Na granici sjećanja
Zašto na granici sjećanja? Na ovom blogu ćemo pisati o događajima, koji stoje negdje duboko u memoriji, od prije mnogo, mnogo godina, uz svjedočenje poneke požutjele slike...
28.02.2018.
Partizansko spomen groblje u budžetu Grada Mostara za 2018.
Kao redovna stavka na godišnjem nivou, u budžet grada Mostara je upisano i Partizansko spomen groblje, za čije je cjelovito godišnje održavanje, revitalizaciju i rekonstrukciju u ovoj godini planirano i izdvojeno 60.000 KM, saopšteno je iz Odbora za podršku obnovi kompleksa Partizanskog spomen groblja.
Budžet grada Mostara za 2018. godinu u ukupnoj vrijednosti od 59. 958. 267 KM, usvojen je juče, nakon što su na taj dokument svoje potpise stavili gradonačelnik Ljubo Bešlić i načelnik Odjela za finansije Gradske uprave, Izet Šahović.
Prvii put poslije punih deset godina, kao redovna stavka na godišnjem nivou, u budžet je upisano i Partizansko spomen groblje, za čije je cjelovito godišnje održavanje, revitalizaciju i rekonstrukciju u ovoj godini planirano i izdvojeno 60.000 KM.
Kako sada stvari stoje, više nema nikakve prepreke da gradska komunalna preduzeća već narednih dana ne preduzmu obaveze da redovno vode računa o ovom spomeničkom kompleksu i da im taj posao bude uredno plaćen.
(NovaSloboda.ba)
28.02.2018.
Sitan znamen: Lančani most
Turci su 3. juna 1466. godine osvojili Blagaj, a tada je bio osvojen i Mostar, koji je imao svega 19 kuća.
Prema dosadašnjim otkrićima, grad je osnovao Gost Radivoj, jedan od velikodostojanstvenika Herceg Stjepana.
Prilikom dolaska u grad na Neretvi, Turci su na mjestu današnjeg Starog mosta naišli na most, koji je bio drven most i koji je visio na željeznim lancima.
Dokaz o postojanju takvog lančanog mosta postoji i danas u podrumu kule Tare na lijevoj obali Neretve, gdje su sačuvani ostaci rupa, kroz koje su prolazili lanci – držači tog drvenog mosta.
Priredili: Ismail Braco Čampara / Tibor Vrančić / Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
25.02.2018.
Nova knjiga u izlogu: Perom i kamerom o Mostaru
U izdanju izdavačke kuće Fram Ziral Mostar, izašla je knjiga “Perom i kamerom o Mostaru”, autorskog trojca Tibor Vrančić, Smail Špago, Ismail Braco Čampara.
Radi se o knjizi formata B5 (17,6 x 25 cm) tvrdog uveza, a koja na 267 strana donosi veliki broj zanimljivih tekstova o Mostaru koje su napisali brojni inostrani putopisci s kraja 19. i početka 20. vijeka posjećujući naš grad. Svi ti utisci o Mostaru predstavljaju svjedočanstva jednog istorijskog vremena i želja je autorskog trojca sačuvati ih od zaborava.
Prvi je to pokušaj stavljanja na jedno mjesto brojnih putopisaca koji su posjetili Mostar.
Putnik od prije stotinu i više godina nije bio kao današnji – što brže „protutnjati” nekom destinacijom, pokupovati pokoji jeftini suvenir made in China, donijeti kući brdo digitalnih fotografija koje se nikada više neće ni pogledati; postaviti pokoji selfie na facebook ili tweeter. Onovremenom putniku nije bilo dovoljno samo nijemo posjetiti neko mjesto, usput pregristi nešto na brzinu i nastaviti dalje. Naprotiv, on se zanimao za način života ljudi, on je razgovarao s njima, posjećivao ih u njihovim domovima, očaravala ga je istorija zemlje u koju je došao, njihova kuhinja i običaji, on je primjećivao svaku malenu stijenu obraslu mahovinom, raspukli šipak, granu smokve koja je virila ponad nekog duvara, zelenu boju Neretve, obične ljude.
Uz to, u knjizi su obrađeni i brojni fotografi iz istog perioda (skupa s njihovim fotografijama grada) koji su kamerama ovjekovječili Mostar, te stoga knjiga predstavlja jedan amalgam ova dva žanra – putopisa i fotografije. Fotograf s početka dvadesetog vijeka je snimao likove i predjele prvim fotoaparatima i brižljivo čuvao staklene ploče, kako bi ih objavio u knjizi ili pokazao zemljacima, rušeći tako stereotipe koje je zapadni svijet stvorio prema ovoj zemlji.
Knjiga je, takođe, obogaćena brojnim fotografijama starog Mostara, pa stoga predstavlja uistinu jedno bogatsvo koje valja sačuvati za buduća pokoljenja.
Promocija knjige će biti u ljetnim mjesecima, a već od danas moći će se kupiti u knjižari Mutevelić u Cernici i u knjižari Fram Zirala u kampusu Sveučilišta (Zapadni logor).
Knjiga je posvećena nedavno preminulom članu autorskog trojca, Ismailu Braci Čampari, za čijeg života je obrađen najveći broj tekstova i fotografija u knjizi
Tibor Vrančić / Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
21.02.2018.
Sitan znamen: Drveni balkoni
Vakufska palata u Srednjoj ulici, koja je izgrađena 1894. godine na mjestu nekadašnjeg Karadžozbegova mekteba i hana, je u svojoj istoriji korištena u razne namjene.
Prostor na spratu se odmah nakon gradnje dvora koristio za vjerske namjene, učionice i slično, Tek mnogo kasnije Vakufski dvor je poznat po tome što je u njoj bila smještena mostarska opština, jedno vrijeme i Muzička škola, a u novijoj istoriji Modna revija. Prelijepu kamenu zgradu u pseudomaurskom stilu projektovao je arhitekt H. Nemeczek.
Na oba kraja zgrade postojao je po jedan balkon, koji su u početku bili drveni, ručno izrezbareni u obliku arabeski, a koji su naknadno zamijenjeni čvrstom armirano-betonskom gradnjom. Iznad oba balkona je postavljena po jedna keramička rozeta – medaljoni.
Priredili: Ismail Braco Čampara / Tibor Vrančić / Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
20.02.2018.
U sjećanju: Muhamed Mujić
FK Velež 1961.
reprezentacija Jugoslavije 1962.
(tekst koji slijedi objavljen je na portalu fkvelez.ba dana 20. februara 2018. godine)
Sjećanje na velikog Muhameda Mujića
Danas, 20.02.2018. godine, navršile su se dvije godine od kada nas je napustio Muhamed Mujić, za raju Hamić. Po mnogima najbolji igrač kojeg je Mostar dao, koji je bio pravi primjer kako se igrač treba ponašati na terenu, ali i van njega.
Muhamed Mujić rođen je 25.04.1933. godine u Mostaru. Smatra se jednim od najpopularnijih i najboljih bosanskohercegovačkih fudbalera. Bio je državni reprezentativac i učesnik na Olimpijskom turniru 1956. u Melburnu (srebrna medalja) i na Svjetskom prvenstvu 1962. u Čileu (četvrto mjesto). Prvi igrač iz Bosne i Hercegovine koji je na svojoj ruci nosio kapitensku traku reprezentacije Jugoslavije.
Prve fudbalske korake pravi u Veležu, a za prvi tim je debitovao 1950. godine, kada je imao 17 godina. Od 1952. godine kada je Velež postao prvoligaš, odigrao je 212 prvenstvenih utakmica, a u sezoni 1955/56 bio je najbolji prvoligaški strijelac, sa 21 postignutim golom (zajedno sa Veselinovićem i Ognjanovom).
Tokom svoje blistave karijere, Mujić je odigrao brojne utakmice za nezaborav. Ipak, za fudbalske sladokusce ostaće u vječitom sjećanju njegovih pet golova u pobjedi nad Dinamom na stadionu Pod Bijelim brijegom u sezoni 1955/56, kada je Velež slavio sa visokih 6:1.
Jedno vrijeme je sa uspjehom igrao u francuskoj prvoligaškoj ekipi Les Girondins de Bordeaux (1962-1963), zatim je bio član zagrebačkog Dinama (1964-1965), a poslije toga ponovo je otišao u inostranstvo i nosio dres belgijske ekipe K. Beringen FC (1966). Na kraju, vratio se u Mostar i karijeru završio u Veležu 1968. godine, gdje je kasnije bio trener i tehnički rukovodilac.
Uz sedam utakmica i 12 golova za mladu reprezentaciju ( 1953-1956 ), pet utakmica i dva pogotka za ,,B” selekciju ( 1955-1957 ), odigrao je 32 utakmice i postigao 17 golova za najbolju selekciju Jugoslavije. Debitovao je 29. aprila 1956. protiv Madarske (2:2) u Budimpešti, a od dresa s državnim grbom oprostio se na Svjetskom prvenstvu u Čileu, 31. maja 1962. godine protiv SSSR-a (0:2) u Ariki, kada je teže povrijedio jednog sovjetskog fudbalera. Iako mnogi smatraju da je dobio kaznu i da zbog nje nije više igrao za reprezentaciju, istina je da nakon toga Mujić sam odlučio da ne igra više, jer ga je to strašno pogodilo.
Nakon rata, Muhamed Mujić se potpuno povukao iz javnog života. Posljednih godina svog života imao je zdravstvenih problema. Ipak, najteži udarac je bila prerana smrt unuka, koju nije mogao preboliti. To je bilo previše za njegovo srce.
Muhamed Mujić je preminuo u svojoj 84. godini života. FK Velež ima privilegiju, ali i veliku obavezu i odgovornost da njeguje i poštuje sjećanje na velikog Hamića. To je najmanje što je Muhamed zaslužio. U njegovu čast, Omladinska škola FK Velež nosi njegovo ime.
Na kraju, za one koji nisu imali sreću da za svog učitelja imaju Hamića, poruka za svu malu raju, ali i sve ostale, da prije svega treba da budu dobri ljudi, a onda i dobri igrači.
(fkvelez.ba)
15.02.2018.
Partizansko 14. februar 2018.
Partizansko spomen groblje danas – na Dan obilježavanja oslobođenja Mostara u II Svjetskom ratu.
Nije mi jasno kako se ljudi iznenade na poteze kao što je ovaj današnji na Partizanskom groblju. Mene nije iznenadilo. I ja bih isto uradio da su me učili kako su ti partizani pobili moje djedove, uništili NDH. Da su me učili kako je NDH i Pavelić nešto naljepše što smo imali.
Omladina se uči da se bori za etnički čistu teritoriju. Oni to nazivaju domoljubljem. Mi fašizmom.
Nije mi jasno kako se ljudi iznenade na poteze kao što je ovaj današnji na Partizanskom groblju. Mene nije iznenadilo. I ja bih isto uradio da su me učili kako su ti partizani pobili moje djedove, uništili NDH. Da su me učili kako je NDH i Pavelić nešto naljepše što smo imali.
Omladina se uči da se bori za etnički čistu teritoriju. Oni to nazivaju domoljubljem. Mi fašizmom.
(sanel)
15.02.2018.
Partizansko nekad
Bolesni umovi mogu uništavati kamen i formu ali ideju slobodnog društva i slobodnog čovjeka nemoguće je uništiti. Mentalni gubitnici ruše a ljudi čistog srca stvaraju.
Partizansko spomen groblje iz vremena kada današnji vandali nisu bili ni u mudima svojih očeva.
Partizansko spomen groblje iz vremena kada današnji vandali nisu bili ni u mudima svojih očeva.
(karlo)
14.02.2018.
Dan oslobođenja Mostara, 14. februar 1945. - 14. februar 2018.
Jedinice Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije (NOVJ) ušle su u Mostar i tako ga oslobodile nakon skoro četverogodišnje okupacije od strane njemačkih i italijanskih fašističkih snaga, koje su podržavali domaći izdajnici. 14. februara 1945. godine oko podne prve jedinice 26. dalmatinske divizije probile su se u Mostar. Nešto kasnije do grada su se probile i 19. dalmatinska i 29. hercegovačka divizija, a već oko 19 sati gotovo svi Nijemci i ustaške snage pobjegli su iz Mostara. Oko 20 sati Adolf Hitler, vrhovni zapovjednik njemačkih snaga, koji je u to vrijeme morao lično odobriti svako povlačenje, priznao je poraz i izdao naređenje o povlačenju razbijene vojske. 14. februara 1945. godine u 20 sati grad Mostar bio je slobodan. Mostar je u Drugom svjetskom ratu svoju slobodu skupo platio. Grad je dao 750 poginulih boraca, 1.517 žrtava fašističkog, četničkog i ustaškog terora, odnosno svaki osmi stanovnik grada nije dočekao slobodu. Grad je imao svoj bataljon, ilegalnu štampariju, dao je 14 narodnih heroja i sedmero obješenih rodoljuba.
Smrt fašizmu, sloboda narodu.
(spagos)
14.02.2018.
Sitan znamen: Telegram generala Jovanovića - proglas stanovništvu Mostara
Ulazak austrougarske vojske na čelu s generalom Jovanovićem u Mostar je opisan već bezbroj puta, tako da se nećemo zadržavati na detaljima.
Ukratko, pobunjenička rulja na čelu sa samoproglašenim Ali-agom Haljevcem upade 2. av gusta 1878. godine u Konak, ubiše kajmakama Murat-bega, zaklaše mutesarifa i njegova zeta, svukavši ih prethodno do gola i opljačkavši. Zatim upadoše u kuću muftije Sidiki ef. Karabega, usmrtiše ga, pa ga zatim iskasapiše nožem i opljačkaše.
Čuvši na svom putu prema Mostaru o neredima koji se događaju i o pripremi otpora protiv njegove vojske od 30.000 vojnika, general uputi telegram – svojevrstan proglas stanovništvu Mostara, koji je sadržavao prijetnje u slučaju pružanja otpora, ali i garancije za njihove živote i imetak ako se pokore okupaciji.
Ovdje donosimo faksimil toga istorijskog telegrama.
Priredili: Ismail Braco Čampara / Tibor Vrančić / Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
13.02.2018.
Srednjedobna generacija se sjeća
Mi koji pripadamo srednjodobnoj generaciji dobro se toga sjećamo
Mama bi pripremila sendviče za put. I to one "prave", s parizerom...
...a ribice su bile uvjek u rezervi
i ključ za otvaranje konzerve..
Stari ubacio kofere u auto (ili prikolicu, ako je za to bilo potrebe)...
Starom cestom naravno...
Auti i nisu bogznašto, ali su imali neki šarm
Iako je vjerovati reklamama, žene su voljele tu neodoljivu Zastavu 101...
Neki bi odlazili u kampove...
Sokove i hranu potrpali bismo u prenosne frižidere...
A ako su financije bile na mjestu, možda i neki hotel...
I espadrile...naravno...
...ili smo nosili Borolete...
Svi smo htjeli biti...
Klincima je bilo savršeno na moru...
A morali smo se slikati i s magarcem (Ono lijevo sam ja...)
Malo ronjenja...
Stvari na plažu smo nosili u plastičnim cekerima
Uživanje u sladoledima...
Uživali smo i u sokovima...
Dušeci su u to vrijeme bili daleko kvalitetniji i nisu se razvalili istog trena kada bi došli u doticaj s kamenjem (pogotovo onaj crveno-plavi, neuništivi)...
Javljali smo se razglednicama s mora (...kupam se i sunčam svaki dan...)
Na plaži smo slušali walkman
A po Jadranu su se održavali “Jadranski susreti”
Ljubo Jelčić
A lijepo smo mirisali...Ali nema veze, bili smo za MORE SPREMNI...
Izvalili biste se na plažu i čitali knjigu...
U redu, stripove...
12.02.2018.
Dani Antifašizma u Mostaru, februar 2018.
Udruženje antifašista i boraca Narodnooslobodilačkog rata (UABNOR) Mostar organizirat će od 12. do 17. februara manifestaciju “Dani antifašizma u Mostaru”, koja će okupiti brojne antifašiste iz svih krajeva bivše Jugoslavije, rečeno je na konferenciji za novinare upriličenoj tim povodom.
Manifestacija, koja će biti održana u povodu obilježavanja 73. godišnjice oslobođenja Mostara od fašizma u Drugom svjetskom ratu, počeće otvaranjem izložbe “Nepokoreni Mostar u borbi za slobodu, koja će biti postavljena 12. februara u Narodnom pozorištu Mostar u 19 sati, dok će drugogo dana manifestacije na Memorijalnoj sceni 2532 u 19 sati biti upriličena projekcija igranog filma “Šišanje”.
U sklopu manifestacije, uz ostalo, u srijedu, 14. februara, u Centru za kulturu Mostar u 19 sati biće predstavljeno drugo izdanje knjige “Tito i mi- juče, danas, sutra”, o kojoj će govoriti Besima Borić, Slavo Kukić i Esad Bajtal, a 15. februara u hotelu “Bristol” u 19 sati održaće se tribina “Spomeničko nasljeđe NOB-a i kultura sjećanja”. Uvodničari na tribini biće Tomislav Išek i Senada Demirović- Habibija.
Centralna manifestacija obilježavanja koja će, prema najavama organizatora, okupiti preko hiljadu gostiju iz BiH i zemalja bivše Jugoslavije biće upriličena u subotu, 17. februara. Tom prilikom, u Narodnom pozorištu Mostar u 10 sati biće održana svečana akademija, a nakon nje, u 12,30 sati, polaganje cvijeća na Partizansko spomen groblje u Mostaru.
“Ove godine smo odlučili da upriličimo širu manifestaciju da se obilježavanje ovog značajnog datuma iz istorije Grada ne svede samo na to da dođemo jedan dan, ispričamo se, položimo cvijeće i čekamo neku narednu prigodu, nego da pokušamo skrenuti pažnju na vrijedne tekovine antifašizma koje baštini ovaj grad”. kazao je predsjednik UABNOR-a Mostar Sead Đulić.
Govoreći o atmosferi u kojoj se ove godine obilježava godišnjica oslobođenja Mostara, Đulić je dodao kako je atmosfera posljednjih godina otprilike konstanta.
“Imamo bujanje raznoraznih oblika neofašizma, neofašističkog djelovanja, aktivnosti čak i u vlasti, od pojedinaca u stranačkom djelovanju, u izjavama koje se daju i naravno da to sve skupa unosi nemir, ali istovremeno uvjerava nas da obilježavanje ovakvih dana, djelovanje na razvijanju ideje antifašizma i pokazivanje mladim ljudima kud ih vodi retorika i djelovanje i u šta ih guraju oni koji misle da upravljaju našim životima je naš prvenstven zadatak”, poručio je Đulić.
(Fena)
Program obilježavanja 14. februara - Dana oslobođenja Mostara od fašizma u Drugom svjetskom ratu.
DANI ANTIFAŠIZMA U MOSTARU
Od 12. do 17. februar 2018. godine
Ponedjeljak, 12. februar
Hol Narodnog pozorišta u 19,00 sati,
Otvaranje izložbe „NEPOKORENI MOSTAR U BORBI ZA SLOBODU“
Utorak, 13. februar
MEMORIJALNA SCENA 2532 u 19,00 sati
Projekcija igranog filma „ŠIŠANJE“
Srijeda, 14. februar
Polaganje cvijeća:
10,00 sati, Spomen ploča palim borcima u Blagaju,
10,45 sati, Južni logor, park ispred Bolnice, bista narodnog heroja Dr Safeta Mujića,
11,15 sati, Donja mahala, bista narodnog heroja Mustafe Ćemalovića Ćimbe,
11,45 sati, Bulevar Narodne Revolucije (kod Doma zdravlja), Spomenik ilegalcu,
12,15 sati, Trg Republike (Musala), Spomen obilježje obješenim borcima Dragi Palavestra i Alici Rizikalo, te biste narodnih heroja Hasana Zahirovića Lace i Mladena Balorde,
13,00 sati, Šehitluci
19,00 sati, Centar za kulturu, Promocija drugog izdanja knjige
„TITO I MI - jučer, danas, sutra“
O knjizi govore: Besima Borić, Slavo Kukić i Esad Bajtal
Moderator: Muzafer Šehović
19,00 sati, Muzički centar „Pavarotti“, 3. Februarski festival Rođenom gradu
Organizator: Udruženje građana „MOSTARSKI ROĐENI“
Četvrtak, 15. februar
19,00 sati, Kongresna dvorana hotela „Bristol“
Tribina: „Spomeničko naslijeđe NOB – a i kultura sjećanja“
Uvodničari: Prof. dr. Tomislav Išek i Mr Senada Demirović Habibija
19,00 sati, Muzički centar „Pavarotti“, 3. Februarski festival Rođenomgradu
Organizator: Udruženje građana „MOSTARSKI ROĐENI“
Petak, 16.februar
MEMORIJALNA SCENA 2532 u 19,00 sati
Mostarski teatar mladih
Predstava “PAX BOSNIENSIS”
Subota, 17.februar
10,00 sati
Narodno pozorište, SVEČANA AKADEMIJA, govori prof. dr Zdravko Grebo, dodjela februarskih priznanja
12,00 sati
Okupljanje antifašista na Autobusnoj stanici
12,30 sati
Partizansko spomen groblje, Kratko obraćanje domaćina, polaganje cvijeće
14,00 sati, Restoran Crvenog krsta u kampusu Univerziteta “DžemalBijedić”, Ručak
Šahovski turnir u organizaciji ŠK Mostar
U osnovnim školama časovi istorije I drugi prigodni program posvećeni 14. februaru od 12. do 16. februara
Subota, 17. i nedjelja, 18. februar
Tradicionalni rukometni turnir „VOLJENOM GRADU“, Mostar 2018.
Organizator: ŽRK „LOKOMOTIVA“
08.02.2018.
Novi most na Neretvi u Mostaru
(fotosi: Emir, Emilio, Ivan, Gugo)
Novoizgrađeni most preko rijeke Neretve u Mostaru svečano je otvoren u četvrtak 8. februara 2018. godine,
Prigodnom svečanošću, danas je u saobraćaj pušten novoizgrađeni most na Neretvi, koji spaja vrh Avenije sa ulicom Marašala Tita u Sjevernom logoru.
Svečanom otvaranju novoizgrađenog mosta prisustvovali su predsjedavajući Predstavničkog doma Parlamenta FBiH Edin Mušić, predsjednik Skupštine HNK-a Šerif Špago, predsjednik Vlade HNK-a dr. sc. Nevenko Herceg, ministar MUP-a HNK-a Slađan Bevanda, predstavnici Cesta FBiH, političkih stranaka i brojni građani. U svečanom dijelu učestvovale su Mostarske mažoretkinje i Limena glazba Mostar.
“Riječ je o projektu koji smo s nestrpljenjem čekali, jer ideja i planovi za izgradnju u ovom slučaju nisu uvijek išli u zadanom smjeru zbog različitih poteškoća na koje smo nailazili prilikom same realizacije. Mi smo, uprkos svemu, uz mnogo truda i podrške, savladali sve poteškoće i danas ponosno stojimo na ovom mjestu”, kazao je tom prigodom mostarski gradonačelnik Ljubo Bešlić.
Poručio je kočničarima ovog i brojnih projekata kako je, uprkosnjihovim postupanjima i krivičnim prijavama, priveden kraju projekat.
“U Mostaru nismo samo obnovili porušene mostove, već smo i izgradili novi most za nove naraštaje, za nove susrete, još jedan simbol povezanosti u gradu mostova”, poručio je mostarski gradonačelnik.
U izgradnju mosta, zajedno s troškovima eksproprijacije, uloženo je oko 15,3 miliona maraka, od čega je Vlada FBiH iz sredstava naplaćenih od izdavanja GSM licence osigurala 11 milijuna, a Grad Mostar 4,3 miliona maraka. Vrijednost samog mosta iznosi oko 9,5 miliona maraka, od čega je Vlada FBiH osigurala 80 posto, a Grad Mostar 20 posto.
Novi most n a Neretvi sastoji od dvije cjelino i to: rasponske konstrukcije ukupne dužine 130 m i tzv.pristupnog dijela mosta dužine 60 m, što daje ukupnu dužinu mosta od 190 m. Širina mosta je 20,10 m, sa četiri saobraćajne trake širine 3,55 m (dvije trake od 7,10 m i razdjelni pojas 1,20 m) i dvije pješačke staze širine 2,10m. Visina mosta je oko 15 m.
Za sada su u funkciju puštene dvije trake, jer trenutno nema novca za završetak gradnje priključnih cesta u punom profilu.
Izaslanik federalnog ministra saobraćaja Renato Škrobo kazao je kako je ovaj most jedan od glavnih infrastrukturnih projekata, jer njegova izgradnjs daleko nadvisuje značenje jednog objekta koji spaja dvije strane jednog grada.
“Izgradnjom ovog mosta omogućava se novi cestovni pravac iz Mostara u smjeru Sarajeva i obratno. Istovremeno se značajno smanjuje cestovno opterećenje na Carinskom mostu i pristupnim saobraćajnicama”, rekao je Škrobo, podsjećajući da je Federalno ministarstvo saobraćaja kroz različite programe investiranja osiguralo sredstva za realizaciju u ukupnom iznosu nešto manjem od 11 miliona maraka, počevši od 2008. godine.
Najvažnije u svemu je da su domaće firme izvodile radove na mostu, istakavši kako i firme Hering i HP Investing, također, danas ima razloga za slavlje.
Ovo je prvi potpuno novi most preko Neretve u Mostaru i okolini koji je izgrađen u protekle 23 godine, nakon što je rekonstruisano i izgrađeno jedanaest u ratu srušenih mostova.
Most se počeo graditi 2008. godine, a završetak radova bio je najavljen za kolovoz 2009. godine, ali je, zbog problema s eksproprijacijom zemljišta i finansiranjem građevinskih radova, otvoren tek deset godina kasnije.
(NovaSloboda.ba)
07.02.2018.
Sitan znamen: Politika – Posljednji ispraćaj Alekse Šantića
Povodom smrti i veličanstvenog pogreba našeg pjesnika Alekse Šantića, opširno je izvijestila i beogradska Politika u svom broju od 4. februara 1924. godine
Između ostalog, Politika piše: „Posmrtna povorka je bila duža od kilometra, a prošla je cio Mostar. Povorka se kretala iz Sreskog doma na Glavnoj ulici, Novom ulicom (danas Braće Brkića), preko mosta Kralja Petra (Titov most), Šetalištem do Rondoa, zatim Liska ulicom na Paralelnu ulicu (danas Bulevar). Zatim je kolona skrenula u Crkvenu ulicu (Onešćukova), pa preko Šemovačkog mosta na most Vojvode Stepe (Lučki most), te Glavnom sve do radnje Bunjića, odakle su Sokoli na rukama nosili tijelo strmim ulicama do crkve (Pravoslavne), a odatle još strmijim do groblja. Pet hiljada duša pratilo je najomiljenijeg Mostarca.“
Zanimljiva je još jedna primjedba na kraju ovog teksta: „Slabo učešće iz Beograda ostavilo je težak utisak, jer je prestonica mnogo dugovala najvećem sinu kršne Hercegovine. Nema patriotske i književne korporacije u Beogradu kojoj se on na pomoć nije odazivao“.
Danas ga svi svojataju, a on je samo bio Mostarac.
Priredili: Ismail Braco Čampara / Tibor Vrančić / Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
01.02.2018.
Sitan znamen: Rodna kuća Alekse Šantića
U ovoj kući u Brankovcu, 27. 5 1868. godine, rodio se Aleksa Šantić.
Nakon što mu je otac umro, staranje nad Aleksom je preuzeo strogi stric, te se seli u tzv. Ćorovićevu kuću na Glavnoj ulici.
Priredili: Ismail Braco Čampara / Tibor Vrančić / Smail Špago
(Novasloboda.ba)
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen