Iz Monografije Mostar – Šetalište

 

Nastavljamo s fotografijama iz Monografije Mostar u izdanju knjižare Mutevelić. Godine 2004 izdali su reprint izdanja iz 1982, što znači da su fotografije nastale u periodu 1970-ih do 1982.

Šetalište.

“Odmah nakon izgradnje mosta na Musali 1882. godine, probijen je i put do Balinovca. U početku je to bilo potrebno austrougarskim vojnim vlastima radi priprema za izgradnju Zapadnog logora (danas Sveučilište) i fortice na Bakamovića glavici, tj. izgradnje ceste prema Ljubuškom (1883.g.). Krajem 19. stoljeća s obje strane ovoga puta nalazila su se polja koja za vrijeme kiša dugo ostajahu pod vodom, pa je i Šetalište znalo biti poplavljeno. Put dug 1,5 kilometar od Velike gimnazije (Gimanzija Aleksa Šantić) do Balinovca pretvoren je u šetalište 1889. godine. Šetalište je otvorila, i drvored platana zasadila mostarska Općina u spomen dolaska u Mostar prestolonasljednika princa Rudolfa (1858. – 1889.g.), sina jedinca Cara i Kralja Franje Josipa I., i nazvala ga u počast njegove supruge princeze Stephanie (1864. – 1945.g.). Iza 1918. g. Stephanie Alee je preimenovano u Šetalište vojvode Mišića. Platani su dobivali vodu iz kanala prokopanih dužinom cijele aleje. U Šetalištu su izgrađene i prve vile grada Mostara. Sve do prije pedesetak godina cijelo Šetalište izgledalo je potpuno drugačije. Pošto je današnjim Bulevarom prolazila uskotračna željeznička pruga – „Ćiro“, ispred zgrade Gimnazije nalazila se rampa (brklja), koja je regulirala prilično gust promet vozila, dok se promet pješaka odvijao pothodnikom koji je imao dva stepenišna traka razdijeljena metalnim rukohvatom. Čim bi se izašlo na zapadni izlaz pothodnika, s desne strane, na početku Bolničke ulice (kasnije dr. Safeta Mujića danas Kneza Domagoja), nalazio se javni toalet, koji je građen još za vrijeme Austrougarske. Dalje u pravcu juga se pružalo Šetalište. Tada je Šetalište od Gimnazije do Rondoa nosilo naziv Lenjinovo, a od Rondoa do Balinovca – Šetalište JNA. Na lijevoj strani Šetališta, odmah iza gimnazijskog igrališta, na početku bila je kuća mostarskog gradonačelnika Mujage Komadine, a kasnije Klub prosvjetnih radnika, pa Dom omladine. Idući prema Rondou, u dijelu današnjega parka, nalazio se veoma poznati restoran „Pariz“ s predivnom ljetnom baštom i stalnom živom glazbom. To je u ono vrijeme bilo omiljeno mjesto sastajanja i druženja mostarske raje. Danas šetalište nosi naziv Nikole Šubića Zrinjskog.”

Tekst je objavljen u knjizi Mostaski leksikon, autor Tibor Vrančić

fotografiju priredio Armin Džabirov

Monografija Mostar i knjiga Mostarski leksikon mogu se kupiti u knjižari Mutevelić u Mostaru.

(cidom)