Prije 143 godine – Obračun kod OK korala

 

26 oktobra 1881. godine dogodio se obračun kod O.K. Coralla. Pucnjava revolverima trajala je svega 30 sekundi, a ispaljeno je isto toliko metaka, oko 30. Ovaj obračun ostao je zabilježen kao jedan od mitskih događaja Divljeg zapada.

(NerminTulić)

-:-

Obračun kod O. K. Corrala jedan je od najčuvenijih obračuna na Divljem zapadu. Odigrao se 26. oktobra 1881. godine.

U malenom gradiću Tombstoneu u Arizoni sukobili su se na jednoj strani predstavnici zakona, klan Earp, a na drugoj strani banda klana Clanton.

U klanu Earp bili su braća Earp: Morgan, Wyatt i Virgil te doktor stomatolog Doc Holliday koji je bio Wyattov prijatelj. U klanu Clanton bili su mlađi brat Billy, Frank, braća McLaury, Ike Clanton kao vođa bande, Bily Claiborne te Pete Stevens.

Povod borbi je bila prevlast u gradu te je u krvavom obračuno stradalo nekoliko članova obitelji Clanton, a od obitelji Earp samo su dvojica lakše ranjena. Na početku borbe Ike Clanton kukavički je pobjegao te ostavio ostale da se bore. Mlađi brat Ikea Clantona prvi je poginuo u borbi. Za osvetu, klan Clanton je poslije nekog vremena ubio Morgana Earpa u zasjedi pucavši mu u leđa.

Poslije obračuna vođa bande Ike Clanton sasvim se povukao iz borbe za prevlast te je ostatak života proveo na svome ranču u blizini Tombstonea.

(wiki)

-:-

"Obračun kod O.K. korala“ (Gunfight at the O.K. Corral) je američki vestern film snimljen 1957. režija John Sturges.

Temelji se na istinitim događajima vezanim uz znameniti obračun kod O.K. korala, koji se zbio u gradiću Tombstone u Arizoni 1881. godine.

Historijske činjenice

Radnja prikazuje kako su se njegovi glavni sudionici - čuvar zakona Vajat Erp (Wyatt Earp), glumio ga je Bert Lankaster (Burt Lancaster) i profesionalni kockar Dok Holidej (Doc Holliday), tumači ga Kirk Daglas (Douglas) - upoznali i sprijateljili, ali i došli u sukob sa kriminalcima sa kojima će se konačno obračunati u Tombstoneu.

Ovaj film, kao i brojna druga holivudska ostvarenja na istu temu, uglavnom ignorirao historijske činjenice te je tako, između ostalog, obračun koji je u stvarnosti trajao 30 sekundi prikazan kao izuzetno dug i iscrpljujući sukob na kraju filma.

Vrhunac slave

Publici se, međutim, film izuzetno dopao, čemu je značajno doprinijelo uspješno partnerstvo Lankastera i Daglasa koji su tada bili na vrhuncu slave i popularnosti, ali i dopadljiva muzička podloga Dimitrija Tiomkina, uključujući pjesmu od koje je Frenki Lejn (Frankie Lane) kasnije učinio hit.

(avaz)

(spagos)

Prije 120 godina – Metro NY

 

Iz tunela na svjetlo

Nije to bio prvi metro – bio je otvoren u Londonu 1870. godine – a nije bio ni najlepši. U ovoj kategoriji takmiče se Moskva, Stokholm i Kaohsiung na Tajvanu. Njujorški metro, kakav je ovaj grad sada, morao je iznad svega funkcionisati kako treba. Nakon dobre četiri godine podzemnih radova, prvi podzemni vozovi su krenuli na zapadnom Menhetnu 27. oktobra 1904. od gradske vijećnice do 145. ulice. A bez mreže metroa, grad bi u nekom trenutku propao zbog saobraćaja - samo prošle godine prevezao je preko dvije milijarde putnika.

Kao i sve u New Yorku, podzemna je bila mjesto mitova i priča: od ranih pjesama poput "Come Take a Ride Underground" do muzičkog spota Michaela Jacksona "Bad", u režiji Martina Scorsesea, do carstva Lawrenceovog Fishbournea koji je svirao " Bowery King” u “John Wick 4”. Svako ko se iz pljesnivih tunela prepunih pacova izvuče na nivo ulice i iznenada se vrati usred surovog svjetla i brzog života Menhetna, s pravom se zapita zašto postoje drugi gradovi.

(welt)

(spagos)

Slikom i riječju kroz mostarska naselja i mahale

U ovom serijalu, koji ćemo objavljivati subotom, pokušat ćemo malo prošetati ulicama, mahalama i značajnijim mjestima Mostara. Naime, često se susrećemo s pitanjima raje, gdje se nalazi neko naselje, mahala, ili sokak u Mostaru, pogotovo od mlađe raje, u koju ubrajamo sve one koji su rođeni krajem prošlog, i od početka ovog stoljeća. Javljaju se i raja iz dalekog svijeta s pitanjima koja su sasvim razumljiva za one koji u Mostar dođu samo tokom odmora, ljetnih ferija, i kombiniraju boravak u Mostaru s odlaskom na more, ili u druga mjesta, u posjetu rodbini. I onda se, u razgovorima, odjednom susretnu s pitanjem: A gdje se to nalazi?

Uz stare slike kao priloge, donijet ćemo ukratko objašnjenje osnovnih dijelova Mostara. Rado ćemo u ovaj pregled uključiti sve ono za što bude interesovanja, i što budemo znali objasniti.

Avenija. Ulica, naselje. Avenija je zamišljen kao projekt transferzale Mostara, spajanje juga sa sjeverom, a kako bi se donekle rasteretio promet kamiona u gradu. Trasiranje i izgradnja započeta je još davne 1962./63. g., da bi se negdje koncem 1964. g. završila četverotračna ulica dužine oko jednog kilometra kojoj je dato ime Avenija 14. februara. Prije početka gradnje tu su bili voćnjaci s kajsijama i trešnjama, a između njih travnjaci pogodni za igranje nogometa dječurlije. Uskoro se počinju graditi i ostali objekti na ovom potezu, Ekonomska i Deseta osnovna škola, stambene zgrade, tri trokraka nebodera poznata kao Zvjezdare. Danas je to ulica Kralja Tomislava. Tek izgradnjom i stavljanjem u funkciju novoizgrađenog mosta koji povezuje sjever Avenije sa Zalikom i dalje prema Sarajevu, kolokvijalno nazvanog most Sutina, početkom 2018. g., uveliko je rasterećen promet kroz najprometniji dio grada.

Objašnjenje je preuzeto iz knjige Mostarski leksikon, autora Tibora Vrančića, izdanje 2020.

Fotografije: Avenija - asfaltiranje (Ćiro Raič) 1964.

Avenija 1989.

Priredili: Armin Džabirov, Tibor Vrančić, Smail Špago

(CidomTeam)

Grad koji mostovima spaja prošlost i budućnost

 

Izborom čitalaca popularnog magazina National Geographic, Sarajevo je proglašeno najboljom svjetskom destinacijom za 2025. godinu, što predstavlja izuzetno priznanje za grad bogat historijom i kulturnim naslijeđem. Među mnogim atrakcijama koje su doprinijele da se naše šeher Sarajevo, s višestoljetnom historijom, nađe na ovoj prestižnoj listi, ističu se i brojni mostovi koji već stoljećima spajaju obale i ljude sa lijeve i desne strane rijeke Miljacke.

Svaki od tih mostova nosi sa sobom posebnu priču i simbol je različitih epoha kroz koje je Sarajevo prošlo. Šetnja duž Miljacke i zastajanje pored svakog mosta najbolji je način da se otkrije duša grada i bolje razumije njegova prošlost, ljepota i jedinstvena arhitektura.
Bilo bi predugo ispričati sve priče koje nose sarajevski mostovi, pa je dovoljno izdvojiti nekoliko najpoznatijih, medju kojima su svakako mostovi Latinska i Šeher-ćehajina ćuprija. Ovi mostovi nisu samo građevine, već simboli različitih epoha koje su oblikovale Sarajevo.

Šeher-Ćehajina ćuprija nalazi se tik do poznate Inat kuće i pretpostavlja se da je izgrađen u 16. ili 17. vijeku. O imenu Šeher-Ćehaja postoje mnoge priče. Jedna predaja kaže kako je gradnju mosta finansirao izvjesni Alija Hafizadić, a druga, poznatija među Sarajlijama, veli kako je graditelj ćuprije bio čuveni Hadži Husein, šeher-ćehaja (upravitelj) grada. On je, vjeruje se, umro prije nego je most sagrađen. Kada je vijest o njegovoj smrti stigla do njegovog sina Mustafe u Stambol, ovaj odluči da se sa ženom vrati u Sarajevo i dovrši izgradnju mosta. Postoji legenda prema kojoj je u Šeher-ćehajinu ćupriju bio ugrađen veliki dijamant. Međutim, nedugo poslije završetka mosta dijamant je nestao. Pasvandžije (čuvari čaršije) tragali su za kradljivcem od kuće do kuće, da bi se ispostavilo da je jedan zaljubljeni mladić dijamant ukrao za svoju djevojku. Ganut njegovom velikom ljubavlju sarajevski kadija (sudija) se smilovao i oslobodio mladića, ali dijamant više nikada nije ponovo ugrađen u most. Šeher-ćehajina ćuprija proglašena je 2005. godine nacionalnim spomenikom BiH.

Drugi, ne manje poznat most, zapravo jedan od najstarijih i najpoznatijih mostova preko Miljacke je Latinska ćuprija koja se prvi put pominje u popisu iz 1541. godine gdje se navodi kako je most podigao izvjesni sarač Husein, sin Širmedov.
Iz jednog kasnijeg dokumenta može se zaključiti kako se radilo o drvenom mostu, koji je ubrzo porušen i umjesto kojeg je sarajevski ajan Ali Ajni-Beg izgradio kamenu ćupriju.
Taj kameni most je 1791. odnijela velika poplava, nakon čega je 1798. godine, iz sredstava koje u dobrotvorne svrhe zaviještao ugledni sarajevski trgovac Abdulah Briga, Latinska ćuprija izgrađena u svojoj današnjoj formi.
Ime je Latinska ćuprija dobila po Latinluku, mahali na lijevoj obali Miljacke, koju su naseljavali sarajevski katolici.
Od 1918. godine Latinska ćuprija zvala se Principov most, po Gavrilu Principu, koji je svega nekoliko metara od ovog mosta izvršio atentat na austro-ugarskog prestolonasljednika Franza Ferdinanda i njegovu suprugu Sofiju. Taj događaj, poznat kao Sarajevski atentat, bio je povod za početak Prvog svjetskog rata. Prvobitno ime mosta- Latinska ćuprija mu je vraćeno 1992. godine.

I za kraj kratke šetnje kraj Mijacke, zastaćemo kraj željeznog pješačkog mosta na Skenderiji, na čijem mjestu je osmanski namjesnik Skender-paša, po kojem jedan čitav kraj na lijevoj obali Miljacke nosi ime Skenderija, podigao drvenu ćupriju krajem 15. ili na samom početku 16. vijeka.
Hirovita Miljacka često je odnosila sarajevske drvene ćuprije, pa je tako bilo i sa Skenderijom. Austro-ugarska uprava tome je stala u kraj, pa je regulirala tok Miljacke i nanovo sagradila brojne mostove, među kojima 1893. godine i željeznu Skenderiju.
U Sarajevu postoji predanje, koje nema potvrdu niti u jednom pisanom dokumentu, da je ovaj most projektovao čuveni Aleksandar Gustav Ajfel, arhitekt čuvenog Ajfelovog tornja u Parizu. No, iako nema zvanične potvrde za to, medju Sarajlijama je ovaj most poznat kao Ajfelov.

Sarajevo: Najbolja svjetska destinacija za 2025. – grad koji mostovima spaja prošlost i budućnost – Priče i sjećanja

Bakina poruka

 

Možda dvadesetogodišnjaci današnjice nisu ni pomislili, da smo mi, moja generacija sada bake: Nosili smo vrlo kratke suknje, uske hlače, visoke čizme, a nismo nosile grudnjak.

Slušali smo Led Zeppelin, Who, Beatlese, Roling Stones, Jimi Hendrix i Janis Joplin.

"Voziti se" Mini Cooper i motocikle jako cool, pušili duhan, pili gintonike i viski, išli smo na glazbene festivale usred blata, možda i plesali u gužvi, živjeli smo jako duge dane, jer nismo imali internet, smartphone, društvene mreže, i nije nas bilo briga, vrlo malo o TV-u.

"Ovo bi trebali znati: nikad nećeš biti cool kao što je tvoja baka bila. Neko ti je ovo morao reći."

Baka Barbara

(facebook)

Iz starog Mostara – Isprika jednog željezničara, Jugoslavenski list, od 7.januara 1928. godine

 

U Jugoslavenskom listu od 7. januara 1928 godine, objavljen je tekst o interesantnoj isprici jednog željezničara i posljedicama toga:

“Isprika jednog Željezničara

Jučer je podnešena prijava protiv Riste Simića, željezničara, koji je okasnio u službu, ali da se ispriča i nađe izvinu za svoje zakašnjenje, proturio je vijest, da je bio zajažen put u nekoliko švelera (pragova) koje su nepoznati stavili na prugu u nakani da ustave i opljačkaju voz. Ova vijest, brzo je doprla u Mostar i mnogi putnici, koji su imali putovati prugom Mostar – Žitomislići (gdje se ovaj slučaj zbio) odmah su odustali od putovanja bojeći se razbojničkog napadaja na voz. Međutim brzo se stalo u kraj ovoj prozirnoj obrani željezničarevoj pa će revni službenik odgovarati za proturanje ovakovih vijesti”

prilog: voz na želj stanici u Mostaru.

priredili: Armin Džabirov, Tibor Vrančić, Smail Špago

(NovaSloboda)

Prije 97 godina – Naručeno buđenje

 

London. Ona stoji mirno, sa jednom rukom u džepu jakne, u drugoj se nalazi puhaljka kojom rutinski cilja uvis. Ali, ono što Mary Anne Smith, sa slike, cilja svojim oružjem nisu divlje životinje, već nježni spavači.

U visoko industrijaliziranoj Engleskoj radnici su morali ići u tvornicu u svaki mogući i nemogući sat. Svako ko je kasnio rizikovao je pristup smjeni, platu ili čak posao, što je značilo izvjestan pad u siromaštvo. Zbog toga su radnici angažovali takozvane budilnike, od kojih je Smith bila jedna od najpoznatijih u istočnom Londonu. Svake noći osim nedjelje ustajala je u 3 sata ujutro, hodala ulicama sa puhaljkom i ispuhivala osušeno zrno graška na prozore svojih mušterija, sve dok nije bila sigurna da ih je zveket mahunarki probudio.

Usluge od Smith bile su tražene godinama, a mnogi stanovnici istočnog Londona plaćali su joj šest penija sedmično za njene injekcije graška.

Sat budilnik pokazao se kao nenadmašna konkurencija i učinio je njen posao zastarjelim - ali tek nakon što je Maryina kćer Molly, još punih 20 godina koristila istu puhaljku da budi svoje mušterije.

(nzz)

-:-

Izum jednog od prvih budilnika pripada čovjeku po imenu Levi Hutchins iz SAD. Godine 1787. razvio je budilnik, koji se oglašavao samo u jednom trenutku. Osim toga, dnevnički zapis čovjeka po imenu Samuel Pepys sugeriše da je mehanički budilnik postojao još u 17. stoljeću.

Ipak, prvi zvanični patent za mehanički budilnik podnio je Antoine Redier, pronalazač iz Francuske, 1847. godine. On je omogućavao podešavanje vremena alarma.

Naravno, takav sat je imao i svoju cijenu, i za niske radničke plate krajem XIX i početkom XX stoljeća, bio je nezamislivo skupa stvar.

(spagos)