Postoje i trendovi u odgoju djece – ideje koje su više posljedica difuznog duha vremena nego naučnih dokaza. Rijetko se probijaju i ponavljaju. U svakom slučaju, kafez za bebu, jedva da se ikada više ponovo, i vidio.
Nekada je bilo drugačije: danas, kada klima uređaji vise ispod, ili pored gradskih prozora, nije bilo neuobičajeno vidjeti kafez u koji su mala djeca bivala smještena, kako bi bila na svježem vazduhu. Američki pedijatar Luther Emmet Holt je u svojoj knjizi iz 1894. godine već ukazao na važnost zraka i svjetlosti za dojenčad (“da se krv obnovi i pročisti“). Kaže se da je izvjesna gospođa Lafferty izmislila kafez na prelazu vijekova, koji je obećavao da će rešiti (tada) modernu dilemu: bebama treba svjetlost i vazduh, pošto nije bilo balkona posvuda, a kamoli bašta i vrtova. Istaknuta korisnica ove metode bila je kasnija prva dama Eleanor Roosevelt, koja je svoju kćer Annu smještala u preuređeni kafez za piliće ispred prozora u New Yorku 1906. godine.
Kafezi za bebe su takođe bili popularni u Londonu. Klub za bebe Chelsea poklanjao ih je svojim članovima koji nisu imali baštu. Nakon Drugog svjetskog rata, međutim, viđani su samo sporadično. Razlog tome je možda lošiji kvalitet zraka. Ili novi obrazovni trend: dogma 100% sigurnosti.
Slika: London 1923. godine.
Kod nas nisu viđeni, niti zabilježeni.
(nzz)
(spagos)
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen