Na granici sjećanja
Zašto na granici sjećanja? Na ovom blogu ćemo pisati o događajima, koji stoje negdje duboko u memoriji, od prije mnogo, mnogo godina, uz svjedočenje poneke požutjele slike...
25.07.2018.
Sitan znamen: Musala - Vakufska kuća
Iz dnevnika Miroslava Loosea saznajemo da je, 4. avgusta 1936. godine, u prisutnosti Ibrahima ef. Ribice i Saliha ef. Efice, mostarskoj Opštini podnio svoj projekat izgradnje Vakufske kuće na Musali.
Međutim, tadašnji načelnik opštine Husein Husaga Čišić glatko odbija projekat, jer „ako opština već ustupa zemljišni trg za gradnju zgrade Vakufske kuće, ona mora biti reprezentativna i kubali“.
Loose odmah daje primjedbu kako će, u tom slučaju, zgrada većih gabarita u potpunosti zakloniti nisku munaru Ćose Jahija Hodže džamije.
Husaga naređuje da se munara ruši i ponovo izgradi viša. Ubrzo je Loose predočio Opštini novi projekat Vakufske kuće većih dimenzija, kao i rješenje oko povećanja visine munare. Husaga prihvati projekat, te se 1936. godine pristupa izgradnji objekta, koji je završen 1937. godine.
Priredili: Ismail Braco Čampara / Tibor Vrančić / Smail Špago
(Novasloboda.ba)
dopuna Mirsad Lakišić, facebook:
Vakufska kuca je u stvari zaduzbina Hasanbega Lakisica. On je naime za zivota oporukum od 16.Maja 1917 godine odredio da se od njegove ostavstine za 200 000 grosa kupe nekretnine u Inegolu (Turska) i da se na njegovo ime uvakife. Dalje je odredio da se prihod od tih nekretnina trosi na izdrzavanje najcuvenije medrese u Inegolu. Posto ondasnja turska vlast nije htjela primiti taj novac mostarski muftija je izdao fetvuda se s tim novcem podigne na Hasanbegovo ime ta kuca. Prilikom izgradnje je cak i Alajbegovica cesma prebacena na danasnju lokaciju.Hivzija Hasandedić separat iz Glasnika VIS-a u FNRJ br 10-12 iz 1961g "Zaduzbine Hadzi Ahmedage Lakisića u Mostaru.
foto 25. jula 2018. Rizvanović Zlatko-Enida
22.07.2018.
Grad Mostar obilježava 14. godišnjicu završetka obnove Staroga mosta
(fotos Miro Pandur)
U povodu obilježavanja Evropske godine kulturne baštine, te 14. godišnjice završetka obnove Staroga mosta i upisa Mostara na UNESCO-ovu listu, u Mostaru će u nedelju, 22. jula, u okviru Festivala Nove Mostarske Energije, biti održan koncert Simfonijskog orkestra Mostar i Mladena Vojičića Tife.
Koncert je poklon Grada Mostara svim građanima i ulaz će biti besplatan, rečeno je na konferenciji za novinare, te istaknuto kako će Grad Mostar godišnjicu završetka obnove Staroga mosta ove godine obilježiti u sklopu svoje kandidature za Evropsku prijestonicu kulture 2024. godine.
Prema riječima mostarskog gradonačelnika Ljube Bešlića, Grad Mostar se kao interkulturalni i otvoreni grad, grad sa spomeničkom baštinom želi ozbiljno pripremiti i biti dio evropske kulturne baštine.
„Integrisali smo grad, napravili smo dijalog, kulturnu saradnju, postoji zajednička sinergija i želimo ovaj grad dići na viši nivo, i kroz kulturu i kroz življenje i kroz svaki segment života“, poručio je gradonačelnik i pozvao sve Mostarke i Mostarce i goste da dođu na koncert, ali i sva druga kulturna događajima koji se ovih dana održavaju u Mostaru.
Koncert će se održati na platou ispod Starog mosta u 21 sat, a u okviru dnevnog programa održat će se umjetnička radionica pod nazivom „Kulturno nasljeđe – prostor slobode“.
Početak obnove kamenog ljepotana
Od svega što čovjek u životnom nagonu podiže i gradi, ništa u mojim očima nije vrjednije od mostova“, zapisao je naš nobelovac i Napretkov stipendist Ivo Andrić.
A posebno je vrijedan Stari most, sagrađen davne 1566. godine, koji je nakon oštećenja u ratu 1992. i rušenja tokom rata 1993. i obnovljen 23. jula 2004. godine.
Rekonstrukcija Starog mosta u Mostaru bila je zahtjevan građevinski, ali i projekat obnove u ratu porušenih veza među ljudima između obala rijeke Neretve. Trajala je punih pet godina, a svečana ceremonija potpisivanja upriličena je u junuu 1999. godine, uz prisustvo direktora UNESCO-a Federico Mayora, koji je tom prilikom naglasio kako je početak obnove Starog mosta velik poduhvat, za koji je izdvojeno 15,5 miliona USA dolara.
„Znam da je prošlost teško zaboraviti, ali sjećanje je razlog da se zaboravi. Svi moramo gledati naprijed jer ne možemo pisati prošlost, ali možemo pisati budućnost, i to mogu učiniti svi narodi u BiH“, poručio je tada Mayor.
A nakon potpisivanja Sporazuma, već iduće godine, krenulo se u osnivanje Agencije za izgradnju Staroga mosta i obnove kulturne baštine Mostara (PCU). Za direktora Agencije imenovan je Rusmir Ćišić, a za njegova zamjenika Tihomir Rozić. Ne zadugo, krenulo i s prvim radovima na pripremi kamena tenelije za luk mosta iz obližnjeg kamenoloma Mukoša. Trebalo je pripremiti 1.088 kamenih blokova. Svaki blok imao je svoj broj, pločicu po kojoj se vidi gdje u projektu ima svoju poziciju. Svaki je kamen bio izrezan tako da na sebi ima „mesa“ po tri centimetra sa svake strane, da bi ga klesari mogli ručno obraditi i dovesti ga u konačnu formu za ugradnju.
Ono po čemu je ovaj projekat bio specifičan je i taj što je Svjetska banka, po prvi put u svojoj istoriji, odobrila jedan kredit za kulturnu baštinu, tako da je ovo i za njih bio pilot-projekat. Tako je Svjetska banka odobrila kredit od 4 miliona USA dolara, s odgodom plaćanja od 10 godina, povratom od 35 godina, uz kamatu od samo 1,5 posto. Italijanska vlada još je dala 2 miliona dolara, te turska i holandska vlada po milion USA dolara, dok u čitavom projektu Grad Mostar učestvuje s 2 miliona dolara. Oko pola milijuna dolara za obnovu Starog mosta, među prvim donatorima, dala je i hrvatska Vlada. Tadašnji hrvatski premijer Ivica Račan zajedno s brojnim ministrima i suprugom, posjetio je Mostar, obišao staru jezgru, a u hotelu Ero priređen je svečani prijem. Razvojna banka Vijeća Evrope donirala je milion američkih dolara.
Treba naglasiti kako sva sredstva nisu utrošena samo na obnovu Staroga mosta, nego su se pored njega obnovili i razrušene kule s obe strane mosta, Tara i Helebija, te popratni objekti. Uz to, kao dodatni poticaj obnovi suživota u Mostaru, tim sredstvima su obnovljeni i konvikt HKD-a Napredak, Vakufski dvor i Vladičanski dvor.
Most se gradio od istih materijala od kojih je rađen i prije 450 godina, kamen, žbuka ,koja je bila u to doba, kao i isti izolacioni materijal koji je napravljen od boksita i gline, koji nije dopuštao da voda ulazi u utrobu mosta, tako da je unutra uvijek bio suh. Most je imao i posebne kanalice, kako ga voda nije mogla razarati. Olovo se, takođe, koristilo kao i prije, jedino što je upotrijebljen puno kvalitetniji švedski čelik. Posao obnove Starog mosta na međunarodnom konkursu dobila je turska firma ER-BU. Nadzor radova radila je hrvatska kompanija OMEGA Engineering” d. o. o. Dubrovnik, na čelu s Željkom Pekovićem, dok je projekat obnove mosta uradila italijanska firma „General Engineering” iz Firenze. Studiju o kvalitetu radila je njemačka firma „lga civil & Environmental engineering Nuremberg“.
I same pripreme za početak obnove Starog mosta izazivale su veliku pažnju medija, ali i politike. Gotovo svakog dana dolazili su novinari iz zemlje, susjedstva i svijeta, kako bi pisali o početku obnove luka mosta. Tokom svoje službene posjete BiH, prvo je u Mostar došao i generalni direktor UNESCO-a Koichiro Matsuura. Predsjednik Republike Italije Carlo Azeglio Ciampi simboličnim udarcem dlijetom u kamen službeno je označio početak klesarskih radova na obnovi Staroga mosta.
„Građani BiH – Vi ste dio Evope i čekamo Vas u Evropi. Bez Vas Evropa ne bi postojala“, poručio je tom prilikom predsjednik Ciampi.
Polaganjem prvog kamenog bloka na luk mosta gradonačelnik i dogradonačelnik Mostara Hamdija Jahić i Ljubo Bešlić na simboličan su način otpočeli gradnju luka Staroga mosta, a bilo je to 14. aprila 2003. U iduća četiri mjeseca, radilo se i po kiši, vjetru i suncu, da bi 20. avgusta u luk Starog mosta bio ugrađen i posljednjih kamen, čime je najzahtjevnija faza projekta završena.
Ono što je slijedilo bili su radovi na zidanju vijenaca s obe strane luka mosta i potom postavljanje metalne ograde. Za preostali posao oko zidanja vijenaca bilo je izvađeno 44 tone kamena koji će se ugraditi na kaldrmu mosta, a svaki kamen bio je obrađen skulptorski, pojedinačno, na osnovu foto-dokumentacije i bio je“potrošen”, odnosno izlizan u onolikoj mjeri koja je bila prije njegovog rušenja. Radove na izgradnji vijenaca, kao i luka Staroga mosta, izvodila je firma ER – BU.
S približavanjem završetka radovima na njegovoj obnovi, paralelno su tekle i pripreme organizacionog odbora za svečanost otvaranja, koja je zakazana za 23. juli 2004. godine. Federalne vlasti tada su obećavale velika sredstva za Mostar i svečanost otvaranja, ali je ta podrška uglavnom izostala i sve je skoro troškove ceremonije pokrio Grad Mostar. Trenutak koji se dugo i s nestrpljenjem iščekivao bio je popuštanje skele ispod luka Starog mosta. Kada se potporna skela prestala dodirivati s lukom, luk se spustio za jedan milimetar.
Da je Stari most stručno i kvalitetno obnovljen „potvrdio“ je i jači zemljotres, koji se 22. aprila 2004. godine osjetio u zapadnoj Hercegovini i Mostaru. Potres tako nije izazvao nikakva fizička oštećenja na luku Staroga mosta u Mostaru.
Svečanost otvaranja Starog mosta pratili su brojni gosti iz zemlje i delegacije iz više od 50 zemalja svijeta. Televizijski prenos priredbe na Starome mostu preuzele su i neke inostrane tv kuće, a samo u Turskoj to su uradila tri različita kanala.
Voditelj Press centra za svečanost otvaranja Starog mosta Miroslav Landeka, iznio je podatak da je za praćenje svečanosti otvaranja bilo akreditovano oko 600 novinara, fotoreportera i snimatelja iz BiH, susjednih zemlja, Evrope i svijeta, što samo po sebi govori koliki je bio interes za taj događaj i sam projekat obnove mosta, kao i kolika je to bila promocija Mostara. Bio je to zasigurno jedan od najvećih medijskih događaja u BiH.
Šta je tada značio ovaj događaj za Mostar, možda najbolje govore riječi bivšeg gradonačelnika Mostara Nevena Tomića, koji je rekao je da otvaranje Staroga mosta znači puno za Mostar i u istorijskom i u kulturnom, i u ekonomskom smislu.
„Naravno, on je bitan i u kontekstu obnove povjerenja. Međutim, njegovim otvaranjem definitivno će ta istorijska građevina prestati biti sredstvom onih koji su ga u proteklom periodu koristili kao sredstvo u političkoj borbi ili u svrhu zastrašivanja vlastitih redova. S otvaranjem, Stari most se njima kao političko sredstvo izbija iz ruke i vraća onima čiji on i jest, a to su građani Mostara, BiH odnosno svi građani svijeta“, kazao je Tomić, te poručio onima koji su most koristili u političke svrhe da će sredstva svoje političke borbe ubuduće morati pronaći u nekim drugim pitanjima, kao što su ekonomija, zapošljavanje i osiguravanje boljeg prosperiteta za sve građane.
Godinu dana kasnije, tačnije 15. jula 2005. godine, Stari most uvršten je na UNESCO-ov popis zaštićenih spomenika na sjednici u Durbanu u Južnoj Africi. Uz gradonačelnika Mostara Ljubu Bešlića, velike zasluge za to, prije svih, svakako pripadaju tadašnjoj veleposlanici BiH u Parizu i stalnoj predstavnici pri UNESCO-u mostarki Željani Zovko.
Taj dan ostaće u istoriji Mostara i BiH upisan zlatnim slovima, a bio je to i prvi upis nekog spomenika iz BiH na UNESCO-ov popis, a put od početka obnove i provođenja projekta rekonstrukcije Starog mosta i stare gradske jezgre, kao i tri objekta tri naroda, bio je mukotrpan.
(NovaSloboda.ba)
19.07.2018.
Forum na šetalištu
U okviru programa Forum 2024, u srijedu navečer je na Španjolskom trgu održano predstavljanje Narodne biblioteke Mostar i Muzeja Hercegovine. U sklopu predstavljanja ove dvije institucije, zainteresirani su mogli nešto više čuti o nastanku Muzeja Hercegovina, te Narodne biblioteke.
Projekat 'Forum na šetalištu' pokrenuli su Tim za izradu aplikacije Grada Mostara, Forum 2024, Studio za izvedbene umjetnosti i Grad Mostar, u saradnji sa studentima Univerziteta 'Džemal Bijedić' i Sveučilišta u Mostaru, s ciljem upoznavanja stanovnika Mostara o kandidaturi Mostara za europsku prijestolnicu kulture 2024. godine.
Evropska prestonica kulture (EPK) najdugovječniji je i najpoznatiji program kulture Evropske unije i sastavni dio programa Kreativna Evropa.
(narodnabiblioteka/facebook)
18.07.2018.
Sitan znamen: Ćejvan Ćehajin mekteb
Neposredno uz svoju džamiju na Velikoj Tepi, Ćejvan Ćehaja je izgradio i mekteb.
On je srušen 1895. godine, a na njegovom mjestu je 1899. godine izgrađena lijepa i reprezentativna zgrada u pseudomaurskom stilu, u kojoj je sve do 1945. godine radio mekteb.
Kasnije je prenamijenjena u muzej, donedavno je tu bila Karadžozbegova medresa, a sada je tu smještenturski Institut Yunus Emre.
Priredili: Ismail Braco Čampara / Tibor Vrančić / Smail Špago
(Novasloboda.ba)
18.07.2018.
Izložba „Mostar i Hercegovina“
(Mostarsko ljeto/facebook)
U Centru za kulturu Mostar upriličena je izložba likovnih radova pod nazivom „Mostar i Hercegovina“. Prema riječima autora Miodraga Miličevića, koji je prethodne godine također izložio svoje radove na manifestaciji „Mostarsko ljeto“, i na večerašnjoj izložbi su motivi Mostar i Hercegovina.
„Posebno mi je zadovoljstvo da mi je Centar za kulturu ponovno pružio priliku da se družim sa Mostarom i da prikažem nove radove na sličnu temu. Ali, na večerašnjoj izložbi ima radova i sadašnjeg Mostara, ne samo nekadašnjeg, a ima i nekoliko motiva tipičnih za Hercegovinu. Zbog toga izložba nosi poprilično jednostavan naslov 'Mostar i Hercegovina'.“, kazao je autor izložbe Miodrag Miličević.
Miličević je prošle godine u medijima istakao da je njegovo najbolje razdoblje u životu bilo upravo u Mostaru, što je potvrdio i večeras. Dodao je i to da će Mostar uvijek ostati njegova inspiracija.
„Da, ostajem pri tome. Ja sam proveo 13,5 skoro 14 godina u Mostaru. Devedesetih godina sam odselio iz sasvim porodičnih razloga,ali moje dvoje dece se rodilo u Mostaru. Možda zbog toga što sam bio mlad, ali defitinitivno najbolji period u mom životu. Mostar će ostati moja inspiracija. Toliko toga je rečeno o Mostaru, verovatno ću se ja sad i ponavljati, ali zaista je večita inspiracija, to nije nikakva fraza. Ja sam obišao mnogo gradova, ne samo u bivšoj Jugoslaviji, već i po svetu, sa sličnim razlozima kao kad je Mostar u pitanju, ali takvu inspiraciju nisam našao.“, poručio je Miličević.
Direktor Centra za kulturu Mostar Senad Suljić, kazao je da je autor izložbe veliki prijatelj grada Mostara, te je istakao zadovoljstvo dosadašnjim tokom manifestacije „Mostarsko ljeto 2018“.
„Dosadašnji tok manifestacije je odličan. Ovo je sedamnaesti po redu kulturni sadržaj od njih 40 koje samo zapisali, a imat ćemo još nekoliko iznenađenja. Kulturni život u Mostaru se podigao na viši nivo. Mostarsko ljeto je zaista trebalo ovom gradu, našim sugrađanima i turistima, odnosno, gostima koji dolaze u ove vrele ljetne dane, da lakše prebrode vruće mostarsko ljeto.“, ističe direktor Centra za kulturu Mostar Senad Suljić.
Miličević je kazao da ovo što radi, potpuno iskreno govoreći, ne smatra nekom posebnom umjetnošću, već nekom vrstom zapisa na akvarel papiru i zapisa za njegovu dušu. U prepunoj sali Centra za kulturu posjetioci su uživali u likovnim djelima Miodraga Miličevića, a 44 rada su izložena zbog tehničkih ograničenja. Pet radova je rađeno kombinovanom tehnikom, dok su svi ostali rađeni akvarel tehnikom. Izložba će za sve zainteresovane biti otvorena narednih 7 dana.
(običan.ba)
17.07.2018.
Uz Svjetski dan stanovništva: Na Zemlji postaje sve tješnje, a svi žele ostati na njoj
Na Zemaljskoj kugli živi 7.635.250.000 ljudi. To je podatak od 11. jula 2018. godine, na Svjetski dan stanovništva. Čovječanstvo i dalje raste, raste i raste…
Godišnji prirast stanovnika na zemlji je 83 miliona, a to je u prosjeku 2,6 ljudi svake sekunde, 156 u minuti. Granica od 7 milijardi muškaraca, žena i djece na zemaljskoj kugli prvi put je pređena 31. oktobra 2011. godine.
Šestmilioniti stanovnik Zemlje pozdravljen je 1999. godine. Milijardu više nego 12 godina prije toga. Ovako veliki broj ne raduje.
Povećanje stanovnka širom svijeta, nazvano „Eksplozija“, izaziva brojne strahove. U mnogim krajevima svijeta je već pretjesno, i postaje još tješnje.
U Aziji, gdje je u odnosu na druge kontinente sve tješnje, broj stanovnika po kvadratnom kilometru je 145,1. Istovremeno je u Evropi 33,5, u Africi 42,4. (izvor: Statista)
Prosjek gustine stanovništva širom svijeta 2017. godine je 58 stanovnika po kvardatnom kilometru.
Za 2100. godinu prognozira se 86 stanovnika po kvadratnom kilometru.
Posebno je velik rast broja stanovnika u Africi, gdje se sada nalazi oko 1,3 milijarde ljudi, sa prognozom da će ih biti 2,5 milijarde u godini 2050. (izvor: DSW, Deutsche Stiftung Weltbewolkerung).
Ako bi danas imali jedno svjetsko selo sa 100 stanovnika u njemu bi bilo 60 Azijata, 16 Afrikanaca i 10 Evropljana. Broj stanovnika sela bi se do 2050. godine povećao na 131, od toga bi bilo 70 Azijata, 34 Afrikanca i 10 Evropljana. (DSW).
Uz sve to, eksperti strahuju da će uskoro nedostajati resursa, kao što su voda, energija i hrana.
Istovremeno, optimisti misle da svijet može mnogo više izdržati i upozoravaju, samo bez panike.
U toku istorije čovječanstva, razvojni tempo broja stanovnika se enormno povećao. Tako je na početku računanja vremena, prije 2000 godina, na zemaljskoj kugli živjelo oko 300 miliona ljudi, prije 1.000 godina, prema procjeni UNO oko 310 miliona.
Nakon mirnog perioda u prvom milenijumu našeg vremena, u srednjem vijeku počeo je rast stanovništva, dok su se u kasnom srednjem vijeku javljale kuga i velike boginje, koje su odnijele veliki broj ljudi širom zemljine kugle
Oko 1500. godine procjenjuje se da je na zemlji živjelo 500 miliona ljudi.
U 18. viijeku znatno je povećan broj stanovnika. Prva milijarda je dostignuta 1804. godine. Tehnički i medicinski napredak je doprinio povećanom prosperitetu, što je doprinijelo povećanju stanovnika.
U 20. vijeku broj stanovnika se učetvorostručio. 1927. godine bilo je 2 milijarde, a 1987. preko 5 milijardi stanovnika. Granica od 5 milijardi je oficijelno pređena 11. jula 1987. godine.
Od tada se 11. jula obilježava Svjetski dan stanovništva.godine pređena je granica od 6 milijardi. U 21. vijeku koje je tek na početku, još jedna milijarda je došla za svega 12 godina.
1999. godine pređena je granica od 6 milijardi. U 21. vijeku koje je tek na početku, još jedna milijarda je došla za svega 12 godina.
Kod daljnjih prognoza eksperti su vrlo oprezni, kao i kod vremenske prognoze. Kako će se ovi brojevi dalje razvijati, teško je reći, jer postoji niz različitih faktora kao što su infektivne bolesti, epidemije, ratovi…
Napredak nauke i političke promjene mogu imati veliki uticaj na broj novih rođenja, kako na dole, tako i na gore.
Uopšte, očekuje se da će rast stanovništva oslabiti. UN prognoze za 2050. godinu govore o brojevima, između 8 i 10,5 milijardi. Jedna prognoza, od 22. juna 2017. godine, predviđa 9,8 milijardi u 2050. godini.
Ukupni broj stanovnika u 2100. godini mogao bi biti čak i 15,8 milijardi, ali se procjenjuje da će taj broj iznositi oko 11,2 milijardi.
Jedino je sigurno da će se težište mijenjati između kontinenata, prije svega u Aziji i Africi, zbog visokog nataliteta.
Istovremeno se u Evropi računa sa padom broja stanovnika, sa 742 miliona u julu 2015. godine, na 646 miliona u 2100. godini
Uskoro će Indija biti zemlja sa najviše stanovnika na Zemlji. Prema podacima iz 2017. godine, u Indiji je živjelo 1,339 milijardi stanovnika, dok je tada u Kini bilo 1,379 milijardi.
Prema podacima UN, broj stanovnika u Africi će sa 1,2 milijarde stanovnika danas, biti povećan na skoro 4,4 milijarde u 2100. godini.
To će, istovremeno, značiti da će se moć među kontinenatima, takođe, mijenjati. Sa povećanjem broja stanovnika rasti će i potrebe zemalja, za stambenim prostorom, prehrambenim artiklima i energiji.
Strahuje se da će borbe za resurse biti sve žešće. Mnogi eksperti računaju da je vrlo moguće da će se budući ratovi voditi isključivo zbog vode za piće.
Svjetska organizacija za zaštitu okoline računa da bi 2050. godine za toliki broj stanovnika bile potrebne 3 zemaljske kugle, kako bi pokrile potrebe stanovnika, naravno, ukoliko oni ne bi mijenjali sadašnje navike.
Kako broj stanovnika raste, površina poljoprivrednog zemljišta u većini dijelova Zemlje ne može se povećavati, stoga će neminovno doći do smanjenja plodnog zemljišta po glavi stanovnika. To je posebno dramatično u Africi.
Globalno gledano, biće moguće proizvesti dovoljno hrane za 12 milijardi stanovnika, prema podacima Svjetske organizacije za pomoć gladnima. Problem je što je raspodjela hrane nejednaka.
Bogata petina stanovništva konzumira 16 puta više hrane nego najsiromašnija petina. To vrši pritisak na način snabdjevanja. Pri tome se, pogotovo u velikim industrijskim zemljama, još uvijek baca dosta hrane, a od čega veliki dio nije pokvaren. Računa se da trećina prehrambenih namirnica završava u otpadu, a u industrijskim zemljama čak i polovina.
Prema podacima EU komisije, u Evropi se godišnje baci 90 miliona tona hrane u otpad. Svaki EU stanovnik prosjećno godišnje baci 179 kilograma voća, povrća, mesa i druge hrane.
Pri tome najveći dio ne dolazi iz gastronomije, kako bi se moglo očekivati, samo 14 posto, a najveći dio otpada ide na domaćinstva, 42 posto, a najveći dio toga, zbog lošeg planiranja kupovine i pogrešnog čuvanja namirnica.
Kod malih trgovina to je 5 posto, a kod proizvođača 39 posto, zbog povećane proizvodje ili pogrešnog skladištenja, ali i zbog naše perfekcije, jer mnogi paradajizi i krompiri uopšte ne dolaze u trgovinu, jer njihov oblik, ili boja, ne odgovaraju zahtjevima trgovaca, ili kupaca.
Zbog toga se jedan dio berbe jednostavno zaorava, umjesto da se obere.
Dok se sa jedne strane u otpad baci oko 1,3 milijarde tona hrane, istovremeno, prema podacima FAO, Svjetske organizacije za hranu, jedna milijarda ljudi na svijetu gladuje.
Ne baca se samo hrana. Širom svijeta jedna četvrtina potrošnje vode otpada na proizvodnju hrane, koja kasnije biva bačena u otpad.
Još jedan vid problema otpada je i ulov ribe. Jedan veliki dio ribe i morskih životinja, koji budu uhvaćeni u mrežu, takozvani sporedni ulov, još na moru budu bačeni nazad u more, kao mrtvi otpad.
Obeshrabrujuće brojke, moglo bi se pomisliti. Ipak, postoje rješenja, i to ne mali broj.
Tu spada povećanje proizvodnje, eficijentnije korištenje resursa, ili bolji lanac eksploatacije, kako bi se gubici održali na što nižem nivou.
S druge strane, kako bi se zaustavio trend rasta populacije: seksualno vaspitanje i bolje obrazovanje o prevenciji. Prema DSW, samo u Africi svaka druga žena ne može se zaštititi, iako bi to htjela, te tako dobiti manje djece, nego što želi. A prema DSW, to leži i na činjenici da žene nisu ravnopravne.
Pri tome, planiranje familije je ljudsko pravo. Prije 50 godina, UN su svakom čovjeku dale za pravo da slobodno i na vlastitu odgovornost odlučuje o broju djece i o vremenu njihovog rođenja. Veliki je skandal da je ovo ljudsko pravo milionima žena nije dostupno, jer kad bi one odlučivale slobodno, da li, kada i koliko djece će roditi, ljudima u siromašnim zemljama bi bilo puno bolje, a godišnji prirast svjeskog stanovništva bio bi manji za jednu četvrtinu.
Razloga za paniku nema, ali je razmišljanje o ovom problemu itekako potrebno, i to kako na višem, tako i na nižem nivou, na državnom, ali i na ličnom nivou.
Svako pojedinačno može uticati na njegove postupke i smanjiti njegov “ekološki otisak”.
Svako može svjesnije kupovati, manje bacati, izbjegavati nepotrebni saobraćaj, smanjiti potrošnju struje, i živjeti čuvajući resurse.
Jer, na Zemlji postaje sve tješnje, a svi žele ostati na njoj.
(n-tv)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
16.07.2018.
Izložba Miodraga Miličevića "Mostar i Hercegovina"
U okviru kulturno-turističke manifestacije “Mostarsko ljeto”, u Centru za kulturu Mostar večeras će, s početkom 20,30 sati, biti otvorena izložba slika “Mostar i Hercegovina” autora Miodraga Miličevića.
“A kako uopšte i objasniti da je nešto odjednom bliže… a istovremeno i dalje!? Ne mogu ni sebi da objasnim, a kamoli drugome. Žurim da se sretnem s Mostarcima, možda će mi oni pomoći da to bolje razumijem”, riječi su autora Miodraga Miličevića.
(NovaSloboda.ba)
11.07.2018.
U sjećanju: 8372...
11. juili 1995. - 11. juli 2018.
(spagos)11.07.2018.
Sitan znamen - Atik džamija
Sinan-pašina, ili Atik (Stara) džamija, najstarija je u Mostaru, izgrađena čak 1473. godine.
Do nedavno je na ovom lokalitetu, u neposrednoj blizini Doma Armije, bilo parkiralište i deponija smeća.
Atik džamija je prema gabaritima (13m x 18m) bila najveća u Mostaru i jedna od najvećih u BiH.
Izgradio ju je Sinan-beg, a kasnije proširio Sinan-paša Borovinić. Porušena je 30. decembra 1949. godine.
Tokom iskopavanja, kao priprema za obnovu ove džamije, pronađeni su dijelovi i fragmenti munare prvobitne džamije. Jedan od njih donosimo ovdje.
Priredili: Ismail Braco Čampara/Tibor Vrančić/ Smail Špago
(Novasloboda.ba)
Atik džamija Mostar, 1. jula 2018. fotos Denis Vuk
06.07.2018.
Promocija knjige Džemala Raljevića „Totalna rasprodaja“
Sinoć je u prepunoj kongresnoj dvorani hotela Bristol u Mostaru upriličen homage nedavno preminuolom novinaru i publicisti Džemalu-Džemi Raljeviću.
Ovog ljeta trebala je izaći nova knjiga Džemala Raljevića pod naslovom ”Totalna rasprodaja“, ali ga je bolest spriječila u tome. Pripremljeni materijal nije bio dovoljan za novu knjigu, pa su za kompletiranje sinoć predstavljene knjige uzeti dijelovi iz njegovih 16 prethodno izdatih knjiga.
Džemal Raljević prikupljao je i na duhovit način prezentovao dešavanja iz svakodnevnog života malih i velikih ljudi našeg podneblja. Pisao je o mostarskim liskalucima, iako se i on sam, na neki način, tu može svrstati.
Uvodnu riječ dao je urednik knjige Hamica Ramić, a nakon toga govorio je vlasnik ‘Grafičar prometa” Smail Vilić.
Gosti na večeri bili su Gradimir Gojer, Ito Korjenić, Šerif Aljić i Florijan Mićković, a lijepo druženje uljepšao je Duo Evergrin i Krešo Šunji.
Svaki posjetilac sinoć je na poklon dobio primjerak knjige, koju im je uručio Džemalov unuk uz pomoć svog oca.
Tekst i fotografije: Ajša Šehić Nametak
04.07.2018.
Sitan znamen: Dućan Mujage Komadine
Mostarski gradonačelnik Mujaga Komadina bio je izuzetno uspješan poslovan čovjek.
Koristeći kredite koje su onoga vakta kreditne banke izdašno davale, kupuje zemljišta i gradi.
Početkom XX vijeka je kupovao brojne parcele, gradio kuće – ne zna im se broj, ali, pri tom, nikad nije zaboravljao običan narod i pomagao mu je kadgod je mogao.
Jedna od njegovih kuća je ova koja mu je služila kao dućan i nalazi se na samom ulazu na Malu tepu s Glavne ulice, a nekad je u njoj bila smještena mala poljoprivredna apoteka.
Priredili: Ismail Braco Čampara /Tibor Vrančić / Smail Špago
(Novasloboda.ba)
03.07.2018.
Sitan znamen: Jedina preostala kamena munarica
Mesdžid Hadži Huseina Kotle se nalazi na Luci, na križanju Glavne ulice i Čelebića sokaka.
S ulice je vidljiva jedino kamena munarica, udaljena od mesdžida desetak metara. Munarica sve više zarasta u zelenilo i još malo neće se vidjeti od njega. Mesdžid je podigao Husein Kotle još prije 1651. godine.
Ovo je jedina opstala munarica nekog mesdžida u Mostaru, a u zadnjem ratu je pretrpila oštećenja. Mesdžid je prestao s radom 1931. godine.
Inače, mesdžidi su malene džamije bez munare i bile su to male bogomolje po mahalama Mostara u kojima se jedino nisu obavljali bajrami i džume, ali su svrsishodno služili ostalim vjerskim potrebama vjernika.
Mostar u svojoj istoriji bilježi ukupno jedanaest mesdžida. Imali su male kamene munare, obično sagrađene uz sami sokak.
Priredili: Ismail Braco Čampara / Tibor Vrančić / Smail Špago
(Novasloboda.ba)
02.07.2018.
Sitan znamen: Spašeno turbe
Ćose Jahja-hodže džamija nalazi se na Musali, na uglu Braće Brkića i Fejićeve ulice.
U prošlosti je imala nisku kamenu munaru svega 12 m visoku. Do kraja 1878. godine, Musala je bila sa svih strana ograđena zidom i u njen krug moglo se ući samo iz dvorišta Ćose Jahja-hodžine džamije, gdje su se nalazila mala vrata.
Kada se gradio Vakufski dvor na Musali (zgrada Putnika) 1937. godine, zbog stvarne mogućnosti da se munara ove džamije ne bi vidjela s Musale od visine nove građevine, odlučeno je da se munara razmontira i sagradi viša.
Te godine je i Alajbegovića česma premještena sa svoje izvorne pozicije na onu gdje je i danas.
Ali, nisu samo česma i munara doživjele ogromne promjene.
U dvorištu džamije bilo je sagrađeno jedno turbe. Počivalo je na šest stubova i u stvari su to bila dva turbeta spojena u jedno, jer su tu počivali suprižnici Kreho. U sklopu tog zahvata rekonstrukcije džamije i česme, i to turbe je demontirano te smješteno u neko skladište da čeka bolje dane. Dobro se načekalo, jer ga se tek 50.ak godina kasnije neko sjetio i montirao ga nanovo, ali na sasvim drugoj lokaciji – na Šehitlucima, ispred Vučijakovića džamije gdje se spašeno i danas nalazi.
Priredili: Ismail Braco Čampara / Tibor Vrančić / Smail Špago
(Novasloboda.ba)
01.07.2018.
„Totalna rasprodaja”: Veče sjećanja na Džemu Raljevića
U četvrtak 5. jula, s početkom u 20 sati, u kongresnoj dvorani hotela Bristol u Mostaru, održaće se veče sjećanja na novinara i velikana mostarskog humora Džemu Raljevića, koji nas je napustio u maju ove godine.
“Hommage Džemo Raljević”, kako je nazvana ova veče, organizuje izdavačka kuća “Grafičar promet” iz Sarajeva u saradnji sa Džeminim prijateljima.
Svakom posjetiocu ove večeri biće uručena knjiga uspomena na Džemu Raljevića pod nazivom “Totalna rasprodaja”.
Posljednjih dvadesetak godina života Džemo se posvetio mostarskom humoru, dobro poznatom liskaluku, i u tom periodu je objavio šesnaest knjiga.
“Totalna rasprodaja”, knjiga koja je izdata posthumno, sadrži odlomke iz prethodno objavljenih knjiga, uz nove, do sada neobjavljene Džemine tekstove.
Pored prijatelja, koji će ovom prilikom kazivati svoja sjećanja na Džemu, posjetioce će prigodnim muzičkim numerama zabaviti Krešo Šunjić – “Duo Evergreen”.
(Novasloboda.ba)
01.07.2018.
Sitan znamen: Spašeno zvono
Za gradnju velike pravoslavne crkve u Mostaru novac se prikupljao od srpskog življa Mostara, a dosta sredstava se uspjelo prikupiti u južnoj Mađarskoj i Rusiji.
Po idejnom rješenju arhitekta Momira Korunovića, nova se pravoslavna crkva počela graditi 15. marta 1863. godine.
Za vrijeme gradnje, došlo je do zastoja gradnje zbog nedostatka finansijskih sredstava, ali i zbog više propusta glavnog graditelja Spasoja Vulića iz Tetova, pa je nastavak gradnje dodijeljen majstoru Andriji Domjanovu iz Velesa, koji je izgradnju te nove impozantne katedrale u vizantijskom stilu s 30. metarskim zvonikom i s četiri kupole u pozadini, završio 1873. godine
Saborna crkva sv. Trojice bila je u ono vrijeme najveća pravoslavna bazilika u BiH.
Crkva je srušena 16. juna 1992. godine, pri čemu su ostali samo vanjski zidovi, zvonik i jedno zvono. Danas se obnavlja, a spašeno zvono će se montirati na zvonik.
Inače, ugraviran tekst na zvonu glasi: „Pravoslavni Srbi i Srpkinje grada Mostara svojoj sabornoj crkvi hrama Svete Trojice u slavu njene pedesetogodišnjice 1873 – 1923.“
Priredili: Ismail Braco Čampara / Tibor Vrančić / Smail Špago
(Novasloboda.ba)
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen