19 Sahat kula. U ulici Braće Bajat u Mostaru, (ranije Kazaška čaršija), nalazi se i danas visoki toranj sahat-kule. Poznato je da je sahat-kula zasigurno izgrađena prije 1636. godine. Hivzija Hasandedić navodi da ju je izgradio Ibrahim-aga Šarić a na osnovu jedne stare narodne pjesme možemo zaključiti da je sahat-kulu dala sagraditi Fatima kadun Šarić, supruga Ibrahim-age Šarića. Stajala je tako kula nijemo puna dva stoljeća, sve dok mostarski vezir Ali-paša Rizvanbegović nije naručio 1838. godine od dalmatinskog namjesnika u Zadru Lilienberga jedno zvono za ovu Sahat-kulu. Sat na kuli do kraja turske vladavine otkucavao je sate po ala turka vremenu. Od 1878. do 1892. godine ovaj sat je, po naredbi austrougarskih vlasti, navijan po ala franka vremenu. Gradska općina je, na molbu mještana, naredila 1892. godine da se sat navija i pokazuje sate opet po ala turka vremenu. I mijenjalo bi se tako vrijeme na satu naizmjenično od turskog računanja do zapadnoeuropskog ko zna do kada da austrougarske vlasti 1917. godine ne skinuše zvono s kule i pretopiše ga u topove, te je od te godine i sat prestao pokazivati vrijeme. Sat je popravljen 1919. godine i doveden u ispravno stanje te je tako radio sve do 1926. godine, kada se ponovno pokvario i više nije popravljan. Na tornju sahat-kule su 1978. godine izvršeni konzervatorsko-restauratorski radovi, a kasnije, prilikom otvaranja Spomen kuće Džemala Bijedića, nabavljen je iz italijanskog grada Trebino veoma lijep sat i ugrađen na mjesto gdje je uvijek i stajao. Za vrijeme zadnjeg rata (1992. do 1995. g.) Sahat-kula je znatnije oštećena i to u potkupolnom dijelu gdje se nalazilo zvono, te od tada čeka na bolja vremena za popravak.
Vučijakovića džamija je prema nekim izvorima izgrađena oko 1528./1529. godine, a izgradio ju je Nesuh-aga Vučijaković, ispod Sahat kule, u blizini Potkujundžiluka i Staroga mosta, na Glavnoj ulici (tada Carskoj džadi). Poznata je i kao Vučijakovića džamija, ali i Džamija pod lipom, zbog jedne velike stare lipe koja je bila zasađena pred njom. Nakon Drugog svjetskog rata bila je zatvorena da bi u poslijeratnom vremenu bila restaurirana i pretvorena u odjeljak Arhiva Hercegovine. U posljednjem ratu ova džamija bila je znatno oštećena, munara joj je skraćena skoro do šerefe, a nakon rata, je 1998. godine ponovno je obnovljena.
Šehitluci. Nakon upada uskoka Stojana Jankovića u 17. vijeku nikla su brojna mezarišta po Mostaru. Tako je nanova stvoren harem Kantarevac u Liska ulici, na Gorancima, ali i u samom centru grada uz Glavnu ulicu između Vučijakovića džamije i današenjeg Pozorišta. Otad se u spomen na poginule mostarske šehide ovaj harem, kao i dio grada, naziva Šehitluci. Na fotografiji panorame razaznaju se Šehitluci sa svojim bašlucima.
“Centar za informaciju u dokumentaciju Mostar - Cidom” i facebook grupa “Bosna i Hercegovina- fotoenciklopedija” došli su u posjed vrlo vrijednih fotografija grada Mostara iz 1890. – 1891. godine.
U narednom periodu ćemo krenuti u poglede na grad Mostar iz tog perioda, uz kratke osvrte na objekte koji se vide na slici, a služeći se našom dosadašnje prikupljenom dokumentacijom i literaturom.
Na osnovu stanja, postojanja ili nepostojanja nekih objekata, sa sigurnošću se može utvrditi da se radi o zimskom periodu između 1890. i 1891. godine.
Radi se o četiri fotografije – panorame koje prikazuju Mostar, pretežno na lijevoj obali rijeke Neretve, počevši sa sjevera, od Sjevernog logora, pa do juga i naselja Luka, s tim da se donja tačka ove mahale, Šarića džamija, ne vidi na ovim fotografijama.
Na ove četiri fotografije pogled smo zaustavili na 33 objekta ili područja, i uz zaokruženi pogled na slici, dali kratki opis onoga što se vidi na fotografiji.
(Cidom Mostar/BiH fotoenciklopedija)
(Džabirov, Vrančić, Špago)
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen