U sjećanju: Mira Furlan

 

Glumica Mira Furlan preminula je u 66. godini, objavljeno je na njenom zvaničnom Twitter nalogu. Glumica je preminula u srijedu 20. januara.

Uzrok smrti još nije poznat, ali je kreator serije “Babylon 5”, koji se oprostio od nje na društvenim mrežama, napisao da je već neko vrijeme imala zdravstvene probleme.

“Ovo je noć velike tuge, naša prijateljica i saputnica otišla je putem na kom je više ne možemo uhvatiti. Ali, kao i sa svim drugim, stići ćemo je jednom i vjerujem da će imati mnogo priča za nas tada i da će još mnogo važnih uloga podijeliti sa univerzumom”, napisao je Michael Straczynski.

Rođena je 7. septembra 1955. godine u Zagrebu, igrala je u mnogim filmovima i serijama jugoslovenske produkcije, a u SAD je bila poznata po ulozi Delenn u televizijskoj naučno-fantastičnoj seriji Babylon 5 i po ulozi Danielle Rousseau u seriji Izgubljeni.

Kao člana Hrvatskog narodnog kazališta igrala u mnogim filmovima. Jedan od njih je bio i “Otac na službenom putu” (1985) Emira Kusturice, koji je osvojio “Zlatnu palmu” na Kanskom filmskom festivalu.

Osamdesetih godina kratko je nastupala za rok-bend “La sinema”.

Glumila je, između ostalog, u filmovima Kiklop (1982) Antuna Vrdoljaka, “U raljama života” (1984) i “Za sreću je potrebno troje” (1986) Rajka Grlića, filmu “Lepota poroka” (1986) Živka Nikolića.

Krajem 1991. godine Mira Furlan i njen suprug emigrirali su iz SFRJ, kako bi izbjegli političke pritiske i etničke tenzije koji su ih pratili zbog krize u kojoj se bivša država nalazila.

U intervjuu Peščaniku, 2012. godine, o devedesetima je kazala:

“Što se tiče vremena devedesetih, čini mi se, iz ove perspektive, da i nisam imala izbora nego da živim svoj život onako kako sam ga živjela. Da sam postupila nekako drukčije, to bi onda bila neka druga osoba. Ja sam bila od onih koji su zaista vjerovali u takozvano bratstvo i jedinstvo, ali ne samo naših naroda, nego svih ljudi na svijetu. I još uvijek vjerujem da je to jedina opcija za opstanak ljudske rase. Sve drugo vodi u nasilje, patnju i uništenje. Ne razumijem nacionalizam, ne vibriram na toj žici. Možda je to proizvod moga vaspitanja u porodici koja je bila ateistička i antinacionalistička, možda je to proizvod mog etničkog sistema, gdje je svaki moj djed i svaka baka bio druge nacionalnosti. Kad sam jednom kao dijete pitala tatu: „Jesmo li mi Italijani?“, on mi je mudro odgovorio: „Ovisi iz koga ugla gledamo“. A onda mi u Istri jedan Istrijan kaže: „Furlani nisu Italijani. Oni su Furlani“. Moj djed Janez Furlan je, međutim, cijeli svoj život bio pretplaćen na časopis „Slovenac“, a živio je u Ogulinu, u Hrvatskoj. Moja baka je bila rođena s druge strane Kupe, što ju je svrstalo u Hrvate, iako je govorila istim goranskim jezikom kao djed koji je živio na slovenskoj strani. Oduvijek mi se činilo da su nacionalne etikete slučajne i, više manje, proizvoljne. Moj drugi djed Fritz Weil je imao mogućnost da ode u Izrael i da se tako spasi za vrijeme Drugog svjetskog rata, ali je odbio otići jer nije vjerovao ni u koji, pa tako ni cionisticki, nacionalizam. To ga je vjerovanje stajalo glave, mučki je, naime, ubijen u ustaškom logoru Jasenovac. Odrasla sam, dakle, na tim užasnim pričama i na strahu od svakog nacionalizma i fašizma. To je naprosto dio mog bića”, kazala je Furlan u intervjuu Heni Erceg.

U Hrvatsku se vratila 2002. godine da bi igrala glavnu ulogu u predstavi Radeta Šerbedžije.

Njen suprug je filmski reditelj Goran Gajić koji je, između ostalog, režirao i Sofoklovu “Antigonu”. Režirao je i epizodu “Babylona 5”, u kojoj je Furlanova glumila.

U zadnje vrijeme glumila je i u srbijanskim filmovima i serijama – “Diši duboko”, “Turneja” i “Vratiće se rode”.

U Los Angelesu snimila je muzički album “Pjesme iz filmova koji nikad nisu snimljeni”.

Povremeno je pisala kolumnu u splitskom magazinu “Feral tribune”.

(NovaSloboda.ba)