U časopisu Nada iz 1903. godine objavljene su dvije fotografija i jedna grafika sa Bune iz toga vremena.
Veliki most na Buni sagrađen je vjerovatno u 16. stoljeću kao jedan od prvih većih infrastrukturnih zahvata Osmanlija nakon dolaska na ove prostore. Evlija Čelebija, čuveni putopisac tog doba, most spominje kao Danijel-pašin most. Precizno opisuje njegovih 13 kamenih svodova te predivni lokalitet ušća Bune u Neretvu. Neki most dovode u vezu i s Karađozbegom, najvećim donatorom iz 16. stoljeća, bratom osmanlijskog vezira Rustem-paše Opukovića, ali za to nema konkretnih dokaza.
Most na rijetkim fotografijama koje ga izvorno prikazuju je klasičan kameni osmanski most, kakve su graditelji pod utjecajem mimara Sinana gradili tih desetljeća na raznim stranama carstva. Vitki kameni svodovi stoje na pojačanim stopama, zidani vjerovatno kamenom tenelijom, kakvim je zidan i Stari mostarski most.
Most je bio nezaobilazan za svakog putnika koji se kretao smjerom sjever-jug ispod Mostara, od Bosne prema moru ili zapadnim granicama velike imperije. Zbog svoje gracioznosti, ali prije svega impozantne dužine, brzo je postao poznat i daleko od ovih krajeva.
Ali-paša Rizvanbegović, poznat i kao Stočević, rođen je u Stocu oko 1783. godine. U rodnom mjestu je proveo djetinjstvo i mladost gdje je kasnije, nakon borbi s braćom, postao kapetan Stoca i upravljao ovom kapetanijom od 1813. do 1833. godine, piše ugledni historičar Hivzija Hasandedić. Bio je ogorčeni protivnik pokreta Husein-kapetana Gradaščevića, čuvenog Zmaja od Bosne, odmah u početku pokreta stao je na čelo "sultanove stranke".
Za zasluge koje je pokazao u ovoj borbi imenovan je 1833. godine hercegovačkim vezirom i od tada pa sve do smrti 1851. godine gotovo je samostalno upravljao Hercegovinom koja je 1833. godine izdvojena iz Bosanskog pašaluka i pretvorena u poseban ejalet. Bio je prvi i posljednji vezir Hercegovačkog pašaluka.
Ali-paša, osim što je bio vješt političar, bio je i čovjek od vizije i razvoja. Čuvena je njegova izreka "Neka se grad gradi il' vinograd sadi... il' nek čekić kuca, il' nek puška puca". Prvi je počeo raditi melioracijske zahvate u Hercegovini, uvodeći kulture riže, maslina, vinograda i duda, odnosno murve. U Blagaju je osnovao i jednu pilanu 1848. godine, a duž cijele Hercegovine ostavio je čitav niz vjerskih, kulturnih, ekonomskih i stambenih zgrada.
Iz cijelog niza džamija izdvaja se baš ova na Buni, sagrađena nekoliko stotina metara od mjesta na kojem je Ali-paša imao svoj ljetnikovac. Kako Hasandedić navodi u svojim radovima, džamija je izgrađena 1848. godine na zemlji porodice Ćemalović. Zemljište je Ćemalovićima, staroj bunskoj porodici, oduzeto jer su stali uz pokret Zmaja od Bosne i bili protiv Ali-paše.
Džamija na Buni malih je dimenzija i smatra se najmanjom i najmlađom džamijom pod kupolom u Hercegovini od svih sagrađenih u osmanskom periodu. Objekt je to osnove 8x7,5 metara, zidan tesanim kamenom i nadsvođen jednom velikom kupolom i tri male iznad ulaza. Uz džamiju je i osmougaona munara visoka blizu 18 metara. Dva prateća objekta datiraju još od vremena prve gradnje džamije.
Džamijsko okruženje je i danas kao u vrijeme Ali-paše, okružena je cijelim nizom kuća za odmor, između kojih se probijate uskim putem da biste došli do same džamije. Mjesto je prekrasno i izuzetno mirno, Buna baš tu svojim vodotokom pravi poluostrvo.
Džamija je više puta rušena i obnavljana, a nije bila pošteđena ni u posljednjem ratu. Lijepo je obnovljena 2008. godine i danas služi potrebama vjernika iz južnih dijelova mostarske opštine.
Fotografije: Kameni most preko rijeke Bune, Džamija na Buni i grafika: Begovina.
Priredili: Armin Džabirov, Smail Špago, Tibor Vrančić
(NovaSloboda.ba)
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen