31.03.2017.
VKBI - Tribina i izložba fotografija "Zločin Hag-kazna"
Centar za kulturu Mostar
Mostar, 31. marta 2017. u 19:00 sati
Predavanje i izložba fotografija
29.03.2017.
Mostar u objektivu fotokamera - Federico Patellani
Brojne fotografije Mostara iz perioda Drugog svjetskog rata napravio je poznati italijanski fotograf Federico Patellani (1911 – 1977). Zahvaljujući tim fotografijama, mogli smo pobliže upoznati Mostar iz 1941. godine.
Federico Patellani je diplomirao pravo, a imao je poseban interes za književnost i slikarstvo. Svoju strast fotografiranja upražnjavao je za vrijeme služenja vojnog roka 1935. godine u Africi, kada je i objavio prve fotografije s ovog putovanja u magazinu L'Ambrosiano. Nakon toga, 1939. godine nastavlja dugogodišnju saradnju s časopsom Il Tempo. Iste godine, Patellani je bio koproducent filma Maria Soldatisa Piccolo Mondo Antico.
Početkom Drugog svjetskog rata, 1940./1941. godine, objavio je uzbudljive ratne fotografije iz Jugoslavije i Rusije, a dvije godine kasnije, slike bombardovanog Milana.
Bio je dvije i po godine ratni zarobljenik u Švicarskoj, u Corriere Lombardo, a nakon toga se vratio svom starom poslu, fotografiji. Ostale su upamćene njegove slike iz poslijeratne Italije, ponovni procvat industrije, kao i fotografije sa izbora za Miss Italije. Objavio je fotografije socijalnih uslova na jugu zemlje, u časopisima Epoca i Oggi. Godine 1952. osnovao je kompaniju Pat Foto Pictures i radio kao slobodni umjetnik. Nova serija fotografija s italijanskog juga požnjela je veliki uspjeh. 1953. godine, a Alberto Lattuada ga je iste godine angažovao kao asistenta režije za njegov film La luppa. Nakon toga, u Turskoj i Grčkoj Patellani je radio prvi dokumentarni film za televiziju.
Takođe je objavio fotografije s putovanja po Africi, iz Belgijskog Konga i Kenije. Svoje zadnje putovanje na Cejlon obavio je 1976. godine, a fotografije s tog putovanja objavljene su u mnogim časopisima.
Ovih nekoliko fotogrfija Federica Patellanija iz Mostara, iz 1941. godine, kao i ostale fotografije, mogu se pogledati u arhivi fotografija na stranici: www.cidom.org .
Priredili: Ismail Braco Čampara / Tibor Vrančić / Smail Špago
(novasloboda.ba)
22.03.2017.
Mostar u objektivima fotokamera – Boris Engelgardt
U vremenima kad je posjedovanje vlastitog fotoaparata označavalo neku vrstu luksuza, na fotografisanje, ili jednostavno slikanje, kako se to uobičejeno kaže u žargonu, odlazilo se kod nekog fotografa, kojih je u Mostaru bilo nekoliko, s vlastitim fotografskim radnjama, pretežno u prometnijim ulicama u centru grada.
Fotografisanje je bilo rijetko i samo uz određene prilike, kao što su bili mladenci nakon vjenčanja, svadbe, novorođenčad, vojnici ili đačke slike, kompletni razredi, u razredu s učiteljicom ili pred školom. Sve te fotografije su izrađivali ili dobri fotoamateri, ili majstori fotografije, fotografi, koji bi dolazili po pozivu, ili bi se išlo kod njih u foto atelje. Nakon slikanja i izrade slika, ostajale su uspomene, koje su se brižno čuvale u fino uređenim albumima ili još jednostavnije u nekoj kutiji od cipela ili košulje. Svako od nas se s radošću može sjetiti imena nekog fotografa iz Mostara.
Jedan od onih, koji je imao fotografsku radnju u samom centru grada, četrdesetih godina prošlog vijeka neposredno iznad Musale, na raskršću ulica Braće Brkića i Mladena Balorde, bio je Boris Engelgardt. Njegova fotografska radnja nosila je ime “Foto-Tehnika”, a reklamni pano je bio visoko istaknut na kući koja i danas postoji na tom mjestu. Samo oni malo bolje upućeniji ili oni koji još pamte ta vremena, znaju detalje iz njegovog života, kada je i od kuda došao u Mostar i do kada je bio u Mostaru. Na tendi ispred radnje istakao je reklamu da fotografije radi na rol filmovima, što je za ono vrijeme, takođe, bila novina u svijetu fotografije. Prije toga, koristile su se posebno pripremljene fotografske ploče, koje su se za svaku novu fotografiju ubacivale u kameru, a one upotrebljene, veoma brižljivo čuvane, da ih ne obasja svjetlost. Ovdje na priloženim slikama možemo vidjeti gospodina Borisa sa svojom suprugom ispred njihove foto radnje. Više su se pamtile i za uspomenu ostale njegove rijetke fotografije, koje se danas mogu pogledati zahvaljujući internetu. Fotografije iz 1940. godine, zima i snijeg u Mostaru 1941. i 1942 godine.
Fotografije Borisa Engelgardta, kao i ostale fotografije, mogu se pogledati u arhivi fotografija na stranici: www.cidom.org .
Priredili: Ismail Braco Čampara / Tibor Vrančić / Smail Špago
(novasloboda.ba)
18.03.2017.
Posjeta s razlogom - Partizansko polovina marta 2017.
Bez riječi!
15.03.2017.
Mostar u objektivima fotokamera – Leo Wehrly
Prof. dr. Leo Wehrly (1870. – 1954.), rođen je u Aarauu, u Švicarskoj. Nakon mature, studirao je prvo muziku i prirodne nauke na univerzitetu u Berlinu, a nakon preseljenja u Zürich, geologiju na visokoj tehničkoj školi. Bio je odličan student i asistent profesora Alberta Heima, kod koga je i doktorirao geologiju. Nakon završetka studija 1896. godine, odlazi u Argentinu, gdje je pet puta prokrstario visokim Andima, između Čilea i Argentine. Utiske sa putovanja, naučne analize redovno je objavljivao u stručnim časopisima. Tu su se našli i naučni izvještaji i eksprtiza sa kasnijih putovanja po čitavoj Evropi. Posebno je ostao poznat po filmu o nastanku Alpa. Radio je kao profesor geologije i hemije na visokoj školi u Zürichu.
Na neumornim putovanjima širom Evrope i sjeverne Afrike prikupljao je materijal za predavanja. Njegova kolekcija fotografije je jedinstvena i svjedoči o oštrini njegovog naučnog oka. Puno vremena ranije, nego što se pojavila fotografija u boji, rado je na svojim predavanjima pokazivao slajdove, koje je njegova, umjetnički nadarena supruga ručno bojila.
Pored redovnih aktivnosti kao profesor, docent i geolog, bio je strastveni planinar, pa je i u krugu švajcarskih alpinista uživao veliki ugled. Bio je počasni član sekcije kluba alpinista, a familija i krug prijatelja poznavali su ga kao duhovitog, druželjibivog, odanog i velikodušnog čovjeka.
Boraveći u Mostaru 1937. godine, napravio je brojne fotografije svih važnijih dijelova Mostara, kanjona Neretve, kao i mnoge fotografije prigradskih naselja i likova seljaka.
Fotografiju Cernice, Priječke čaršije, Starog mosta kao i mnoge druge, mogu se pogledati u arhivi fotografija na stranici: www.cidom.org .
Priredili: Ismail Braco Čampara / Tibor Vrančić / Smail Špago
(Novasloboda.ba)
11.03.2017.
Ćaskanje sa legendom: Vaso Vreća najstariji živi igrač Veleža
(tekst koji slijedi objavljen je na portalu Nova Sloboda, 10. marta 2017. godine, autor Emir Krpo)
Vaso Vreća jedini je najstariji živi igrač iz generacije Veleža 1952 godine.
Godine su učinile svoje, te se kreće sa štakama. Živi sam u Stocu. U novčaniku čuva i danas svoju sliku iz vremena kad su se skupljale slike igrača i lijepile u albume.
„Prije nego što sam došao u Velež, igrao sam u Sarajevu za Milicionar. On je bio republički ligaš Bosne i Hercegovine. To je bilo 1952 godine,. Potom sam došao u Velež, čiji sam dres nosio do 1955 godine. Nije bilo nikakva razloga da napustim Velež, ali ovdje u Stocu živio sam sa familijom i vratio sam se u Stolac gdje sam imao imanje i kuću. Tu sam ponovo zaigrao za Iskru Stolac a gdje su bili moji počeci igranja fudbala. Aktivno sam igrao sve do nekih šezdestih godina prošlog vijeka. Bilo mi je 36 godina kada sam se oprostio od aktivnog igranja. Kasnije sam trenirao Iskru, koja je tada igrala u Republičkoj ligi BiH“, priča Vaso, koga smo nedavno posjetili u Srocu.
–Koliko ste golova postigli za Velež?
Ne mogu se sjetiti, ali dao sam dosta golova. U Splitu sam igrao i protiv Hajduka i Splita. Tada sam zabio po dva gola ovim splitskim klubovima.
–Koji Vam je bio najdraži gol u dresu Veleža ?
Gol koji sam postigao u Splitu, Hrvić mi je ubacio loptu preko centra i ona pade nekih dvadesetak metara od gola, a ja sam naletio na loptu i i ona je počupala paučinu.
–Pratite li današnji fudbal?
Samo preko TV ekrana i igram kladionicu.
–Koja je razlika kad ste Vi igrali i današnjeg fudbala?
Razlika je velika u svemu. Mi smo igrali na lešu, stadion Veleža nije bio travnat, malo se ulagalo u fudbal. Utakmice na starom Veležovom igralištu bile su dobro posjećene, Kad je 1958. godine otvoren stadion pod Bijelim brijegom, i ja sam tada odigrao utakmicu. Sjećam se te utakmice. Ne može lopta da ti se odlijepi kako ide po travi. A dok smo igrali na zemljanom terenu, prije utakmice štrcaljke bi išle da poliju teren.
Takođe, sjećam se utakmice Iskra-Lokomotiva 3:1.Ujutro su dnevne novine donijele naslov “Vaso Vreća postigao četiri gola“. Dao sam 3 gola i jedan autogol.
–Velež je trenutno pretposljednji u Prvog ligi FBiH i bori se za opstanak.
Mene čudi da Velež nije jači klub. Velež je jedno vrijeme bio dobar, ne znam šta se sad dešava. Prije se više vodilo računa o podmlatku, o pionirima, njegovala se poznata Veležova omladinska škola.
Emir Krpo
(Novasloboda.ba)
10.03.2017.
Sa starih fotografija, širom svijeta (2)
Nije sve kako se čini! Ili, ipak? Putovanja kroz vrijeme
Dokaz o putovanju kroz vrijeme se može pronaći u mnogo istorijskih zapisa i fotografija. Ovdje samo nekoliko fotografija, poredanih tematski. Da li su ti dokazi ujedno i znaci da u realnom životu zaista postoji putovanje kroz vrijeme? Može biti. Neki istorijski zapisa i fotografije vode do ovakvih tragova. Ljudi vjeruju da se putovanje kroz vrijeme dešava konstantno oko nas. Mi smo samo potpuno nesvesni toga.
Kao mobitel
Scena je iz filma Charlie Chaplina „The Circus“, a na njoj se vidi žena u crnom, kako drži ruku na uhu, onako kako to mi činimo danas dok hodamo i telefoniramo putem mobitela: Je li moćda i Charlie Chaplin čovjek iz budućnosti?
Još jedna na mobitelu?
Jedan video, snimljen 1938. godine, ponovo je pronađen i pogledan 2013. godine, a pokazuje ženu kako razgovara na mobitel, što je također dovelo do tvrdnje da je to jedan putnik kroz vrijeme. Njena unuka je objasnila kako je njena baka bila u jednoj tvornici za testiranje bežičnih telefona. Mnogi su i nakon te tvrdnje otali skeptici, navodeći kako je to nemoguće, te da je unuka lagala kako bi prikrila činjenicu o putnicima kroz vrijeme.
Investicije, ili scamming genije
Prema novinskim izvještajima neki Andrew Carlssin je u toku od dvije nedelje ulaganjem početnih 800 dolara na berzi zaradio 350 miliona dolara. Svaka trgovina u koju je uložio doživljavala je neočekivano brzi poslovni razvoj. Samo sreća? Ili je i on došao iz budućnosti, i znao kako napraviti brzi posao?
(spagos)
09.03.2017.
Mostar u objektivima fotokamera: Charles Marcel Heidsieck
Charles Marcel Heidsieck putovao je Balkanom 1929. godine, pri čemu se posebno zadržao u Bosni i Hercegovini i Dalmaciji. Bio je fotograf kojega je posebno interesovalo ponašanje običnog naroda na ulicama gradova, kao i narodna nošnja u pojedinim krajevima.
Ono što je zabilježio fotokamerom, daleke 1929. godine, sakupljeno je i objavljeno u knjizi: “Voyage Balkanique: Dalmatie at Bosnie-Herzegovine en 1929 et maintenant”, jednoj vrsti četvorojezičnog fotoalbuma, na francuskom, engleskom, hrvatskom i bosanskom jeziku, izdatoj 1994. godine. Knjiga je doživjela retro izdanje 2001. godine, a sav prihod od prodaje knjige, unuk Charlesa Marcela Heidsiecka je donirao obnovi Nacionalne i univerzitetske biblioteke u Sarajevu, totalno uništene tokom rata krajem dvedesetog vieka.
Fotografije Charlesa Marcela Heidsiecka, koje je napravio u Mostaru 1929. godine, pune su života, pokreta, ljudi na ulici, u nošnjama onoga vremena, u Kujundžiluku, na Maloj tepi, u Priječkoj čaršiji, na Baščinama, te slike Starog mosta, mostarskih džamija i objekata u Starom gradu.
Fotografije Charlesa Marcela Heidsiecka, kao i ostale fotografije, mogu se pogledati u arhivi fotografija na stranici: www.cidom.org .
Priredili: Ismail Braco Čampara, Tibor Vrančić, Smail Špago
(Novasloboda.ba)
08.03.2017.
Mostar objektivima fotokamera – Blanche Payne
Blanche Payne boravila je u Mostaru u dva navrata, 1936. i 1937. godine, i načinila veliki broj fotografija ljudi u svakodnevnim situacijama i nošnjama.
Rođena je 1897. godine u Thayru, Kanzas, SAD. Diplomirala je 1916. godine na Državnom pedagoškom fakultetu na univerzitetu u Kanzasu, a zatim stekla diplomu Majstora umjetnosti (Master of Arts), 1924. godine, na Columbia univerzitetu. Predavala je engleski jezik i domaćinstvo na visokoj školi, radila kao medicinska sestra u Camp Lewisu, 1918. godine, predavala na Državnom pedagoškom fakultetu u Arizoni i na visokim školama u New Yorku.
Nakon rada u školi, 1930. godine poduzima putovanje po Evropi, koje je obuhvatalo putovanje po Čehoslovačkoj, Mađarskoj, Rumuniji, Bugarskoj, Turskoj, Grčkoj, Albaniji i tadašnjoj Jugoslaviji. Nakon povratka, nastavila je poslove na univerzitetima SAD, da bi od 1936. do 1937. godine ponovo putovala u Jugoslaviju, kako bi obavila dodatne studije.
Njeno tadašnje istraživanje fokusirala je na područje južne Srbije, danas Makedonije, Hrvatske, Bosne, sjeverne Srbije i Dalmacije. Pored proučavanja muzejskih zbirki, putovala je zemljama, posjećujući i najudaljenija sela, pijace i narodne proslave, studirajući i fotografirajući odjeću lokalnog stanovništva. Napravila je veći broj studija izrade odjevnih premeta naših naroda. Putovanje po Jugoslaviji je prekinula zbog visokih troškova objavljivanja njenih radova, ali i zbog uništenja dijela kolor fotografskih ploča.
Dvadeset godina nakon Drugog svjetskog rata objavljuje udžbenik pod naslovom „Istorija odjeće“, gdje je opisala evoluciju odjeće u periodu od tri hiljadite godine prije nove ere, pa sve do hiljadu i devetstote nove ere. Smatra se da je njeno djelo i danas izvor za proučavanje istorije odjeće.
Vizualni materijali Blanche Payne, fotografije, obrasci, skice, akvareli i razglednice, nalaze se danas u biblioteci “Special Collections Division”, na univerzitetu u Washingtonu i odnedavno su digitalizovani i dostupni online.
Tokom putovanja po našim krajevima, Miss Payne je sakupila 694 komada razne odjeće, kecelje, bluze, suknje, odjeću za izlazak, pribor za šivenje i domaći tekstilni materijal, koji se, takođe, mogu vidjeti u digitaliziranoj bazi podataka Zbirke.
Iz njene kolekcije može se vidjeti niz odjevnih predmeta stanovništva Mostara iz 1936 – 1937. godine, koji i za naše uslove predstavlje jednu veoma vrijednu etnografsku zbirku odjevnih predmeta iz tog vremena. Fotografije su najčešće rađene u blizini Tepe, uz neizostavne fotografije Starog mosta i starog grada iz tih godina.
Fotografije Miss Blanche Payne, iz Mostara 1936-1937. godine, kao i ostale fotografije, mogu se pogledati u arhivi fotografija na stranici: www.cidom.org .
Priredili: Ismail Braco Čampara / Tibor Vrančić / Smail Špago
(Novasloboda.ba)
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen