Da li biste mogli pronaći tri generacije zaposlenih u nekoj nuklearnoj elektrani, kako tako ponosno poziraju za fotografiju? Ili bi takvo snimanje bilo zamislivo u hidroelektrani ili solarnoj elektrani? Jedva.
“Tri generacije velških rudara” – tako se zove slika – funkcioniše zbog mita o uglju. On je uvijek bilo više od izvora energije, u dobru i zlu. Ugalj nije predstavljao samo prljavštinu i globalno zagrijavanje, već i industrijalizaciju i napredak, kao i ponos radničke klase, koji je bila neophodna za ovaj novi početak. Još 1970-ih, ljudi u Londonu su ostajali u mraku zbog nestanka struje, kada su rudari u rudnicima uglja stupali u štrajk.
Američki reportažni fotograf W. Eugene Smith svojom je kamerom u Walesu uhvatio ovaj ponos na važnost radničke klase. Ovdje prikazuje predstavnike tri generacije rudara, koji sa svojim čađavim licima i identičnim kapama i šalovima, postaju jednoobrazni članovi društvene klase.
Morate dobro pogledati da biste saznali ko pripada kojoj generaciji (djed je lijevo, unuk desno). Danas, međutim, u Velikoj Britaniji novi rudari se više ne rađaju, niti postaju. Odavno je nestao pojam: britanski rudar. Uz to, od 2024. godine u Velikoj Britaniji nema više ni jedne elektrane na ugalj.
na skici: djed, otac i sin, rudari, u pozadini, dnevni kop, i rudasrsko naselje u neposrednoij blizini kopa.
(nzz)
(spagos)
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen