Sonntag, 31. Oktober 2021

Voz spasa – 31. oktobar 1943.

 



(tekst i fotografije koje slijede, objavio je na svom facebook profilu 30. oktobra 2021. godine Ahmet Kurt, autor knjige Mahala Carina u Mostaru, koja se od ljeta 2021. nalazi u knjižarama u Mostaru)


31 oktobar, 78 godina od dolaska voza spasa u dolinu Neretve


Pogledajte spisak oko 150 dobrotvora koji su u svoje porodice primili djecu pobijenih roditelja.


O ovoj najhumanijoj akciji u historiji Mostara iz političkih razloga u socijalističkoj Jugoslaviji nije napisana niti jedna riječ, a historičari i političari koji su tražili da se četnički zločini u istočnoj Bosni prikažu istinito proganjani su i izopćeni iz društva. Ta šutnja omogućila je da se zločini ponove na istim prostorima u ratu 1992-95.

U rano jutro, 31. oktobra, prije dolaska treće ratne zime, sa Alipašinog Mosta krenuo je, u organizaciji Odbora za izbjeglice muslimanskog društva Merhamet, put Hercegovine voz spasa za oko šest stotina djece iz jugoistočne Bosne, čije su očeve i mnoge majke tokom 1941, 1942. i 1943. godine, pobili četnici, a njihova sela opljačkali i spalili. Tokom oktobra Ulema medžlis i Merhamet grozničavo su radili da se bar najmlađi muhadžiri, neishranjeni i slabo obučeni, prije dolaska zime iz prenapučenog Sarajeva u kojem je bilo 50.000 izbjeglica smjeste u dolinu Neretve gdje je situacija, u jesen 1943. godine, poslije kapitulacije Italije, odlaska četnika i dolaska njemačkih snaga u Mostar, bila stabilnija i sigurnija za izbjeglice. U mjestima uz Neretvu održavani su skupovi na kojima su pravljeni spiskovi porodica koje su željele primiti mala izbjeglice. Posebno dubok utisak na prisutne je ostavljao govor sekretara Narodne uzdanice i upravnika logora za izbjeglice na Alipašinom Mostu, Sulejmana Mašovića.

Stanovnici mostarskih mahala, te Potoka i Blagaja su primili 672 djece, ratne siročadi ispred četničkog pogroma u istočnoj Bosni i jugoistočnoj Hercegovini. Taj broj zbrinute djece je iznosio 2,5% od svih stanovnika Mostara te godine. To ja kao kad bi današnji Mostar zbrinuo dvije hiljade siročadi! U Mostaru su još od jula 1941. godine počele pristizati izbjeglice ispred četnika iz gatačkog, nevesinjskog, stolačkog i trebinjskog kotara i u Mostaru je bilo smješteno preko 3.000 nesretnih ljudi.

(Na slici od 21. 2. 1944. slijeva vidimo djecu Alije Kurta, Džemila /otac Azre Kurt Selimotic/ i Saliha, te muhadžira iz istočne Bosne koji je došao u Mostar vozom spasa. Iza djece je Đula Dugalić koja je u Kurtovoj kući vodila računa o djeci. Vidljivo je da se djeca izbjeglice ni u čemu nisu razdvajala od vlastite djece.)

Uspio sam sakupiti samo 25-30% imena ljudi koji su u svoje porodice primili mala izbjeglice. U knjizi Mahala Carina u Mostaru spisak sadrži i djelomični spisak primljene djece koja su odrasla u porodicama ovih dobrotvora. Tri hiljade malenih muhadžira bilo je udomljeno u dolini Neretve – u Konjicu, Ostrošcu, Jablanici, Mostaru, Blagaju, Bijelom Polju, Počitelju, Čapljini, Čeljevu, Višićima, Vitini, Ljubuškom i Stocu.

1. Alikalfiić Mustafa

2. Babić Mustafa

3. Badžak Hasan

4. Bajgorić Mustafa

5. Bakija lbraginica

6. Balić Abdulah, (otac Emira)

7. Balić dr Ševkija

8. Balić Mustafa

9. Batlak Halil-aga

10. Batlak Salih

11. Bećević Salih

12. Begović Hakija

13. Blagajac Abdurahman

14. Blagajac Halil

15. Brkić Muhamed

16. Čelebić Ibrahim

17. Čerkić Mehmed

18. Čorda Halil

19. Čorda Šerif

20. Ćatić Dudija

21. Ćemalović Mehmed

22. Ćemalović Mujaga

23. Ćemalović Salih-aga

24. Ćisić Salih-aga

25. Ćišić Sulaga (2 djeca)

26. Ćupina Smajo

27. Ćurić Omer

28. Delalić Mehmed

29. Demirović Hasan

30. Demirović Muhamed

31. Deriškadić Arifa

32. Deronja Midhat

33. Derviškadić Mehmed

34. Dilberović Alaga

35. Drljević Husaga

36. Drljević Salih

37. Duranović Alaga

38. Džinović Suljaga

39. Džudža Smail efendija

40. Efica Salih-aga

41. Fazlibegović hadži Mustafa

42. Fazlibegović hadži Salih

43. Frko Mehmed

44. Galešić Salih

45. Gosto Nazif

46. Grćić hafiz Alija

47. Hadziomerović Mustajbeg

48. Hadžić Šemsa (dvoje djece)

49. Hadžiselimović Ibrahim

50. Hakalo Lutvo

51. Hamzić hadži Salih-aga

52. Hamzić Hasan efendija

53. Handać Muhamed (dvoje djece)

54. Hasanagić Sulejman

55. Hasandedić Hakija

56. Hodžić Mehmed

57. Hojlaš Ajna

58. Hojlaš Salih-aga

59. Hrvić Mustafa

60. Humo Alija

61. Humo Ibrahim

62. Jakubović Adem

63. Jelin Alija

64. Kahvo Muhamed-aga

65. Kajtaz Ragib

66. Kalajdžić Ahmed

67. Kazazić lbraginica

68. Kazazić Salih

69. Kojić Nazif efendija

70. Koluder Omer

71. Koluder Muhamed

72. Kosović Aziz

73. Kurt Alija efendija

74. Kusturica Halil

75. ldrizović Mahmut-aga

76. Lihović Husaga

77. Marić Ibraga

78. Mahić dr Hasan

79. Mehmedović Osman (dvoje djece)

80. Memić Hadže

81. Mešak Ćamil

82. Muftić Džemal

83. Mujić Aiša

84. Mujić Nerfid

85. Mujić Sidika

86. Muratović Šaćir

87. Muslibegović Alija

88. Muslibegović Muhamed

89. Novo Fevzaga

90. Novo Hajrudin

91. Oručević Ibrahim

92. Patak Fazlija

93. Pirija Adem i Ajnija, rođ. Zvonić

94. Puzić Alaga

95. Puzić Đulsa

96. Puzić Ibrahim

97. Puzić Mehmed

98. Puzić Osman

99. Rezagić Nazif

100. Riđanović Ahmed

101. Salković Ahmed

102. Seferović Duda

103. Sefić Omer

104. Skikić Avdaga

105. Šaćirović hadži Rasim

106. Šemić Mustafa

107. Šemić Salih

108. Šiširak Hasan

109. Šiširak Ibrahim

110. Šukalić Bisera

111. Taslaman Ragib

112. Tokmaković Muhamed

113. Trebović Ševko

114. Vila Alija

115. Vila Salih

116. Vučijaković Muhamed

117. Vukotić Salih

118. Zukanović Hamza

Džemat Bijelo Polje

1. Ćolaković Osman, Podgorani

2. Ćorić Nefa, Kuti Livač

3. Ćurić Abdulah, Lišani

4. Ćurić Ahmed, Lišani

5. Ćurić hadži Asimaga, Lišani

6. Ćurić Husein, Lišani

7. Demić Ahmed, Podgorani

8. Domazet Ahmed, Podgorani

9. Gološ Ahmed, Kuti Livač

10. Hodžić Derviš efendija, Lišani

11. Kuko Bećir, Prigrađani

12. Kuko Omer, Prigrađani

13. Ljevo Selim, Podgorani

14. Macić Husein, Prigrađani

15. Macić Merka, Prigrađani

16. Mehić Ibrahim, Prigrađani

17. Nezirović Mustafa, Lišani

18. Šabić Ibrahim, Potoci

19. Škoro Mustafa, Kuti Livač

20. Šunje Smail, Podgorani

21. Tipura Bećir, Podgorani

22. Tipura Hasan, Potoci

23. Tipura Ibrahim, Podgorani

24. Tipura Osman, Podgorani

25. Tipura Selim, Podgorani

26. Vejzović Salih, Lišani

Džemat Blagaj

1. Ćehajić Husein

2. Kajan Abdulah

3. Makeljić Sulejman

4. Mehić Ahmed

5. Novo Muhamed

6. Obad Mustafa

7. Velagić - Softić Mehmed

8. Velagić Muhamed-beg

9. Velagić Salih-beg

(Ahmet Kurt/facebook/20211031)


Iz recenzije knjige – Ibrahim Kajan


Evo šta je o ovom događaju napisao jedan od recenzenata knjige, književnik i pjesnik, dr Ibrahim Kajan: "U knjizi Mahala Carina u Mostaru je po prvi put cjelovito i metodološki jasno obrađena tragična istina o djeci koji su, nakon što su im poklani roditelji, ubijeni ili nestali u ratnoj klaonici istočne Hercegovine, Bosne i Sandžaka, brigom Merhameta, nakon trećeg vala četničkih pokolja - započeli svoje putovanje na put spasa u Hercegovinu, 31. 10. 1943. godine. Tri hiljade malenih muhadžira bilo je udomljeno u dolini Neretve – u Konjicu, Ostrošcu, Jablanici, Mostaru, Blagaju, Bijelom Polju, Počitelju, Čapljini, Čeljevu, Višićima, Vitini, Ljubuškom, Stocu… U Mostaru je više od šest stotina siročadi zbrinuto po bošnjačkim porodicama. U knjizi je i spisak osoba koje su primile u svoje porodice jedno, a neki i dvoje djece, čiji je original ili izgubljen ili nije nikad ni postojao. Također, autor knjige je posvetio pažnju likvidacijama i deportacijama mostarskih Srba, koje su istovremeno sprovođene od strane režima Nezavisne države Hrvatske. Hladni, naučni diskurs autora Ahmeta Kurta “prošaran” je citatima iskaza pribilježenim u susretima s bivšom preživjelom djecom, punih boli i trauma dovoljnih za cijeli svijet… Oni svjedoče poznatu misao da rat ne bi bio toliko okrutan, kad u njemu ne bi bilo djece."

(Ahmet Kurt)

Keine Kommentare:

Kommentar veröffentlichen