Na granici sjećanja
Zašto na granici sjećanja? Na ovom blogu ćemo pisati o događajima, koji stoje negdje duboko u memoriji, od prije mnogo, mnogo godina, uz svjedočenje poneke požutjele slike...
31.01.2019.
Let je više od razgledanja
Stari Most / Mostar. 30.01.2019. god
S Mostarom je drugačije, s njim se nikad ne opraštam. Jer, Mostar možeš napustiti, al on ne napušta tebe. Uvuče ti se pod kožu, protiče ti kroz vene i sjedini se s tobom, a da nisi ni svjestan toga. I onda je kasno, nostalgija te zauvijek vuče ka gradu rođenom na obalama Neretve.
Aleksa Šantić
Aleksa Šantić
Mostar 30.01.2019 (snimci iz zraka)
Ukoliko Vam se fotografije sviđaju, podijelite ih sa svojim prijateljima. Na taj način podržavate i moj rad.
Hvala
Dženad Džino Photography
26.01.2019.
Kako su se mijenjali junaci iz crtanih filmova
Zaštitni znaci su mu bile ogromne podlaktice, naškiljeno oko, zvižduk i naravno, mornarsko odijelo. Prije ravno 90 godina mornar Popaj je ugledao svjetlo dana. Kreirao ga je crtač Elzie Crisler Segar.
Špinat, kome Popaj duguje svoje mišiće, zapravo je došao kasnije. Popaj je u početku bio samo pomoćnik nekom drugom strip junaku u novinama, ali je ubrzo postao toliko popularan da je postao junak vlastite serije. Od 1933. godine zajedno sa djevojkom Olivom i njegovim protivnikom Blutom (Badža) pojavio se i u crtanim filmovima. Prije 15 godina, povodom Popajevog rođendana čak je i Empire State Building zasjala u zelenoj boji. Onda, konačno 1980. godine, slijedi oplemenjavanje, kada je režiser Robert Altman preuzeo grmljivog mornara i snimio mjuzikl u pravom filmu.
On je bio vjerovatno najpoznatiji miš ikada. Za braću Disney je 18. novembra 1928. godine došlo do velikog prodora sa debijem njihovog junaka crtanih filmova Micky Mausa. Slijedio je globalni uspon njihove kompanije, uz crtane filmove, stripove, lutke u obliku Mickeya, kao i mnogi drugi proizvodi sa likom poznatog miša.
Tokom godina, Mickeyev izgled se mijenjao nekoliko put. Od očiju, ušiju, njegovog odijela, do boje, sve to je išlo u korak sa vremenom. U njegovu opremu došle su rukavice i cipele. Čak je i njegov kolega na slici morao doživjeti čitav niz sličnih promjena.
„Stvoren“ kao nesretni patak 1934. godine u Disneyevom crtanom filmu „The Wise Little Hen“ , Donald Duck, ili kod nas Paja Paatak, izveo je samo jedan ples, ali je ostavio veliki utisak, tako da je postao dio Mickey Maus filmova.
Nesretni patak je ubrzo dobio ne samo prijeteljicu Daisy, nego i njegove sestriće Tick, Trick i Track, kao i strica Dagobert Ducka, ili Baju Patka, pri čemu se i sam optički mijenjao. U crtanim filmovima je dobio plavu, umjesto crne jakne. Vremenom je „izgubio“ dva dugmeta i postao malo obliji. Došao je i do zvijezde na Stazi slavnih u Hollywoodu 2004. godine. Nedavno je imao i povratak na televizijske ekrane. U novom serijalu „Duck Tales“ vraća se u Duckburg, a sa njim je i njegov stric Dagobert.
Belgijski crtač Pierre Culliford (1928 – 1992) poznat kao Peyo napravio je od malih plavih figura slavne ličnosti, Štrumpfove (u belgijskom originalu: Les Schtroumfs), koje su svjetlo dana ugledali 23. oktobra 1958. godina Prvi put su se pojavili u seriji „Johann i Pfiffikus“ časopisa Spirou. Slijedila je uspješna priča.
Pryo je napravio 16 albuma sa avanturama Štrumpfova. Njegov rad je nastavljen i 1975. godine slijedi prvi film kaoni televizijska serija, nastala osamdesetih godina. 2011. i 2013. slijede dva 3-D filma, a 2017. animirani film „Štrumpfovi – izgubljeno selo“. Krajem prošle godine, napunili su 60 godina.
Još dva junaka su debitovali pedesetih godina. 1959. godine su autor Rene Goscinny i crtač Alberto Uderzo stvorili „Asterixa“, najuspješniji francuski strip sa istoimenim protagonistom. Uvijek na strani Galije: njegov prijatelj Obelix. Zajedno prave herojska djela, zahvaljujući čarobnom napitku. Uspjeh dvojice junaka serije još uvijek je daleko od završetka…
U oktobru 2017. godine objavljen je još jedan nastavak „Asterix u Italiji“. Aktuelna izdanja crta Didier Conrad, a autor je Jean Yves Ferri. Dva Gala nisu popularni samo u stripovima. Teror nad Rimljanima došao je i na velike ekrane, tako da se 2012. godine pojavio čak četvrti dugometražni film „Asterix&Obelix – By Her Majesty's“, a u ulogama su se pojavili Edouard Baer (Asterix) i Gerard Depardieu (Obelix).
Još jednom junaku stripa dopušteno je da se proslavi kao filmska zvijezda. Da li ste ga prepoznali? Šešir, crvena marama, žuta košulja otkrivaju ko je to: Lucky Luke, kauboj, kod nas poznat kao Talični Tom, koji se brine o redu i zakonu, slavio je pojavljivanje na velikom ekranu 2009. godine. Igrao ga je Jean Dujardin. A kad je njegova priča počela na papiru
Belgijski crtač Morris počeo je seriju stripova sa ovim junakom još 1946. godine. Zadnja njegova serija objavljena je 2002. godine. Danas ovog junaka stvaraju crtač Achde, a priču o usamljenom kauboju piše Laurent Gerra. Sa više od 30 miliona prodatih strip-sveski samo u Njemačkoj, to je je nakon Asterixa svakako najuspješnija strip serija.
(web)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
23.01.2019.
Utopili se u vinu – Barton County Democrat, 14.5.1896. godine
U časopisu Barton County Democrat 14. maja 1896. godine objavljen je tekst:
“U Mostaru u Hercegovini, umrli su muž i žena na vrlo neuobičajen način. Žena je otišla u podrum kako bi mužu zahvatila vrč jakog, novog vina za večeru. Budući da ogromna bačva nije bila do vrha puna, ona se sagnula preko ruba i upala u nju. Njen muž je odmah skočio kako bi joj pritekao u pomoć, ali je i on upao u bačvu, tako da su u nekoliko minuta oboje bili mrtvi. Vrijednost njihove imovine je procijenjena na 20.000 funti sterlinga, međutim njih dvoje je živjelo skromno kao obični seljaci”.
(prevod: Tibor Vrančić)
Vinova loza se u Hercegovini uzgaja od davnina. Na škrtoj zemlji, uz mukotrpnu obradu, vinogradarstvo je bilo osnova preživljavanja hercegovačkog seljaka. Ali, dolaskom Austrougarske uslijedilo je unapređenje proizvodnje i osnivanje vinogradarsko-voćarskih stanica, prve u Gnojnicama 1886. godine, a zatim i na cijelom području Hercegovine. Ovdašnji vinari počinju školovati svoju djecu u čuvenoj vinogradarsko-vinarskoj školi u Klosterneuburgu, sjevernom predgrađu Beča i tako se kvalitet ovdašnjih vina podiže na zavidan nivo, a naša se vina počinju piti i po carskim dvorovima širom Evrope. Stoga i vinograde u Gnojnicama i Lastvi narod počinje nazivati Carskim. Za samo 10 godina (1882. – 1892. g.) proizvodnja grožđa skočila je s 42 na 930 vagona.
Mostar je izrodio brojne znamenite vinare, a najpoznatiji je bio podrum Đorđa i Riste Kovačine, podrum Velimira Oborine, porodicva Krulj, Aničić, Ivanišević, Mrav, Grković, Slišković, Ćereković i mnogi drugi. Vina iz ovih podruma su osvajala brojne medalje na izložbama po svijetu. Lično je car 1909. godine uručio podrumu Peško & Jelačić medalje i diplomu za izvrstan kvalitet vina na izložbi u Mistellbachu, na kojoj je učestvovalo čak dvadeset izlagača iz Hercegovine.
Ovo je diploma s te izložbe.
Priredili: Tibor Vrančić / Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
Riječ urednika portala:Ovaj serijal neumornih mostaroljubaca Tibora Vrančića i Smaila Špage donosi pisanje svjetskih medija o Mostaru. U današnjem prilogu preneseno je pisanje časopisa Barton County Democrat, 14.5.1896. godine, o jednom starijem bračnom paru, koji se utopio u bačvi vina, ali i o vinogradarstvu na području Mostara.
18.01.2019.
Mostarska raja iz Holandije organizuje veče „Rođeni za Rođene“
(fotografije. Mirsad Pintul, 17.01.2019.)
Mostarska raja iz Holandije organizuju zabavno veče posvećeno Rođenima, pod naslovom: „Rođeni za Rođene“.
Fešta će se održati 20. aprila 2019. godine u holandskom gradu Leiden, u Partycentru De Zijn, ulica Paramaribostraat broj 66, u vremenu od 19,30 do 01,00 sati.
Domaćin večeri je Denijal Behram.
Za zabavni dio večeri pobrinuće se muzičari Miro Asotić i Siniša Verić. Uz muziku, domaćin najavljuje i čitav niz slatkih, malih iznenađenja
Poenta večeri, pored druženja, viđenja, priče i razgovora su Rođeni, njihov povratak na mjesto koje im i pripada, sa željom da budu u samom vrhu bosanskohercegovačkog fudbala.
Sav prihod sa večeri biće namijenjen, kao pomoć, za izgradnju infrastrukture na stadionu „Rođeni“ u Vrapčićima.
Domaćin večeri poziva sve one koji su blizu, i kojima nije daleko, da svojim prisustvom uveličaju ovo veče.
Ulaznice po cijeni 15 eura moći će se nabaviti na ulazu, prije početka fešte, a ulaznica je istovremeno i tiket za tombolu
Za one koji imaju želju da dođu, da svojim dolaskom pomognu Rođenima, a spriječeni su, postoji mogućnost uplate virtualne ulaznice, ili da pošalju svoj novčani prilog.
Za dalje pojedinosti i detalje u vezi toga, kao i oko same fešte, mapa grada i slično, stoji vam na raspolaganju informacija o najavi ove manifestacije, na facebook stranici pod nazivom „Rođeni za Rođene“, ili kod domaćina večeri.
(NovaSloboda.ba)
17.01.2019.
Grad na kvadrat
(tekst koji slijedi objavljen je 16. januara 2019. na facebook stranici Đenan Jelin)
Mostar ima dvije obale, dva vodovoda, dvije pošte, dvije elektroprivrede i dvije gradske čistoće. Domaćin je pozorišta i kazališta, fudbala i nogometa, muzike i glazbe, sedmice i tjedna, hljeba i kruha, kafe, kave i kahve, kisele i mineralne. Domaćin je dvije dvije škole pod jednim krovom. One jedne, u Šantićevoj ulici odnosno ulici Mile Budaka; saobraćajne i prometne odnosno srednje mašinske i srednje strojarske. I one druge, poznatije, u centru grada kod Hita, odnosno na Španskom; kod Lenjinovog šetališta odnosno Nikole Šubića Zrinjskog. Da, ta druga, u centru grada, zapravo je Prva, odnosno Stara gimnazija, Gimnazija Alekse Šantića, tj. fra Dominka Mandića! U toj Prvoj Staroj Šantić Mandićevoj Gimnaziji jutarnja smjena uči gramatiku bosanskog jezika a popodnevna gramatiku hrvatskog jezika. Jedni uče istoriju, hemiju i geografiju, drugi povijest, zemljopis i kemiju.
U Mostaru su još i Univerzitet i Sveučilište. Apoteke i ljekarne, pekare i pekarnice. Zlatare i zlatarnice. Javne i pučke kuhinje. Haremi i groblja. Stranke, partije, zajednice i savezi. Unije i fronte.
Nekad grad cvijeća, lijepih parkova i čistih ulica, danas je jedan od najprljavijih u cijeloj Bosni i Hercegovini. Grad deset godina bez izbora, grad svjetla, grad života i smrti. Tuge i veselja. Rata i mira.
I od svega što sam naveo samo su obale prirodna podjela. Sve ostalo je neprirodno, dogovoreno i nametnuto.
Grad stepena i stupnjeva.
Grad iz romana, pjesme, filma i vica.
Poseban, omalen grad kakvog nadaleko nema
Grad nikad završene sportske dvorane, grad gladnog gariba kraj kontejnera.
Mostar ima dvije obale, dva vodovoda, dvije pošte, dvije elektroprivrede i dvije gradske čistoće. Domaćin je pozorišta i kazališta, fudbala i nogometa, muzike i glazbe, sedmice i tjedna, hljeba i kruha, kafe, kave i kahve, kisele i mineralne. Domaćin je dvije dvije škole pod jednim krovom. One jedne, u Šantićevoj ulici odnosno ulici Mile Budaka; saobraćajne i prometne odnosno srednje mašinske i srednje strojarske. I one druge, poznatije, u centru grada kod Hita, odnosno na Španskom; kod Lenjinovog šetališta odnosno Nikole Šubića Zrinjskog. Da, ta druga, u centru grada, zapravo je Prva, odnosno Stara gimnazija, Gimnazija Alekse Šantića, tj. fra Dominka Mandića! U toj Prvoj Staroj Šantić Mandićevoj Gimnaziji jutarnja smjena uči gramatiku bosanskog jezika a popodnevna gramatiku hrvatskog jezika. Jedni uče istoriju, hemiju i geografiju, drugi povijest, zemljopis i kemiju.
U Mostaru su još i Univerzitet i Sveučilište. Apoteke i ljekarne, pekare i pekarnice. Zlatare i zlatarnice. Javne i pučke kuhinje. Haremi i groblja. Stranke, partije, zajednice i savezi. Unije i fronte.
Nekad grad cvijeća, lijepih parkova i čistih ulica, danas je jedan od najprljavijih u cijeloj Bosni i Hercegovini. Grad deset godina bez izbora, grad svjetla, grad života i smrti. Tuge i veselja. Rata i mira.
I od svega što sam naveo samo su obale prirodna podjela. Sve ostalo je neprirodno, dogovoreno i nametnuto.
Grad stepena i stupnjeva.
Grad iz romana, pjesme, filma i vica.
Poseban, omalen grad kakvog nadaleko nema
Grad nikad završene sportske dvorane, grad gladnog gariba kraj kontejnera.
17.01.2019.
Mostar
(2013.)
(tekst koji slijedi objavljen je na stranici jergovic.com/ajfelov-most/ dana 9. januara 2019. godine)
Priča se da je bilo mnogo mostova a da je ispod njih Neretva tekla kao kakav zeleni konj s više od jednog sedla. Najljepše je bilo ono bijelo od kamena “tinelia”, a tako visoko da se činilo kao da je polumjesec. Tako su zaljubljeni parovi u Mostaru imali dva mjeseca kad su odlazili ljubiti se.
Kada sam u nj ušao prvi put, bila je zima ’93/’94., mostova nije bilo i to više nije bio grad. Bilo je to bojno polje, rov i guba granata od kaldrme do krovova, aj orijentalni Mostar, nije bilo teško voljeti te, zbog željezničke pruge u mirovanju i zahrđale, zbog bolnice u kojoj su šivana tijela po podrumima pod svijećama, zbog dječice hitre na osmijeh a okretne u gladi, po tome braća uličara u Napulju za mog poratnog djetinjstva. Ne govorim o rijeci, jer više nije bilo skakača.
Talijanskim kamionima dolazio sam šest, dvanaest, dvadeset i četiri puta, sve dok se na tvojim raskrsnicama nisu pojavili poratni semafori. One zime donijeli smo generator za bolnicu, skriven među paketima s namirnicama, ali i vjenčanicu i trkaći bicikl za tvog biciklistu, koji je ranijih godina sudjelovao i na Giro d’ Italia, a još uvijek je vozio, da bi pokazao kako sport udaljuje od nevolja, pa čak i od bombi i snajpera.
Sad imaš Pavarotijevu koncertnu dvoranu, imaš kamenje Starog mosta izvađeno iz rijeke, imaš pjesnike. Grad si ispunjen uskrsnućem, radnici i kavane udahnuli su ti svoj dah na usta. Ovo nije stoljeće proze, već poezije. Preostaje književnost onoga tko je imao malo papira te osjetio da se vrijeme stišće pa mu je preostalo da sav život koji je mogao zaključa na jednoj stranici. U varšavskom getu pisale su se pjesme. A tko se zatekao zatočen u nekom od zatvorâ XX. stoljeća bez druga i knjige, spasio bi se samo ako se sjećao stihova. Bilo je to stoljećam pjesnikâ i krvnikâ. I samo pjesnici mogu spasiti jezik koji su koristili krvnici. Samo su mi Heine, Rilke, Celan spasili njemački.
Život kreće od majčinih prsa i stihova. Ima ih tu, ali samo predujam, šaka izgubeljnog fonda. Opsade sažižu knjižnice, a oni u opsadi sažižu knjige da se ogriju. Međutim, jedan list spase da na njemu zapišu stih, a odatle iznova kreću jezici, pisma i pošta bez maraka na kuverti, pošta koja omogućuje da pjesma iz Mostara stigne u ruke neznanca u inozemstvu. Evo nas, Mostare, stranci smo koje si pozvao, najprije svojim kamenom u plamenu, a onda i pjesnicima.
(Preveo Tvrtko Klarić)
erri de luca
16.01.2019.
Apoteka M. F. Houške – Musavat br. 6 iz 1906. godine
U časopisu Musavat, broj 6 iz 1906. godine zabilježeno je:
“Jedna neispravnost
Mnogi nam se tuže da češće puta moraju poduže vrijeme čekati u apoteci M. F. Houške, dok dotični gospodin ruča ili večera, a i da ne pominjemo noćno doba, kad čovjek mora da osijedi dok se gospodin digne i otvori radnju. Pominjući ovo, obraćamo pažnju nadležnih, naročito onih oji sprečavaju da se treća apoteka otvori”.
Inače, apoteka Martina Franje Houške bila je smještena u zgradi koja se nalazila na sjevernom uglu Glavne i Telčeve ulice. Godine 1881.. tu otvara apoteku g. Zovetti. Kasnije ovu apoteku preuzima Houška, Čeh koji je doselio u Mostar. Poslije zatvaranja ove apoteke, u ovoj je zgradi otvoren hotel Jelić, čiji je vlasnik bio Manojlo Jelić.
Priredili: Tibor Vrančić / Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
15.01.2019.
Odlaze nam raja: Karlo Grabovac
Karlo Grabovac 1963 – 2019
Odlaze nam raja, a iza njih ostaju njihova djela, uspomene. Prošle godine nam je podario čitav niz starih fotografija, a sada se čini, kao da je tim činom želio da ih ostavi svima nma na uvid.
Ovdje samo jedan mali dio veoma rijetkih fotografija starog Mostara iz njegove bogate lične arhive, kao i nekoliko fotografija sa njegovih bezbrojnih posjeta značajnim i znemenitim mjestima, kako u Mostaru, tako i u okolini.
Hvala, i neka ti je laka zemlja.
(spagos)
14.01.2019.
Sjećanja: "Biseri" Sabita Milavića i maestra Mehe Sefića, "crveni karton" od Muje Kahrimanovića
Tokom duge novinarske karijere, započete u ljeto 1973. godine, koja evo traje i do današnjih dana, susreo sam se, što privatno, što službeno sa brojnim poznatim i običnim ljudima, od kojih se moglo itekako naučiti.
Sjećanja na te ljude i vrijeme koje je neumitno iza nas, ne blijede. Naprotiv, sve više ih se sjećam, a iz rokovnika sjećanja izvukao sam neka od sjećanja.
piše: Fazlija Hebibović
Nisi mi životna drugarica da ti se ispovijedam
Godinama sam sjedio u kafani i crvenom restoranu hotela Neretva. Tu sam sreo dosta divnih ljudi, s kojima sam sjedio i muhabetio, počev od upravnika hotela Marka Buconjića, pa Džemala Bijedića, Isidora Pape, Envera Ćemalovića, Mehe Sefića, Sulejmana Repca, narodnog heroja Mehe Trbonje, Muhameda Mujića, spomeničara Huse Ormana i Hilme Čišića, Jole Muse, Borisa Birjukova, Sadija Ćemalovića, Nedima Vile, Franje Crnkovića, Žare Markića, Mehe-Majora Konjhodžića, Sabita Milavića, Hame Kahrimanovića, Tofe Bajgorića, Vlade Puljića, Ite Korjenića, Neđe Kovačevića, Mage Ćorića, Fadila Karića, Vaska Vujovića, Arifa Dizdarevića, Joce Čalije, Micana Kordića…
Jedan od meni posebno dragih ljudi bio je Sabit Milavić. Gospodin po vokaciji, tabijasuz, ljudina i pravi prijatelj. U sjećanju mi je ostalo dosta Sabitovih “bisera”.
Naše društvo u kafani se počelo okupljati u šest sati uveče. Konobari su znali šta pijemo i rijetko se kad desilo da neko zakasni na “randes”. Jedne prilike, Sabit je zakasnio kojih desetak minuta.
“Gdje si to bio, što kasniš””, potkači ga Hama Kahrimanović.
Sabit u svom stilu, namjesti kravatu, stade skoro po vojnički u stavu mirno i reče:
“Pa, nisi mi životna drugarica da se tebi ispovijedam!”.
Sabit je bio poznat i kao čovjek koji nikad nije prekidao sagovornika. Pustio bi ga da priču dovede do kraja. A, ako bi se desilo da je taj rekao nešto neistinito, Sabit bi ustao sa stolice, gledao bi desetak sekundi pravo u oči tog čovjeka i rekao:
“Nije meni što ti lažeš, već što misliš da ti vjerujem!”
Ima li tu mene?
Sjedimo tako na velikoj terasi hotela. Ljeto je, a mi se dočepali hladovine.
Preko Titovog mosta ide maestro Meho Sefić i baci pogled prema Banji, gdje se okupilo dosta ljudi gledajući smrtovnice.
Meho zovnu jednog iz te grupe i, onako kako je samo on znao, reče:
“De, boga ti, vidi, ima li mene na toj tabli?!
Koštao me “fudbal za baklave”
Ljetni turnir na Katnarevcu bio je priča za sebe. Igrao se tu najljepši fudbal na svijetu, a bravure Lole, Gage, Ninog, Gare, Kule, Zuke, Peke, Krnje, Beće, Saše, Bakrenog, Stampija i drugih ostaće za vječna sjećanja.
Jedne prilike, voljom žrijeba, sastale su se ekipe slastičara Muje Kahrimanovića i Šerifa Šaćirovića, kod kojih sam svaki dan ispijao kafu. Cijeli grad je danima pričao o toj utakmici, a ja sam napravio najavu za Politiku Ekspres i stavio naslov Fudbal za baklave.
Negdje oko podne, Ćelo Šaćirović me zovnu na šampitu. I, predloži mi da budem uveče na klupi njegove ekipe, kao dio “stručnog štaba”. Ne razmišljajući puno, prihvatio sam ponudu.
Uveče, stadion krcat. Fudbal za desetku. Fršte varnice na terenu, ali i na klupama i tribinama. Naše ekipa je, pošteno govoreći, bila bolja, ali smo na kraju poraženi.
Po običaju, svako jutro sam kod Muje pio s rajom prvu kafu. Sjeo sam za sto, Mujo svima donosi kafu, meni ništa. Neko ponovo zovnu turu. Opet svi dobiše kafu, osim mene.
Kad sam “prigovorio”, Muji, on me uhvati za rame, podiže sa stolice i pokazao prstom preko puta u pravcu slastičarne Ćele Šaćirovića. K'o biva, tamo ti mjesto.
Danima iza toga nisam svraćao kod Muje, iako su Boris Birjukov, Safa Bijedić, majstor Meho Sefić i Zijo Frko pokušavali da nas “pomire”.
Trajalo je to dobrih petanestak dana, sve dok nisam objavio jedan tekst, pod naslovom “Kome smeta Veležova crvena boja”. S gomilom novinama, išao sam Fejićevom, kad pred mene iz radnje dotrča Mujo.
“Aferim Spisatelj (tako me uvijek zvao). U srce si me dirnuo s onim tekstom. Hajde za sto, da se ti ja saberemo i ispričamo”.
Laknulo mi je plaho bilo i od tada, pa do Mujine smrti, među nama više nije bilo “nesporazuma”.
(NovaSloboda.ba)
09.01.2019.
Štrajk učenika – Aberdeen herald, 18.8.1914. godine
U časopisu Aberdin Herald od 18. avgusta 1914. godine objavljen je sljedeći tekst:
“Podsjećamo, štrajk učenika počeo je kad se jedan profesor u državnoj školi u Mostaru, Hercegovina, izrazio negativno o Srbima. Učenici u njegovu razredu su se usprotivili i zatražili od njega da povuče izjavu. On je odbio. Nakon toga su ga učenici prilično grubo izbacili iz razreda. Tih pedeset srpskih učenika su započeli štrajk.
Oni su samo učenici srednje škole, dječaci između šesnaest i devetnaest godina starosti. Odbili su se vratiti u klupe dok se profesor ne otpusti. Nakon toga su njih ispisali iz škole, a učenici su širom Hercegovine i Bosne započeli štrajk u znak solidarnosti. Vlada je poslala trupe i časnike kako bi povratili red. Međutim, učenici su se odbili predati. Tako je sada stanje na mrtvoj tačci i to pred samo izbijanje pravoga rata.
„Ništa više ne može izazvati bijes i revolt kod bosanskohercegovačkog naroda nego dovođenje austrougarskih trupa na granicu i obavljanje vojnih manevara duž srpske granice. Oni su Srbi, pripadnici istog naroda.”
(Prevod: Tibor Vrančić)
Gimnazija u Mostaru ima bogatu tradiciju pobuna i štrajkova đaka i to ne samo srpskih, već i hrvatskih i muslimanskih, protiv svih vrsta nametanja novih ideologija i novih „vladara.”
Tako je i za vrijeme aneksione krize iz 1908. godine došlo do neraspoloženja i svojevrsne pobune učenika, posebice srpskih. Dio gimnazijalaca je uoči proslave šezdesetog rođendana cara Franje Josipa izvrgla ruglu najokićeniju radnju Henrika Jekela u ulici Franje Josipa (Korzo). U analima gimnazije bilježi se i pobuna đaka prilikom slavljenja austrougarske aneksije, kada je proaustrijski nastrojen razredni starješina objašnjavao značaj toga događaja i zahtijevao da cijeli razred kliče caru, na što je reagiralo samo par „kuferaša” (sinova austrijskih doseljenika – kako su ih pogrdno nazivali), dok je cijeli razred kao po dogovoru ostao tih.
Priredili: Tibor Vrančić / Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
07.01.2019.
Sjećanja: Aktiv pronalazača u Glinici, Ilija Marjanović najbolji mladi radnik, jubilej "Abraševića", novi stanovi
Nastavljam vraćanje u prošlost s početka novinarske karijere sada već davne 1973. godine, kako bi budućim generacijama otrgnuo od zaborava događaje, koji su obilježiali tadašnje vrijeme.
piše: fazlija Hebibović
Formiran Aktiv pronalazača u Tvornici glinice
U Energoinvestovoj Tvornici glinice u Mostaru formiran je Aktiv pronalazača, inovatora i racionalizatora, koji ima 50 članova. Za predsjednika Aktiva izabran je Drago Štrbac.
Jedan od osnovnih zadataka, sadržan u usvojenom programu rada, biće stvaranje pogodne klime za razvoj inovatorske djelatnosti.
Aktiv će se zalagati da se pronalazaštvo u Tvornici glinice normativno reguliše. (28.3.1976.)
Ilija Marjanović najbolji mladi radnik “Sokola”
U “Sokolu”, najvećem preduzeću metalske industrije u Hercegovini, završen je prvi ciklus takmičenja “Mladi radnik-samoupravljač”.
U prvom dijelu takmičenja učestvovalo je više od 1.500 mladih radnika. Omladinci se takmiče ko će postići bolje rezultate u proizvodnji, povećanju produktivnsoti, smanjenju bolovanja.
U prvom ciklusu, najbolje rezultate postigao je Ilija Marjanović, aviolimar, dok su drugo i treće mjesto osvojili Petar Perić i Sulejman Mrgan. (25.4.1976.)
Jubilej “Abraševića”
Radničko kulturno-umjetničko društvo “Abrašević” slavi ove godine pet decenija postojanja.
Tim povodom, OK SSRN i OV SS Mostar imenovali su Odbor za proslavu.
Na prvoj sjednici Odbora istaknuto je da proslavi “Abraševića” treba dati puni društveno-politički i kulturni značaj, jer je društvo u proteklom periodu dalo veliki doprinos u borbi radničke klase.
Povodom ovog značajnog jubileja, organizovaće se retrospektivna izložba “Pedeset godina postojanja i rada RKUD Abrašević”, otkriće se bista pjesniku Kosti Abraševiću, izdaće se monografija Društva, organizovaće se Okrugli sto posvećen amaterizmu.
“Abrašević” će u toku godine imati više priredbi u radnim organizacija Mostara. (12.5.1976.)
Do kraja godine 1.000 stanova
Od potpisivanja Samoupravnog sporazuma o izdvajanju i sumjeravanju sredstava za stambenu izgradnju, na području mostarske opštine ubrzana je izgradnja stanova. Od februara prošle godine, kada je konstituisana ova interesna zajednica, počela je izgradnja 968 stanova, od kojih, kako se očekuje 852 stana treba da da budu završena i useljena u toku ove godine.
Samo u usmjerenoj stambenoj izgradnji, Mostar će u ovoj i idućoj godini dobiti 1.634 nova stana. U istom periodu, treba da se izgradi i 350 stanova za slobodnu prodaju na tržištu.
Ubrzana stambena izgradnja rezultat je, dobrim dijelom, i jeftine cijene gradnje, koja je daleko niža od jugoslovenskog prosjeka, koji se kreće od 6.500 do 7.500 dinara po kvadratnom metru stambene površine. Primjera radi, u 1974. godini ugovorena je izgradnja naselja Bijeli Brijeg I sa 582 stana po cijeni od 4.200 dinara po kvadratnom metru.
Ove godine, ta cijena je, usljed povećanja troškova gradnje, povećana na 5.500 dinara. Prije izvjesnog vremena izvršena je licitacija za izgradnju naselja Bijeli Brijeg II, pa je za ovu fazu od 302 stana ugovorena cijena od 4.680 dinara. (18.5.1976.)
(NovaSloboda.ba)
02.01.2019.
Novi serijal: Mostar u starim novinama i zanimljivosti iz prošlosti
fotografija Raymond Poincare1901.
Pred vama je novi serijal, kojim smo današnjim generacijama željeli prenijeti dio događanja u Mostaru od prije sto i više godina. Priloge smo prikupljali iz brojnih stranih i domaćih novina koje su izlazile prije vijeka, pa i prije, kao i iz mnogobrojne postojeće literature i iz priča starijih Mostaraca.
Prvobitno smo namjeravali priloge objaviti u dva različita serijala – jedan s isječcima iz starih novina pod nazivom „Mostar u novinama prije stoljeća i više” i drugi „Zanimljivosti iz prošlosti”. Ali, na kraju je preovladalo mišljenje da su teme veoma slične, pa smo dva serijala spojili u jedan.
Što se tiče starih listova koji su izlazili u Mostaru i u cijeloj BiH, moramo napomenuti da baš nikakve razlike od današnjih medija nema ni u doba koje navodimo. Naime, i tada kao i danas, svaki list pokrenut od jedne nacije ili vjere, protežira svoje, a nesmiljeno kritikuje postupke ostala dva naroda.
Ima tu beznačajnih stvari, karakterističnih za svaku čaršiju, komunalnih problema, pritužbi na ponašanje policije, kao i gradske vlasti i pojedinaca, ali ima i veoma značajnih, koji su obilježile istoriju našeg grada.
Priloge smo prilagodili današnjim uslovima, ali smo tekst priloga ostavili doslovan kako ne bismo remetili ondašnji način komunikacije i aktuelnu gramatiku. Vjerujemo da će oni koje zanima istorija Mostara pronaći mnoge zanimljivosti, bizarne, ali i značajne za ondašnji život grada. Pojedine smo priloge (gdje je to moguće) dopunili našim komentarima ili razjašnjenjima, kao i fotografijama dijela grada iz toga doba.
Nadamo se da će vas ovo kratko podsjećanje na prošlost Mostara zaintrigirati.
Prirdili: Tibor Vrančić /Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen