U Mostaru 1890. - 1891. godine - Roznamedžijina džamija i medresa

 

14 Roznamedžijina džamija se nalazi na uglu Kresine i Srednje ulice, a izgrađena je prije 1620. godine. Osnivač džamije je Ibrahim-efendija Roznamedžija koji je slovio kao obrazovan i ugledan čovjek, koji je radio na dvoru sultana Murata IV. koji je vladao od 1623. – 1640. godine. Ibrahim-efendija Roznamedžija je rodom bio iz Nevesinja, dok se u osmanskim spisima naziva Mostarli Ibrahim-paša. Roznamedžijin posao je bio da u sultanovo ime piše dnevne zapovijedi i odatle mu dolazi i ime Roznamedžija. Jer riječ roz na perzijskom jeziku znači dan, a name je zapovijed ili naredba. Kada se te dvije riječi stope i doda joj se turska kovanica dži dobivamo riječ roznamedži kojom se opisuje osoba koja piše dnevne zapovijedi. Kada je sultan Murad IV. stupio na prijestolje imao je samo 11 godina, te mu je za obavljanje državničkih poslova trebao tutor, umješan savjetnik koji poznaje politiku i funkcionisanje države, a tu ulogu je obavljao Ibrahim-efendija Roznamedžija. Umro je 1637. godine. Preko puta džamije sagradio je i medresu u kojoj je oko 1800. godine izgrađen i šadrvan. Ibrahim-efendija Roznamedžija je jedan od najvećih mostarskih dobrotvora a njegovom zaslugom je kroz Mostar proveden vodovod. Džamija je 1897. godine bila temeljito popravljena. U narodu je zovu i Kresina džamija i to prema članovima porodice Kresa, koji su u više generacija obavljali imamsku dužnost u njoj. U toku Drugog svjetskog rata, unutrašnjost džamije je bila teško oštećena a nakon rata, 1950-ih i 1960-ih godina se pristupilo njenoj obnovi. Džamija je oštećena u zadnjem ratu i popravljena je u preiodu 1995. do 2000. godine.

“Centar za informaciju u dokumentaciju Mostar - Cidom” i facebook grupa “Bosna i Hercegovina- fotoenciklopedija” došli su u posjed vrlo vrijednih fotografija grada Mostara iz 1890. – 1891. godine.

U narednom periodu ćemo krenuti u poglede na grad Mostar iz tog perioda, uz kratke osvrte na objekte koji se vide na slici, a služeći se našom dosadašnje prikupljenom dokumentacijom i literaturom.

Na osnovu stanja, postojanja ili nepostojanja nekih objekata, sa sigurnošću se može utvrditi da se radi o zimskom periodu između 1890. i 1891. godine.

Radi se o četiri fotografije – panorame koje prikazuju Mostar, pretežno na lijevoj obali rijeke Neretve, počevši sa sjevera, od Sjevernog logora, pa do juga i naselja Luka, s tim da se donja tačka ove mahale, Šarića džamija, ne vidi na ovim fotografijama.

Na ove četiri fotografije pogled smo zaustavili na 33 objekta ili područja, i uz zaokruženi pogled na slici, dali kratki opis onoga što se vidi na fotografiji.

(Cidom Mostar/BiH fotoenciklopedija)

(Džabirov, Vrančić, Špago)

Iz stare strane štampe: O Mostaru, na početku 1910. godine

 

U austrijskom časopisu “Dillinger Reisefuhrer” - “Dilingerov putnički vodič”, od 1. januara 1910 godine objavljen je tekst o Mostaru, sa ilustracijom.

"Između Huma i Podveleža, dva impozantna brda, koja prijeteći stoje jedno nasuprot drugom, pruža se uzduž obe strane Neretve, u dužini skoro sat hoda, u prilično uskom području glavni grad Hercegovine, u kome se sučeljavaju stilovi gradnje istoke i zapada. Od oko 16 hiljada stanovnika, polovina su muhamedanci, a ostali, u skoro jednakom broju, orijentalni ortodoksi i katolički hrišćani. Predanje kazuje da je Mostar nastao oko 1440. godine. Izgradio ga je vazal vojvode Stjepana Kosače, zvani Radivoj. Stvarni procvat Mostara počeo je sa dolaskom Turaka.

Najpoznatije znamenitosti Mostara su u svijetu poznati most na Neretvi, koje je ovdje široka 38,5 metara, i divlje udaraa o kamene blokove koji okružuju njeno korito, premoštena vrtoglavim i drskim lukom, čiji vrh se nalazi na 19 metara iznad vode, a raspon luka iznosi 27,34 metara.

Grad je najljepši početkom proljeća u cvatu behara njegovih voćnjaka i bezbrojnih stabala šipaka.

Sa pravom ga je jedno dijete Mostara, turski pjesnik Derviš paša, koji je 1004. godina po Hidžri, (1596.), bio vezir Bosne, nazvao "rajska bašča" i sastavio mu jednu pjesmu oduševljenja.

U Mostaru, glavnom gradu istoimenog okruga Hercegovina, život snažno pulsira, cvijetaju trgovina i zanati. Izvrsno uređen život ove zajednice, razvija se vrlo brzo i u svim pravcima. Velika Fabrika duhana prerađuje zlatno-žutu sortu duhana "Hercegovac" u mirisne cigarete."

fotografija: razglednica Mostara iz tog perioda, objavljena u časopisu

Priredili: Armin Džabirov, Smail Špago, Tibor Vrančić

(NovaSloboda.ba)

U Mostaru 1890. - 1891. godine - Sinan pašina /Atik džamija

 

13 Sinan-pašina ili Atik džamija bila je po najstarija, a neko vrijeme i najveća džamija u Mostaru, izgrađena davne 1473. godine, te time i jedna od prvih u Bosni Hercegovini. Inače, Atik znači stara, a to ime se davalo najstarijim džamijama ili mahalama u gradu. Nalazila se na Mejdanu (Trg 1. maja), nekih 300 metara sjevernije od Starog mosta. Izgradio ju je prvi hercegovački sandžakbeg Sinan-beg, i ta prva džamija je najvjerovatnije bila malena i bez munare, i bez ikakvih vanjskih i unutrašnjih dekoracija a kasnije ju je proširio, uz dogradnju munare, Sinan-paša Borovinić. Građena je od tesanog kamena i imala je lijepu visoku munaru. Po nekim podacima drvena građa za ovu džamiju sječena je u Ričini. Svojim dimenzijama tlocrta od 13 x 18 m bila je i jedna od najvećih u BiH. Uz ovu je džamiju u tursko doba bio izgrađen i Sinan-pašin hamam. Džamija je posljednji put obnovljena 1906. godine. Svi oni koji su za nju čuli dolazili su se diviti njenim impresivnim dimenzijama. Porušena je noću 30. decembra 1949. godine, kako bi uprava Oficirke kasine izgradila igralište za oficire. Sve do nedavno na ovom lokalitetu, u neposrednoj blizini Oficirske kasine (Doma Armije), bilo je parkirališe i deponija smeća. Tokom iskopavanja pronađeni su elementi prvobitne džamije. Također je ustanovljeno da je džamija bila i spaljena, jer je tokom radova pronađen sloj od desetak centimetara gareži. Godine 2016. završena je obnova i kompletna rekonstrukcija ove džamije sukladno konzervatorsko-restauratorskom projektu.

“Centar za informaciju u dokumentaciju Mostar - Cidom” i facebook grupa “Bosna i Hercegovina- fotoenciklopedija” došli su u posjed vrlo vrijednih fotografija grada Mostara iz 1890. – 1891. godine.

U narednom periodu ćemo krenuti u poglede na grad Mostar iz tog perioda, uz kratke osvrte na objekte koji se vide na slici, a služeći se našom dosadašnje prikupljenom dokumentacijom i literaturom.

Na osnovu stanja, postojanja ili nepostojanja nekih objekata, sa sigurnošću se može utvrditi da se radi o zimskom periodu između 1890. i 1891. godine.

Radi se o četiri fotografije – panorame koje prikazuju Mostar, pretežno na lijevoj obali rijeke Neretve, počevši sa sjevera, od Sjevernog logora, pa do juga i naselja Luka, s tim da se donja tačka ove mahale, Šarića džamija, ne vidi na ovim fotografijama.

Na ove četiri fotografije pogled smo zaustavili na 33 objekta ili područja, i uz zaokruženi pogled na slici, dali kratki opis onoga što se vidi na fotografiji.

(Cidom Mostar/BiH fotoenciklopedija)

(Džabirov, Vrančić, Špago)

U Mostaru 1890. - 1891. godine - Mejdan

 

12 Mejdan. Stari naziv današnjeg Trga 1. maja je bio Sinan-pašina mahala ili Atik mahala, zbog najstarije (Atik) džamije izgrađene na njemu, međutim, u narodu je i dalje ostao naziv Mejdan. Upravo ova mahala, skupa sa kulama na Starom mostu, čine nukleus oko kojega će se razvijati grad Mostar.

Na ovom trgu je hercegovački sandžakbeg Sinan-beg podigao džamiju oko 1474 godine, a oko 1504-1506 godine ju je prepravio drugi hercegovački sandžakbeg Sinan-beg Borovinović, potomak bosanske srednjovjekovne plemićke porodice Borovinović, a njenoj blizini je podignut i hamam/banja. Hamam je radio sve do 1878 godine a srušen je 1884 godine. Ova mahala je bila svojevrsni administrativni centar grada, jer se u njoj nalazila mehćema/sud i kuća za stanovanje šerijatskih sudija, sve do 1833 godine, kada je Ali-paša Rizvanbegović podigao Konak i u njega preselio sud i neke druge ustanove. Ovdje je još za turskoga doba podignuta zgrada pošte, kao i cijeli niz stambenih objekata. Mnogi rođeni Mostarci ne znaju gdje je bila prva bolnica u Mostaru. Da, bila je na Mejdanu i otvorena je oko 1874 godine, a u njoj je bila smještana i gradska sirotinja. Djelovala je sve do 1888. g. nakon čega će postati hotel Orient. U toj istoj zgradi je 1875. g. boravio poznati svjetski putopisac Arthur John Evans koji je prilično detaljno opisao tadašnji Mostar. Na Mejdanu će se, tri godine nakon Evansova posjeta, svečano otvoriti Vojna pošta, 6. augusta. 1878. godine, a tri godine nakon toga, 1881. godine, započet će izgradnja Oficirsko-činovničke kasine – oficirskog doma, koji će se svečano otvoriti 9. aprila 1885. godine. Ovaj trg je kroz istoriju često mijenjao ime: bio je Rudolf platz, Aleksandrov trg, Trg 10. travnja i na kraju Trg 1. maja.

“Centar za informaciju u dokumentaciju Mostar - Cidom” i facebook grupa “Bosna i Hercegovina- fotoenciklopedija” došli su u posjed vrlo vrijednih fotografija grada Mostara iz 1890. – 1891. godine.

U narednom periodu ćemo krenuti u poglede na grad Mostar iz tog perioda, uz kratke osvrte na objekte koji se vide na slici, a služeći se našom dosadašnje prikupljenom dokumentacijom i literaturom.

Na osnovu stanja, postojanja ili nepostojanja nekih objekata, sa sigurnošću se može utvrditi da se radi o zimskom periodu između 1890. i 1891. godine.

Radi se o četiri fotografije – panorame koje prikazuju Mostar, pretežno na lijevoj obali rijeke Neretve, počevši sa sjevera, od Sjevernog logora, pa do juga i naselja Luka, s tim da se donja tačka ove mahale, Šarića džamija, ne vidi na ovim fotografijama.

Na ove četiri fotografije pogled smo zaustavili na 33 objekta ili područja, i uz zaokruženi pogled na slici, dali kratki opis onoga što se vidi na fotografiji.

(Cidom Mostar/BiH fotoenciklopedija)

(Džabirov, Vrančić, Špago)

Foto inspektor - Koji je ovo sokak?

 

U paketu starih slika Mostara dobili smo ovu sliku na kojoj piše Mostar, godina je naznačena kao 1900-ih, što može biti plus-minus desetak godina. Radi se o sokaku koji leži u smjeru istok-zapad s tim da je lijevo jug, a desno sjever. To zaključujemo jer je sunce na jugu, sjenka zida s lijeve strane tako pada. Naša pretpostavka je da sokak izlazi na neku ulicu koja ide u smjeru jug-sjever. Od ulica u užem središtu grada u obzir dolaze Srednja (današnja Fejićeva), ili Carina (M. Balorde), (Lacina) ili Glavna (Titova).

Tražili smo, koji bi ovo sokak mogao biti, s tim što smo pretpostavljali da je ovog visokog zida na lijevoj strani slike, nestalo u godinama iza nastanlka slike, kao i objekta desno, na dnu sokaka.

Postoji mogućnost da je ova velika kuća s desne strane, s vratima i basamacima u prizemlju, i prozorima na spratu, ostala sačuvana do danas.

Pri analizi slike zapazili smo da sokak nije strm, što se vidi po horizontali donjeg basamaka kuća, i nivoa sokaka, s tim da se sokak lagano spuštao u ulicu, za koju smo pretpostavili da se protezala lijevo i desno, nakon silaska iz sokaka. U sokaku se nalazi žena u crnoj odjeći s kapuljačom preko glave, jedan oficir na biciklu, dvije djevojčice u laganim haljinicama. S lijeve strane se nalazio visoki zid, najvjerovatnije od neke avlije. Uočljiva je petrolejska lampa kao ulično osvjetljenje na ćošku kuće u dnu slike, što opet daje pretpostavku da je slika nastala prije 1912. godine, to jest prije izgradnje Električne centrale, kada je Mostar dobio električnu javnu rasvjetu. Prvi bicilkistički klub u Mostaru je osnovan je 1877. godine što opet daje pretpostavku da je slika nastala iza te godine. Kuća s desne strane ima ulazna vrata, s nekoliko basamaka, i prozore samo na spratu, što daje pretpostavku da se iza ove kuća nalazila avlija, i da prozori prizemlja gledaju u avliju. Uočljiv je visoki dimnjak na kući u koju se ovaj sokak okomito spušta (u dnu slike).

Nema baš dovoljno podataka za rješenje lokacije sa slike.

U arhivi smo pronašli sliku iz Rizikalova sokaka, koja je nastala takođe 1900-ih godina. Na njoj se vidi sokak uz Husein hodžinu džamiju, koje se nekada nalazila u današnjem parkiću, preko puta Radničkog, u Titovoj ulici. Na slici se vidi žena u crnoj odjeći, koja podsjeća na ženu s prve slike, a pored nje je djevojčica u laganoj haljinici, koja također podsjeća na djevojčicu s prve fotografije.

Pogledom na kartu grada Mostara iz toga perioda, u jednom sokaku uočljiva je pozicija zida s lijeve strane, kao i pozicija kuće s vratima, i kuće na dnu sokaka.

Na drugoj karti grada, iz 1899. godine, s oznakama ulica vidi se da se ta ulica zvala Rizikalova, a to ime je zadržala sve do današnjih dana.

Pogledom na sliku Srednje ulice iz toga perioda, uočljiva je i petrolejska lampa na ćošku jedne kuće, kao i sličan objekat sa suprotne strane Srednje ulice.

Na starim slikama se mogu uočiti visoki zivovi oko avija u Srednjoj ulici, počevši od kuće Husage Komadine na Srednjoj ulici (nekada Biro za zapošljavanje, danas Telekom), pa sve do nekadašnjeg harema, danas parka kod spomenika Osmanu Đikiću.

Dakle, rješenje stare slike je da je na fotografiji motiv iz Rizikalovog sokaka u Mostaru, koji povezuje  Titovu (Glavnu) i Fejićevu (Srednju) ulicu, a danas izlazi tačno do vrata Samoposluge u Fejićevoj.

Ovo je vidljivo i sa najnovije fotografije dijela Fejićeve ulice, sa izlazom Rizikalove ulice, i kuće na samom ćosšku, za koju pretpostavljemo da je ova ista kuća na dnu sokaka, desno na staroj slici, s tim što joj je u kasnijim godinama nadozidan sprat. Kuća koje se vidi sa suprotne srane ulice je doživjela potpunu promjenu.

Fotografije: arhiva Cidom

priredili Smail Špago, Tibor Vrančić, Armin Džabirov

Mostaru 1890. - 1891. godine – Vatrogasci, Fatime kadun džamija i konzulat Velike Britanije

 

11 Vatrogasno društvo Mostar osnovano je na konstituirajućoj sjednici 25. augusta 1885. godine. Tek 1901. godine izgrađena je Vatrogasna kula u Novoj (danas Braće Brkića) ulici, a 1914. godine je uvedena i električna sirena, jer su ispočetka izbijanje požara po gradu najavljivali pucnjevi topova s Tabije, da bi se kasnije topovi premjestili na brdo Hum. Međutim pucnji iz topova s Huma nisu Dobrovoljnom vatrogasnom društvu ništa govorili o lokaciji na kojoj je izbio požar u gradu.

Fatime kadun džamija. Bila je to jedna od dvije mostarske džamije s četvrtastom kamenom munarom, a koje danas više nema, a nalazila se na uglu Glavne ulice i Kazazića sokaka, blizu zgrade Dječje biblioteke. Danas se na tom mjestu nalazi malo parkiralište za automobile i ni po čemu se ne zna da je nekada tu bila bogomolja. Prema istraživanjima Hivzije Hasandedića, džamija je zadužbina Fatime Šarić, jedine koja je bila žena legator-vakif u Mostaru koja je sagradila džamiji, iste one dobrotvorke koja je sagradila Sahat-kulu u Brankovcu, kao i mekteb. Inače Fatima je bila žena (hanuma) Ibrahim-age Šarića, onog istog koji je dao sagraditi Šarića džamiju. Fatime kadun džamija izgrađena je prije 1620. godine, a neki su je nazivali i Kazazića džamija – po Kazazićima, koji su u ovom vakufu vršili neke značajnije vjerske funkcije. O izgradnji džamije Fatime kadun čak je i pjesma spjevana. O tome ko je bila Fatima kadun, postoje neslaganja među istoričarima. Prema podacima koje iznose Ahmet Kurt i Hatidža Čar-Drnda, džamija je sagrađena između 1560. i 1580 godine, a sagradila ju je Fatima, kćerka hadži Mehmed-bega, pretpostavlja se da je ona bila kćerka Karađozbega, napoznatijeg mostarskog vakifa. Džamija je prema poznatim podacima srušena u ljeto 1947. g. U novije vrijeme planirana je obnova ove džamije, ali je zbog nastalih problema imovinske prirode projekt obnove je zastao.

Konzulat Velike Britanije u Mostaru, prije dolaska Austrougarske, bio je u kući na Carini, a koja je bila u vlasništvu mostarskog trgovca i predsjednika Srpske pravoslavne opštine Jefte Bjelobrka. Za vrijeme Kraljevine Jugoslavije u zgradi je bila smještena bakteriološka stanica.

Otvaranje konzulata i konzularnih agencija u Hercegovini nastaje zbog nastojanja evropskih zemalja, prije svega Francuske, Austrije, Engleske i Italije s jedne i Rusije s druge strane, za prestiž na istoku Evrope. Osim ovog, u Mostaru se djelovali konzulati Austrije, Francuske i Rusije.

"Centar za informaciju u dokumentaciju Mostar - Cidom” i facebook grupa “Bosna i Hercegovina- fotoenciklopedija” došli su u posjed vrlo vrijednih fotografija grada Mostara iz 1890. – 1891. godine.

U narednom periodu ćemo krenuti u poglede na grad Mostar iz tog perioda, uz kratke osvrte na objekte koji se vide na slici, a služeći se našom dosadašnje prikupljenom dokumentacijom i literaturom.

Na osnovu stanja, postojanja ili nepostojanja nekih objekata, sa sigurnošću se može utvrditi da se radi o zimskom periodu između 1890. i 1891. godine.

Radi se o četiri fotografije – panorame koje prikazuju Mostar, pretežno na lijevoj obali rijeke Neretve, počevši sa sjevera, od Sjevernog logora, pa do juga i naselja Luka, s tim da se donja tačka ove mahale, Šarića džamija, ne vidi na ovim fotografijama.

Na ove četiri fotografije pogled smo zaustavili na 33 objekta ili područja, i uz zaokruženi pogled na slici, dali kratki opis onoga što se vidi na fotografiji.

(Cidom Mostar/BiH fotoenciklopedija)

(Džabirov, Vrančić, Špago)

U Mostaru 1890. - 1891. godine – Zgrada "Bagat" i Husein hodžina džamija

 

10 Zgrada "Bagat". Ova zgrada koja se nalazi na uglu tadašnje Glavne ulice i sokaka, koji se danas zove ulica Salke Šestića, izgrađena je 1890. godine i bilo je u vlasništvu hadži Husage Komadine, brata poznatog mostarskog gradonačelnika Mujage Komadine. U svome radu o mostarskoj arhitekturi, Sanja Zadro navodi da je zgrada kasnije bila u vlasništvu porodice Jelačić, koja je bila poznata po proizvodnji nagrađivanih vrhunskih vina. Korištena je neko vrijeme i kao opštinska zgrada u vrijeme Kraljevine Jugoslavije. Nakon Drugog svjetskog rata zgrada je nacionalizirana, a do današnjih dana ostala je poznata pod nazivom “Bagat”, po predstavništvu firme Bagat, prijeratnog proizvođača šivaće mašine, koje je bilo smješteno u prizemlju ove zgrade.

Husein hodžina džamija. Ova džamija danas ne postoji, a u prošlosti se nalazila na uglu Glavne ulice i Policijskog sokaka (danas Huse Maslića) – preko puta Prvog mostarskog nebodera. Sagrađena je prije 1620. g. i imala je 15 m visoku munaru. O osnivaču džamije malo se zna osim da je bio učen i bogat čovjek. Prema narodnom predanju ovu džamiju dao je sagraditi neki predak iz porodice Momića, a zvali su je i Ćišića džamija, prema Ćišićima koji su bili imami u njoj. U Drugom svjetskom ratu bila je veoma oštećena i služila je kao skladište i konjušnica. Srušena je i u potpunosti uklonjena u proljeće 1947. g. Ova džamija naslabije je dokumentirana i postoji (zasad) samo dvije njene fotografije. U periodu poslije 1947. godine do danas, na tome mjestu nalazi se omanji gradski park.

“Centar za informaciju u dokumentaciju Mostar - Cidom” i facebook grupa “Bosna i Hercegovina- fotoenciklopedija” došli su u posjed vrlo vrijednih fotografija grada Mostara iz 1890. – 1891. godine.

U narednom periodu ćemo krenuti u poglede na grad Mostar iz tog perioda, uz kratke osvrte na objekte koji se vide na slici, a služeći se našom dosadašnje prikupljenom dokumentacijom i literaturom.

Na osnovu stanja, postojanja ili nepostojanja nekih objekata, sa sigurnošću se može utvrditi da se radi o zimskom periodu između 1890. i 1891. godine.

Radi se o četiri fotografije – panorame koje prikazuju Mostar, pretežno na lijevoj obali rijeke Neretve, počevši sa sjevera, od Sjevernog logora, pa do juga i naselja Luka, s tim da se donja tačka ove mahale, Šarića džamija, ne vidi na ovim fotografijama.

Na ove četiri fotografije pogled smo zaustavili na 33 objekta ili područja, i uz zaokruženi pogled na slici, dali kratki opis onoga što se vidi na fotografiji.

(Cidom Mostar/BiH fotoenciklopedija)

(Džabirov, Vrančić, Špago)