Na granici sjećanja: Prilozi objavljeni na blogu memorylimit.blogger.ba u novembru 2016. godine

30.11.2016.

Promocija edicije „Mostar moj grad“ u Beogradu

Кућа Ђуре Јакшића, Скадарска 34, Београд.
Под покровитељством Градске општине Стари Град.

Djura Jaksic House, Skadarska 34, Belgrade.
Under the auspices of the Old Town

Представљање едиције “Мостар мој град” ,Среда, 30.новембар 2016./19ч

У едицији су заступљени писци,новинари, путописци, сликари итд од настанка Мостара до краја 80-тих.
Учествују:
Иванка Булић , први секратар Амбасаде БиХ у Београду
Војкан Миленковић, новинар и публициста из Београда
Перо Зубац , књижевник из Новог Сада по пореклу Мостарац
Слободан Стајић, новинар, писац и путописац из Сарајева
Мухамед Рамић, уредник едиције
Горан Микулић, издавач – издавачка кућа «Арт Рабиц» из Сарајева
Занин Бербић- певач севдалинки
Весна Поповић-Бујошевић, глумица

(spagos)

Objavio/la spagosmail u 14:01, 0 komentar(a), print, #

30.11.2016.

Mostar u objektivima fotokamera – Stengel & Co.

U naslovu ovog priloga stavili smo namjerno Stengel & Co., jer se tako zvala firma Emila Stengela (1885. – 1945.) iz Dresdena, koja se bavila izdavanjem razglednica iz čitavog svijeta. Firma se u početku zvala Stengel & xxx, kasnije Stengel & Engler, da bi oko 1889. dobila ime koje smo naveli u naslovu. Bavila se izdavanjem razglednica iz toga vremena. Firma je istovremeno bila izdavač, štampar i distributer, a vremenom je postala najveći proizvođač razglednica na svijetu. U početku, do 1895. godine, proizvodili su crnobijele razglednica, da bi kasnije osvojili tržište kolor razglednicama.

Prije 1900. godine firma je producirala seriju razglednica s područja Balkana, a za nas je najinteresantnije da se u toj seriji našla razglednica vrela Bune u Blagaju. Kao i sve druge razglednice, i ova je bila numerirana, vodi se pod brojem 5147, s potpisom, Mostar, Bunaquelle, Stengel & Co. Dresden, Mostar, Vrelo Bune, Stengel & Co Dresden, a sačuvana razglednica je poslata 1898. godine iz Mostara u Kladanj.

Firma Stengel & Co. postojala je do 1944. godina kada je već u toku prvog bombardiranja ovoga grada potpuno uništena.

Razglednicu Blagaja iz 1898. godine, kao i druge fotografije, mogu se pogledati u arhivi fotografija na stranici: www.cidom.org .

Priredili: Ismail Braco Čampara/ Tibor Vrančić/ Smail Špago

(novasloboda.ba)

Objavio/la spagosmail u 14:00, 0 komentar(a), print, #

23.11.2016.

Mostar u objektivima fotokamera - Emil Balcarek

Fotografija Starog mosta u Mostaru, Emila Balcareka, napravljena je u periodu 1907. – 1908. godine, u vrijeme njegovog boravka u Bosni i Hercegovini. Emil Balcarek je bio oficir u  austrougarskoj vojsci, s veoma izraženim interesom za fotografiju, a posebno za fotografiranje prirodnih pejsaža i objekata. Bio veliki zaljubljenik prirode, radoznali avanturista koji je široko i zainteresirano gledao na jednu njemu nepoznatu kulturu u kojoj se zatekao. Jako su ga zanimali ljudi, običaji i svakodnevni život, a sve je to snimao bez ikakvih predrasuda.

Evo i nekoliko podataka iz njegove veoma interesantne biografije, koje će nam još više približiti njegova djela, posebno fotografije iz Bosne i Hercegovine iz tog vremena. Emil Balcarek rođen je 1879. godine u Hotzenplotzu u tadašnjoj austrijskoj Šleziji (Schlesien). Od 23. oktobra 1907. do 7. aprila 1908 .godine služio je kao poručnik austrougarske vojske u Bosni i Hercegovini. Svoje slobodno vrijeme Balcarek je koristio za istraživanje ove zemlje, kako pješice, tako i biciklom ili željeznicom. Na svojim putovanjima uvijek bi nosio fotoaparat, tako da danas raspolažemo velikom zbirkom dobro dokumentiranih fotografija Bosne i Hercegovine iz tog vremena.

Kratko nakon povratka iz Bosne, Balcarek je istupio iz vojne službe i prijavio se za civilne poslove vojne uprave. U funkciji civilnog činovnika vojske ponovo se vraća u Bosnu i Hercegovinu, tačnije u Trebinje, 1913. godine. Posljednje godine svog života Emil Balcarek je proveo u Beču, gdje je većinu vremena provodio u šetnjama kroz Bečku šumu i po okolnim brdima.

Sve ove podatke pronašli smo u monografiji “Auf eisernen Spuren – Kamenim tragovima”, u izdanju Kulturfocus Frankfurt am Main, izdate 2016. godine, a koja je nastala na osnovu monografije “Potonula Bosna – fotografsko putovanje austrougarskog oficira Emila Balcareka kroz Bosnu i Hercegovinu od 1907. do 1908. godine”, autora Helmuta Friderichsmeiera, izdate 1999. godine.

Fotografija Emila Balcareka iz Mostara, pod naslovom Stari most, Most na Musali i Neretva, kao i ostale fotografije, mogu se pogledati u arhivi fotografija na stranici: www.cidom.org .

Priredili: Ismail Braco Čampara/ Tibor Vrančić/ Smail Špago

(novasloboda.ba)

Objavio/la spagosmail u 12:58, 0 komentar(a), print, #

20.11.2016.

Stari most u igranom filmu iz 1916.

Prvi igrani film u BiH snimljen u Mostaru 1916. godine

Prvi igrani film ikada snimljen na području BiH snimljen je u Mostaru 1916. godine. Riječ je o mađarskoj melodrami ''Szulamit'' koja govori o srednjovjekovnoj djevojčici. U filmu redatelja Eugena Illesa, njemačkog redatelja i pisca mađarskog podrijetla, djevojka Szulamit se izgubi u planinama i pada u bunar.  Spasi ju ratnik Abšalom pa se dvoje mladih zaljube. Iako Junak obeća oženiti djevojku, zbog tadašnjih sukoba i borbom za prevlasti priča će se zakompliciratiIlles, koji je radio i kao snimatelj,  je zaslužan (1877. - 1951.) za uspjeh čak 120 njemačkih filmova, bavio se i prodajom mađarskih filmova u Njemačkoj. Tijekom Prvog svjetskog rata, snimio je nekoliko tisuća metara dokumentarnog materijala.

Film traje 44 minute, a u njemu glume Bela Bátori, Kertesz Desider, Alice Sera, Maria Szepes i Ica von Lenkeffy.

http://www.moff.ba/opsirnije.asp?IDNovost=490

link:https://www.youtube.com/watch?v=OFtyZ86cooA

(izvor: Mostar Film Festival)

Objavio/la spagosmail u 14:26, 0 komentar(a), print, #

19.11.2016.

Fudbalska škola “Rođenih“ po rezultatima, legendama i trenerima bila (po)najbolja na prostorima SFRJ

(tekst koji slijedi objavljen je na portalu sportske.ba)

Od sezone 1952/53 u Veležu se pažnja posvećuje radu sa mladima. Regrutovanje se vršilo na turnirima “mahalskih“ ekipa. Posebna komisija na čelu sa Haldunom Hrvićem je vršila selektiranja. Pomenimo samo neka od slavnih prezimena koja su prošla ovaj odabir: Marić, Vladić, Bajević, Matijević, Slišković, Jakirović, Njeguš, Prskalo, Bijedić, Jurić, Džemal i Mili Hadžiabdić, Primorac, Kodro, Kajtaz, Tuce, Barbarez…i na desetine drugih velikana.

Sve državne selekcije su imale po dva-tri omladinca iz redova “Rođenih“. Stevan Vilotić dugogodišnji selektor omladinske reprezentacije, u “Tempu“ pored ostalog je rekao: Nijedna fudbalska škola u zemlji nema tako uspješan i kontinuiran rad kao škola “Rođenih“. Ove riječi govore da je klub bio velik na državnom nivou, a u republičkom su se kao od šale osvajale titule i kupovi.

Sve ovo pominjemo danas kada je škola Veleža na marginama- neprepoznatljiva na onu nekadašnju. Mnogo je razloga za to, a prvo i osnovno Mostar nije onaj prijaretni. Velež je protjerivanjem sa stadiona Pod Bijelim brijegom od HVO-a i izgubio sve. Tek od nedavno je u funkciji pomoćni teren, ali šta s njim kada pedagoga tipa Repca, Džidića, Selimotića, Hrvića, Halilhodžića nema ni na vidiku…..

Velež jedini iz BiH osvojio Kvarner

Kvarner je jedan od najpoznatijih međunarodnih turnira za juniore čiji je organizator NK Rijeka, a održava se od 1953. godine. Jedini klub iz BiH koji ga je osvajao je FK Velež. Bilo je to 1974. godine, kada su “Rođeni“ sa svim pobjedama osvojili trofej. Između ostalih pao je Hajduk, Bayern i Dinamo u finalu (2:1). Sa klupe mladiće je predvodio Hrvić i Selimotić, a igrali su : Denjo, Matijević, Mulahasanović, Đurasović, J. Ništović, M. Primorac, Bolfek, Z. Mrgan, B. Primorac, Okuka, Jakirović i Hadžić.

Omladinski Kup 1989. u vitrinama “Rođenih“

Kao što su seniori Veleža igrali četiri finala Kupa-dva osvojili (1981. i 1986.), i juniori su igrali isto toliko finala, ali su tek u četvrtom pokušaju došli do trofeja. Bilo je to 1989. godine na stadionu Partizana poznatijem kao JNA. Ekipu su sa klupe predvodili legende S. Halilhodžić i Selimotić. Igrali su : Džidić, Spajić, Musa, Matković, Madunović, Pintul, Jokišić, Džafić, Juričić, Vučić (Pušić) i Begić. Treba reći da je na klupi bio Sergej Barbarez.

(Mirsad Starčević/Sportske.ba) 

Objavio/la spagosmail u 14:24, 0 komentar(a), print, #

16.11.2016.

Mostar u objektivima fotokamera – Stjepan Tomlinović

O fotografu Stjepanu Tomlinoviću postoji napisano svega nekolika rečenica, tako da značajniju priču o njemu prenose njegove fotografije koje se mogu pronaći po arhivima i na internetu. Bio je aktivan kao fotograf u Cerniku u Slavoniji i u Mostaru, krajem devetnaestog stoljeća. Iz Mostara je ostala fotografija, uz koju je na njemačkom jeziku rukom dopisano “Mohamedarenin in Mostar” (Muhamedanka u Mostaru) štampana kao razglednica u Beču. Pored ove fotografije ostala je slika austrougarskih vojnika, zatim vrela, na kojima piše da su uslikane u Mostaru i brojni portreti ondašnjih žitelja Mostara. Osim ovih fotografija sačuvana je i jedna fotografija Starog mosta, s potpisom Stjepana Tomlinović.

To bi bilo sasvim dovoljno da se podsjetimo jednog fotografa, kojeg je tko zna kakva sudbina i potreba, odmah nakon dolaska Austro-Ugarske dovela iz ravne Slavonije u krševiti Mostar. Tu je otvorio fotografsku radnju pod nazivom “Foto-Atelje”. Oni koji su onoga vremena bili u mogućnosti, a bilo je i takvih, dolazili su kod njega i pravili pojedinačne, ili porodične fotografije, koje su vjerovatno sačuvane po privatnim zbirkama, ili nestale i uništene tokom burnih događanja, koji su slijedili u narednim godinama dvadesetog stoljeća, pa evo i do prvih decenija dvadeset i prvog stoljeća.

Kažemo, bilo bi dovoljno, da nije bilo jedne epizode, koja je kasnije, zadnjih dekada dvadesetog stoljeća postala temom televizijskih serija, filmova i knjiga. Dolaskom u Mostar sa Stjepanom je došla i njegova prelijepa kćerka Anka – Anka Tomlinović.

U isto vrijeme u Mostaru je stasao momak, čiji će stihovi ostati neprevaziđeni sve do danas – Aleksa Šantić. Lijep, bogat, školovan. Bio je na meti brojnih udavača. A kako piše u tekstovima, on je imao oči samo za lijepu Anku. Samo za nju je 1899. godine napisao pjesmu “Ako hoćeš”. Ljubav je završila nesretno. Nije mogla biti krunisana brakom, jer brak pjesnika s djevojkom druge vjere, onog vremena bio je nezamisliv. Nakon protivljenja roditelja veza je prekinuta, a Anka se udala za drugog i nakon godinu dana napustila Mostar. Zajedno s njom, gubi se trag boravka i njenog oca Stjepana Tomlinovića u Mostaru.

Iza njega su ostale fotografije, kojih se i danas podsjećamo.

Fotografije Mostara koje je snimio Stjepan Tomlinović, na kraju devetnaestog stoljeća, kao i ostale fotografije, mogu se pogledati u arhivi fotografija na stranici: www.cidom.org .

Priredili: Ismail Braco Čampara/ Tibor Vrančić/ Smail Špago

(novasloboda.ba)

Objavio/la spagosmail u 14:03, 0 komentar(a), print, #

10.11.2016.

Poruka Muhameda Mujića iz 1964. godine svim mladim fudbalerima

Zahvaljujući filmu Priče iz Mostara u prilici smo vidjeti poruku Muhameda Mujića, proslavljenog Veležovog internacionalnca, koju je odaslao svim mladim fudbalerima. Film je snimljen 1964. godine

Muhamed Mujić bio je jedan od najboljih fudbaler Veleža, i jedan od najboljih trenera u historiji našeg kluba,

Muhamed Mujić (25 April 1933. – 20 February 2016.), bivši jugoslavenski (bosanskohercegovački) fudbaler, Smatra se jednim od najpopularnijih i najboljih hercegovačkih fudbalera. Bio je višestruki reprezentativac i učesnik na olimpijskom turniru 1956. u Melburnu odakle je u Mostar sa Krunom Radiljevićem donio srebrnu medalja. Na Svjetskom prvenstvu 1962. u Čileu sa reprezentacijom Jugoslavije osvojio je četvrto mjesto.

Karijeru je pošeo marta 1948. u omladinskoj ekipi mostarskog Veleža, a za prvi tim je debitovao 1950. – kao 17-godišnjak. Od 1952, kad je Velež postao prvoligaš, Mujić je odigrao je 212 prvenstvenih utakmica. U sezoni 1955/56. bio je najbolji prvoligaški strijelac, sa 21. golom. Dijelio je mjesto prvog strijelca sa Veselinovićem i Ognjanovom.

Tokom svoje blistave karijere, Mujiće je odigrao brojne utakmice za nezaborav. Ipak, za fudbalske sladokusce ostaće u vječitom sjećanju njegovih pet golova u pobjedi Veleža nad Dinamom  na stadionu pod Bijelim brijegom u sezoni 1955./56 sa visokih 6:1.

Jedno vrijeme je s uspjehom igrao je u francuskoj prvoligaškoj ekipi Les Girondins de Bordeaux iz Bordoa (1962-1963), zatim je bio član zagrebačkog Dinama (1964-1965), a poslije toga ponovo je otišao u inostranstvo i nosio dres belgijske ekipe K. Beringen FC (1966). Zatim se vratio u Mostar i karijeru završio u Veležu 1968, gdje je kasnije bio trener i tehnički rukovodilac.
Uz sedam utakmica i 12 golova za mladu reprezentaciju (1953-1956) i pet utakmica i dva pogotka za ,,B” selekciju (1955-1957), odigrao je 32 utakmice i postigao 17 golova za najbolju selekciju Jugoslavije. Debitovao je 29. aprila 1956. protiv Madarske (2:2) u Budimpešti, a od dresa s državnim grbom oprostio se na Svetskom prvenstvu u Čileu, 31. maja 1962. protiv SSSR-a (0:2) u Ariki, kada je teže povrijedio jednog sovjetskog fudbalera. Iako mnogi smatraju da je dobio kaznu, istina je da nakon toga Mujić odlučio da ne igra više, jer ga je to strašno pogodilo.

(izvor:FK Velež)

linkovi;

Za video Muhamed Mujić 1964. Poruka mladim fudbalerima:

https://www.youtube.com/watch?v=QHr6Y0LE9Ew&feature=youtu.be

Za one koji žele pogledati čitav film Priče iz Mostara, evo linka:

https://www.youtube.com/watch?v=1Sk3_MuhIAM

Smail Špago

Objavio/la spagosmail u 15:22, 0 komentar(a), print, #

09.11.2016.

9.11.1993. - 9.11.2016.

U Mostaru je u srijedu obilježena godišnjica rušenja Staroga mosta, koji je pao u Neretvu 9. novembra 1993. godine.

Tačno u 10 sati i 16 minuta, u vrijeme kada je Stari most srušen prije 23 godine, u Neretvu je bačeno cvijeće te je izveden skok s 20 metara visokog luka.

S obzirom da gradske vlasti službeno ne obilježavaju godišnjicu rušenja Starog mosta, kao i prethodnih godina organizaciju je na sebe preuzeo Klub skakača u vodu Mostari.

Prisjećajući se ratne 1993. godine Benaid Kalajdžić iz Kluba skakača kazao je kako je za njega to bio jedan od najtužnijih dana u životu.

– Bio sam 200 metara udaljen i gledao kako se most ruši. Imao sam osjećaj kao da se dio mene otkinuo. Taj dan nikada se ne smije zaboraviti i mi stariji moramo o tome pričati ovoj ovdje djeci – dodao je Kalajdžić.

Stari most djelo je turskog neimara Hajrudina, a sagrađen je u razdoblju između 1557. – 1566. godine.

Obnova Starog mosta počela je 2000. godine, a 2004. rekonstruirani most je otvoren. Sljedeće godine Stari most uvršten je na UNESC-ov popis zaštićenih spomenika kulture.

(Fena)

Objavio/la spagosmail u 11:29, 0 komentar(a), print, #

09.11.2016.

Mostar u objektivima fotokamera – Pierre Petit

Pierre Petit, Stari most 1896.

Pierre Petit, francuski fotograf boravio je u Mostaru 1896. godine i napravio snimak kojemu je dao ime “Le vieux pont de Mostar”, Stari most u Mostaru. Autor je bio svjetski poznati fotograf, uvaženog imena i renomea tadašnje Evrope. Bio je majstor fotografije iz 1867. godine, a bio je službeni fotograf Svjetske izložbe „Exposition universelle d’Art et d’industrie“, održane 1867. godine u Parizu.

Pravim imenom Pierre Lanith Petit, ili također Pierre Lamy Petit, rođen je 1832. godine u Aupsu u Francuskoj, a umro je 1909. godine u Parizu. Fotografsko umijeće je izučio u pariškom ateljeu Eugena Disderija, a 1858. godine otvorio je, zajedno s Antione Rene Trinquartom, atelje u Parizu. Uskoro otvara filijale u Baden-Badenu i Marseilleu. U tom periodu boravio je više puta u New Yorku i dokumentirao faze gradnje Kipa slobode, koji je bio poklon Francuske u čast stote godišnjice nezavisnosti SAD, 1886. godine.

Pierre Petit je 1898. godine bio je pionir u izradi podvodnih fotografija. Od 1875. godine bio je član Udruženja francuskih fotografa. Godinu dana prije smrti posao je predao svom sinu. Njegova djela danas su izložena u muzeju Nicephore Niece, u muzeju d’Orsay, kao i u Nacionalnoj galeriji portreta Francuske.

Pierre Petit je posjetio naš grad nakon svih gore nabrojanih svjetskih događaja, a povod je mogla biti i svjetska izložba, koje je u Parizu održana 1900. Na toj izložbi po prvi put je učestvovala i Bosna i Hercegovina i imala svoj vlastiti paviljon, a posebno mjesto je zauzela Viša djevojačka škola u Mostaru. O tome svjedoče dokumenti s izložbe, gdje je u glavnom izvještaju Međunarodnog žirija, u dijelu obrazovanje i obuka, bilo dosta govora o Višoj djevojačkoj školi u Mostaru, uz veoma interesantne i rijetke fotografije djevojaka iz te mostarske škole tog vremena.

Da se na trenutak vratimo fotografiji Staog mosta, nastaloj 1896. godine. Ta fotografija spada među najstarije sačuvane fotografije Starog mosta, a između ostalog, jedna od najljepših i najatraktivnijih fotografija mosta iz kasnih godina devetnaestog stoljeća.

Ovu fotografiju, kao i mnogobrojne druge iz ovoga perioda, mogu se vidjeti u arhivi fotografija na stranici: www.cidom.org .

Priredili: Ismail Braco Čampara, Tibor Vrančić, Smail Špago

(novasloboda.ba)

Objavio/la spagosmail u 11:28, 0 komentar(a), print, #

08.11.2016.

Priče iz Mostara, fim iz 1964.

Link za film:

https://youtu.be/1Sk3_MuhIAM

Prelijepa zavičajna priča u kojoj se mogu vidjeti kadrovi iz starog Blagaja, priča sa tada još živim suprugom prelijepe i od Šantića opjevane Emine, zatim storija iz Vojne vazduhoplovne gimnazije "Maršal Tito" u Rodoču, sa čuvenim "šuškavcima". Među njima, kao gimnazijalac ovdje govri i Blagoje Grahovac, sada general i pilot u penziji. Zatim slijedi i razgovor sa fudbalskom legendom Muhamedom Mujićem, na stadionu pod Bijelim brijegom, te na kraju, predstavljeni su i učenici I B razreda tada VI osnovne škole, među kojima i; Miro Bugarin, Dragica Antelj, Nebojša Kraljević, Senada Kevelj, Goran Vujadinović, Nermina Handžić, Azra Dalipagić... Dragocjena filmska uspomena, zbilja, u kojoj je u ulozi voditelja i glumac Petar Banićević...

Blagaj. Emina, Aleksa Šantić. Vojna Gimnazija, Vemić Veselin Odžaci, Dušić Jožen Brežice, Vidaković Ivica Strošinci, Grahovac Blagoje Nevesinje, Milenković Branislav Beograd Slavija. FK Velež Muhamed Mujić. 6. Osnovna Škola Mostar.

Stranica na youtube:

https://www.youtube.com/watch?v=1Sk3_MuhIAM

Objavio/la spagosmail u 14:24, 0 komentar(a), print, #

05.11.2016.

Knjige sa posvetom: „Mostar moj grad“ knjige 1. i 2.

Iz štampe su već izašle dvije knjige iz edicije „Mostar moj grad“ u izdanju IC štamparije Mostar i ART RABIC Sarajevo.

Edicija „Mostar Moj grad”, cijeneći po utiscima, nakon održanih promocija prve i druge knjige ima dvojako značenje. Za starije generacije to je svojevrsni album sjećanja, a za mlađe generacije trebala bi postati udžbenik po kojem bi se ubuduće trebao graditi zajednički život u gradu na Neretvi.

U prvoj knjizi nalazi se više od dvadesetak tekstova čiji su autori Derviš-paša Bajazidagić, Husein Čišić, Branko Nadilo, dr. Hazim Šabanović, Ibrahim Kajan, prof. dr. Šimun Musa, Robert Michel, Tibor Vrančić, Miloš Crnjanski, Mugdim Karabeg, Vladimir Isaić, Sergej Lukač, Dragan Miladinović, Mišo Marić, Ranko Bajić, Drago Marić, Hamica Ramić, Bogdan Bogdanović, dr. Enisa Gološ, Roko Markovina i Alija Kebo.

Autori tekstova u drugoj knjizi su: Ivo Mijo Andrić, Evlija Čelebija, Hivzija Hasandedić, Smail Špago, Tibor Vrančić, Radomir Stanić, Nusret Omerika, Zlatko Serdarević, Karlo Drago Miletić, Isidora Sekulić, Cezar-Sadik Danon, Mišo Marić, Salko Šarić, Planinka Mikulić, Andrijana Copf, Hamza Humo, Avdo Huseinović, Ibrahim Kajan. Mugdim Karabeg, Roko Markovina, Dragan Miladinović, Hamica Ramić, Zlatko Hodžić, Džemal Raljević i Pero Zubac.

Knjige Mostar moj grad“ broj 1. i broj 2 nalazi se u prodaji u IC knjižari u Mostaru (Ulici Maršalla Tita 96).

Prema riječima izdavača, uskoro se očekuje izdavanje treće knjige iz edicije, a uveliko se radi i na pripremi tekstova za četvrtu knjigu.

(spagos)

Objavio/la spagosmail u 11:26, 0 komentar(a), print, #

02.11.2016.

Mostar u objektivima fotokamera - Hubert Vaffier

Marie Hubert Vaffier je bio francuski industrijalac, rođen 15. augusta 1835. godine u bogatoj familiji. Posjedovao je avanturistički duh, bio je okorjeli ljubitelj putovanja i planinarenja, pa je postao i vodeći član Kluba francuskih alpinista i prestižnog Geografskog društva Pariza.

U vremenima, kada je putovanje bilo pravi primjer hrabrosti, Hubert Vaffier je obavio dosta putovanja, kako naučnog, tako i umjeničkog karaktera. Osamdesetih godina devetnaestog stoljeća proputovao je Tunis i Alžir, te Španiju i Portugal, a početkom devedesetih godina je poputovao Balkanom. Fotografije sa svojih putovanja donirao je navedenom Geografskom društvu iz Pariza, te su tako i ostale sačuvane, a danas su digitalizirane i pripadaju Nacionalnoj biblioteci Francuske. Hubert Vaffier je umro 1897. godine u 62. godini života.

Fotografiju Huberta Vaffiera, Karađozbegove džamije u Mostaru, kao i ostale fotografije, mogu se pogledati u arhivi fotografija na stranici: www.cidom.org .

Priredili: Ismail Braco Čampara/ Tibor Vrančić/ Smail Špago

(novasloboda.ba)