31.12.2016.
Nova Sloboda: Sretna Nova 2017. godina
Svim
građanima Bosne i Hercegovine, Mostara, regiona i dijaspore, želimo,
prije svega dobro zdravlje, više radnih mjesta, veće i redovnije penzije
i manje svađa političara.
Sretna i berićetna Nova 2017. godina!
Redakcija nezavisnog portala Novasloboda.ba
31.12.2016.
Sretno u Novu 2017. godinu
Sve najbolje, a prije svega dobrog zdravlja, jer kad se saberu neke godine, to je ipak najvažnije.
Lijepi pozdravi
Smail Špago
28.12.2016.
Mostar u objektivima fotokamera – Ernest Cliford Peixotto
Ernest
Cliford Peixotto (1869-1940) bio je američki umjetnik, ilustrator i
autor, poznat po njegovim muralima, njegovim putopisima, i umjetničkim
djelima, koja je redovno objavljivao u časopisu Scribner.
Rođen
je 1869. godine u San Francisku, kao jedno od petoro djece u sefardskoj
familiji. Studirao je umjetnost na Mark Hopkins institutu za umjetnost,
gdje ga je Emil Carlsen ohrabrio da ode u Pariz. Tamo odlazi 1888.
godine i upoznaje se s brojnim umjetnicima onog vremena. Nakon šest
godina vraća se u San Francisko, a potom u New York, gdje se pridružio
ekipi iz magazina Scriber,
Godine
1897. oženio je slikarku Mary Glascock Hutchinson, a dvije godina
kasnije par se vraća u Pariz, odakle putuju po Evropi i skice sa
putovanja šalju za objavljivanje u časopisu Scribner. Njegove skice iz
perioda njihovog boravka u Evropi objavio je u nekoliko knjiga, a u
knjizi “By Italian Seas” objavio je ilustracije: “Mostar from the Neretva”, “A corner of the xxx”, “The Shops”, “The Saric Mosque”, “A Mosque Entrance”, uz tekst njegove supruge Mary H. Peixotto, iz septembra 1902. godine
Iz
toga perida nastali su njegovi crteži Theodora Roosvelta i Oliviera
Cromwella. Nakon povratka u SAD, 1904. godine predaje umjetnost na
Institutu za umjetnost u Chicagu, a nakon toga se većinom posvećuje radu
na muralima. Uradio veliki mural za ličnu biblioteku Henry Evereta, a
kasniji dio života provodi u izradi murala, pretežno za privatna lica.
Tokom
Prvog svjetskog rata bio je oficir u vojsci SAD, radio kao direktor
odjela za slikarstvo i bio jedan od osam službenih umjenika vezanih za
ekspedicione snage, čiji je zadatak bio da naprave vizuelni zapis
događaja na frontu. Nakon rata ostaje u Francuskoj na raznim dužnostima
do povratka u SAD, gdje je bio predsjednik udruženja mural slikara, sve
do smrti 1940. godine.
Fotografije
skica i crteža iz Mostara, iz 1902. godina E.C. Pexiotooa, kao i sve
ostale fotografije nalaze se u arhivi fotografija na stranici: www.cidom.org .
Priredili: Ismail Braco Čampara/ Tibor Vrančić/ Smail Špago
(novasloboda.ba)
26.12.2016.
Fudbalski vremeplov: Godina 1952. – Velež apsolutni šampion BiH
(tekst koji slijedi objavljen je na portalu Sportske novosti, 25. 12.2016.)
Velež 1952/53:
stoje s lijeva: Hamdija Čemalović, Dušan Rukavina, Salko Selimotić,
Vaso Vreća, Anton Bolfek, Žarko Barbarić, Haldun Hrvić; čuče: Mensud
Dilberović, Muhamed Mujić, Ranko Borozan, Krunoslav Radiljević.
Godine
1952. došlo je do reorganizacije Drugih liga, koje su prethodno
proglašene skupim. Po republikama su organizovane Podsavezne lige, pa
tako u BiH je bio ( mostarski, sarajevski, tuzlanski, banjalučki).
Prvaci podsaveza su u međusobnim duelima odlučivali ko će biti apsolutni
prvak BiH. Zatim prvaci republika su igrali doigravanje i samo
prvoplasirani je mogao dobiti kartu za ulazak u Prvu ligu Jugoslavije.
Što se tiče BiH godine 1952. Velež je bio apsolutni (ukupni) šampion, a
zatim je igrao kvalifikacije sa prvacima Slovenije i Hrvatske za Prvu
ligu. Sve ove prepreke “Rođeni“ su savladali, a put do šampionske titule
BiH, te prvog historijskog ulaska u Prvu ligu nekadašnje države
hronološki ćete vidjeti u daljoj elaboraciji.
Mostarski podsavez
Lištica (danas Široki Brijeg)-Velež 0:10, Velež- Lištica 13:0
Velež-Troglav 8:0, Troglav-Velež 0:3
Leotar-Velež 1:3, Velež-Leotar 8:0
Prvaci podsaveza su bili Velež Mostar, Bosna Sarajevo, Borac Banja Luka, Sloboda Tuzla
Velež je za rivala dobio sarajevsku Bosnu i u obje utakmice je savladao.
Bosna -Velež 1:3, Velež-Bosna 4:0.
Na
drugoj strani Sloboda je iz daljeg takmičenja eliminisala Borac i time
su se znala imena klubova koji će u dvije finalne utakmice odlučiti ko
je apsolutni prvak BiH.
Finalne utakmice za apsolutnog prvaka BiH
Već
u prvom meču u Mostaru Velež je deklasirao tuzlansku Slobodu, pa je
revanš bio puka realnost, no i tu se “Rođeni“ bili superiorni.
Velež-Sloboda 5:0, Sloboda-Velež 2:4
Time je Velež postao prvak BiH bez ijednog poraza i time postao njen predstavnik u borbi za Prvu ligu Jugoslavije.
Kvalifikacije sa prvacima Slovenije i Hrvatske za Prvu ligu
Prvak Slovenije je bio Odred (danas Olimpija), a Hrvatske Proleter (danas Osijek)
Velež-Odred 2:1, Odred-Velež 3:0
Proleter-Velež 1:2, Velež-Proleter 1:0
Odred-Proleter 3:1, Proleter-Odred 4:1
Krajnja tabela je izgledala ovako:
1 Velež Mostar 4 3 0 1 5 5 0 6
2 Odred Ljubljana 4 2 0 2 8 7 +1 4
3 Proleter Osijek 4 1 0 3 6 7 –1 2
Tako
je nastalo neopisivo slavlje u Mostaru i svih vjernih navijača Veleža
širom republike, jer s ovim prvim mjestom “Rođeni“ su se po prvi puta
našli u Prvoj ligi Jugoslavije. Uspjeh je došao u vrijeme kada je klub
slavio 30. godina postojanja i čestitke od sportskih prijatelja dolazile
su sa svih strana. Među prvima od Crvene zvezde, BSK-a, sarajevskog
Željezničara, banjalučkog Borca, Proletera Teslić, Lokomotive Zagreb…
Ostaće
upamćeno da je prvu utakmicu u Prvoj ligi Jugoslavije Velež odigrao
protiv Crvene zvezde i izgubio (0:1). Sve posle toga je velika tradicija
i historija velikog kluba koji je 38. sezona igrao Prvu ligu
Jugoslavije.
(Mirsad Starčević/Sportske.ba)
21.12.2016.
Mostar u objektivima fotokamera – Raymond Poincare
Danas,
stotinu i petnaest godina nakon putovanja Raimonda Poincarea po
Balkanu, i posjete Mostaru tom prilikom, skoro je nazamislivo da je
predsjednik jedne države dolazio u naš grad i da je uz to pravio
fotografije, koje je kasnije objavio u albumu sjećanja s tih putovanja.
Za
Raymonda Ponincarea (1860. – 1934.) se vezuju mnogi značajni događaji.
Naš grad je 1901. g. posjetio Raymond Poincare, inače trostruki premijer
Francuske i njen kasniji predsjednik u periodu od 1913. do 1920.
godine. Pored toga on je bio i bliski rođak čuvenog matematičara Henrija
Poincarea. Iznimno dobro školovan, s dvadeset godina starosti postao je
najmlađi odvjetnik u istoriji Francuske. U odvjetničkoj karijeri pored
niza uspjeha uspio je obraniti poznatog pisca Jules Vernea u parnici
protiv Eugenea Turpina, izumitelja eksploziva melinita. Sa 26 godina
počinje i njegova izuzetno plodna politička karijera. U tridesettrećoj
godini postaje najmlađi ministar u vladi.
Fotografije nastale prilikom posjeta Mostaru iz 1901. g. objavio je u albumu “Voyages de Raymond Poincaré en Italie et dans les Balkans“,
(Putovanje Raymonda Poincarea po Italiji i Balkanu). Album je kolekcija
originalnih fotografija, koje su gospodin i gospođa Poincare, koja ga
je pratila na ovim putovanjima, uradili na filmu i fotografskom papiru,
kao i komercijalno odštampane fotografije, razglednice.
Album
prati tri uzastopna putovanja iz Graza u Austriji, do Basela u
Švicarskoj, zatim Adelsberg (Postojna), Fiume (Rijeka), Abazzia
(Opatija), Červenica (Crikvenica), Buccari (Bakar), Pole (Pula), Trst,
Treviso, Verona i jezera Garda. Nakon toga slijedilo je putovanje do
južne Italije i Sicilije na brodu “Senegal”, iz aprila 1901. godine.
Putovanju po Jadranskom moru prethodilo putovanje na otoke Friuli u
Marselju. Pravac putovanja Jadranom je bio: Venecija, zatim Pula, Zadar,
Trogir, Šibenik, Kotora, područje Njeguša, Cetinje, Dubrovnik, Mostar,
Sarajevo, Jajce, Zagreb…
Ovo posljednje putovanje je naročito bogato dokumentirano brojnim fotografijama.
Zahvaljujući
fotografijama Raymonda Poincarea u prilici smo prošetati Mostarom iz
1901. godine, Fejićevom, tada Sauerwaldovom, pa Glavnom ulicom,
Kujundžilukom, Priječkom čaršijom te naravno, po Starom mostu i
pogledati brojne džamije iz onog vremena.
Fotografije
Raymonda Poincarea, iz Mostara 1901. godine, kao i ostale fotografije,
mogu se pogledati u arhivi fotografija na stranici: www.cidom.org .
Priredili: Ismail Braco Čampara/ Tibor Vrančić/ Smail Špago
(novasloboda.ba)
19.12.2016.
Sa stranice CIDOM: „Mostar kružno“, knjiga Smail Špago
U
našoj biblioteci-arhivi postavljena je nova knjiga našega Smaila Špage -
Mostar-kružno. Vrijedni kroničar Mostara uspio je skupiti i u jednu
knjigu uvezati dio svoga dugogodišnjeg truda i rada - jednu svojevrsnu
zbirku uspomena o Mostaru, a koju je periodično objavljivao na svom
blogu. Vrijedna je to i prelijepa zbirka tekstova, upotpunjena
prekrasnim fotografijama današnjeg Mostara viđena kamerom Ajša Šehić
Nametak. Toplo preporučujem za downloadiranje i čitanje.
(Tibor Vrančić)
19.12.2016.
Za arhivu: Prije trideset godina: Jugoslavija – Velež 3:4
(tekst koji slijedi objavljen je na portalu sportske.ba)
Mostarski
“Rođeni” su osamdesetih bili strah i trepet za sve prvoligaške timove.
Šarmeri sa Neretve su bili najomiljeniji jugoslovenski prvoligaš tih
vremena. Dostignuće tog perioda je vicešampionska titula u sezoni
1986/87, dva treća mjesta 1985/86 i 1987/88, tri finala Kupa SFRJ ( dva
osvojena trofeja 1981. i 1986.), međunarodni pokal Balkanskog kupa 1981,
pobjednici Omladinskog kupa SFRJ 1989, dok se u Evropi doseglo do 1/8
finala KUPA UEFA 1988/89.
Klub
je bio vrhunski organiziran i rame uz rame sa klubovima “velike
četvorke”. Taj brend i renome cijenila je i struka reprezentacije
Jugoslavije. Stoga je 1986. Pod Bijelim brijegom gostovao nacionalni tim
i snage odmjerio sa Veležom. Rezultat je bio u drugom planu, ali treba
reći da su slavili “Rođeni” s (4:3) iako su bili oslabljeni neigranjem
svojih najboljih igrača Predraga Jurića i Semira Tucea koji su nastupili
za reprezentaciju.
Svi
podaci sa prijateljskog meča Jugoslavija-Velež se mogu vidjeti samo u
rubrici FOTO retrovizor. Kod Veleža trostruki strijelac je bio
Valadimir-Vanja Gudelj, a vrijedi istaći da je Semir Tuce pogodio mrežu
svog voljenog kluba.
(Mirsad Starčević/Sportske.ba)
Velež – Jugoslavija 4:3 (2:1)
Mostar, Stadion pod Bijelim brijegom.
Gledalaca oko 4000.
Teren travnat. Vrijeme odlično za igru.
Sudac: N. Čolic (Sarajevo) 6, pomoćnici: Kalajdžic i Baletić (oba Mostar).
Strijelci: 1:0 - Đelmaš (9), 1:1 - Gudelj (31). 1:2 - Gudelj (40). 2 :2 - Tuce (54. - 11 m), 3:2 - Mihajlović (78). 3:3 - Popović (82), 3:4 - Gudelj (85).
Jugoslavija: Ravnić 5 (od 46. Ladić 6), Brnović 5, Baljić 6, Arslonović 6.5. Elsner 7,Katanec 5,5 (od 46. Munjaković 5), Đelmaš 6 (od 46. Mihajlović 5.5). Škoro 6,5. P. Jurić 6. Savičević 5, Tuce 6.5
Velež:
Petranović 6,5, Šišić 6, Hadžiabdić 7, Kalajdžić 5,5, (os46. Gosto 6),
Đurasović 6,5, Jedvaj 6,5, repak 6,5, Međedović 6,5, Gudelj 8, Karabeg
6,5, Popović 7
(spagos)
18.12.2016.
Prije dvadeset godina Zmajevi igrali u Brazilu protiv Brazila
(tekst koji slijedi objavljen je na portalu klix.ba)
Nevjerovatno
putešestvije reprezentacije Bosne i Hercegovine u Brazil, igranje
utakmice u sred prašume u gradau Manausu. I pored svih poteškoća oko
sastava ekipe, rezultat je bio časni poraz od 0:1, protiv ekipe u kojoj
je tada igradi najbolji igrač svijeta Ronaldo
Dva desetljeća od nastupa reprezentacije BiH protiv Brazila, Ronaldo dočekao Ljiljane
U razmaku od 43 dana reprezentacija BiH je dvaput igrala s finalistima Svjetskog prvenstva 1994. godine u SAD-u.
Nema
reprezentacije na svijetu koja je u nešto manje od dva mjeseca ili
tačnije 43 dana, odigrala dva prijateljska susreta s finalistima
Svjetskog prvenstva 1994 u SAD-u, reprezentacijom Brazila, osim
reprezentacije BiH, koja je to učinila prije dva desetljeća.
Nakon gostovanja Talijana 6.oktobra 1996. godine u Sarajevu i pobjede BiH 2:1 nad viceprvakom svijeta iz 1994, godine, inače do tada trostrukog svjetskog prvaka (1934, 1938, 1982), "Ljiljani" su prije gostovanja u Ljubljani četiri dana kasnije (10. oktobra 1996), dobili poziv za nastup u Brazilu.
Susret se trebao igrati u zemlji aktuelnih i četverostrukih svjetskih prvaka (1958, 1962, 1970, 1994), datum je bio već određen, 18.decembar 1996. godine, dok mjesto odigravanja nije bilo poznato. Naravno, poziv je odmah prihvaćen, a oduševljenje među bh. igračima bilo je veliko.
Nakon gostovanja Talijana 6.oktobra 1996. godine u Sarajevu i pobjede BiH 2:1 nad viceprvakom svijeta iz 1994, godine, inače do tada trostrukog svjetskog prvaka (1934, 1938, 1982), "Ljiljani" su prije gostovanja u Ljubljani četiri dana kasnije (10. oktobra 1996), dobili poziv za nastup u Brazilu.
Susret se trebao igrati u zemlji aktuelnih i četverostrukih svjetskih prvaka (1958, 1962, 1970, 1994), datum je bio već određen, 18.decembar 1996. godine, dok mjesto odigravanja nije bilo poznato. Naravno, poziv je odmah prihvaćen, a oduševljenje među bh. igračima bilo je veliko.
Brojni otkazi selektoru Muzuroviću
U Ljubljani je selektor Fuad Muzurović igračima saopćio da putuju u Brazil i da će im biti javljeno kada. Saznali su da putuju u Manaus, grad u srcu Amazona. Uskoro su otišli i pozivi u klubove igrača iz inozemstva. Neposredno pred polazak, kada se već kupljenje karte, počeli su stizati otkazi pojedinih reprezentativaca iz inozemnih ekipa. Najprije je otkazao Meho Kodro, potom Elvir Baljić, pa Mirsad Hibić, Muhamed Konjić, Edin Mujčin, Sejad Halilović, Olimpiacos nije želio pustiti Mirzu Varešanovića, a na put nisu krenuli ni Suvad Katana te Fuad Šašivarević.
Selektor Muzurović je uspio okupiti desetak igrača, jer većina nogometaša iz BiH nije imala pasoše ali niko nije ni pomislio na otkazivanje susreta sa Kariokama. Dolazak izravno u Manaus potvrdili su trener Enver Marić, Vlatko Glavaš (Fortuna Dusseldorf), Elvir Bolić (Fenerbahče) i Hasan Salihamidžić (Hamburg).
Autobusom ispred hotela Evropa za Brazil
Na put u Brazil nogometna ekspedicija BiH krenula je autobusom ispred prostorija Nogometnog saveza BiH u ulici Sime Milutinovića, preko puta hotela Evropa u četvrtak 12. decembra. Putovali su preko Mostara, Ploča i Splita do Trogira, prespavali u hotelu Medena, a sutradan ujutro su avionom letjeli preko Frankfurta do Amsterdama.
U autobusu je bilo 10 igrača i dva golmana, a to su Mirsad Dedić (Sarajevo), Samir Šabanović (Lukavac), Sanjin Pintul (Željezničar), Nudžeim Geca (Bosna Visoko), Pavo Dadić i Senad Begić (Čelik), Sead Osmić (Lukavac) te Sead Kapetanović (Wolfsburg), AlmirTuković (San Nicolás de los Garza), Vedin Musić (Istanbulspor), kao i igrači Nermin Šabić i Bakir Beširević (Osijek).
Samo 13 igrača sletjelo u Fortaleze
Trinaest igrača je bilo malo za susret s jednom od najboljih reprezentacija svijeta. Bilo je obećanja da će neki od igrača koji su igrali u inostranstvo pokušati doći do Manausa. U Amsterdamu dok su se čekale vize za Brazil, uspjeli su pronaći još jednog igrača, Edina Ramčića, koji je igrao u Belgiji. Usput su odrađena su i dva treninga.
Uz selektora Muzurovića, putovali su još trener Mustafa Hukić, Džemaludin Mušović, Ivica Mioč, sekretar saveza, doktor Ismet Arslanagić, Mehmed Spaho, Fahrudin Avdičević, Sulejman Arnaut, fizioterepeut, Edin Hodžić, ekonom, Emir Haćimić, snimatelj te novinari Senad Hadžifejzović i Sinan Sinanović. Ovo je ekipa koja je iz Amsterdama preko Atlantika letjela do Forateleza, grada na samoj obali okeana. Bio je ponedjeljak, 16. decembar, kada je bh. ekspedicija stigla u Brazil. Ali, trebalo je još putovati do Manausa, koji je tri vremenske zone udaljen od ovog grada na Atlantiku.
Nepoznati avionski pravci
Potom se ponovno letjelo avionom, dva puta po sat i pol, od Fortaleze do Sao Luisa, potom do Belema na ušću rijeke Amazon u Atlantik, A,onda još dva-tri sata uz rijeku Amazon do Manausa, oko kojeg na hiljadu kilometara nema drugog grada. Može se doći samo brodom i to vožnjom od 10 dana ili avionom, ali samo uz Amazon ili Rio Negro. Ostali avionski pravci su nepoznati, jer nema uređaja na zemlji za navigaciju.
Na svu sreću u hotel Tropical, jedan od najljepših na svijetu, smješten u samoj prašumi, preko Rio de Janeira su stigli Vlatko Glavaš, Hasan Salihamidžić i Elvir Bolić te trener golmana Enver Marić.
Njihovoj, ali i radosti ostalih, nije bilo kraja. Nakon šest dana, u utorak ujutro su stigli na mjesto odigravanja susreta. Slavni Ronaldo i ostali Brazilci su također stigli u isti hotel u kojem se lako može zalutati. Na svakom izlazu piše da hotel napuštate na vlastitu odgovornost s obzirom da je usred prašume, izvan grada Manausa.
Ronaldo kao najbolji igrač svijeta dočekao Ljiljane
Mislilo se da se ranije krene, nekoliko sati prije početka utakmice zbog velike gužve tokom puta, ali na samom stadionu je reprezentativce i stručni štab BiH dočekalo novo iznenađenje .
Kao da se karneval iz Rio de Janeira preselio na stadion. Zagrijavanja pred utakmicu nije ni bilo, jer su izabranici Fuada Muzurovića uživali u veličanstvenom spektaklu te kao i svi ostali plesali sambu, To je bilo lagano zagrijavanje.
Naravno, pažnju svih na stadionu, ali i gostujućih reprezentativaca, privukao je niko drugi do Luiz Nazario da Lima Ronaldo, u to vrijeme najbolji igrač svijeta.
Navijači na tribinama su bili u ludilu, a Ronaldo je hladnokrvno prišao igračima BiH i rukovao se. Među igračima BiH je nastala prava euforija, ali i borba za to ko će nakon utakmice zamijeniti dres s Ronaldom. Posljednjih 10 minuta susreta su igrači odbrane i veznog reda gostiju vodili i borbu za to ko će čuvati Ronalda i dočekati kraj u njegovoj blizini. Uspjelo je to Mostarcu Sanjinu Pintulu.
Samba, pjesma i mini karneval nisu prestajali, a onda je uslijedio veličanstveni vatromet. Tokom cijele utakmice oko aut-linije gola su plesale Indijanke, prave ljepotice, pa su neki igrači i kada nije bilo potrebe, slali loptu izvan terena.
A onda, vrhunac uzbuđenja. Kada je brazilski sudija dao znak za početak, počelo je slavlje i ne čudi što su Brazilci pet puta bili prvaci svijeta.
Nepriznati Bolićev gol
U prvom dijelu je Elvir Bolić uspio poslati loptu u mrežu, prešla je liniju, ali je sudija dao znak da se igra nastavi. Reprezentacija BiH, kojoj je ovo bio tek sedmi susret od osnutka, iznenadila je dobrom igrom, nije se branila, pokušavala je doći do gola, ali malo je nedostajalo da ostane neporažena. U 75. minuti golman Mirsad Dedić nije dao da se napravi živi zid, a majstor kakav je Ronaldo je sa 35 metara pogodio mrežu za minimalnu pobjedu.
Brazilski savez je ponudio besplatan prijenos iz Manausa, utakmicu je trebao komentirati Senad Hadžifejzović, ali neki čelnici su se pribojavali katastrofe i odustali od direktnog prijenosa. Kada se saznalo za minimalan poraz, jer je iz Brazila bilo nemoguće telefonom dobiti Sarajevo, mnogi nisu vjerovali, ali po dolasku, sedam dana nakon utakmice, prikazan je snimak i svi su se uvjerili da su hrabri igrači iz Bosne i Hercegovine dostojno predstavili svoju državu.
Putovalo se čak 13 dana da bi se odigralo 90 minuta, vrijedilo je. Nakon 18 godina, reprezentacija BiH je ponovo stigla do Brazila, Zmajevi su izborili nastup na Svjetskom prvenstvu 2014 u zemlji nogometa, kafe i sambe.
Brazil – BiH 1:0 (0:0)
Manaus (18. decembar 1996. godine),
Stadion Estádio Vivaldo Lima,
gledatelja 48.000.
Sudija: Sidrack Marinhodos Santos (Brazil).
Strijelac: 1:0 - Ronaldo (75).
Brazil: Zetti, Cafu, Goncalves, Andre Cruz, Ze Roberto (73. Junior), Flavio Conceicao (46. Ricardhinho), Leandro Avila (73. Rodrigo Fabri), Denilson, Djalminha, Giovanni (77. Oseas), Ronaldo
Selektor: MárioJorgeLoboZagallo
BIH: Mirsaad Dedić, Sead Kapetanović, BakirBeširević, Sanjin Pintul, NudžeimGeca, Edin Ramčić, Vlatko Glavaš (cap) (78. Pavo Dadić), Senad Begić (70. Almir Turković), ElvirBolić, Hasan Salihamidžić (78. Sead Osmić), Nermin Šabić (62. Vedin Musić).
Selektor: FuadMuzurović, trener Mustafa Hukić i Enver Marić.
Žuti kartoni: Glavaš, Begić, Beširević, Salihamidžić (BiH).
Strijelac: 1:0 - Ronaldo (75).
Brazil: Zetti, Cafu, Goncalves, Andre Cruz, Ze Roberto (73. Junior), Flavio Conceicao (46. Ricardhinho), Leandro Avila (73. Rodrigo Fabri), Denilson, Djalminha, Giovanni (77. Oseas), Ronaldo
Selektor: MárioJorgeLoboZagallo
BIH: Mirsaad Dedić, Sead Kapetanović, BakirBeširević, Sanjin Pintul, NudžeimGeca, Edin Ramčić, Vlatko Glavaš (cap) (78. Pavo Dadić), Senad Begić (70. Almir Turković), ElvirBolić, Hasan Salihamidžić (78. Sead Osmić), Nermin Šabić (62. Vedin Musić).
Selektor: FuadMuzurović, trener Mustafa Hukić i Enver Marić.
Žuti kartoni: Glavaš, Begić, Beširević, Salihamidžić (BiH).
(klix.ba)
18.12.2016.
Mostar objektivima fotokamera: Iz fotoalbuma jedne Švabice (1981.)
Uspomene
kod turista, koji dođu i prođu kroz Mostar, žive u njima puno duže i
intenzivnije nego što to mislimo. Oni u Mostar dođu, vide, uslikaju,
čuju, zapamte, a ono što ne čuju, kasnije pročitaju, i ne zaboravljaju.
Koliko
ste puta prošli Starim gradom, a da niste mogli proći od gužve, od
turista. Koliko puta ste onako usput vidjeli, kako se slikaju od
Kujundžiluka do Krive ćuprije. Koliko ste puta pomislili, bože šta li će
od svega ovoga upamtiti, šta li se dešava sa tim silnim milijardama
slika, okinutih na Starom Mostau, ispod i oko Starog mosta. Neki dan
slučajno nabasah na internetu na jednu sliku, jedne Švabice: Piše
„Tigermaus na Starom mostu“. Njena uspomena sa starog Mosta u Mostaru.
Upravo tako. Na našem jeziku. Da li ona tačno zna kako se to kaže, ili
je taj naslov „odgooglala“, sad nije bitno. Ovakvih slika je sigurno na
hiljade na internetu. Ali ovdje je bitnije ono što piše ispod slika.
Djevojka je bila u Mostaru daleke 1981. godine, tada je bila djevojka,
danas žena, možda već i majka. Ali, iskopala je tu sliku, stavila je u
svoj album na internet i napisala naslov na našem jeziku, gdje je i kada
bila. Onda su ispod slike slijedile diskusije, na svim jezicima
svijeta, od njemačkog, engleskog, francuskog do španjolskog. Čovjeku
posebno postaje zamiljivo, kad pročita, šta sve svi oni znaju o istoriji
grada Mostara i o Starom mostu. To je mnogo više nego što
pretpostavljamo, i što mislimo. Oni u Mostar dođu, vide, uslikaju, čuju,
zapamte, a ono što ne čuju, kasnije pročitaju i ne zaboravljaju. Ta
uspomena u njima živi dok i oni žive. Svi ti ljudi odnosu više Mostara u sebi, nego što mi mislimo
Djevojka u naslovu slike je potpisana je kao Tigermaus , što bi značilo da je i tigrica i mali miš. Ko zna? Slike su na internet postavljene 2. jula 2011. Onda dalje piše, naravno na njemačkom:
Tigermaus:
...vor 31 Jahren in Mostar........für alle, die meinen, ich zeige Euch
in diesem Album alte Ansichtskarten lehne ich hier am Geländer der alten
Brücke in Mostar. Der Krieg hat die Brücke zerstört, die Zeit die
Tigermaus...........noch nicht ganz!
Tigermaus:…prije
31 godinu… za sve one koji misle da ću u ovom albumu pokazivati samo
stare razglednice, varaju se, ovdje sam na ogradi Starog mosta u
Mostaru. Rat je srušio ovaj most, ali vrijeme Tigermausa…još nije
potpuno.
Dakle,
ona piše da je bila u Mostaru prije 31 godinu i da svima želi pokazati
njene slike, a ovdje je uz ogradu starog Mosta u Mostaru,. Rat je srušio
most, a vrijeme još nije potpuno srušilo tigermaus! Šta joj to znači,
nećemo komentarisati. Vrijeme pomalo ruši svakoga od nas.
Tigermaus:
…bereits historische Ansicht der gegen Ende des Jugoslawischen
Bürgerkrieges zerstörten - inzwischen wieder aufgebauten - Brücke über
die Neretwa. Erbaut 1566 unter Sultan Soliman
Tigermaus:
Već, istorijski pogled na most, koji je krajem rata u Jugoslaviji
srušen, a u međuvremenu ponovo obnovljen – most na Neretvi. Izgrađen
1566. godine od sultana Sulejmana.
Khalil: Magnifique perspective et très beau rendu poétique!
Halil: prekrasan pogled i poetski opis!
Tigermaus:
Der Baumeister der " Stari Most", Hairuddin, hatte sich bereits sein
eigenes Grab geschaufelt, da ihm der Sultan mit der Hinrichtung gedroht
hatte, sollte die Brücke einstürzen. Die Brücke blieb stehen - über 400
Jahre lang...
Tigermaus:
Graditelj «Starog Mosta», Hajrudin, bio je već pripremio vlastiti grob,
jer mu je sultan zaprijetio da će ga smaknuti ukoliko se Most sruši.
Most je ostao stajati preko 400 godina...
Adler:
Danke Dir tigermaus, dass ein schönes Foto vor 31 Jahre von Dir
aufgenommen ist! Neue Brücke Mostar (30m lang, 24m hoch) von ER-BU
(Türkisch) wurde im Jahre 1997 aufzubauen begonnen.
Adler:
Hvala ti Tigermaus na lijepom snimku od prije 31 godine. Novi stari
most 30 m dug 24 m visok je izgrađen od strane ER-VBU (Turska), gradnja
započeta 1997.
Tigermaus: also der erste und der zweite Brückenbauer ein Türke! Danke Dir, Adler!
Tigermaus: dakle i prvi i drugi graditelji Turci. Hvala Adler!
Tigermaus: eine wunderschöne alte Stadt mit einer zauberhaften Brücke.
Tigermaus: Jedan prekrasan stari grad sa čarobnim mostom.
Barbel: Ein tolles Erinnerungsfoto, Dir müssen viele Dinge durch den Kopf gegangen sein, als Du die Fotos herausgekramt hast....
Barbel: Prekrasna uspomena. Mora da su ti mnoge stvari prošle kroz glavu, kad si iskopala ovu sliku…
Helena: Incredible capture!
Helena: Nevjerovatno uhvaćeno!
Jacques: Such a precious tribute to the past reality!!! Thank You very much!
Jaques: Kako lijepo odata dragocjena počast realnosti iz iz prošlosti!!!Hvala ti puno!
Hugo: Muy buena vista, este puente es muy similar al de Cangas de Onis . Asturias.
Hugo: Vrlo lijep pogled, ovaj most je vrlo sličan Cangas de Onis. Asturias.
Lijepo sjećanje, lijepe riječi.
Ne
ljutite se, kad idete kroz Stari grad, pa žurite, pa naletite na hrpu
turista. Ponekad zastanite. Ne smetajte im u kadru. Najčešće jedno
slika, a ostali poziraju, uz pozadinu Mosta ili Starog grada. I onda se mjenjaju, da bi i onaj ko slika ostao na uspomeni.
Ponudite im da ih uslikate zajedno. To vam nije mnogo, a njima će ostati u vječnom sjećanju.
Tako to rade i u Parizu, i u Londonu, i u Kelnu.
Priredio: Smail Špago
Objavljeno na portalu Nova Sloboda, 2011.
14.12.2016.
Mostar u objektivima fotokamera - František Kratky
František
Kratky (1851. – 1924.) je bio poznati češki fotograf, najznačajniji iz
epohe austrougarske, posebno poznat kao izdavač u oblasti stereo
fotografije.
Stereo
fotografija je inače fotografska tehnika kojom se pomoću para
dvodimenzionalnih slika stvara dojam trodimenzionalnosti. Ova metoda
stara je gotovo kao i klasična fotografija, no od svojeg vrhunca
početkom dvadesetog stoljeća marginalizirana je kao kuriozitet, te se
tek u novije vrijeme ponovo vraća u svijet umjetnosti u obliku
trodimenzionalnih filmova.
Kratky
je rođen u porodici slikara i štampara. Veoma rano je izučio tajne
grafičke umjetnosti, a nakon toga studirao je na Akademiji umjetnosti u
Pragu, a od 1880. godine vodio je fotografski studio u Kӧlnu, Njemačka.
Bio je fotograf portreta, pejsaža i znamenitosti. Putovao je po češkim i
moravskim selima, gdje je radio stereoskopske fotografije. Devedesetih
godina devetnaestog stoljeća proputovao je Balkanom, Francuskom,
Italijom Njemačkom, Rusijom i Švicarskom. Od 1894. godine radio je u
studiju svojih učenika, koje je on izučio zanatu, a od 1906 godine imao
je svoj studio.
Na
svom putovanju po Balkanu nastale su i dvije priložene fotografije u
stereoskopskoj tehnici koje je Kratky snimio u Mostaru – Velika Tepa i
Most Franje Josipa.
Fotografije Františeka Kratkog iz Mostara, kao i ostale fotografije, mogu se pogledati u arhivi fotografija na stranici: www.cidom.org .
Priredili: Ismail Braco Čampara/ Tibor Vrančić/ Smail Špago
(novasloboda.ba)
12.12.2016.
Sto godina kasnije: Zemaljska banka Mostar
Čardagija
je bilo ime hana – karavan seraja, koji se nalazio u prostoru između
Hanske ulice (danas Šerifa Burića), Srednje i Soldine ulice. Izgorio je
do temelja 1898. godine
Na njegovu mjestu izgrađena je 1907. godine lijepa građevina po projektu Josipa Vancaša, koja je postala zgrada Zemaljske banke.
Nakon
Prvog svjetskog rata mijenja ime u Srpska banka, a poslije Drugog
svjetskog rata imala je više stanara da bi pred zadnji rat u njoj bio
smješten dio Privredne banke Sarajevo.
Danas ruina na glavnoj ulici, preko puta pozorišta, koje se čovjek pasa i pogledati.
(fotografije i tekst iz arhive:CIDOM)
(spagos)
11.12.2016.
Mostar, objektivom fotokamera i očima putopisaca: Karel Svoboda 2015.
(tekst i fotografije koje slijede u nastavku, objavljene su na blogu autora: betonski.cz)
Mostar – hlavní město Hercegoviny a jeden z živoucích symbolů multikulturního Balkánu a nedávné občanské války.
Od místního hlídače parkoviště jsme dostali
lekci žurnalismu, prý točil pro CNN, tak nás k naší kameře ani nepustil.
Jen, co jsme se vynadívali na Starý most, propletli jsme se uličkami
bosenské části města, vyrazili k místnímu gymnáziu, které navrhl český
architekt František Blažek. Místní studenti nám doporučili skvělý
rozpadlý dům na hlavní třídě, ze kterého je nejlepší výhled na město.
Super prolejzačka!
Teď už jsme se přesunuli do Sarajeva a zítra snad lyže!
Town of Mostar
Mostar – the capital of Hercegovina and one of the living symbols of multicultural Balkans and of the civil war.
We got a lesson of journalism from a local
parking lot guard, he said he had filmed for CNN J We enjoyed great
views of the Old Bridge and walked through small streets of the Bosnian
side of the town.
Local students from the high school, which is
located in historical building designed by a Czech architect František
Blažek, gave us great tip for ruins of building located on the main
street which offers great views of the whole town. Nice urban exploring!
After an interesting day in Mostar we drove to Sarajevo and let´s ski tomorrow!
Mostar - glavni grad Hercegovine i jedan od živih simbola multikulturalnog Balkana i građanskog rata.
Od lokalnog čuvara parkinga dobijamo lekciju iz
novinarstva, navodno je snimljen za CNN i nama ne da da koristimo našu
kameru. Uživali smo u pogledu sa Starog mosta, lutali uskim ulicama
bosanske strane grada. Učenici iz lokalne gimnazije, koju je dizajnirao
češki arhitekte František Blažek, rekli su nam da smo propustili pogled
sa ruševine velike zgrade na glavnoj ulici, sa koje se pruža najbolji
pogled na grad. Super urbano istraživanje!
Nakon zanimljivog dana u Mostaru, otišli smo u Sarajevo, a sutra možda na skijanje!
Stary most
The Old Bridge
Romantika s igelitovými pytlíky
Romantic spot with plastic bags
Všechno, co potřebuješ..
All you need is..
Těžká práce
Hard work
Je libo válečný suvenýrek?
Wanna get some war souvenirs?
Opuštěných domů v Mostaru není málo
Many abandoned houses in Mostar
Válka je u konce?
The war is over?
Co myslíte?
What do you think?
Procházka po městě
¨ Urban exploring
Základ je nevyjít ze cviku
Staying in shape is the key
Kde je můj sprej?
Where is my spray?
(priredio i prevod: spagos)
07.12.2016.
Mostar u objektivima fotokamera – Vlajo Cesar
Vlajo
Cesar je bio fotograf koji je napravio izuzetno mnogo fotografija
Mostara iz perioda oko 1900. godine. O njemu se vrlo malo zna i osim
njegovih fotografija, na internetu skoro da ništa nije zabilježeno.
Zahvaljujući
njegovim fotografijama danas smo u mogućnosti pogledati kako je
izgledao Mostar na razmeđu devetnaestog i dvedesetog stoljeća. Njegove
fotografije nalaze se pohranjene u Arhivi VASE; Vizualnoj arhivi
Jugoistočne Evrope na Univerzitetu u Gracu, Austrija, te u VIF,
Visualising family, Gender Relations and the Body The Balkans 1860-1950.
Tko
je bio Cesar Vlajo, kojim povodom je boravio u Mostaru u tom periodu,
koliko dugo je boravio u Mostaru, ostaje nepoznanica za one koji bi
željeli saznati neku više o autorima fotografija iz toga perioda.
Dotle,
ne preostaje nam ništa drugo nego da listajući po njegovim
fotografijama uživamo u crno bijelim ljepotama Mostara, kojima u opisu
najčešće stoji da su napravljene oko 1900. godine. Ovdje ćemo nabrojati
samo neke: Musala, Priječka čaršija, Atik džamija, hotel Neretva, kao i
brojne scene sa ulica.
Vlajo Cesar je pored Antona Zimolla bio jedan od najznačajnijih fotografa Mostara iz tog perioda.
Fotografije Vlaje Cesara, kao i ostale fotografije, mogu se pogledati u arhivi fotografije na stranici: www.cidom.org .
Priredili: Ismail Braco Čampara/ Tibor Vrančić/ Smail Špago
(novasloboda.ba)
06.12.2016.
Kakve je boje Neretva?
Birvaktile slikar Jusa Nikšić predavao likovno u Staroj gimnaziji pa jednom pita učenike : Kakve je boje Neretva !?
Zelena , plava , tamno zelena.....itd , itd odgovoriše oni.
Jusa posla jednog učenika da kantom zahvati vode sa Neretve. Kad je on to uradio Jusa reće: Pogledajte u kantu i sad mi recite kalve je boje Neretva?!
Zelena , plava , tamno zelena.....itd , itd odgovoriše oni.
Jusa posla jednog učenika da kantom zahvati vode sa Neretve. Kad je on to uradio Jusa reće: Pogledajte u kantu i sad mi recite kalve je boje Neretva?!
(Azo/facebook)
05.12.2016.
Mostar očima stranih putopisaca: Karin Schiller, Mimar Hajrudin, (2013.)
(fotos: Karin Schiller)
Karin Schiller je bloggerka, koja na svom blogu vrlo rado dijeli svoja iskustva, bilježitrenutke iz svog života, za koje želi da budu vidljivi i drugima. Kao
majka četvero odrasle djece zna kako život nije uvijek tako lijep. Ali
također zna kako da se okrene ka onim ljepšim stvarima u životu, a to su
najčešće hobiji, među koje spadaju motocikl i biciklo, kao i sportovi u
prirodi, trčanje, hodanje, plivanje, pa čak i ronilaštvo. Po zanimanju
je asistent menadžera u jednoj Cargo avio liniji, što joj omogućava
kontakte sa ljudima iz čitavog svijeta. Pri tome naglašava kako nema
nikakvih predrasuda što se tiče vjere, ili nacionalnosti, a ljude želi
upoznati baš onakvim kakvi su.
Tokom 2013. godine boravila je u Mostaru, i slikom i riječju zabilježila njene utiske, stečene tokom boravka u našem gradu.
Slijedećeg
dana smo se morali odjaviti i putovati. Idmo dalje, za Mostar. Želimo
vidjeti poznati most. Stari most je izgradio osmanski arhitekta Mimar
Hajrudin 1556. godine. Usljed masivne paljbe sa hrvatske strane,
9.novembra 1993. godine, ovo genijalno majstorsko djelo osmanske
građevinske umjetnosti je srušeno. Radovi na rekonstrukciji počeli su
1996. i završeni svečanim otvaranjem 23. jula 2004. godine. Most i Stari
grad su 15. jula 2005. godine unešeni u svjetsku kulturnu baštinu
UNESCO. I tu su ponovo poznati skakači, koji hrabro skaču sa mosta u
rijeku.
Nakon četvorosatne vožnje kroz lijepe
doline i mjesta došli smo do stanice u Mostaru. Odmah, pošto smo izišli
iz autobusa prišao nam je jedan ljubazan čovjek i ponudio nam smještaj u
njegovom pansionu, po cijenu od 30 eura. Pošto nismo htjeli ostati duže
od jedne noći, nismo unaprijed bili ni rezervisali, i odmah smo krenuli
sa njim. Dobili smo jednu lijepo namještenu sobu sa četiri kreveta, sa
kupatilom i zasebnim toaletom, jedan čitav sprat samo za nas, i uz to
još i balkon.
Mostar
njeguje partnerstvo sa mnogo gradova u svijetu, među njima i sa
njemačkim Heidelbergom, sa turskim gradovima Izmir i Kayseri. To nismo
znali, a odmah smo krenuli u obilazak grada. Ono što nam je prvo upalo u
oči, to su još vidljivi tragovi rata. To i ne čudi, jer Mostar je
progurao dvije opsade i dva granatiranja kroz to. Nakon što su Srbi
otišli, došli su Hrvati i prisilili grad na gladovanje putem blokada.
Dodatno su ljudi svakodnevno bili granatirani i protjeravani iz njihovih
kuća. Vrhunac opsade je bio rušenje Starog mosta.
Pojedine od ovih ruina su ostale sve do danas, kao upozoravajući svjedoci protiv rata.
Usprkos
tragičnih uspomena na rat ostali smo zadivljeni ljepotom Starog grada.
Dopadljiva panorama starih građevina je za uživanje. Okolina i rijeka
daju jednu posebnu notu gradu. Usisavali smo slike našim očima, kao i
kamerama, kako bi nam ostale u kasnijem sjećanju. Onda smo stigli do
Starog mosta. To je najživlje mjesto u gradu. Zanatlije i trgovci
zauzimaju prolaz, a između njih, u više navrata i djeca Cigana, koji
ponekad i bezobrazno mole za sitni novac. Na mostu se turisti guraju kao
u nekom golubarniku. Jedna šarena vreva, tamo i ovamo, ljudi iz čitavog
svijeta.
Željeli
smo više saznati o ovome mjestu. Zbog toga smo se popeli na kulu kod
mosta. Tu je izložba fotografija, koje impresivno oslikavaju šta se
dešavalo u proteklom ratu. Na izlazu stoji upozoravajući natpis: „Don't
forget 93!“
Današnji
obilazak grada, kao i svakog prethodnog dana završavamo kupovinom za
večeru. Večeras ćemo to obaviti na prekrasnom balkonu, gdje smo uživali
uz flašu dobrog vina. Zrak je još vruć, a uz svjetlost svijeće
zaklinjemo se na vječnu ljubav i vjernost. Oh, kako je svijet ipak
lijep...
Više o putovanju i utiscima, na blogu autorice:
priradio i prevod: Smail Špago
