Iz stare strane štampe: Putovanje Bosnom, dio o Mostaru, 1911.

 

U mađarskom list Erdely iz 1911. godine objavljena je šira reportaža o putovanju kroz Bosnu, pod naslovom Putovanje Bosnom, (Utazas Boszniaban). Autor je bio dr. Szádecky Lajos . Ovdje donosimo dio reportaže koja se odnosi na posjetu Mostaru

...(Putujući s juga prema sjeveru op. prev.) dolina se sve više sužava, a kako se opet širi, dolazimo do stanice sela Buna, gdje se istoimena rijeka ulijeva u Narentu. Izvor Buna popularno je izletničko odredište Mostaraca. Iz otvora špilje izlazi rijeka s obilnom vodom, iznad nje je muhamedanski samostan. Smatra se da je Buna nastavak rijeke Zalomke koja nestaje daleko na istoku. Priča je povezana s činjenicom da je pastir slao ocu zaklane ovce iz stada svoga gospodara bacavši svaki dan po jednu u rijeku, s granice Nevesinjskog polja (otac je bio mlinar na izvoru Bune). Sve dok njegov gospodar nije shvatio ovo potkradanje, tako da je sutradan pastirov otac izvadio tijelo vlastitog sina iz vode Bune umjesto očekivanog ovčjeg plijena.

Blizu izvora nalazi se grad Blagaj s ruševinama dvorca Šćepangrad. Nakon nekoliko kilometara stižemo u glavni grad Hercegovine - Mostar. Požurismo u hotel Narenta kako ne bismo ostali bez sobe među brojnim putnicima. U Bosni postoje državni hoteli na glavnim točkama, gdje su čistoća i jeftinoća jedna od glavnih prednosti (cijena sobe: 2 krune i 40 fillera). Dvoetažni hotel Narenta uzdiže se na samoj obali rijeke, i u njemu se i najizbirljiviji putnik može osjećati kao kod kuće. Ispod je veliki kafe bar, restoran, vrtna lođa s velikim stablima platana, u kojem je navečer vojna glazba tutnjala, i koji je vrvio vojnim časnicima koji su slavili godišnjicu bitke kod Maglaja.

15. kolovoza probudio nas je urlik Narente, a pred našim se očima razvila zanimljiva panorama grada. Ovaj šarmantan grad, neobičan spoj istočne i zapadne gradnje, leži u uskoj dolini Narente, na obje obale rijeke, među neplodnim sivim planinama. Možemo se osvrnuti na davnu prošlost. Istodobno s mađarskim osvajanjem, bizantski car Konstantin sagradio je ovdje dvorac zvan Dvorac Chlum, koji je stajao na brdu koje se uzdizalo iznad grada, a sada se zove Hum. Grad je dobio ime Mostar (grad mosta) koji premošćuje glavni prijelaz preko Narente. Sagradio ga je 1566. godine veliki sultan Sulejman, koji je osvojio i Mađarsku, uz pomoć talijanskih majstora. Most je pravo remek-djelo arhitekture. 30 m visok s jednim lukom od 40 m preko Narente. Na oba kraja ogromne kule služile su kao obrambena snaga. Narenta, vijugajući u stjenovitom koritu ispod mosta, djeluje toliko vrtoglavo u dubini da je jedan od naših suputnika (koji je cijelim putem imao veliko poštovanje prema dubinama i visinama) prešao tako da smo ga morali voditi za ruku, a on je cijelo vrijeme kukao zašto se ne vratimo kad možemo doći u naš hotel i preko novog željeznog mosta.

Međutim, željeli smo vidjeti obližnji bazar, Čaršiju, jednu od glavnih atrakcija grada. Sastoji se od oko 500 šarenih prodavnica u uskoj, krivoj ulici, u kojoj se odvija neprestana gužva, vrti, zuji, gdje se ispred otvorenih štandova izrađuju ne samo zanatski orijentalni proizvodi, već često i umjetnički. U gradu postoji 30 džamija, od kojih je najljepša Karađzbegova. Grad ima 17000 stanovnika. Polovica su muhamedanci, druga polovica je približno ravnomjerno podijeljena na katoličke Hrvate i grčke (pravoslavne op. prev.) Srbe. Kostimi su im prelijepi, vole svijetle boje. Njihov stas delija i ponosno držanje i dalje zrače njihovom starom ratničkom hrabrošću. I ovdje su muhamedanske žene potpuno zastrte, njihovi ogromni ogrtači navučeni preko glave u potpunosti skrivaju njihov lik i figuru. Odjeća kršćanki pokazuje još slikovitiji prizor; glavni dojam bogatije žene u haljini prava je atrakcija. Njihov plašt od crvenog baršuna, čije sjajne primjerke smo vidjeli i u muzeju u Sarajevu, podsjeća na mađarsku nošnju. Za jedan dan smo završili s Mostarom i nastavili put prema Bosni. Nastavljamo desnom obalom Narente, paralelno sa seoskom cestom izgrađenom na lijevoj obali...

prevod: Tibor Vrančić

prilog: fotografije, Mostar, 1911. godine

priredili: Tibor Vrančić, Smail Špago, Armin Džabirov

(NovaSloboda.ba)

U Mostaru 1890. - 1891. godine - Konak i Tabija

 

20 Konak je bio sjedište vezira. Hercegovački vezir Ali-paša Rizvanbegović je 1833 godine na Suhodolini sagradio nekoliko manjih zgrada koje je narod zvao Paša-saraj, Žuti saraji, Konak ili Dvorac. Pašino boravište u najvećoj zgradi (selamluku) služio je za prijem stranaka, audijenciju i prijem stranih delegacija. Odmah nakon izgradnje u ove zgrade preselile su sve vojne vlasti i neki uredi. Danas ove zgrade više ne postoje, jer je Austrougarska izgradila novu zgradu Konaka – odnosno tzv. Istočni logor koji i danas postoji. Na fotografiji vidimo stari Konak i zgradu selamluka sa stepeništem s lijeve i desne strane iznad lučnog prolaza kao i dva stupa koji podupiru krov zgrade. Konak je bio ograđen kamenim zidom, a prije ulaska unutar zidova vidi se i Tabija – stara kula iz osmanskog razdoblja.

Tabija na vrhu Suhodoline izgrađena je u doba sultana Sulejmana Veličanstvenog (1520. – 1566. g.) kod današnjeg Konaka i za čitavo vrijeme turske vladavine s nje se pucalo topovima kako bi se proslavili značajniji događaji, kao što je rođenje na dvoru sultana, proglašenje novih sultana i slično. I nakon austrougarske okupacije 1878. g. nastavilo se pucati, no budući su jake detonacije smetale stanovništvu i kuće im potresale, top premjestiše na Hum. Ovaj top je bio u funkciji sve do 1918. godine.

“Centar za informaciju u dokumentaciju Mostar - Cidom” i facebook grupa “Bosna i Hercegovina- fotoenciklopedija” došli su u posjed vrlo vrijednih fotografija grada Mostara iz 1890. – 1891. godine.

U narednom periodu ćemo krenuti u poglede na grad Mostar iz tog perioda, uz kratke osvrte na objekte koji se vide na slici, a služeći se našom dosadašnje prikupljenom dokumentacijom i literaturom.

Na osnovu stanja, postojanja ili nepostojanja nekih objekata, sa sigurnošću se može utvrditi da se radi o zimskom periodu između 1890. i 1891. godine.

Radi se o četiri fotografije – panorame koje prikazuju Mostar, pretežno na lijevoj obali rijeke Neretve, počevši sa sjevera, od Sjevernog logora, pa do juga i naselja Luka, s tim da se donja tačka ove mahale, Šarića džamija, ne vidi na ovim fotografijama.

Na ove četiri fotografije pogled smo zaustavili na 33 objekta ili područja, i uz zaokruženi pogled na slici, dali kratki opis onoga što se vidi na fotografiji.

(Cidom Mostar/BiH fotoenciklopedija)

(Džabirov, Vrančić, Špago)

U Mostaru 1890. - 1891. godine - Sahat kula, Vučijakovića džamija i Šehitluci

 

19 Sahat kula. U ulici Braće Bajat u Mostaru, (ranije Kazaška čaršija), nalazi se i danas visoki toranj sahat-kule. Poznato je da je sahat-kula zasigurno izgrađena prije 1636. godine. Hivzija Hasandedić navodi da ju je izgradio Ibrahim-aga Šarić a na osnovu jedne stare narodne pjesme možemo zaključiti da je sahat-kulu dala sagraditi Fatima kadun Šarić, supruga Ibrahim-age Šarića. Stajala je tako kula nijemo puna dva stoljeća, sve dok mostarski vezir Ali-paša Rizvanbegović nije naručio 1838. godine od dalmatinskog namjesnika u Zadru Lilienberga jedno zvono za ovu Sahat-kulu. Sat na kuli do kraja turske vladavine otkucavao je sate po ala turka vremenu. Od 1878. do 1892. godine ovaj sat je, po naredbi austrougarskih vlasti, navijan po ala franka vremenu. Gradska općina je, na molbu mještana, naredila 1892. godine da se sat navija i pokazuje sate opet po ala turka vremenu. I mijenjalo bi se tako vrijeme na satu naizmjenično od turskog računanja do zapadnoeuropskog ko zna do kada da austrougarske vlasti 1917. godine ne skinuše zvono s kule i pretopiše ga u topove, te je od te godine i sat prestao pokazivati vrijeme. Sat je popravljen 1919. godine i doveden u ispravno stanje te je tako radio sve do 1926. godine, kada se ponovno pokvario i više nije popravljan. Na tornju sahat-kule su 1978. godine izvršeni konzervatorsko-restauratorski radovi, a kasnije, prilikom otvaranja Spomen kuće Džemala Bijedića, nabavljen je iz italijanskog grada Trebino veoma lijep sat i ugrađen na mjesto gdje je uvijek i stajao. Za vrijeme zadnjeg rata (1992. do 1995. g.) Sahat-kula je znatnije oštećena i to u potkupolnom dijelu gdje se nalazilo zvono, te od tada čeka na bolja vremena za popravak.

Vučijakovića džamija je prema nekim izvorima izgrađena oko 1528./1529. godine, a izgradio ju je Nesuh-aga Vučijaković, ispod Sahat kule, u blizini Potkujundžiluka i Staroga mosta, na Glavnoj ulici (tada Carskoj džadi). Poznata je i kao Vučijakovića džamija, ali i Džamija pod lipom, zbog jedne velike stare lipe koja je bila zasađena pred njom. Nakon Drugog svjetskog rata bila je zatvorena da bi u poslijeratnom vremenu bila restaurirana i pretvorena u odjeljak Arhiva Hercegovine. U posljednjem ratu ova džamija bila je znatno oštećena, munara joj je skraćena skoro do šerefe, a nakon rata, je 1998. godine ponovno je obnovljena.

Šehitluci. Nakon upada uskoka Stojana Jankovića u 17. vijeku nikla su brojna mezarišta po Mostaru. Tako je nanova stvoren harem Kantarevac u Liska ulici, na Gorancima, ali i u samom centru grada uz Glavnu ulicu između Vučijakovića džamije i današenjeg Pozorišta. Otad se u spomen na poginule mostarske šehide ovaj harem, kao i dio grada, naziva Šehitluci. Na fotografiji panorame razaznaju se Šehitluci sa svojim bašlucima.

“Centar za informaciju u dokumentaciju Mostar - Cidom” i facebook grupa “Bosna i Hercegovina- fotoenciklopedija” došli su u posjed vrlo vrijednih fotografija grada Mostara iz 1890. – 1891. godine.

U narednom periodu ćemo krenuti u poglede na grad Mostar iz tog perioda, uz kratke osvrte na objekte koji se vide na slici, a služeći se našom dosadašnje prikupljenom dokumentacijom i literaturom.

Na osnovu stanja, postojanja ili nepostojanja nekih objekata, sa sigurnošću se može utvrditi da se radi o zimskom periodu između 1890. i 1891. godine.

Radi se o četiri fotografije – panorame koje prikazuju Mostar, pretežno na lijevoj obali rijeke Neretve, počevši sa sjevera, od Sjevernog logora, pa do juga i naselja Luka, s tim da se donja tačka ove mahale, Šarića džamija, ne vidi na ovim fotografijama.

Na ove četiri fotografije pogled smo zaustavili na 33 objekta ili područja, i uz zaokruženi pogled na slici, dali kratki opis onoga što se vidi na fotografiji.

(Cidom Mostar/BiH fotoenciklopedija)

(Džabirov, Vrančić, Špago)

U Mostaru 1890. - 1891. godine - Koski Mehmed pašina džamija i medresa

 

18 Koski Mehmed-pašina džamija. Ovu džamiju dao je sagraditi početkom 17. stoljeća Mehmed-paša Koskija. S minareta, koji je udaljen samo par metara od rijeke Neretve, i nalazi se na samoj hridi, moguće je uživati u prekrasnoj panorami grada i pogledu na Stari most. U privlačnoj atmosferi dvorišta džamije postoji i predivan šadrvan. Smještena je uza samu Malu Tepu – tržnicu. Džamija je izgrađena 1618./19. godine, a kraj nje i medresa. Mehmed-paša je umro 1611. godine, pa je džamiju dovršio njegov brat Šejh Mahmud Babu. Treba napomenuti da je ova džamija jedina u Mostaru zadržala do današnjih dana svoju originalnu unutarnju boju iz vremena gradnje. Za vrijeme rata 1992. – 1995. godine, bila je teško oštećena, no nakon završetka ratnih djelovanja obnovljena je.

Medresa je izgrađena prije 1618. godine preko puta džamije Koski Mehmed-paše. U medresi se izučavao misticizam i obavljali slični obredi. Ova je medresa radila sve do 1924. godine, kada je zatvorena. Objekt je srušen 1951. godine, a na njenom mjestu izgrađen je maleni park. Medresa je ponovo izgrađena 1979. godine.

“Centar za informaciju u dokumentaciju Mostar - Cidom” i facebook grupa “Bosna i Hercegovina- fotoenciklopedija” došli su u posjed vrlo vrijednih fotografija grada Mostara iz 1890. – 1891. godine.

U narednom periodu ćemo krenuti u poglede na grad Mostar iz tog perioda, uz kratke osvrte na objekte koji se vide na slici, a služeći se našom dosadašnje prikupljenom dokumentacijom i literaturom.

Na osnovu stanja, postojanja ili nepostojanja nekih objekata, sa sigurnošću se može utvrditi da se radi o zimskom periodu između 1890. i 1891. godine.

Radi se o četiri fotografije – panorame koje prikazuju Mostar, pretežno na lijevoj obali rijeke Neretve, počevši sa sjevera, od Sjevernog logora, pa do juga i naselja Luka, s tim da se donja tačka ove mahale, Šarića džamija, ne vidi na ovim fotografijama.

Na ove četiri fotografije pogled smo zaustavili na 33 objekta ili područja, i uz zaokruženi pogled na slici, dali kratki opis onoga što se vidi na fotografiji.

(Cidom Mostar/BiH fotoenciklopedija)

(Džabirov, Vrančić, Špago)

U Mostaru 1890. - 1891. godine - Brankovac, Hadži Balina džamija i Muslibegovića kuća

 

17 Brankovac je mahala koja zauzima istočni dio Mostara ispod Pravoslavne crkve pa sve do Glavne ulice. U starim sudskim spisima je zabilježeno da je u Mostaru 1653. godine živio neki hadži Alija Brankovac koji je bio zastupnik žene umrlog Huseina efendije iz Hadži Baline mahale. Znano je da je spomenuta porodica izumrla, ali je prezime ostalo živjeti kao ime mahale, naselja.

Hadži Balina džamija. Ova džamija danas ne postoji, ali se u prošlosti nalazala u Brankovcu na malenom platou između ulica Braće Ćišića, Braće Šarića i Sirkina sokaka. Džamiju je dao sagraditi prije 1612. godine hadži Bali, sin Muhamedov i o njemu nema baš nikakvih podataka. Prvobitno je to bio samo mesdžid, ali je 1891. g. dozidana munara. Džamija je u potpunosti srušena u ljeto 1950. godine, a danas su joj označeni temelji i čeka povoljnije prilike da se obnovi.

Muslibegovića kuća je sagrađena 1876. godine, a nalazi se u Brankovcu u ulici Osmana Đikića. Jedna je od posljednje izgrađenih mlađih kuća osmanske kulture u Mostaru. Sastoji od porodične kuće (ženska avlija – haremluk) i poslovnog dijela (muška avlija – selamluk). Objekt je do danas sačuvao autentičnu formu i drvorez te uz originalne predmete, spise i eksponate, posjetiocima pruža uvid u način života bogate begovske porodice u minulim stoljećima.

“Centar za informaciju u dokumentaciju Mostar - Cidom” i facebook grupa “Bosna i Hercegovina- fotoenciklopedija” došli su u posjed vrlo vrijednih fotografija grada Mostara iz 1890. – 1891. godine.

U narednom periodu ćemo krenuti u poglede na grad Mostar iz tog perioda, uz kratke osvrte na objekte koji se vide na slici, a služeći se našom dosadašnje prikupljenom dokumentacijom i literaturom.

Na osnovu stanja, postojanja ili nepostojanja nekih objekata, sa sigurnošću se može utvrditi da se radi o zimskom periodu između 1890. i 1891. godine.

Radi se o četiri fotografije – panorame koje prikazuju Mostar, pretežno na lijevoj obali rijeke Neretve, počevši sa sjevera, od Sjevernog logora, pa do juga i naselja Luka, s tim da se donja tačka ove mahale, Šarića džamija, ne vidi na ovim fotografijama.

Na ove četiri fotografije pogled smo zaustavili na 33 objekta ili područja, i uz zaokruženi pogled na slici, dali kratki opis onoga što se vidi na fotografiji.

(Cidom Mostar/BiH fotoenciklopedija)

(Džabirov, Vrančić, Špago)

U Mostaru 1890. - 1891. godine - Džinovina, Čardagija i Hafiz hodžina džamija

 

16 Džinovina, Čardagija i Hafiz hodžina džamija

Džinovina je dobila ime po Džinovića hanu, svratištu i odmorištu koji se nalazio sve do 1896. godine na mjestu omeđenom Glavnom i Srednjom ulicom, te ulicama Telčevom i Hanskom (danas Šerifa Burića). Bio je to najveći mostarski han za vrijeme Osmanskog carstva, a koji se sastojao od hanske zgrade, pomoćnih štala i velike prostrane avlije. Na našoj panorami jasno se razaznaju dimnjaci iz soba kao i centralna hanska zgrada koju omeđuje kompleks hana. Ovo je zasad prva fotografija ovoga hana. Cijeli taj blok sa zgradama i zemljištem kupio je Mujaga Komadina 1898. godine i na temeljima hana 1900. godine podigao impozantnu trospratnu zgradu. Zgrada je služila je kao “K. und K. militer comand“, odnosno Carska i Kraljevska vojna komanda, tako da je u narodu odmah dobila ime zgrada Divizije. Pred početak II. Svjetskog rata u prizemlju te zgrade je bilo otvoreno kino Korzo, a nakon rata je u cijelom prizemlju zgrade otvorena ZE-MA (zemaljski magazin) koji je kasnije promijenio naziv u NA-MA (narodni magazin). U pedesetim godinama prošlog stoljeća u njoj je jedno vrijeme bila smještena učiteljska škola, pa zatim osnovna, a sve do pred ovaj rat i Skupština opštine. U podrumskim prostorijama sa sjeverne strane građevine je funkcionirala tzv. fronta dugi niz godina. Zgrada je uvelike oštećena u zadnjem ratu, i još stoji neobnovljena.

Čardagija je bila jedan od najvećih hanova u Mostaru, a zauzimao je cijeli kvart oivičen današnjim ulicama Glavnom, Šerifa Burića, Srednjom (Fejićevom) i Soldinom. Sagradio ga je mostarski legator Koski Mehmed-paša 1608./1609. godine pa se po njemu zvao i Koski Mehmed-pašin karavansaraj. Han je u potpunosti izgorio u požaru početkom decembra 1898. godine, njegovi ostaci su uklonjeni, a njegovom mjestu je 1907. godine izgrađena zgrada Zemaljske banke. Na našoj panoramskoj fotografiji jasno se razaznaju hanske zgrade ovoga hana tačno preko puta Džinovića hana u pravcu juga.

Hafiz Hodžina džamija se nalazila tačno preko puta Džinovine u smjeru istoka, a zauzimala je prostor na raskršću Temimove (Riste Milićevića) i Glavne ulice. Imala je visoku, ukrašenu munaru, a u dvorištu je bio veoma lijep šadrvan od kamena s ogradom od kovanoga željeza. Bio je to jedan od najljepših šadrvana Mostara, po kome se i ovaj dio Gornje čaršije prozvao Čaršija kod šadrvana. Šadrvan se opskrbljivao vodom iz Roznamedžijina vodovoda, koji ju je dovodio čak s Djevojačkog vrela. Zadužbina je to bila Hafiz Hodže za kojega ne nalazimo baš mnogo podataka. Izgrađena je prije 1631. godine. Munara kao i šadrvan ispred ove džamije su srušeni 1932. godine, a kamen prenesen u Čapljinu od čega je napravljena munara postavljena uz tamošnju džamiju. Na temeljima srušene Hafiz Hodžine džamije sagradila se rezidencija Vakufskog povjerenstva, jednokatnica, u sklopu koje se sve do 1960-ih nalazila gostionica Šadrvan. Danas je tu objekt u čijem prizemlju je mesnica.Vakuf je na njenom mjestu podigao novu zgradu.

“Centar za informaciju u dokumentaciju Mostar - Cidom” i facebook grupa “Bosna i Hercegovina- fotoenciklopedija” došli su u posjed vrlo vrijednih fotografija grada Mostara iz 1890. – 1891. godine.

U narednom periodu ćemo krenuti u poglede na grad Mostar iz tog perioda, uz kratke osvrte na objekte koji se vide na slici, a služeći se našom dosadašnje prikupljenom dokumentacijom i literaturom.

Na osnovu stanja, postojanja ili nepostojanja nekih objekata, sa sigurnošću se može utvrditi da se radi o zimskom periodu između 1890. i 1891. godine.

Radi se o četiri fotografije – panorame koje prikazuju Mostar, pretežno na lijevoj obali rijeke Neretve, počevši sa sjevera, od Sjevernog logora, pa do juga i naselja Luka, s tim da se donja tačka ove mahale, Šarića džamija, ne vidi na ovim fotografijama.

Na ove četiri fotografije pogled smo zaustavili na 33 objekta ili područja, i uz zaokruženi pogled na slici, dali kratki opis onoga što se vidi na fotografiji.

(Cidom Mostar/BiH fotoenciklopedija)

(Džabirov, Vrančić, Špago)

U Mostaru 1890. - 1891. godine - Karađozbegova džamija i medresa

 

15 Karađozbegova džamija je najmonumentalnija mostarska džamija, sagrađena je 1557./58. godine po projektu turskog arhitekta Kodže Mimara Sinana, a u unutrašnjosti je raskošno ukrašena arabeskama i floralnim crtežima. Kao što je tada bio običaj, u dvorištu džamije izgrađen je šadrvan, medresa, biblioteka i javna kuhinja za siromašne. Bila je to glavna džamija Mostara u tursko doba. Osnivač ove bogomolje je Hadži Mehmed-beg, poznat po nadimku Karađoz (Crnooki), jedan od najznačajnijih mostarskih vakifa, inače rodom iz obližnjih Potoka u Bijelom Polju. Karađozbegova džamija i njen minaret oštećeni su u ratnim događajima 1992./94. te su nakon duge i pažljive restauracije tijekom 1996. i 2004.g., danas opet otvoreni za vjernike i posjetitelje. Iza džamije se nalazi najstariji harem u gradu s bašlucima klesanim prije gotovo 450 godina.

Karađozbegova medresa je bila prva poznata medresa u Mostaru, a izgrađena neposredno uz Karađozbegovu džamiju. Imala je pet soba presvođenih kupolama, od kojih su četiri služile kao učionice, a peta, najveća, kao sala za predavanje, učionica. Sagrađena je prije 1570. g. U njima su učenici prepisivali vjerske spise od kojih je sačuvano nekoliko rukopisa u Arhivu Hercegovine. Medresa je zatvorena 1918. g. i od tada djelomično služi kao stambena zgrada. Godine 1968. završeni su konzervatorsko-restauratorski radovi i od tada je registrirana kao spomenik kulture. U zadnjem ratu djelomično je oštećena, a 1996. g. je djelomično sanirana, međutim, danas u njoj nema nikakva određenog sadržaja.

“Centar za informaciju u dokumentaciju Mostar - Cidom” i facebook grupa “Bosna i Hercegovina- fotoenciklopedija” došli su u posjed vrlo vrijednih fotografija grada Mostara iz 1890. – 1891. godine.

U narednom periodu ćemo krenuti u poglede na grad Mostar iz tog perioda, uz kratke osvrte na objekte koji se vide na slici, a služeći se našom dosadašnje prikupljenom dokumentacijom i literaturom.

Na osnovu stanja, postojanja ili nepostojanja nekih objekata, sa sigurnošću se može utvrditi da se radi o zimskom periodu između 1890. i 1891. godine.

Radi se o četiri fotografije – panorame koje prikazuju Mostar, pretežno na lijevoj obali rijeke Neretve, počevši sa sjevera, od Sjevernog logora, pa do juga i naselja Luka, s tim da se donja tačka ove mahale, Šarića džamija, ne vidi na ovim fotografijama.

Na ove četiri fotografije pogled smo zaustavili na 33 objekta ili područja, i uz zaokruženi pogled na slici, dali kratki opis onoga što se vidi na fotografiji.

(Cidom Mostar/BiH fotoenciklopedija)

(Džabirov, Vrančić, Špago)