Prelijepa fotografija, prvo što se zapazi na njoj je osmijeh, pa tek nakon njega se sagleda čitava fotografija. Bilo bi uistinu prelijepo imati čistu kopiju ove fotografije, ja je nemam, imam ovo što imam, a i to je prava „krasotica“. Slika koja te mora natjerati na razdraganost, ono kada se duša iznutra sva usplahiri ljepotom, a usne i ne htijući razvuku u smiješak, što od njenog prelijepog osmijeha, što od ljepote stopljene sa Neretvom a bome nešto i od ovoga kamenog vrtloga stoljetnih uspomena.
U vrijeme kada gradom marširaju namrgođene siluete nezadovoljnih, vidjeti ozaren osmijeh na licima ljudi prava je rijetkost, pa i kada sretneš prijatelja ili dobrog poznanika ponajprije se zakoluta očima kao prethodnica nekog razgovora koji će se zasigurno povesti o nečemu na što uvijek niti ste spremni a niti želite slušati. Na žalost vremena su takva, pomalo sjetna, tužna i depresivna, istina bude ljudi koji ti baš osmijehom i energijom osvježe dan, ali sve rijeđe ih se susreće.
Osmijeh svih žena je predivan i zanosan, djeteta očaravajući i umiruje duše, muškarca krajnje lijep i ohrabruje, treba imati nešto u sebi i znati se nasmijati ljudima koje sretaš a stalo ti je do njih, prvenstveno onima koje voliš, onim milim i dragim prijateljima, starijim koje ne viđate često, bolesnim i povrijeđenim, a nikako ne propustite dati osmijeh djetetu ono kada vam nazove dobar dan, kada mahne od ushićenja što vas vidi, bacite kez i onima na šalterima pa iako vas mrko gledaju, nasmijte se poštaru kad vam pruži račun za kablovsku, pa i policajcu ili cariniku kada se dogega do vašeg zaustavljenog automobila. Od osmijeha ćete se osjećati ljepše i mirnije, a ako bude uzvraćen i ispunjenije..
Kako kažu on ne košta ništa al donosi jako puno dobroga.
(Gugo/Priče kroz Mostar i Hercegovinu/facebook/ 20201208)
A da stare slike stvarno pričaju svoju priču, potvrđuju nam komentari ispod ovog priloga objavljenom na facebooku:
Zlatko Hodžić je u komentaru napisao slijedeće: Original bio u mom vlasništvu preko 30 godina. Slika je iz 1963. a na slici je Danica-Dana... na molbu njene kcerke iz Inđije, poslao sam joj uspomenu na njenu majku.
Dragan Gugo Koso: Istina Zlatko sjećam se toga, ovo sam napisao prije nego smo komunicirali, naime njena kćerka Sanja mi je poslala poruku i tako je to krenulo, Bilo mi je neobično drago kad mi je javila da je dobila sliku, prelijepa gesta,svaka čast
(spagos)
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen