Na granici sjećanja
Zašto na granici sjećanja? Na ovom blogu ćemo pisati o događajima, koji stoje negdje duboko u memoriji, od prije mnogo, mnogo godina, uz svjedočenje poneke požutjele slike...
30.03.2018.
Četvrta knjiga iz edicije „Mostar moj grad“ izišla iz štampe
Četvrta knjiga iz edicije „Mostar moj grad“ izišla iz štampe
Iz štampe je izašla i četvrta knjiga iz edicije „Mostar moj grad“ i već se nalazi u izlogu Knjižare IC štamparije u Titovoj ulici.
Zvanično predstavljanje u Mostaru i Sarajevu izdavači planiraju u drugoj polovini aprila...
O čemu se sve u njoj može pročitati?
O nekim arhitektonskim karakteristikama stare mostarske čaršije, o graditeljskoj usklađenosti Istoka i Zapada, o počecima rada Banje. O drami u Pašinom konaku i Fejušinim buređicima u odsutnim historijskim trenucima. O utiscima jednog švedskog geografa koji je posjetio Mostar 1903. godine i sjećanjima na neka ribarska druženja od prije tridesetak godina. O svim mostarskim hotelima i svim novinama koje su izlazile u gradu na Neretvi. O Pjesniku za kojeg kažu da je ustvari prvi bosanskohercegovački kompozitor i Književniku koji je svoj cijeli život stavio u "jedan film". O mostarskim izviđačima i mostarskoj sevdalinki. O Maestru koji nije bio slikar, o Glumcu koji je rođeni Beograđanin, a pamti se po ulogama na mostarskim "daskama koje život znače", o Akademiku po čijem je imenu poznat jedan "prsten" i o jednoj ljudini za kojeg kažu da je bio i ostalo "moralna vertikala Grada". O gradskom zelenilu, mostarskim dendrološkim spomenicima prirode, o košćelama i šandudama kojih više nema...
28.03.2018.
Sitan znamen: Komadinov most
Za gradnju još jednog mosta (pored onoga na Musali), mostarski gradonačelnik Mujaga Komadina angažovao je ing. Miloša Komadinu, koji uvodi potpuno novu armirano-betonsku konstrukciju.
Gradnja je otpočela 1912. godine, a već sredinom 1913. godine most je svečano otvoren, kojom prilikom je nazvan Most Mujage Komadine.
Nakon izgradnje, počela se naplaćivati i mostarina i to ne samo za ovaj most, već i za onaj na Musali.
Mostarina za pješake bila je niža nego za one na konju ili one koji su vodili stoku, a ubirala se tako da se plaćao prelazak s desne na lijevu obalu, dok je prelaz s lijeve na desnu stranu bio besplatan.
Nakon završetka Prvog svjetskog rata, ime mosta je promijenjeno u most Vojvode Stepe Stepanovića, a za Mostarce je on ostao Lučki most.
Priredili: Ismail Braco Čampara / Tibor Vrančić / Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
27.03.2018.
Počele pripreme za početak obnove hotela Neretva
Radnici preduzeća Građevinar Fajić počeli su danas pripremne radove za obnovu hotela Neretva u Mostaru, koji je srušen tokom posljenjeg rata, baš na svoj stoti rođendan.
Za dan-dva, na gradilište treba da stigne kran i nakon njegovog postavljanja, radovi na obnovi će otpočeti na radost mostaronostalgičara, koji sa velikim nestrpljenjem čekaju da jedan od bisera grada i jedan od najljepših i najstarijih hotela u BiH bude otvoren i zablista u punom sjaju.
(NovaSloboda.ba)
27.03.2018.
Pet godina bloga „Na granici sjećanja“
kolaž starih slika: Braco
Prije pet godina smo nas trojica, Tibor Vrančić, Ismail Braco Čampara i Smail Špago, zajedno otvorili ovaj blog sa ciljem da na jednom mjestu ostavimo pismene tragove, koje smo do tada ostavljali po društvenim medijima, ili kako tada, takao i danas, objavljivali na portalima.
Tada smo na blogu napisali:
„Zašto na granici sjećanja? Na ovom blogu ćemo pisati o događajima, koji stoje negdje duboko u memoriji, od prije mnogo, mnogo godina, uz svjedočenje poneke požutjele slike...“
Pet godina kasnije, na blogu se nalazi 789 priloga, a broj čitalaca je dostigao 283.887.
Svim čitaocima i posjetiocima bloga se zahvaljujemo na posjetama, a nadamo se da će se ova saradnja nastaviti i u narednom periodu.
Posebno nam je drago da je u međuvremenu ovaj blog postao izvor mnogim autorima, koji su to naznačili u svojim tekstovima.
Nažalost, život ima svoje priče, od nas trojice koji smo tekstovima ili slikama upotpunjavali ovaj blog, prošle godine nas je napustio i preselio na neki bolji svijet, naš dragi kolega Ismail Braco Čampara.
Ako išta ima od one izreke da čovjek živi onoliko koliko žive njegova djela, onda je ovo dobar znak da je naš Braco još uvijek među nama, ili barem da nas odnekle posmatra i smješka preko svojih brkova.
Link za blog: http://memorylimit.blogger.ba/
Ovdje link, koji vas vodi na naš prvi prilog, objavljen 27. marta 2013. godine, koji smo ilustrovali pjesmom „Tvoje je samo ono što daš“.
(spagos)
25.03.2018.
Knjiga „Ključ besmrtnosti“ autora Harija Slipičevića predstavljena u Holandiji
Sinoć je u prepunoj sali hotela “Van der Valk” u holandskom gradu Nijmegenu predstavljena knjiga “Ključ besmrtnosti” mostarskog autora Harija Slipičevića.
Promociju knjige je svojim prisustvom i prigodnim obraćanjem uveličala ambasadorica Bosne i Hercegovine u Kraljevini Holandiji Mirsada Čolaković.
Knjigu su predstavili književnik Halil Džananović i Smail Špago, a o autoru je govorio Denijal Behram.
U pratećem programu, na zadovoljstvo svih prisutnih, Holanđanka Petra Terpstra, u pratnji profesrora Seada Siočića na harmonici, izvela je nekoliko sevdalinki na našem jeziku. Prisutne je zabavio humorista Osman Džiho. Program je vodio Adis Lizde.
Roman ‘’Ključ besmrtnosti’’ Harija Slipičevića, uzbudljiva je akcijska priča o opasnoj potrazi za misterioznom drevnom knjigom koja čuva tajnu vječnog života – ‘’Knjigom mrtvih’’. Vješto napisan roman prati Maca Lewita, profesora istorije iz New Yorka koji biva uvučen u rješavanje misterije oko jedne od najbolje čuvanih tajni na svijetu. Uzbudljiva i napeta radnja drži čitaoca u iščekivanju, stranicu za stranicom do samog kraja koji sadrži neočekivan obrat i otkriva sasvim nov pogled na istoriju našeg svijeta.
”Ključ besmrtnosti” je priča koja vodi čitaoca kroz prelijepe ambijente New Yorka, Egipta, Istanbula i šireg područja Mediterana. Kroz uzbudljivu radnju egipatski bogovi, drevne vojske i istorijske ličnosti prepleću se s tajnim društvima i policijskim agencijama u plamenu velikih zavjera, misterioznih simbola i drevnih zagonetki. Roman obiluje istorijskim činjenicama, slabo poznatim široj javnosti, zanimljivim i živopisnim likovima, uzbudljivim dijalozima i akcijom koja nadmašuje hollywoodske blockbustere.
Ovim romanom, Hari Slipičević postavlja smjela i intrigantna pitanja o svijetu koji poznajemo i daje potpuno nov pogled na stvarnost koja čini naše svakodnevice. Vješto napisan roman, uzbudljiva i napeta radnja drži čitaoca u iščekivanju, stranicu za stranicom do samog kraja koji sadrži neočekivan obrat i otkriva sasvim nov pogled na istoriju našeg svijeta.
”Ključ besmrtnosti” je prvi dio trilogije u nastajanju koja žanrovski i tematski osvježava regionalnu književnu scenu te nudi obilje avanture, misterije i akcije koja čitaoce neće ostaviti ravnodušnim.
(NovaSloboda.ba)
21.03.2018.
Sitan znamen: Mezar Mujage Komadine
Mujaga Komadina je umro 5. maja 1925. godine u 85.oj godini života.
Gradsko vijeće Mostara predlagalo je da mu se napravi impozantan spomenik na grobu u parku na Musali.
Na zahtjev porodice, pokopan je u haremu Lakišića džamije u Ričini, iste one džamije za čiju obnovu je priložio znatna vlastita novčana sredstva i gdje je cijeli život klanjao.
Mezar mu je skroman i jednostavan, kakav je i on bio cijelog svog života.
Priredili: Ismail Braco Čampara / Tibor Vrančić / Smail Špago
(NovaSoboda.ba)
18.03.2018.
Promocija knjige „Ključ besmrtnosti“ autora Harija Slipičevića, u Holandiji
Promocija knjige “Ključ besmrtnosti” autora Harija Slipičevića odrzati će se u subotu 24. marta 2018. godine, sa početkom u 19:30 sati u hotelu “ Van der Valk”, Hertog Eduardplein 4, Nijmegen-Lent u Holandiji
Promotori ce biti Smail Špago, jedan od urednika CIDOMA-a i novinar portala Nova Sloboda, knjizevnik Halil Džananovic. Program ce voditi nas Mostarac Adis Lizde, za muziku ce se pobrinuti profesori muzike Sead Siocic i Petra Terpstra, o autoru ce govoriti njegov dugogodisnji prijatelj Denijal Behram, a sve ovo će kamerom ovjekovječiti Osman Dziho za emisiju „ U tuđoj avliji".
Gost na promociji će biti ambasadorica Bosne i Hercegovine u Holandiji , gospođa Mirsada Čolaković.
Gost na promociji će biti ambasadorica Bosne i Hercegovine u Holandiji , gospođa Mirsada Čolaković.
Nakon dužeg vremena druženje Mostaraca/ki, ovaj put u Nijmegenu.
Zapišite u svoje teftere, označite datum u agendi, ne zaboravite …. radujemo se susretu, druženju, očekujemo vas !!!!
Pozivam Mostarce/ke, Bosance, Bošnjake, Hercegovce, pozivam ljude dobre volje, pozivam raju, pozivam sve vas koji se tako i osjećate, pozivam ljude dobre volje, vas, što volite knjigu i dobru riječ da svojim prisustvom uveličate ovu promociju.
(Denijal Behram/facebook)
14.03.2018.
Sitan znamen: Vojno groblje
Južno od Južnog logora nalazi se Vojno groblje, većini Mostaraca potpuno nepoznato.
Zadnje sahrane ovo groblje bilježi tokom Drugog svjetskoga rata. Pokopani su u njega ubijeni pod italijanskim vojnim vlastima, ubijeni prema osudi mjesnoga civilnog suda, poginuli Italijani i Nijemci.
Doduše, sahrane su vršene i nakon Drugog svjetskoga rata, ali mnogo rjeđe, a onda je groblje zapušteno, postupno devastirano, spomenici razbijeni, korišteni za izgradnju kuća i vikendica, a naročito poslije rata od 1992. do 1994. godine. Nakon toga groblju se ne može ni prići, jer je ranije asfaltirani put potpuno uništen, naneseni su šut i zemlja i groblje je pretvoreno u običnu poljanu sa zaraslom travom. Ponegdje se vide ostaci grobova i nadgrobnih spomenika, koji nisu odgovarali nijednom vandalu za upotrebu prilikom gradnje kuće ili nekoga drugog objekta.
Premda je to Vojno groblje, u njemu nisu pokopani isključivo vojne osobe. Iako dobro devastirano, na groblju je moguće razaznati poneka imena, kao što je grob Antona Fojarewitza, gradskog ljekara i upravnika mostarske bolnice, pokopanog 3. novembra 1901. godine.
Sa sjeverne strane groblja i danas postoji kapela s krstom i malim stepeništem, čijo skladno arhitektonsko izvođenje jasno govori da se ovdje radi o planski rađenom groblju.
Ali, danas se, nažalost, do grobova mora probijati kroz draču i šiblje.
Priredili: Ismail Braco Čampara / Tibor Vrančić / Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
07.03.2018.
Sitan znamen: Nadgrobni spomenik prvom štamparu Mostara
U vrtu Biskupije na Biskupovoj glavici nalazi se nadgrobni spomenik don Frani Miličeviću.
Bio je hrvatski i bosanskohercegovački pisac i štampar. Na inicijativu biskupa Kraljevića dolazi u Mostar 1871. i otvara prvu štampariju u Hercegovini, koja je počela raditi 1872. godine.
Štamparija je svoju djelatnost počela pod imenom „Tiskara katoličkog poslanstva u Hercegovini“.
Ispočetka je bila smještena u Biskupskoj rezidenciji u Vukodolu. U njoj je pokrenuto i štampano nekoliko hercegovačkih časopisa.
Priredili: Ismail Braco Čampara / Tibor Vrančić / Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
04.03.2018.
Knjiga je u izlogu
Knjiga se može kupiti u tri knjižare u Mostaru: Mutevelić u Cernici, Fram Ziral u Zapadnom logoru (fakultet) i Logovita (kod bivše zeničke mesnice na Aveniji). Cijena 25 KM.
(cidom)
04.03.2018.
Stari most u Konjicu
Na samom kraju Drugog svjetskog rata, 3. marta 1945. godine, njemački okupatori su srušili Stari kameni most u Konjicu prilikom povlačenja svojih trupa nakon 263 godine od izgradnje. Nakon toga je izgrađen drveni, pa betonsko – čelični most, a 2009. godine konačno je renoviran u izvornom obliku te ponosno spaja dvije obale prelijepe Neretve.
Radovi na obnovi mosta počeli su 12. maja 2006. godine. U obnovljeni Stari kameni most ugrađeno je ukupno 2.408 blokova sedre, više od 10 tona olova, skoro pet tona klamfi, a sve je učvršćeno malterom napravljenim kao nekada, od pijeska, kreča i mljevene opeke.
Stari kameni most ima šest lukova, a od 2003. godine nalazi se na listi nacionalnih spomenika BiH. Most je svečano otvaren 16. juna 2009. godine.
Zadržana je i dužina mosta od 101,80 metara i širina od 5,25 metara. Ukupni troškovi obnove iznosili su oko 5.300.000 KM. Ovaj most smatra se tačkom gdje se Hercegovina spaja sa Bosnom, a uz mostarski Stari most i most Mehmed-paše Sokolovića u Višegradu, jedna je od najljepših građevina iz turskog doba.
Stari most u Konjicu izgrađen 1682. godine, u vrijeme sultana Mehmeda IV, kao posljednja velika osmanska građevina u BiH, a sagradio ga je Haseči Aliaga iz Blagaja.
(spagos)
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen