Svašta se ovdje zapamtilo i svašta se moze ispričati.
Kažu da je davno, za Švabinog vakta i zemana, ovdje bio predsjednik opštine, gradonačelnik, jedan ugledan i bogat čovjek koji nije znao ni ćirilicu ni latinicu. Onda, naravno, nije bilo ni stenografa, ni daktilografa, ni sekretara, ni sekretarice, pa kad bi se držale sjednice opštinske, kad bi došli vijećnici na sjednice, taj bi čovjek uvijek vodio sa sobom svoga malog sina Husu koji je išao u osnovnu školu, drugi, treci razred, imao fes koji bi mu pao na uši i vazda bi sjedio na sjednicama u čelu, pored predsjednika, njegovog babe. I kad bi neki odbornik nešto pametno i dobro predložio, da se to ne bi zaboravilo , pošto nije bilo zapisnika, onda bi se on okrenuo i rekao: "Pamti Huso!", a Huso bi skočio i rekao "Hoću babo!", i onda bi ga posadio opet na svoje mjesto, tako do iduće sjednice. Na idućoj sjednici, predsjednik bi prvo pitao "Huso šta si zapamtio?" Onda bi Huso sve ponovio mjesto zapisnika.
(Zuko-Hodoljublja)
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen