Mittwoch, 30. Dezember 2020

Iz stare štampe: Kanjon Neretve kod Drežnice, 1925.

 


U „Šumarskom listu“ broj 11.11. iz 1897. godine, koji je izlazio u Zagrebu, objavljen je tekst profesora Frana Ž. Kesterčaneka o putovanju vozom od Sarajeva do Mostara. U tih tridesetak godina, od nastanka teksta, do nastanka fotografije u prilogu, u području kanjona Neretve nije se skoro ništa promijenilo, osim prirodne promjene ljudi u naseljima uz prugu.

Prenosimo dio ovoga teksta, originalno, onako kako je bio napisan, kako bi mu sačuvali vjerodostojnost.

I onog vakta u Mostar se stizalo vozom iz bijelog svijeta, a prema jugu se moglo i malo dalje od Čapljine.

Kroz Bosnu i Hercegovinu”

Priopćuje profesor Fran Ž. Kesterčanek

Put iz Sarajeva prema Mostaru spada svakako i u prirodnom i turističkom pogledu među

najveličanstvenije željezničke pruge u ovoj monarhiji…

...Pruga od Sarajeva do Konjica puštena je u promet 1891. godine, pruga od Metkovića do

Mostara 1885. godine, a ona od Mostara preko Rame do Ostrošca 1888. godine, a dalje do

Konjica 1889. godine.

Prošavši kroz tunel... kroz Ivan planinu, stigli smo u kršnu Hercegovinu...Bilo je već oko tri sata popodne kada stigosmo i na samu stanicu Konjica. Ovo je stara muhamedanska varoš, koja leži u kotlini između brda, krasnog položaja sa veleljepnom okolinom. Dugo Konjic bješe središte hercegovačkih bogumila, te je igrao vrlo važnu ulogu u istoriji našeg naroda u srednjem vijeku.

Odavde željeznica ide dolinom Neretve i prati je sve do Metkovića. Preko Neretve u Konjicu

prelazi kameni most sa devet stupova, o kome narod priča da ga je sagradio neki kralj

Hvalimir, još u 10. vijeku...

...Dolina Neretve koja je do Konjica prilično tijesna i divlja, omeđena stijenama visokih gorskih obronaka, odavde pa sve do stanice Rama je prilično široka, a brda na obje obale se dižu do srednje visine.

Iza ušća Peričca dolina se opet stješnjava poput gudure, a iza stanice Jablanica počinje

veličanstveni klanac Neretve, dug otprilike 20 kilometara, u kome su rijeka, željeznički put i

drum, potpuno vezani jedni uz druge u uzanoj dolini poput provalije, ovjenčane Rauljom

(1648 m), Velikom Čvrsnicom (2227 m) i silnom Prenj planinom.

Prelijepi scenariji mijenjaju se u ovom uskorječju, haotično sastavljeni krševi, okomite litice,

na kojima drveće i žbunovi čudnovato stoje, držeći ravnotežu, prevrtljivi oblici brda, mnogi

lijepi vodopadi, sa obje strane bujni, hučeće rijeke upotpunjuju tu veličanstvenu sliku, koja

se nikad ne zaboravlja.

Da bi i mi uživali u tome čarobnom kraju, u Konjicu smo presjeli u poseban, vlaku priključeni

vagon za gledanje tzv. „Aussichtvagon“.

U toj veličanstvenoj osami, gdje stoluje velika divljač i struji svjež gorski zrak, doista shvataš

ovaj čas, što leži u pjesničkom izrazu: kršna zemlja Hercegova. Taj gorskim cvijećem i

zelenim šikarjem upitomljeni dojam izlazi među tim strahotnim u Neretvinom klancu kod

Grabovice.

Iza ušća divlje Grabovice rasprostranjuje se i opet dolina Neretve, jer kod stanice Vojna

prestaje klanac, a istodobno pojavi se na desno već golemi Velež (1897 m.) nad Mostarom.

I tako nam je, razmatrajući okolišnu narav i njezine krasote, put od Sarajeva do Mostara,

kamo smo tek pred veče stigli, prošao, ipak, dosta brzo i ugodno.

U Mostaru nas već na kolodvoru dočekaše i opet gg. Kotarski šumarski upravitelj F. Bulbuk sa ravnateljem mostarske vinogradarske i voćarske škole S. Vaškom“.

Fotografija: Kanjon Nreteve 1925. godine, autor nepoznat

Priredili: Smail Špago, Armin Džabirov, Tibor Vrančić

(NovaSloboda.ba)


Keine Kommentare:

Kommentar veröffentlichen