Izborom čitalaca popularnog magazina National Geographic, Sarajevo je proglašeno najboljom svjetskom destinacijom za 2025. godinu, što predstavlja izuzetno priznanje za grad bogat historijom i kulturnim naslijeđem. Među mnogim atrakcijama koje su doprinijele da se naše šeher Sarajevo, s višestoljetnom historijom, nađe na ovoj prestižnoj listi, ističu se i brojni mostovi koji već stoljećima spajaju obale i ljude sa lijeve i desne strane rijeke Miljacke.
Svaki od tih mostova nosi sa sobom posebnu priču i simbol je različitih epoha kroz koje je Sarajevo prošlo. Šetnja duž Miljacke i zastajanje pored svakog mosta najbolji je način da se otkrije duša grada i bolje razumije njegova prošlost, ljepota i jedinstvena arhitektura.
Bilo bi predugo ispričati sve priče koje nose sarajevski mostovi, pa je dovoljno izdvojiti nekoliko najpoznatijih, medju kojima su svakako mostovi Latinska i Šeher-ćehajina ćuprija. Ovi mostovi nisu samo građevine, već simboli različitih epoha koje su oblikovale Sarajevo.
Šeher-Ćehajina ćuprija nalazi se tik do poznate Inat kuće i pretpostavlja se da je izgrađen u 16. ili 17. vijeku. O imenu Šeher-Ćehaja postoje mnoge priče. Jedna predaja kaže kako je gradnju mosta finansirao izvjesni Alija Hafizadić, a druga, poznatija među Sarajlijama, veli kako je graditelj ćuprije bio čuveni Hadži Husein, šeher-ćehaja (upravitelj) grada. On je, vjeruje se, umro prije nego je most sagrađen. Kada je vijest o njegovoj smrti stigla do njegovog sina Mustafe u Stambol, ovaj odluči da se sa ženom vrati u Sarajevo i dovrši izgradnju mosta. Postoji legenda prema kojoj je u Šeher-ćehajinu ćupriju bio ugrađen veliki dijamant. Međutim, nedugo poslije završetka mosta dijamant je nestao. Pasvandžije (čuvari čaršije) tragali su za kradljivcem od kuće do kuće, da bi se ispostavilo da je jedan zaljubljeni mladić dijamant ukrao za svoju djevojku. Ganut njegovom velikom ljubavlju sarajevski kadija (sudija) se smilovao i oslobodio mladića, ali dijamant više nikada nije ponovo ugrađen u most. Šeher-ćehajina ćuprija proglašena je 2005. godine nacionalnim spomenikom BiH.
Drugi, ne manje poznat most, zapravo jedan od najstarijih i najpoznatijih mostova preko Miljacke je Latinska ćuprija koja se prvi put pominje u popisu iz 1541. godine gdje se navodi kako je most podigao izvjesni sarač Husein, sin Širmedov.
Iz jednog kasnijeg dokumenta može se zaključiti kako se radilo o drvenom mostu, koji je ubrzo porušen i umjesto kojeg je sarajevski ajan Ali Ajni-Beg izgradio kamenu ćupriju.
Taj kameni most je 1791. odnijela velika poplava, nakon čega je 1798. godine, iz sredstava koje u dobrotvorne svrhe zaviještao ugledni sarajevski trgovac Abdulah Briga, Latinska ćuprija izgrađena u svojoj današnjoj formi.
Ime je Latinska ćuprija dobila po Latinluku, mahali na lijevoj obali Miljacke, koju su naseljavali sarajevski katolici.
Od 1918. godine Latinska ćuprija zvala se Principov most, po Gavrilu Principu, koji je svega nekoliko metara od ovog mosta izvršio atentat na austro-ugarskog prestolonasljednika Franza Ferdinanda i njegovu suprugu Sofiju. Taj događaj, poznat kao Sarajevski atentat, bio je povod za početak Prvog svjetskog rata. Prvobitno ime mosta- Latinska ćuprija mu je vraćeno 1992. godine.
I za kraj kratke šetnje kraj Mijacke, zastaćemo kraj željeznog pješačkog mosta na Skenderiji, na čijem mjestu je osmanski namjesnik Skender-paša, po kojem jedan čitav kraj na lijevoj obali Miljacke nosi ime Skenderija, podigao drvenu ćupriju krajem 15. ili na samom početku 16. vijeka.
Hirovita Miljacka često je odnosila sarajevske drvene ćuprije, pa je tako bilo i sa Skenderijom. Austro-ugarska uprava tome je stala u kraj, pa je regulirala tok Miljacke i nanovo sagradila brojne mostove, među kojima 1893. godine i željeznu Skenderiju.
U Sarajevu postoji predanje, koje nema potvrdu niti u jednom pisanom dokumentu, da je ovaj most projektovao čuveni Aleksandar Gustav Ajfel, arhitekt čuvenog Ajfelovog tornja u Parizu. No, iako nema zvanične potvrde za to, medju Sarajlijama je ovaj most poznat kao Ajfelov.
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen