(tekst koji slijedi objavljen je na portalu ljubusaci.com dana 3. juna 2021. godine, autor je Kemal Mahić, by Mithad M.)
Poznati bosankohercegovački književnik Semezdin Mehmedinović, koji živi na relaciji SAD-Bosna i Hercegovina, u jednom od intervjua je izjavio:
„Sjećamo se mjesta u kojem smo nekada živjeli, ali nas se tamo ne sjećaju“
Ova rečenica pogađa sve one koji su napustili mjesto nekadašnjeg življenja i pogađa „u sridu“,“ ali nas se tamo ne sjećaju“.
Ona koja se sjeća nas, je dipl. ing arh. Ana Tolić.
Za ovu tvrdnju neka posluži knjiga:“Graditeljska baština grada Ljubuški“.
Kada prelistate ovu netom izašlu knjigu, pomisliti ćete da je ova knjiga ona koja prikazuje Firencu, Rim, Akropolis, Samarkand, Berlin, Buharu…
U knjizi se mogu naći podnaslovi:
-nastanak sela i zaselaka
-stambena arhitektura zaselaka
-gospodarski i pomoćni objekti
-spremišta za vodu
-suhozid
-ceste,staze,mostovi
-groblja
-popis svih sela ljubuške komune sa prostornom organizacijom naselja i tradicionalna arhitektura objekata
–naselja sa elementima orijentalne kulture
-arhitektonska naselja u doba Austro-Ugarske Monarhije
-arhitektura od 1918-1990.godine
-srednjovjekovno naselje Ljubuša
Sve je ilustrirano sa 415 fotografija sa detaljima, kartama, satelitskim snimcima, planovima, projektima izgradnje, pogledima itd.
Kada sve pregledate(292 stranice),onda ćete se osjećati ponosno i bogato, a pogotovo ako to pokažete svojim prijateljima iz drugih gradova ili drugih država svijeta.
Ja sam pratio „govor svoga tijela“, listajući fotografije i prigodne tekstove i zaključio da je ovo kulturni događaj 2021.godine i da se po zakonima vjerovatnoće nakon svih ovih stoljeća,morala pojaviti osoba koja je štampanjem ovakve knjige zapisala svoje ime i prezime u antologiju nečega što zovemo „praznik duše“.
A tko je ta osoba koja nam je to omogućila?
Ana je rođena 1958.godine u Kotoru (Boka Kotorska,Crna Gora). Mladost je provela u Tivtu.
Završila je klasučnu gimnaziju u Kotoru.
Arhitektonski fakultet u Sarajevu.
Od 1983.godine živi i radi u Ljubuškom (urbanizam).
Udata je za Slobodana Tolića i živi na Gredi (Gornji Proboj).
Obje knjige je izdala u vlastitoj nakladi. Iako radi u općini Ljubuški, Ana nije našla sponzora, niti joj je ponuđen za izdanja ove dvije knjige. Tužno i žalosno!
Suprotan primjer je knjiga: “Ljubuški-oaza Hercegovine“ izdata 2008.godine (monografija) - fotografije Ive Pervana, koja je finansirana od nakladnika-općina Ljubuški u štampi: Grafotisak Grude!
Razlika između ove dvije knjige je u tome što je Ana Tolić objavila i tekst sa fotografijama: “Naselja sa elementima orijentalne arhitekture“ i time afirmirala i „drugi narod“ u Ljubuškom, što monografija „Ljubuški-oaza Hercegovine“ nema ni u napomenama niti u tragovima.
Dakle, Ana je uvažila činjenice, a razlika je 2008 godina i 2021.godina. Da ne govorimo o razlici između imena autora ove dvije knjige.
Zato kažem i pišem:
Ana, ma rodila Te majka!
Njena knjiga: “Graditeljska baština grada Ljubuški“ nije pamflet, nego godine istraživanja pretočene u naučno djelo! A osnova nauke je – činjenica (istina).
Ana je „crema de la creme“!
Ana je „trešnja na torti“.
Torta su njeni roditelji, sredina koja ju je formirala (Tivat, Kotor, Sarajevo, Ljubuški), njena obitelj, njene kćerke i Slobodan, njeni prijatelji i poznanici.
A, Ana je trešnja!
Sladilo do bola!
Preporučujem nabavku knjige: “Graditeljska baština grada Ljubuški“ g-đe Ane Tolić, jer nas se Ana Tolić sjeća, svojim avangardnim djelom prepunom ljubavi prema Ljubuškom i njihovim etnicima.
Kemal Mahić
http://ljubusaci.com/2021/06/03/ana-tolic-graditeljska-bastina-grada-ljubuski/
(spagos)
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen