Freitag, 4. Juni 2021

"Graditeljska baština grada Ljubuški", knjiga Ane Tolić, dipl.ing.arh.

 


(tekst koji slijedi objavljen je na portalu ljubusaci.com dana 3. juna 2021. godine, autor je Kemal Mahić, by Mithad M.)

Poznati bosankohercegovački književnik Semezdin Mehmedinović, koji živi na relaciji SAD-Bosna i Hercegovina, u jednom od intervjua je izjavio:

Sjećamo se mjesta u kojem smo nekada živjeli, ali nas se tamo ne sjećaju“

Ova rečenica pogađa sve one koji su napustili mjesto nekadašnjeg življenja i pogađa „u sridu“,“ ali nas se tamo ne sjećaju“.

Ona koja se sjeća nas, je dipl. ing arh. Ana Tolić.

Za ovu tvrdnju neka posluži knjiga:“Graditeljska baština grada Ljubuški“.




Kada prelistate ovu netom izašlu knjigu, pomisliti ćete da je ova knjiga ona koja prikazuje Firencu, Rim, Akropolis, Samarkand, Berlin, Buharu…

U knjizi se mogu naći podnaslovi:

-nastanak sela i zaselaka

-stambena arhitektura zaselaka

-gospodarski i pomoćni objekti

-spremišta za vodu

-suhozid

-ceste,staze,mostovi

-groblja

-popis svih sela ljubuške komune sa prostornom organizacijom naselja i tradicionalna arhitektura objekata

–naselja sa elementima orijentalne kulture

-arhitektonska naselja u doba Austro-Ugarske Monarhije

-arhitektura od 1918-1990.godine

-srednjovjekovno naselje Ljubuša

Sve je ilustrirano sa 415 fotografija sa detaljima, kartama, satelitskim snimcima, planovima, projektima izgradnje, pogledima itd.

Kada sve pregledate(292 stranice),onda ćete se osjećati ponosno i bogato, a pogotovo ako to pokažete svojim prijateljima iz drugih gradova ili drugih država svijeta.

Ja sam pratio „govor svoga tijela“, listajući fotografije i prigodne tekstove i zaključio da je ovo kulturni događaj 2021.godine i da se po zakonima vjerovatnoće nakon svih ovih stoljeća,morala pojaviti osoba koja je štampanjem ovakve knjige zapisala svoje ime i prezime u antologiju nečega što zovemo „praznik duše“.

A tko je ta osoba koja nam je to omogućila?


Ana je rođena 1958.godine u Kotoru (Boka Kotorska,Crna Gora). Mladost je provela u Tivtu.

Završila je klasučnu gimnaziju u Kotoru.

Arhitektonski fakultet u Sarajevu.

Od 1983.godine živi i radi u Ljubuškom (urbanizam).

Udata je za Slobodana Tolića i živi na Gredi (Gornji Proboj).


Obje knjige je izdala u vlastitoj nakladi. Iako radi u općini Ljubuški, Ana nije našla sponzora, niti joj je ponuđen za izdanja ove dvije knjige. Tužno i žalosno!

Suprotan primjer je knjiga: “Ljubuški-oaza Hercegovine“ izdata 2008.godine (monografija) - fotografije Ive Pervana, koja je finansirana od nakladnika-općina Ljubuški u štampi: Grafotisak Grude!

Razlika između ove dvije knjige je u tome što je Ana Tolić objavila i tekst sa fotografijama: “Naselja sa elementima orijentalne arhitekture“ i time afirmirala i „drugi narod“ u Ljubuškom, što monografija „Ljubuški-oaza Hercegovine“ nema ni u napomenama niti u tragovima.

Dakle, Ana je uvažila činjenice, a razlika je 2008 godina i 2021.godina. Da ne govorimo o razlici između imena autora ove dvije knjige.

Zato kažem i pišem:

Ana, ma rodila Te majka!

Njena knjiga: “Graditeljska baština grada Ljubuški“ nije pamflet, nego godine istraživanja pretočene u naučno djelo! A osnova nauke je – činjenica (istina).

Ana je „crema de la creme“!

Ana je „trešnja na torti“.

Torta su njeni roditelji, sredina koja ju je formirala (Tivat, Kotor, Sarajevo, Ljubuški), njena obitelj, njene kćerke i Slobodan, njeni prijatelji i poznanici.

A, Ana je trešnja!

Sladilo do bola!

Preporučujem nabavku knjige: “Graditeljska baština grada Ljubuški“ g-đe Ane Tolić, jer nas se Ana Tolić sjeća, svojim avangardnim djelom prepunom ljubavi prema Ljubuškom i njihovim etnicima.

Kemal Mahić

http://ljubusaci.com/2021/06/03/ana-tolic-graditeljska-bastina-grada-ljubuski/

(spagos)


Keine Kommentare:

Kommentar veröffentlichen