Pariz, metropola robnih kuća

 

Jedna izložba u Parizu baca svjetlo na svijet trošenja u raskošno uređenim objektima.

Slike: Les Grands Magasins Dufayel krajem 19. stoljeća u litografiji iz tog vremena.

Zavodljiva prezentacija robe u robnim kućama, namamila je čak i dame iz besprijekornih porodica na krađu.

Jesu li robne kuće konačno postale zastarjeli i prevaziđeni modeli? Ili neki od onih, koji sada naručuju svoju robu preko kompjutera, i dalje ponekad navraćaju u robne kuće, jer ne mogu pomirisati, okusiti ili dodirnuti robu, a zamjena robe je previše dosadna? Dok se dugo etablirane robne kuće na mnogim mjestima žale na pad kupaca ili im čak prijeti zatvaranje, Pariz ih još uvijek ima.

Lokalni komercijalni divovi kao što su À la Belle Jardinière, À la Place Clichy, Crespin Dufayel, Les Grands Magasins du Louvre i Au Gagne-Petit odavno su nestali; Oni su vidljivi potomstvu samo kroz historijske plakate. Međutim, u glavnom gradu Francuske sačuvani su Le Bon Marché, koji je otvoren 1852. godine, Bazar de l'Hôtel de Ville (BHV) iz 1855., Printemps iz 1866., Samaritaine iz 1869. i Galeries Lafayette iz 1895. godine.

Sinonim za inovaciju

Broj turista koji posjećuju ove institucije više od staklene kupole ili secesijskih stepenica i terase za razgledavanje je enormno velik. Zli jezici čak tvrde da one opstaju samo zahvaljujući svojim uglavnom stranim kupcima. Asortiman, luksuz, šik, ambijent i vrijednost zabave igraju glavnu ulogu prilikom kupovine ovdje. Ovdje nema zagušljivosti ili domaćih prikaza. Ove kompanije su sinonim za inovativnost i dinamiku, njeguju zadivljenost kupaca kroz rasvjetu, svjetlo i boje, insceniraju želju za iskustvom - i reklamiraju se s tim.

Pariz je i dalje metropola robnih kuća. A one su, sa svim svojim sjajem i glamurom, još uvijek u velikoj mjeri u tradiciji Grand Magasina, budući da je osnovan u 19. vijeku i doživio svoj vrhunac.

Period rađenja i osnivanja pariške robne kuće sada se nalazi u fokusu jedne izložbe u Musée des arts decoratifs u Rue de Rivoli. Kaleidoskopska izložba se sastoji od oko 700 eksponata iz vlastitog inventara: mogu se vidjeti moda, primijenjena umjetnost, igračke, posteri i ilustracije svih vrsta. Jasno je strukturiran i nudi osnovne informacije. Ovo uključuje, na početku, pogled na pojavu velikih robnih kuća u duhu industrijske revolucije i ekonomskog rasta pod Napoleonom III u Drugom carstvu.

Raj za dame

U to vrijeme, kapital se mogao brže snabdjeti kroz razvoj željezničkih pruga. Georges-Eugène Haussmann mu je dao nove prometne osovine. Na centralnim raskrsnicama Zgrade nalik palati građene su za prosperitetnu buržoaziju, koju su vizionarski preduzetnici, koji preuzimaju rizik, vidjeli kao izlog modernosti. Na ulici i trotoaru, izlozi i njihov dizajn, magnetski su djelovali na flanere, dok su unutra veličanstvene stepenice mamile ljude na spratove. Robna kuća je veoma rano bila usmjerena prvenstveno na žene, sa ogrtačima, steznicima, šeširima i svim vrstama dodataka, kao i sa igračkama i - novitet - dječijom odećom, na najmlađe. Émile Zola bio je jedan od prvih koji je istraživao funkciju robne kuće na način sociologa i psihologa - s pripremnim bilješkama za svoj roman "Au Bonheur des Dames", napisan 1882/83., koji je preveden kao "The Ženski raj". .

Pisac je posjećivao vodeće robne kuće zbog njihove kolekcije materijala i tokom razgovora izmamio mnoga priznanja zaposlenih. Njegova pažnja bila je usmjerena i na novorazvijene strategije, koje se još nisu nazivale marketingom: oblicima prezentacije, kao i pobuđivanjem, usmjeravanjem i promovisanjem kupovnih želja i ponašanja. Ali je takođe primjetio implicitni proces izmeštanja specijalizovanih prodavnica u tom području.

U to vrijeme prema kalendaru su planirane određene ponude. Bile su to za “Éreifens” na prelazu godine, “Toilette d'Été” na početku sezone putovanja, koji je gradske stanovnike vodio u lječilišta ili primorska odmarališta na ljetni odmor, i “Rentrée”, početak školske godine i povratak kući i na posao. Dok je “Soldes” obećavao snižene cijene, detaljni katalozi za narudžbu poštom služili su želji provincije za “Vente par korespondencijom”.

Pored štampanih proizvoda za klijentelu, kao što su kalendari, direktori kompanija oslanjali su se i na partnerstvo sa modnim časopisima i, u vremenima afišomanije, na efekat umjetnički dizajniranog plakata u boji, čija je glavna figura bio Jules Chéret.

Za izgradnju Velikih magazina – koje je Zola nazvao „trgovačke katedrale“ – uglavnom su korišteni gvozdeni kosturi, poput onih za mostove i željezničke stanice. Neke robne kuće zapošljavale su i do 3.000 ljudi. Grands Magasins Crespin-Dufayel na istočnom krilu Monmartra dostigao je gigantske razmjere. Godine 1912. glavne i depandans zgrade, koje su se prostirale na čitavom hektaru, imale su 15.000 zaposlenih - od konobara i potrčka, do direkcije. Zolu je zanimao i profil i kategorija zaposlenih. Mnogi su spavali u sobama robne kuće, koja im je obezbjeđivala i obroke. Njihov radni dan je trajao do 13 sati, a slobodnog vremena jedva da su imali. Međutim, otpor se pojavio u obliku akcija ranih sindikata. U letku Syndicat des Employés de la Région Parisienne stajalo je: "Sjedeće pauze, koje su zakonom predviđene za prodavačice u Bon Marchéu, ne služe svojoj svrsi - žene nemaju pravo na pauzu."

Ženska kleptomanija

Musée des arts décoratifs prati još jedan fenomen povezan sa ženstvenošću, kleptomaniju. Krađa se povećala kako su se robne kuće širile. To su kritičari, koji su robne kuće žigosali kao hramove konzumerizma, objasnili pretjerano zavodljivom prezentacijom robe, koja bi čak i dame iz besprijekornih porodica namamila na krađu.

Od 1912. godine robna kuća Printemps počela je proizvoditi svoje vlastite proizvode. Regrutovali su maturante umjetničkih i zanatskih škola. Nakon Prvog svjetskog rata, druge kompanije su slijedile ovaj signal. To je postalo jasno 1925. godine na Međunarodnoj izložbi dekorativne umjetnosti i moderne industrije, na koju su uvelike uticale robne kuće. Svoj namještaj, tkanine, keramiku i staklo iz vlastitih radionica, predstavili su u detaljno dizajniranim paviljonima. Poruka je bila jasna: ne samo da odgovaramo na kreativnost, nego mi zapravo sebe stavljamo u njen prvi plan. Počastite nas ponovnom posjetom uskoro!

Izložba: «La naissance des grands magasins. Mode, design, jouets, publicité, 1852–1925», Musée des arts décoratifs, Paris, traje do 13. oktobra. Katalog 45 Euro. U kasnu jesen, Pariser Cité de l’architecture et du patrimoine, u Palais de Chaillot prikazaće nastavak ove teme.

(NZZ)

(spagos)