Na granici sjećanja
Zašto na granici sjećanja? Na ovom blogu ćemo pisati o događajima, koji stoje negdje duboko u memoriji, od prije mnogo, mnogo godina, uz svjedočenje poneke požutjele slike...
26.10.2017.
Sa 2. Festivala antifašističkog filma u Mostaru
"Sofi Šol"
Trećeg dana 2. Festivala antifašističkog filma, koji se odvija u kući Gojka Vukovića, a u organizaciji Udruženja antifašista i boraca NOR – a na programu je bio njemački film iz 2005. godine “Sofi Šol” reditelja Marca Rothemunda.
Ko je Sofi Šol?
Mlada heroina koja je rekla “ne” Hitleru
“Kako možemo očekivati da pravednost prevagne, kada jedva da ima nekoga ko bi ponudio sebe individualno za pravednu stvar? Kako lijep, sunčan dan, a ja moram da odem”. Ovo su bile posljednje riječi mlade Njemice Sofi Šol, koju je Hitler pogubio februara 1943. godine, zbog širenja antinacističke propagande.
Sofi je imala samo 21 godinu kad su je zajedno sa bratom Hansom Šolom (24) uhvatili u dijeljenju antiratnih letaka na Univerzitetu Ludvig Maksimilijan u Minhenu. Na njima je pisalo o propasti njemačkih trupa u Rusiji i porazu kod Staljingrada, koji se desio mjesec dana ranije. U trenutku kad Adolf Hitler bez milosti kosi sve protivnike režima, smrt zbog izdaje bila je neminovna presuda za dvoje mladih Njemaca.
Šolovi su, sa još nekoliko kolega, bili članovi pokreta otpora “Bjela ruža“. Prilikom ispitivanja, oficiri Gestapoa su mladoj Sofi ponudili nagodbu: da za dijeljenje letaka i sve antirežimske aktivnosti okrivi brata i ostale članove pokreta, a da joj zauzvrat život bude pošteđen. Nije pristala. Osuđeni su za izdaju sa još nekoliko kolega i saboraca i istog dana, 22. februara 1943. godine životi su im okončani na jednoj od 20 giljotina, koje je Hitler naručio specijalno za izdajnike.
Svojim posljednjim riječima, koje na najjednostavniji, a istovremeno i najsnažniji način ilustruju veličinu njene žrtve, Sofi Šol se u istoriju upisala kao heroina. Za posljednjih 70 godina po njoj su u Njemačkoj nazvane hiljade ulica i trgova, a slika djevojčurka sa cvijetom na reveru postala je simbol hrabrosti i otpora.
Giljotina na kojoj su Šol i njeni saborci stradali, decenijama je bila zaključana u podrumu Bavarskog nacionalnog muzeja u Minhenu. Tek nedavno je nađena, a ovo otkriće pokrenulo je bujicu žučnih rasprava u Njemačkoj: Da li bi ovo smrtonosno oružje trebalo da bude u centru izložbenog prostora posvećenog Drugom svijetskom ratu?
Hildegard Kronaviter, osnivač Fondacije Bijela ruža smatra da bi ozloglašena giljotina morala da bude glavni izložbeni komad, i da bi se na taj način odala pošta stradalima i pokretu otpora.
“Ovakav artefatkt ne možete zaključati i praviti se da ne postoji. On treba da bude predstavljen javnosti u svom istorijskom kontekstu”, objasnio je Kronaviter.
S njim se, međutim, ne slaže i Franc Jozef Miler (89), poslednji živi član “Bijele ruže“.
“Nasilna smrt Sofi i Hansa ne smije biti ničija zabava. Sjećanje na njih i njihovu žrtvu ne ostavlja me ni na tren. To nije stvar za izložbu”, kaže on.
"Tvrđava Brest"
Četvrtog dana 2. Festivala antifašističkog filma na repertoaru je bjeloruski film iz 2010. godine “Tvrđava Brest” reditelja Aleksandra Kotta. Film je to o događaju koji je poznat u javnosti kao Sovjetski Alamo.
O čemu se radi?
Decenijama je “Besmertny garnizon” glasio kao ponajbolji film o opsadi Bresta tokom Drugoga svjetskog rata. Tek prije nekoliko godina, tu je reputaciju promijenio Aleksandar Kott
Mirno subotnje poslijepodne. U velikom dvorištu unutar vojarne vojnici plešu, pričaju i bezbrižno se zabavljaju sa svojim porodicama, dok nervozni oficiri u sparnim uredima raspravljaju o nesigurnoj budućnosti i izvjesnom ratu. Na prvi pogled, idiličan prikaz lijenog ljetnog vikenda u pograničnom utvrđenjuj. Ako se zanemare dvije bitne odrednice – vrijeme i lokacija. Vrijeme u kome se uvodna scena odvija je subota, 21. juna 1941. godine, a mjesto zbivanja je utvrđenje Brest, smješteno na granici Njemačke i Sovjetskog Saveza. Niti 12 sati kasnije, podnevnu idilu zamijeniće nedeljno jutro i početak Operacije “Barbarossa”.
Brzina kojom su Nijemci u početnim mjesecima razbili sovjetske jedinice dala je naslutiti da će izvojevati brzu pobjedu. U gotovo sumanutu napredovanju, iza sebe su ostavili tek nekolicinu “džepova”, na koje su vezali dio snaga. Jedan takav “džep” bila je tvrđava Brest, čija je posada u ranim jutarnjim satima 22. juna 1941. godine podnijela snažan vazdušni i pješački napad Wehrmachta. Uprkos činjenici da su bili brojčano inferiorniji i da se cjelokupna odbrana raspala na nekoliko međusobno slabo povezanih lokacija, unutar tvrđave 9.000 vojnika odolijevalo je sljedećih sedam dana, kada je veći dio preživjelih kapitulirao. Sporadični otpor trajao je nešto duže, gotovo do kraja juna, jer su se malobrojni ostaci vojnika skrivali u podzemnom sistemu i povremen napadali Nijemce. Tek u avgustu, neposredno prije posjete Hitlera i Mussolinija, tvrđava je u potpunosti “očišćena”. Fanatična borbenost branilaca prepoznata je pa su decenijama kasnije zaslužni pojedinci mahom posthumno nagrađivani najvišim odlikovanjima SSSR-a, a samoj je tvrđavi 1965. godine dodijeljen status Grada heroja SSSR-a.
Na toj je dramaturškoj podlozi, ruski režiser Aleksandar Kott snimio svoj treći igrani film, “Brestskaya krepost” (“Tvrđava Brest”, 2010.), o zbivanjima unutar zidina tvrđave tih junskih sedam dana. Radnja se prati kroz perspektivu naratora, trubača Saše Akimova (lik je inspirisan stvarnim kadetom Petrom Kljipom), koji za vrijeme opsade, kao kurir, povezuje tačke otpora unutar tvrđave Brest i ujedno je svojevrsna dramaturška poveznica među tri stvarna komandanta odbrane – političkog komesara Yefima Fomina, poručnika Andreja Kiževatova i Pjotra Gavrilova.
Projekcija je u kući Gojka Vukovića sa početkom u 20 sati.
(NovaSloboda.ba)
25.10.2017.
Sitan znamen: Ploča iznad trgovine braće Mrav
Još jedna ploča od prije Prvog svjetskog rata je sačuvana. To je ploča s oznakom Trgovine braće Mrav – Jevtana i Simata, registrovana daleke 1860. godine.
Njihova trgovina se nalazila na kraju ulice Mala Tepa i na samom početku Kujundžiluka.
Ploča je pisana ćirilicom i na italijanski.
Inače, ta radnja je predmetom mostarske izreke „Dronja protjerala zeca kroz mrava“. Naime, za vrijeme jedne velike poplave, kad je Suhodolinom nabujali potok Dronja nosio sve što joj se našlo na putu, od kamenja, granja, stabala, nadgrobnih ploča pa čak i leševa, iz radnje vlasnika Zeca (koja se nalazila uznad Kulluka) odnijela je čeličnu kasu, koja je proletjela kroz Mravovu magazu i uništila je.
Priredili: Ismail Braco Čampara / Tibor Vrančić / Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
24.10.2017.
Festival antifašističkog filma: Večeras "Posljednji voz"
U kući Gojka Vukovića u Mostaru, večeras u 20 sati, nastavlja se program 2. Festivala antifašističkog filma.
Na programu je njemački film iz 2006. godine “Posljednji voz” reditelja Josepha Vilsmaiera i Dane Vavrove.
Ulaz na projekciju je besplatan.
(NovaSloboda.ba)
24.10.2017.
Počinje 2. Festival antifašističkog filma
Večeras u Mostaru u organizaciji Udruženja antifašista i boraca NOR-a, počinje 2. Festival antifašističkog filma. U 6 dana biće prikazano 7 filmova i to 5 igranih i dva dokumentarna.
Cilj je skrenuti pažnju na strahote fašizma i u vremenu snažnijih pojavnih oblika i djelovanja neofašizma ukazati na sve strahote koje te pojave po ukupno čovječanstvo i civilizaciju nose.
Poslije projekcija vodiće se razgovori o filmovima sa posebnim akcentom na prepoznavanje pojava i oblika fašističkog djelovanja.
Cilj festivala je, ističu organizatori, edukacija, prvenstveno mladih, koji danas ni u školi ne uče o tom vremenu ništa i tako postaju vrlo podložni za manipulaciju i širenje neofašističkih ideja koje im se svakodnevno serviraju kao poželjna mogućnost.
Na kraju, publika će izabrati autora kome će pripasti nagrada “Mostarski univerzum”, koja u svom rješenju nosi motiv sa Partizanskog groblja u Mostaru.
Ulaz na sve projekcije je besplatan, a cjelokupan program odvijaće se u kući Gojka Vukovića sa početkom u 20 sati.
(NovaSloboda.ba)
21.10.2017.
Na Partizanskom ovih dana
20. oktobar 2017.
Bez komentara!
(fotosi:Štefica)
19.10.2017.
Stambol u Mostaru, knjiga Tibora Vrančića
Rad na knjizi pod nazivom Stambol u Mostaru, autora Tibora Tibor Vrančić je pred samim završetkom. Još jedan je to pokušaj da se starim tekstovima otrgnu od zaborava neki manje poznati događaji koji su se dogodili u Mostaru prije više od stoljeća.
Tekstovi su prikupljeni iz brojnih starih knjiga objavljenih u prošlosti Mostara. Namjera autora je pokazati jednu bogatu prošlost grada koja je sazdana od sitnih, naoko nevažnih stvari, ali koje su imale svoju rolu u tkanju povijesti grada. Ti događaji mogu biti koristan materijal za učenje iz prošlosti, za korist budućnosti, kako se neke loše stvari ne bi ponovile, a neke dobre uzele za primjer mlađim generacijama.
Tekstovi su obogaćeni kolor fotografijama starog Mostara koje je kistom oživio Miodrag Milićević, a rađene su na osnovu predloška starih originalnih fotografija Mostara.
U odabiru tekstova autora su vodili sljedeći kriteriji: da budu zanimljivi, da otkrivaju nešto značajno ili da rasvjetljuju neku manje poznatu činjenicu, te je usto nastojao biti objektivan u izboru koliko god je to moguće. Nadamo se da će čitatelji pronaći ponešto zanimljivog i poučnog iz ovog materijala.
Ovo je inače druga knjiga u CIDOM-ovoj biblioteci, u izdanju Fram Zirala. Knjiga će biti objavljena u B5 formatu (17,6 X 25 cm), tvrdog uveza
IZDAVANJE OVE KNJIGE MOŽETE POMOĆI UPLATOM IZNOSA OD 10 € PO PRIMJERKU NA SLJEDEĆI Paypal račun: gizenga57@gmail.com
Napomena: Zbog izuzetno visokih troškova slanja knjige poštom, knjiga će se moći preuzeti na određenom mjestu u Mostaru ili u knjižarama čija imena ćemo naknadno objaviti (neće se slati poštom). Promocija je planirana za ljeto 2018. u Mostaru.
Tekstovi su prikupljeni iz brojnih starih knjiga objavljenih u prošlosti Mostara. Namjera autora je pokazati jednu bogatu prošlost grada koja je sazdana od sitnih, naoko nevažnih stvari, ali koje su imale svoju rolu u tkanju povijesti grada. Ti događaji mogu biti koristan materijal za učenje iz prošlosti, za korist budućnosti, kako se neke loše stvari ne bi ponovile, a neke dobre uzele za primjer mlađim generacijama.
Tekstovi su obogaćeni kolor fotografijama starog Mostara koje je kistom oživio Miodrag Milićević, a rađene su na osnovu predloška starih originalnih fotografija Mostara.
U odabiru tekstova autora su vodili sljedeći kriteriji: da budu zanimljivi, da otkrivaju nešto značajno ili da rasvjetljuju neku manje poznatu činjenicu, te je usto nastojao biti objektivan u izboru koliko god je to moguće. Nadamo se da će čitatelji pronaći ponešto zanimljivog i poučnog iz ovog materijala.
Ovo je inače druga knjiga u CIDOM-ovoj biblioteci, u izdanju Fram Zirala. Knjiga će biti objavljena u B5 formatu (17,6 X 25 cm), tvrdog uveza
IZDAVANJE OVE KNJIGE MOŽETE POMOĆI UPLATOM IZNOSA OD 10 € PO PRIMJERKU NA SLJEDEĆI Paypal račun: gizenga57@gmail.com
Napomena: Zbog izuzetno visokih troškova slanja knjige poštom, knjiga će se moći preuzeti na određenom mjestu u Mostaru ili u knjižarama čija imena ćemo naknadno objaviti (neće se slati poštom). Promocija je planirana za ljeto 2018. u Mostaru.
(cidom)
18.10.2017.
Sitan znamen: Ploča Kusalova ulica na Luci
Jedina ploča iz austrougarskog perioda, i danas u upotrebi, je ostala i danas na zidu na početku Kusalove ulice na Luci.
Kao i ploča s ulicom Franje Josipa, i ona je pisana na tri pisma – latinicom, ćirilicom i arabicom.
Priredili: Ismail Braco Čampara / Tibor Vrančić / Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
11.10.2017.
Sitan znamen: Spomen kuća s pločom Avdi Humi
Istorijska građevina, kuća porodice Muftić u mahali Cernica, nalazi se u ulici Ćemalova. Nije poznat datum izgradnje objekta, ali se pretpostavlja da je izgrađen koncem XVIII vijeka.
U današnjoj kući Muftić, u periodu prije Drugog svjetskog rata, živjeli su Ahmed Humo, brat književnika Hamze Hume, i njegova supruga Zehika Humo, rođena Vejzović.
U toj kući, jula mjeseca 1941. godine, na sastanku Oblasnog komiteta KPJ donesena je odluka o podizanju ustanka u Hercegovini i formiranju partizanskih jedinica. Tom sastanku prisustvovao je i Avdo Humo, član Pokrajinskog komiteta.
Nakon završetka Drugog svjetskog rata, 27.07.1949. godine, građani Mostara, u znak zahvalnosti, na tom objektu postavili su spomen-ploču.
Priredili: Ismail Braco Čampara / Tibor Vrančić / Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
07.10.2017.
Kružni tok kod Đačkog doma bio je u planu daleke 1911. godine
foto Mostarscki crnjaci
foto Nova sloboda
Nećemo ovdje o kopanju i zatrpavanju mostarskih ulica. Toga je svakom preko glave već dugo vremena, a po prilici biće još dugo.
Nakon Rondoa, kružnog toka kod Mljekare, i najnovijeg kod nekadašnjeg HITa, taman kad su počeli radovi na još jednom kod Đačkog doma, počelo je kopanje ulice, pa ćemo na taj kružni sačekati dok se ne polože cijevi, ulica zatrpa i asfaltira.
Jedna interesantna stvar je vezana za ovaj kružni tok kod Đačkog doma. Naime, kad je pravljen plan grada 1911. godine, neko je od tada već izgrađenog Rondoa isprekidanim linijama produžio ulicu prena sjeveru, i baš na ovom mjestu, također iscrtanim linijama, uctrtao jedan novi Rondo.
Pogledom na kartu grada Mostara iz 1911. godine jasno se vidi Rondo, izgrađen 1897. godine, sa svih šest ulica koje su se širile iz njega. Vidljivi su nazivi ulica Stephanie Alee i Liska ulica, dok za ostale ulice nisu unešeni nazivi iz onog vremena.
Na karti je uočljivo, da je u blizini Rondoa, prema sjeveru, isprekidanom linijom nacrtan još jedan kružni tok, koji je trebao biti izgrađen na današnjem raskršću kod Đačkog doma, raskršće nekadašnjih ulica Vladimira Nazora i Ante Zuanića. Ulica Stjepana Radića tada nije ni postojala, ali je bilo planirano da se ta ulica spoji do hotela Mostar, kojega također nije bilo toga vremena.
U produžetku ulice, od ovog drugog kružnog toka, prema sjeveru, vidi se objekat koji stoji na sred ulice. To je bila zgrada nekadašnje metorološke stanice, a u daljem produžetku ove ulice sa lijeve strane vidljiv je jedan malo duži objekat, gdje je kasnije sagrađena zgrada sadašnje Hirurgije.
Gore, iza toga objekta je raskršće sa nekadašnjom ulicom Safeta Mujića, koja je opet prema jugu vodila direktno do Gimnazije, sa jednom ulicom koja je vodila ka Bahnhofu, ili stanici, a ustvari to je ona slijepa ulica koja je nekada išla pored hotela Mostar, od nekadašnje Vage, prema kolosjecima stare stanice i nikada nije ni bila asvaltirana.
Paralelno sa željezničkom prugom, sa istočne strane stanice, išla je ulica koja je do gimnazije nosila naziv Kolodvorsaka, a dalje se zvala Parallel Gasse, današnji Bulevar.
Smail Špago
05.10.2017.
Mostar ušao u uži izbor destinacija Eurowingsa
Glasajte za ''Grad na Neretvi''
Upravo vi možete svojim glasom dovesti Eurowings u Mostar
Aerodrom Mostar se nakon pregovora našao u užem izboru budućih destinacija njemačke kompanije Eurowings. Ovaj put kompanija želi čuti i mišljenje svojih putnika pa su odabir novog odredišta prepustili upravo njima. Destinacija koja dobije najviše glasova će se uvrstiti u ljetni red letenja za 2018. godinu. Glas za dolazak Eurowingsa u Mostar možete dati OVDJE.
Osim Mostara, u uži krug su ušli Brač, Belfast, Bergen, Castellon, Trst, Biarritz, Podgorica, Shannon i Trapani.
(izvor:bljesak)
04.10.2017.
Sitan znamen: Spomen ploča u Gimnaziji
Sve do 1998. godine, u zgradi Gimnazije, kad se uđe na glavni ulaz odmah na zidu s desne strane, bila je postavljena spomen ploča, kojom se odaje počast palim borcima – bivšim učenicima ovoga zdanja.
Ploču je postavio Savez boraca NOR-a. Te godine je ploča maknuta i ne zna joj se sudbina.
Na ovaj način je spašavamo od zaborava.
Priredili: Ismail Braco Čampara / Tibor Vrančić / Smail Špago
(Novasloboda.ba)
04.10.2017.
Počinje 2. Festival antifašističkog filma
Udruženje antifašista i boraca NOR – a Mostar obavještava da će 2. Festival antifašističkog filma biti održan u Mostaru od 23. do 28. oktobra.
Biće prikazano 6 filmova, od čega 5 igranih i jedan dugometražni dokumentarni. Projekcije će se odvijati u kući Gojka Vukovića, odnosno na Memorijalnoj sceni 2532 sa početkom u 20 sati.
Ulaz na sve projekcije je besplatan, a poslije svake projekcije vodiće se razgovor.
Cilj je, prije svega mladim ljudima, približiti razne oblike fašizma i neofašizma i njihovog djelovanja, te uticati na njihovo antifašističko opredjeljenje, kao trajnu civilizacijsku tekovinu na koju Mostar može i mora biti ponosan.
Na bazi ankete i mišljenja učesnika u razgovorima jednom od autora prikazanih filmova biće dodijeljena nagrada Mostarski univerzum, koja u svom rješenju ima motiv sa Partizanskog groblja u Mostaru.
(NovaSloboda.ba)
03.10.2017.
Raif Dizdarević predsjednik Odbora za obnovu Partizanskog groblja u Mostaru
Na juče održanom sastanku Upravnog odbora Udruženja antifašista i boraca NOR – a Mostar formiran je Odbor za obnovu i revitalizaciju Partizanskog groblja u Mostaru, koji broji 69 istaknutih antifašista iz Bosne i Hercegovine, ali i država nastalih raspadon Jugoslavije.
Za predsjednika Odbora izabran je Raif Dizdarević.
Prvi sastanak Odbora biće održan u toku mjeseca i time će se staviti tačka na sve špekulacije koje se pojavljuju u javnosti o tome ko i na koji način će voditi ove aktivnosti.
Na sastanku je zaključeno da sastav odbora nije konačan i da ima mjesta za sve koji žele pomoći u realizaciji ovog izuzetno važnog i zahtjevnog projekta.
(NovaSloboda.ba)
03.10.2017.
Mostar, četiri slike dronom
(tekst i slika objevljeni na Mostarskicrnjaci/facebook)
1. Zgrada na Glavnoj ulici među Mostarcima poznata kao ZEMA (Zemaljsko magazin), kasnije NAMA (Narodni magazin), gdje je 1960.ih bila smještena Učiteljska škola, a kasnije Skupština.
2. Mostarska ljepotica, biser austrougarske arhitekture – Hotel Neretva. Nema razglednice, snimke ili stare slike Mostara na kojoj se nije našla ova ljepotica izgrađena 1892. godine. Izgorila u godini u kojoj je trebala da proslavi svoj stogodišnji jubilej, ali i danas prkosno stoji i svjedoči o svojoj ljepoti.
3. Ušla je u srce svakog starijeg Mostarca – robna kuća Razvitak . Biser socijalističke arhitekture, čija je fasada puna motivima lova, divljih konja, plesa, vinove loze... U sklopu robne kuće nalazila se višespratnica koja je zbog sigurnosti građana nakon rata uklonjena.
4. Zgrada među Mostarcima poznata kao Viša djevojačka škola , otvorena je 1893. godine i bila je jedna od tri državne škole za djevojke na području današnje Bosne i Hercegovine. Djevojke sticale široko teoretsko, ali i praktično obrazovanje, u tkz. ženskim zanimanjima, kao što je bilo krojenje, šivanje, vezenje, kuhanje, ali i matematika i geometrija. Iz takve škole sigurno su izlazile dobro obrazovane djevojke, žene, koje su kasnije mogle samostalno obavljati čitav niz interesantnih zanimanja.
(mostarskicrnjaci)
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen