.
Izvorno je bila naslovljena "Hey Jules", što se najčešće tumači nastojanjem McCartneyja da utješi Lennonovog sina Juliana, čiji su roditelji u to vrijeme prolazili kroz razvod. Poznata je po tome što traje čak sedam minuta te se smatra jednom od najdužih pjesama u istoriji savremene zabavne muzike.
"Hey Jude" se popela na prvo mjesto britanske top-liste, postavši do tada najdužom pjesmom kojoj je to uspjelo. Također je došla na prvo mjesto američke top-listee gdje je ostala punih devet nedelja.
(wikipedia)
Hey Jude
Hey Jude, don't make it bad
Take a sad song and make it better
Remember to let her into your heart
Then you can start to make it better
Take a sad song and make it better
Remember to let her into your heart
Then you can start to make it better
Hey Jude, don't be afraid
You were made to go out and get her
The minute you let her under your skin
Then you begin to make it better
You were made to go out and get her
The minute you let her under your skin
Then you begin to make it better
And anytime you feel the pain, hey Jude, refrain
Don't carry the world upon your shoulders
For well you know that it's a fool who plays it cool
By making his world a little colder
Nah nah nah nah nah nah nah nah nah
Don't carry the world upon your shoulders
For well you know that it's a fool who plays it cool
By making his world a little colder
Nah nah nah nah nah nah nah nah nah
Hey Jude, don't let me down
You have found her, now go and get her
Remember to let her into your heart
Then you can start to make it better
You have found her, now go and get her
Remember to let her into your heart
Then you can start to make it better
So let it out and let it in, hey Jude, begin
You're waiting for someone to perform with
And don't…
You're waiting for someone to perform with
And don't…
Hej Džud
Hej Džud, nemoj da pogoršavaš stvari
Uzmi neku tužnu pesmu i napravi je boljom
Ne zaboravi da je pustiš u svom srcu
Tek tada ćeš moći da popraviš stvari
Hej Džud, nemoj da se bojiš
Ti si stvoren da odeš i uzmeš je
U trenutku kad je pustiš da ti se uvuče pod kožu
Tek tada će se stvari popraviti
I svaki put kada osjetiš bol, Hej Džud, sudrži se
Nemoj da brineš i da će ti cijeli svijet pasti na glavu
Dobro znaš da samo budala može biti hladna
i svoj svijet učiniti još hladijem
Hej Džud, nemoj me iznevjeriti
Pronašao si je, idi sada i uzmi je
Ne zaboravi da je pustiš u svom srcu
Tek tada ćeš moći da popraviš stvari
Zato hajde uzmi je i pusti je, hej Džud, počni
Ti čekaš nekog s kim ćeš to učiniti bolje
Ali ne znaš da to možeš ti sam? Hej Džud, uradi to
01.08.2018.
Sitan znamen: Diploma iz 1909. godine za vinski podrum Peško & Kovačina
Baveći se proizvodnjom hercegovačkih vina žilavke i blatine, porodice Kovačina i Peško postižu visok kvalitet ovog pića.
O tome svjedoči Časna diploma, dobijena od Udruženja za zaštitu austrijskog vinogradarstva za izvrsnost vina iz vinskog podruma Peško & Kovačina sa izložbe u Beču 1909. godine.
Priredili: Ismail Braco Čampara / Tibor Vrančić / Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
01.08.2018.
Skoro zaboravljene stvari: Dopisnica i razglednica
Kada ste posljednji put poslali nekome razglednicu sa puta, kada ste se nekome kratko javili dopisnicom?
Da li ste znali da poštanska karta, ili kako smo je mi nekada zvali dopisnica, koja je danas isčezla i zaboravljena, potiče iz Beča? I da je, uz to, postala i dio svjetske baštine?
Prve dopisnice nisu bile ilustrovane. A to, što je nekada čovjek poželio da sa svog odmora pošalje razglednicu mjesta u komd se nalazi, prije svega možemo zahvaliti izumima iz Francuske i Njemačke.
Pojava prve poštanske karte, ili dopisnice, može se prilično tačno definisati, i potiče iz 1869. godine. Tada je jedan ekonom iz Beča pustio u promet prvi primjerak. Trajalo je skoro dvadeset godina dok se nisu pojavile ilustrovane poštanske karte, razglednice, kakve mi danas poznajemo.
Među ostalim, Francuzi i Nijemci su dalje razvili ovo prelijepo sredstvo komunikacije, a onda su se, tokom vremena, razglednice proširile na čitav svijet. Njihov procvat desio se između 1900. i 1914. godine.
Christian Deflandre, osnivač i voditelj Muzeja poštanskih karata u Annibesu, ispričao je istoriju ovog evropskog kulturnog dobra, kojim su se prijateljima slali pozdravi sa putovanja i odmora. Poštanske karte i razglednice, u galeriji u prilogu, dio su eksponata iz postavke ovog muzeja.
Tačno 1. oktobra 1869. godine, nakon dvogodišnjeg oklijevanja, počelo je korištenje poštanske karte u Beču, u tadašnjoj u Austro-Ugarskoj. Ministarski savjetnik Emanuel Herrmann potpisao je nalog, i time autorizovao „otvoreni zahtjev jedne jeftinije korespondencije jednako vrijedne kao i konvencionalno pismo“. Narednih godina, jedan drugi ministar pošta pokrenuo je „princip slanja poštanske karte“, najprije sa susjednim zemljama Austro-Ugarske, a kasnije i sa čitavim svijetom, pri čemu poštanske karte još nisu bile ilustrovane.
Oko 1890. godine, pojavile su se poštanske karte koje su bili, ili ilustrovane, ili oslikane fotografijama. U galeriji se mogu vidjeti takve karte, koje su bile oslikane tehnikom svjetlosne štampe, odštampane uljanim bojama. Ilustrovane poštanske karte raširile su se zahvaljujući luksuznim hotelima, koji su ovakve karte nudili svojim gostima, za njih je to bila besplatna reklama. Vrlo brzo nakon toga, razglednica doživljava veliki uspjeh. Posebnu popularnost je stekla što u to vrijeme u novinama i drugim svjedočanstvima vremena skoro da i nije bilo fotografija, a fotografisanje je bilo rezervisano isklučivo za profesionalne fotografe.
Veoma bitan razvoj na putu ka izgledu današnjih razglednica, poštanska karta je doživjela u Njemačkoj i Francuskoj: Njemački štampari su optimirali korištenje hromolitografije, jedne tehnike štampanja u boji. U Francuskoj je to bio proces svjetlosne štampe, koji je omogućavao vrhuski kvalitet u masovnoj proizvodnji razglednica.
Mnoge zemlje su toga vremena pristupile „Svjetskom udruženju pošta“, tako da je ljudima bilo moguće za mali novac slati i primati razglednice iz čitavog svijeta. Naravno, mnoge zemlje su to iskoristile da se prikažu u najljepšem svjetlu, kako bi privukli što više turista.
Osim toga, poštanske karte su korištene za religiozne, političke i u reklamne svrhe. Neke razglednice su, uz sliku mjesta iz čitavog svijeta, sadržale i oglase. Uz to se pojavio i novi hobi, sakupljača razglednica.
Sa razglednica se mogu saznati najznačajniji istorijski događaji iz vremena u kome su nastale, a same po sebi predstavljeju ikonografsko blago, iz koga je moguće studirati svakodnevni život dotičnog vremena. Sa monumentalnih snimaka sa poštanskih karata može se otkriti čitav jedan univerzum: rad na polju, ručni rad, djelatnosti koje su danas skoro isčezle, kao i religiozni i građanski praznici, sportske priredbe i još dosta toga.
Istovremeno ilustracije na poštanskim kartama pokazuju mentalitet umjetnika, kao i duh vremena dotične epohe. Kako su ljudi živjeli? Šta ih je uznemiravalo? Šta su htjeli? Kakvi su im bili snovi? Mnogi umjetnici Belle Epoque koristili su poštanske karte kako bi se i sami predstavili širokoj publici.
(goethe)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen