Mittwoch, 3. November 2021

Sa stranica stare strane štampe: Zgrada Divizije u Mostaru, 1901. godine

                                        



U časopisu “Der Bautechniker” broj 10, od 8. marta 1901. godine objavljen je tekst pod naslovom “Das k.u.k. Militär – Amts gebäude in Mostar”, “K.u.K. Zgrada Vojnog ureda u Mostaru”. Tekst sa crtežima je priredio arhitekta Josef von Vancas iz Sarajeva.


Vojni ured k.u.k u Mostaru

Arhitekta Josef von Vancas u Sarajevu


Ograničena sa tri ulice - Glavnom, te Ivaniševića i Hauska sokacima - izdiže se zgrada K.u.K Vojnog ured u Mostaru.

Ista je sagrađena uz posredovanje bosn.-herc. Landesbanke u Sarajevu i mostarskog veleposjednika Mujage Komadine 1898/99. godine, prema planovima autora, civilnog arhitekte Josefa von Vancasa u Sarajevu.

Zgrada čija je prednja dužina 49,90m, 24,50m i 28,50m služi uglavnom, kako to i samo ime kaže, za vojne kancelarije, a ove prostorije su smještene na I. i II. Spratu i sa ulazom sa glavne ulica na III spratu.

Parter je uređen za poslovne lokale i biroe filijale bos.-herc. Landesbanke. Zgrada ima podrum samo u srednjem dijelu, a namijena mu je za skladištenje zapaljivog materijala i arhivu akata.

U dvorištu je izgrađen mali objekat, za potrebe magazina komande, te za vatrogasne rekvizite.

Visine sprata u podrumu je 2,65 m, u prizemlju 6 m, na I spratu 5 m, a na II i III spratu 4,50 m uključujući stropnu konstrukciju. Na spratove se stiže uz kameno glavno stubište i jedno pomoćno stubište.

Slabiji dimenzionirani stubovi u prizemlju izrađeni su od kamenih blokova, svi ostali zidovi, osim zidova debljine 15 cm, napravljeni su od kamena iz kamenoloma.

Unutrašnjost zgrade je jednostavna, ali solidna, u skladu sa njenom namjenom. Grijanje se vrši pećima, a uvedena je vodovodna instalacija.

Fasada je izvedena u moderniziranom Empire stilu, te zbog toga, ali i zbog veličine, spada u arhitektonski značajne objekte u Mostaru.

Troškovi izgradnje iznosili su oko 260 000 Kruna, a na 1042 m2 izgrađene površine, to iznosi oko 250 Kruna po m2.”

(prevod: Smail Špago)

fotografije: Skice, prednja strana i tlocrti spratova. Zgrada Divizije, cidom


O ovom objektu, koji je odmah po izgradnji, od naroda prozvan Divizija, a tokom desetljeća više puta mijenjao svoje ime i namjenu, pisao je Tibor Vrančić u knjizi “Mostarski leksikon”, izdanje 2020. godine, izdavač Fram Ziral Mostar.


Zgrada divizije. Ogroman Džinovića han – Džinovinu, koji je zauzimao prostor omeđen Glavnom i Srednjom ulicom, te ulicama Telčevom i Hanskom (danas Šerifa Burića), cijeli taj blok sa zgradama i zemljištem kupio je Mujaga Komadina 1898. g. i na temeljima hana 1900. g. podigao veleljepnu trokatnicu. Na pročelju te zgrade Mujaga je namjeravao postaviti reljef bosanskog grba (savijena ruka s nožem u ruci). Međutim, tadašnje austrijske vlasti nisu mu to dozvolile tražeći da se umjesto bosanskog postavi austrijski grb. Nakon dugih pregovora načinjen je kompromis i to tako što su u ugrađene medaljone bosanskog grba umetnuti njegovi inicijali MK (Mujaga Komadina), a koji su se tek nedavno ponovno ukazali nakon što je zgrada zapaljena u zadnjem ratu. Zgrada je izgrađena u secesijskom stilu po projektu Josipa Vancaša, a služila je kao „K. und K. militer comand“, odnosno Carska i Kraljevska vojna komanda, tako da je u narodu odmah dobila ime zgrada Divizije. Mujaga je 1920. g. taj objekt prodao bogatoj mostarskoj obitelji Peško. Pred početak II. Svjetskog rata u prizemlju te zgrade bilo je otvoreno kino Korzo, a nakon rata u cijelom prizemlju zgrade otvorena je ZE-MA (zemaljski magazin) koji je kasnije promijenio naziv u NA-MA (narodni magazin). U pedesetim godinama prošlog stoljeća u njoj je jedno vrijeme bila smještena učiteljska škola, pa zatim osnovna, a sve do pred ovaj rat i Skupština općine. U podrumskim prostorijama sa sjeverne strane građevine dugi niz godina funkcionirala je tzv. fronta. Od 1994. g. ova zgrada, uvelike oštećena u zadnjem ratu, stoji neobnovljena i polako propada.”


prilog: fotografije Divizija, 1900tih, cidom i skica iz 1901.

priredili: Smail Špago, Armin Džabirov, Tibor Vrančić

(NovaSloboda.ba)


Keine Kommentare:

Kommentar veröffentlichen