Dan kada je Wili Brandt kleknuo u Varšavi otvorio je put pomirenja između Poljaka i Nijemaca. Brandt je tim gestom najpre izazvao otpor u sopstvenoj zemlji. A sada, poslije pola vijeka, među komšijama opet vlada nepoverenje.
Willy Brandt je klečao samo 30 sekundi, ali je ušao u istoriju. Njemački socilaldemokrata je decembra 1970. bio prvi njemački kancelar koji je stupio nogom na poljsko tlo. Od Drugog svjetskog rata, od njemačke okupacije Poljske i njemačkog ubijanja tada je bilo prošlo svega 25 godina. Brandt je doputovao u Varšavu da bi omogućio novi početak u njemačko-poljskim odnosima.
Pred spomenikom ustanku u Varšavskom getu Brandt je u prijepodnevnim satima 7. decembra polagao vjenac. Brandt je položio vjenac, vratio se korak-dva nazad i sačekao. Odjednom je kleknuo pognute glave. Tako je ostao na tvrdom, mokrom granitu. Fotografi su se sjatili oko njega sluteći da će ta fotografija obići svet.
„Nad ponorom nemačke istorije, pod teretom miliona ubijenih, uradio sam to što ljudi inače rade kada jezik zakaže“, napisao je kasnije Brandt u svojim sjećanjima. Brandt je klečao kao grješnik, oslanjajući se na hrišćanske motive. Rekao je da se molio da Nijemcima bude oprošteno. On, koji je oduvjek bio protivnik nacista, htio je da njegovom narodu oproste. Brant je rekao da to nije bilo planirano. „Moji najbliži saradnici nisu bili manje iznenađeni od reportera i fotografa koji su bili pored mene“, zapisao je on.
I poljska vlada je bila iznenađena: „Do tada su to bili `zli Nijemci`. Predstavljali su ih kao revanšiste. A onda dođe njemački kancelar i klekne, pokazujući spremnost na kajanje”. Ipak, poljska vlada je ispravno shvatila Brandtov gest, dok partijska propaganda nije prestala da proizvodi negativnu sliku Nijemaca. Brojni Poljaci nisu ni saznali za gest. Fotografija nije objavljena u poljskim novinama. Brandtova politika pokazala rezultate tek na duže staze.
(dw)
Gest ili gesta?
"Kako je ispravno reći: gest ili gesta ili oboje? Dobro je gest kao imenica muškoga roda ili gesta kao imenica ženskoga roda, ali svaka riječ u svome značenju, jer značenjsko određenje za oblik gesta je pokret tijela, posebno ruku, kojim se pojačava ili zamjenjuje govorni izraz. Gesta, to je znak sporazumijevanja, ponekad upozorenja, opomene ili je to jednostavno pozdrav, a tu gestu možemo izraziti mahanjem.
Oblik gest u muškom rodu upotrebljava se u prenesenom značenju za postupak, čin ili učinjeno djelo. Gest je naime ono što je učinjeno ili rečeno, obično upućuje na namjeru ili odnos prema nekome pa kad čujemo da je netko učinio loš gest znači da je loše postupio. Gest odnosno čin, postupak prema nekome može biti plemenit, lukav, nepromišljen.
Zaključimo na kraju, razlika je jednostavna, gesta je pokret, a gest je postupak".
Kratko i jasno, zar ne?
(glasgrada)
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen