Prije 41 godinu – Na šetalištu 31. decembra 1983.

 

Stare slike pričaju: Na Šetalištu, uoči nove, 1983. godine

U listu Sloboda od 1. januara 1983. godine objavljena je slika djevojaka, koje idu mostarskim Šetalištem, od Rondoa do Gimnazije, koje je u to vrijeme bilo mostarsko Korzo.

Slika koja privlaći pažnju u svakom pogledu. Djevojke uređene, bezbrižne, obučene po tadašnjoj modi.

Sliku je na facebook stranicu cidom postavio Branko Vučina, i pri tome naznačio dvije djevojke sa slike. Prije bilo kakvog komentara ispod slike, na prvi pogled mi se učinilo da se radi o razdraganim manekenkama modne kuće “Zlatka Vukobvić” iz Mostara.

Komantari ispod slike:

Indira Sijerčić Elezović: Evo napokon se nađe ova slika.

Tajma Balta, Zvijezdana Nikoliccini, Zifa i ja (Indira), ova sa šeširom, vraćale se iz Medicinske škole, zaustavi nas fotograf i upita bili mogao da nas uslika.

Sutradan izađe slika u Slobodi.

Hvala Branko, Dario Terzic odavno traži tu sliku

Mi iz skole pošle u Ede Bajrama, ne smijem se zakleti, ali mozda smo i pobjegle.

Vide se i Karmela i Fatima, pola razreda.

Malom analizom slike i datuma njenog nastanka, kao i pregledom komentara ispod slike, došli smo do interesantnih detalja:

Slika je u Slobodi objavljena 1. januara 1983. godine, što je bilo je u subotu, a najvjerovatnije je to ipak bilo u ponedeljak 3. januara, jer je Sloboda izlazila ponedeljkom. Ako je slika uslikana dan prije, kako to kaže Indira u svom kometaru, onda je to bilo u petak 31. decembra 1982. godine. Uoči dočeka nove 1983. godine.

Po običaju, taj 31. decembar se onoga vremena radio skraćeno, do podne, kako u preuzećima, ustanovama, tako i u školama, jer nas je sve hvatala psihoza novogodišnjeg dočeka.

I naravno, kuda bi učenice iz škole, a pogotovo maturantkinje, kako to piše u komentarima, u ovom slučaju se radi o Medicinskoj školi u Mostaru, nego negdje u kafić, na Šetalištu, tadašnjem Korzu.

Slika kao izmišljena, kao da je ovog trenutka izišla ispod kista negog svjetskog slikara.

Oslikava pravo zimsko, prednovogodišnje vrijeme. Prije toga je padala kiša, a čini se da je pred samo slikanje upravo prestala padati. Mokar asvalt, zimska garderoba na djevojkama, Na granama platana još mnogo neopalog lišća, a već opalo lišće kiša je zalijepila za asvalt.

Za kraj samo jedan od komentara ispod slike: Divna slika, divna vremena.

(spagos)

(tekst je ovjavljen na ovom blogu 9. oktobra 2021.)

spagosmail: Stare slike pričaju: Na Šetalištu, uoči nove, 1983. godine

Na granici sjećanja: Stare slike pričaju: Na Šetalištu, uoči nove, 1983. godine

(spagos)

Šućrija Čusto: Biljezi pisma i pismenosti u Blagaju (2. dio)

(tekst koji slijedi objavljen je na portalu Nova Sloboda dana 29. decembvra 2024. godine, autor je Šućrija Čusto)

Nakon smrti Hercega Stefana 22.05.1466. godine, novi vladari preuzimaju vlast 03.06.1466.godine. Blagaj postaje dio Osmanske države u Vilajetu Bosna, sandžak Hersek , kadiluk Blagaj. Uvodi se novi sistem školovanja u Blagaju. Nova vlast-nova pravila! Među prvima, djeca Stefanova zadržaše stečene privilegije stavljajući se u službu nove vlasti.Njegov mlađi sin dostiže zavidno obrazovanje, postade carski službenik, sultanov zet i njegova desna ruka-Veliki Vezir. U svom zapisu na ulazu pred džamijom, koju je sagradio Ahmet paša u mjestu Hersek dvadesetak kilometara prije grada Yalova je pano, na kome piše da je bio koristan za Osmansko carstvo. Unutar prostranog dvorišta je džamija i turbe, u kome je ukopan. Prije tri godine izgledala je ovako:

Natpis na turbetu je jednostavan:

Hersek vrli/uzorni Ahmed paša M 1458 – 1518 (Oznaka M računanje godina po Miladu)

U blagajskim mahalama grade se mesdžidi i mektebi za osnovno i vjersko obrazovanje. Medresa bješe veći nivo za već pismene polaznike, a njeni službenici obrazuju djecu,uče ih arapskom pismu, jezicima turskom, arapskom, perzijskom, upućuju u pitanja vjere i vjerovanja. Zavije i Tekije bjehu korak iznad po vjerskom obrazovanju, ahlaku, filozofiji. U većini slučajeva, šejhovi tekije bjehu i Vaizi-predavači. Pored bosanskog pisma i jezika, nova vlast se koristi staroosmanskim pismom. Bošnjani koriste specifično bosansko pismo zvano Arebica prilagođeno bosanskom jeziku. Unutar Osmanskog carstva vjera se izučava arapskim jezikom i pismom, dok se za poeziju i epitafe koristi perzijski jezik. Brojni dječaci izučiše ove škole i postigoše zavidan stepen učenosti. Obavljaše zvanja i bjehu na brojnim uticajnim mjestima u svim sferama života poput; Munla, Kadija, Hećima, Čelebija, Muftija, Šejhova, Hasećija širom Osmanskog carstva. Trag svog bitisanja ostaviše ljudi, poput Fevzije Blagajca, Mustafe Ejuba/Ejubovića-Šejh Juje, Ahmet paše Hersek-a, Ali age Hasećije Kolakovića, Fazli Buljubaše i drugih. Posljednji hafiz bješe Salih ef.Leho, sin Hamid age, koji je preselio na ahiret 1927. godine. Po njegovom predanom obrazovanju mlađih generacija, džamija u blagajskoj Donjoj Mahali se naziva „Lehina“. Nakon njega, godinama Blagaj nije imao Hafiza, tako da je prva Hafiza oko 2000 godine postala Sanija Drljević kći Mehmeda. Nakon nje, u januaru 2003. godine Blagaj je dobio Hafiza Đevada Gološa.

Prema dokumentima i ostacima objekata, osnovne škole/mektebi bjehu u sljedećim mahalama;

• Mahala Bunsko – Ćejvan Ćehajina škola/mekteb

• Mahala Do/Dol – Hadži Huseina Baš-bega Dizdarevića-škola/mekteb/džamija

• Mahala Donja – Karabega/Efičina/Lehina škola/mekteb/džamija

• Mahala Carska – Sultan Sulejmanova škola/mekteb/medresa/džamija

• Mahala Galčići – Hadži Muratova škola/mekteb/džamija

Stari grad Blagaj – Mehmed hana Osvajača/el Fatihova škola/mekteb/džamija za posadu tvrđave i porodice nastanjene na Orlovači

Mekteb, džamija Sultan Sulejmanova 1520.

Medresa-srednja škola bješe uz Sultan Sulejmanovu/Carsku džamiju, dok Tekija i Zavija sa musafirhanama uz turbe -Sari Saltuka i šejha Ali-ja bješe mjesto Čelebija, Muftija-učenih ljudi.

Pismo Arebica-jezik staroosmanski iznad ulaznih vrata džamija Sultan Sulejmanova-Carska, prevod na Bosanski jezik:

“Šahinšah, utemeljitelj svijeta,

Sulejman-han, zakonodavac (Kanuni),

Devet stotina dvadeset i šeste,

Podigao je ovu bogomolju, 926 (1519/20).

Ona je tokom vremena postala sklona padu,

I dobrotom je obnovljena.

Blagajci su uz pomoć vlasti (hukumet)

Obnovili ovu bogomolju.

Hiljadu tri stotine desete, 1310 (1892),

Njezina obnova je dovršena.

Ovaj kronogram je sastavio (cikardi) Jusuf Hasbi, imam ove džamije.«

Unutrašnjost džamije bješe ukrašena kaligrafijom sa sledećim porukama sa zidova;

Mihrabski zid:

Na mihrabu se nalazi slijedeći natpis.

كلما دخل عليها زكريا المحراب

Kad god bi Zekerija ušao u mihrab.

Iznad mihraba su dva natpisa u obliku tugre sa tekstom:

لا اله الا الله محمد رسول الله

Nema boga osim Allaha, Muhammed je Poslanik Božiji.

Iznad lijevog prozora je natpis u sulus pismu:

لا اله الا الله محمد رسول الله

Nema boga osim Allaha, Muhammed je Poslanik Božiji.

Desni zid:

Na desnom zidu su tri natpisa u sulus pismu i jedan u taliku.

ساعة عدل خير من عبادة سبعين سنة

Sat pravednosti je bolji od sedamdeset godina ibadeta (robovanja Bogu).

بوده كجر يا هو

Što će biti biće.

و هو على كل شيئ قدير

On sve može.

حفظك الله فى الدارين

Bog te sačuvao na oba svijeta.

Lijevi zid:

من صبر ظفر

Strpljiv spašen.

بسم الله الرحمن الرحيم

U ime Boga, Milostivog, Samilosnog (kufi pismo).

من امن بالقدر امن من الكدر

Ko vjeruje u određenje spasit će se od tuge.

Ulazni zid:

Tekstovi se nalaze iznad ulaznih vrata.

ان المساجد لله فلا تدعوا مع الله اله أخر

Mesdžidi pripadaju Allahu pa ne zovite mimo Allaha drugog boga.

Požurite sa namazom prije isteka vremena njegovog, požurite s traženjem oprosta prije smrti.

Zgrada mekteba u avliji Sultan Sulejmanove džamije

Neka je hvala i zahvalnost Istinitom, a na njegova vjerovjesnika spas i blagoslov,

Riječi pohvale neka su i na rod i na društvo Miljenika (Vjerovjesnika),

…..

Bože, učini blagoslovljenom ovu građevinu

Iskrenih,

I neka ona bude od koristi vjernicima i vjernicama.

Dobrotvor obnove ovog visokog mekteba je Miri-miran Hafiz-paša, od Hercegovine

Koji je obnovio građevinu iskreno i u

potpunosti.

Neka uzvišeni Allah od svoje dobrote

usliša njegovu molbu

Hiljadu dvije stotine šezdesete i četvrte….

Neka uzvišeni Allah oprosti nam grijehe.

I…

…

Ko iskreno i sa srca …

Neka mu na umrlom času sačuva iman.”, stoji na na zgradi škole/mekteba/medrese

U hayatu ove džamije se nalazi i ploča sa natpisom koja stajaše na Karadžozbegovoj ćupriji u Blagaju. Nakon što su Nijemci, pri povlačenju svojih snaga 1945. godine, te digli istu u vazduh ,ploča je završila u riječnom koritu. Ribar Džemal Velagić ju je pronašao i donio u dvorište džamije.

 «Bože jedini, nisi postao-niti će Te nestati,od Tebe je svaka pomoć i u Tebe uzdanje»,

-ovu građevinu obnovi Belfe Kadira kći Ali-bega Velagića da im Bog grijehe oprosti i da ih svojom milošću obdari. Svršeno u 1265 (1849) godini. Ovo sam obnovila za spomen, da se učini dova (molitva) za mene i moje roditelje. Ko se za mog sina Aliju pomoli Bogu taj se i za moju dušu izmoli”.

Mehmed Novo 1162/1749. godine lijepo kamenom obzida, uredi izvorište Vrač za potrebe ljudi, pojilo životinjama  i u njega ugradi kamenu ploču sa dekorisanim natpisom na pismu Arebica i staroosmanskom jeziku iznad česme. Ovaj lijepo dekorisani natpis arebicom-ploču neki nasilnik je iskrčio, odnio da ukrasi neki svoj zid“ iza agresije na RBiH 1991-1995.godine, a 2018. godine uređen je ovaj izvor novim kamenim zidovima.

Izvor Vrač 2024-te godine

Brojni epitafi sa nišana ispisani su Arebicom i šalju interesantne poruke evo jedne od njih:

Allahu!

O Ti koji grijehe opraštaš!

Posjetioče moga groba razmisli o mom stanju, jučer sam bio poput tebe a ti ćeš sutra biti poput mene. Pomilovani Derviš Halil beg sin Seid Mehmeda efendije Kolakovića. Fatiha za njegovu dušu. Godine 1302 (1884/1885).

Korištena literatura:

• Islamska Epigrafika,Mehmed Čelić,Mehmed Mujezinović

• Sidžili blagajskih kadija Hivzija Hasandedić,

• Hercegovina br. 9  Časopis za kulturno i historijsko nasljeđe Mostar 1997.

• Pelidija Enes (emeritus prof.dr.) Blagaj u prvim decenijama osmanske vlasti – Naučni skup povodom 600 godina od prvog spomena Blagaja (1423-2023)

• Arhiv Muzej Hercegovine Mostar

• Numanagić Hazim Careva džamija u Blagaju 2004.

(Nastaviće se)

Šućrija Čusto: Biljezi pisma i pismenosti u Blagaju (2. dio) - Nova Sloboda

Prije 35 godina - Konačno srušen

 

Drugi put, kao što se često citira dosjetka, istorija se pojavljuje kao farsa. Prvi put kada je Berlinski zid stajao, bila je to tragedija. Pokidalo je porodice, prijateljstva, kvartove - cijeli, već razbijeni grad. To je koštalo života oko 140 ljudi koji su pokušali da ga savladaju; Nakon što su 9. novembra 1989. otvorene granice DDR-a, „zidni djetlići“ su odmah počeli da kucaju na omraženu, 155 kilometara dugu stvar i razbijaju komade. A kada je kraj DDR-a postao očigledan 29. decembra, njena posljednja vlada odlučila je da se nekadašnji “anfašistički zaštitni zid” koristi komercijalno. Bio je to neslavni završetak zgrade koju su zapadnonjemački političari šezdesetih godina prošlog vijeka nazivali i Zid srama. I ako hoćete, to je bio slučaj više pravde. Ono što je trebalo da spreči kapitalizam (i ljude unutra) sada se prodavalo u suvenirnicama. 

Fragment zida sada stoji ispred Predsjedničke biblioteke Ronalda Regana u Simi Valleyu u Kaliforniji.

Krugovi se zatvaraju, iako drugačije od planiranog.

(welt)

(spagos)

Slikom i riječju kroz mostarska naselja i mahale – Brda oko Mostara

 

Nastavljamo sa serijalom – Brda oko Mostara

U najkraćem, uz stare slike, slijedi objašnjenje osnovnih pojmova iz Mostara.

Brda oko Mostara. Toponimi, lokaliteti, nazivi brda. Malo Mostaraca, posebice mladih, poznaje nazive brda koja okružuju grad. Pa evo da se ne zaboravi: počevši od sjevera, pa sve redom okolo do zadnjega Podveležja na istoku nalaze se sljedeća brda: Pometenik, Planinica, Mikuljača, Keveljača, Žovnica, Brkanovo Brdo, Hum i Podveležje.

Objašnjenje je preuzeto iz knjige Mostarski leksikon, autora Tibora Vrančića, izdanje 2020.

prilog: fotografije:

• Panorama snimljena s Brankovca (s imenima brda) 2011.

• Podveležje s brdom Stolac 1995.

Priredili: Armin Džabirov, Tibor Vrančić, Smail Špago

(CidomTeam)

Prije 47 godina – Otišao Čarli Čaplin

 

Ikona Filmske umjetnosti, jedan od najvećih režisera i glumaca Čarli Čaplin, nezaboravno tužna i urnebesno smiješna skitnica Holivuda, umro je 25. decembra 1977. godine.

U SAD je stigao iz Evrope 1910. i počeo da igra u filmskim burleskama Maka Seneta, ali se brzo osamostalio i stekao svjetsku slavu originalnim likom sentimentalnog klovna - skitnice.

Njegov humanizam, izgrađen u vrijeme teške mladosti - izražen likom dobroćudne skitnice Čarlija - učinio je da svima postane jasna snaga filmskog govora i njegova moć u afirmaciji univerzalnih ljudskih vrijednosti.

Mada nikad nije propovijedao radikalizam bilo kojeg oblika, njegov filmski opus bio je dovoljan razlog da ga godinama progoni šef FBI Edgar Huver, a u vrijeme antikomunističke histerije u SAD postao je žrtva američkog republikanskog senatora Džozefa Makartija, pa je 1952. emigrirao u Švajcarsku, gdje je i umro.

Snimio je 75 kratkih i dugometražnih filmova, a 1972. dodijeljena mu je nagrada "Oskar" za životno djelo.

Najpoznatiji Čaplinovi fililmovi su: "Idila u polju", "Pasji život", "Mirna ulica", "Hodočasnik", "Dječak", "Potjera za zlatom", "Cirkus", "Svjetlosti velegrada", "Moderna vremena", "Veliki diktator", "Gospodin Verdu", "Jedan kralj u Njujorku", "Svjetlosti pozornice", "Grofica iz Hong Konga"....

Čaplinov život, kao i smrt, obilježili su neobični događaji koje je ponekad sam inicirao, a ponekad se radilo o spletu okolnosti.

Jednom prilikom, Čaplin je, iz zabave, osvojio treće mjesto na izboru za osobu koja "najviše liči na Čarlija Čaplina".

Rođen je četiri dana prije Adolfa Hitlera 1889. godine. Kasnije ga je glumio u filmu "Veliki diktator".

Tu urnebesnu crnu političku satiru, u kojoj genije filma ismijava nacističkog vođu, gledao je i sam Hitler, ali nije mogao da izdrži, pa je, prema svjedočenjima saradnika, bijesan napustio privatnu projekciju prije kraja.

Zbog sumnje da je komunista, njegovi otisci uklonjeni su sa holivudske staze slavnih i kasnije "izgubljeni".

Čarli Čaplin nikada nije postao građanin SAD i protjeran je 1953. zato što je odbio američko državljanstvo.

Bio je prvi glumac koji se pojavio na naslovnoj strani magazina "Tajm" u julu 1925.

Četiri godine nakon njegove smrti, Ljudmila Karačkina, astronom iz Ukrajine, nazvala je asteroid po njemu – "3623 Čaplin".

Kraljica Elizabeta Druga proglasila ga je vitezom.

Čaplinova kćerka Džeraldina Čaplin glumila je njegovu majku u biografskom filmu "Čaplin" iz 1992.

Lopovi su iskopali tijelo Čarlija Čaplina i pokušali da dobiju otkup za njega, ali su uhvaćeni...

Kada je Čaplin upoznao naučnika Alberta Ajnštajna rekao mu je: "Ljudi meni aplaudiraju jer me razumiju, a tebi jer te - ne razumiju".

Američki producenti tog doba tvrdili su da je Čaplin bio inspiracija Voltu Dizniju prilikom osmišljavanja lika Mikija Mausa.

(msn)

(spagos)

Iz biblioteke Cidoma - “Sjećanje za budućnost”, 2014.

 

Prije deset godina objavili smo pdf knjigu pod naslovom “Sjećanje na budućnost” autorskog trojca Ismail Braco Čampara, Tibor Vrančić, Smail Špago.

Pored ove knjige isti trojac je izdao još dvije knjige u štampanoj formi – U sjeni zaborava i Perom i kamerom o Mostaru.

U prilogu je link za knjigu “Sjećanje na budućnost” koju ujedno koristimo kao sjećanje na našeg preminulog Bracu:

Ismail Braco Čampara (1952-2017.)

Knjigu možete pogledati i preuzeti na linku:

Čampara-Špago-Vrančić-Sjećanje-za-budućnost-2014.pdf

(CidomTim)

Iz stare štampe – Najljepša Mostarka, 1928. godine

 

U Jugoslovenskom listu od 17. maja 1928. godine objavljen je tekst o izboru Miss Mostara 1928. godine:

“Najljepša Mostarka

Mostar, maja..

Najljepša Mostarka

Oblasno udruženje ratnih invalida u Mostaru raspisalo je natječaj za miss Mostara, te stavlja do znanja građanima Mostara da će od 1. maja 1928. do 15 jula 1920. uz glasovnice biratu ljepoticu miss Mostar, koju do danas nije Mostar u svojoj sredini imao.

Glasovnice se mogu dobiti u prodavaonici duhana gđe Ljubuce Zubac, Kralja Petra most, gđe Ljubice Milušić na kolodvoru, u papirnici gg. Pahera i Kisića, Glavna ulica, kod g. Ivana Belog kod kot. Suda, te u kancelariji udruženja uz cijenu od 1 dinara po komadu. Glasovnice se predaju u zatvorenoj koverti putem pošte na oblasno udruženje ratnih invalida u Mostaru. Rezultati će se svakih 5 dana objaviti u “Jugoslavenskom listu”.

Konačni rezultat oglasiće se na svečani način dne 1. augusta 1928., kojom će zgodom miss Mostar dobiti skupocjeni dar.”

prilog: Mostar, razglednica, 1926.

priredili: Armin Džabirov, Tibor Vrančić, Smail Špago

(NovaSloboda.ba)

Prije 62 godine – U slavu ljubavi

 

Ono što izgleda kao reklama za čarape iz 1950-ih, zapravo je božićna slika.

Brod HMS Bulworth Kraljevske mornarice se vratio u matičnu luku pred praznike 1962. gpdine.

A Beverley Janner, kako se zvala žena, nije htjela da čeka na svog dragoga, koji je bio na dužnosti na brodu. Popela se do prozora i poljubila ga. Ili ju je u to čak uvukao njen dragi, kao što sugeriše originalna legenda o slici?

Fotograf Daily Mirrora pritisno je okidač i objavio njegovu božićnu sliku na tabloidu. Čitaoci iz britanskog kulturnog svijeta odmah su shvatili da je riječ o Božiću - po grančici sa ženine lijeve strane. Grančica imele ima mistično značenje u nordijskim i keltskim zemljama (što čitaoci „Asteriksa i Obeliksa“ poznaju). Kroz praznik zimskog solsticija, ova grančica je postala ukras za adventske biljke. I ut to jedan vrlo važan dodatak: ispod nje je dozvoljeno i nevjenčanim parovima da se ljube u javnosti. Kažu da im donosi vječnu sreću. Božićna grančica je ubrzo poslužila kao moralna zaštita za burna osjećanja, kao ovdje na HMS “Bulworth”. Finu konceptualnu razliku između „amor i caritas“ teško je prenijeti. Na kraju je jednostavno: Proslava ljubavi.

(nzz)

(spagos)

Trenutak pažnje – Pogled pun tuge

 

Izviđači sa “Svjetlom mira iz Betlehema” na kijevskoj željezničkoj stanici, 15. decembra 2024.

Koliko godina ima djevojčica u prvom planu? Šest godina? Sedam? Prije više od 1.000 dana, prije skoro tri godine, Rusija je napala njenu domovinu - i donijela Ukrajini razaranja i patnje nezamislivih razmjera. Otkako je ova djevojčica postala svjesna svijeta, postala je svjesna njegovog možda najmonstruoznijeg i najstrašnijeg dijela: rata.

Ne biste se trebali preopteretiti slikom. Mnoge se koriste za manipulaciju; To i jeste razlog zašto prikazivanje stvarne patnje stvara manje sažaljenja. Pa ipak: velika se tuga vidi u pogledu ove djevojčice. Nalazi se među izviđačima na kijevskoj željezničkoj stanici, koji su njeni prijatelji. Ipak, tu stoji potpuno usamljena. Sama sa plamenom. To je čuvena “Svjetlost mira iz Bethlehema”. Svjetlo se zapravo pali u ovom gradu na Zapadnoj obali, što je božićni običaj od 1986. godine. Odatle se širi po cijelom svijetu. Ove godine nije tako. Ovog puta dolazi iz Betlehemovog pobratimskog grada, Christkindl u Steyrtalu. Austrijski izviđači su ga donijeli u Kijev da ga predaju tamošnjoj djeci. Zbog bliskoistočnog sukoba, bilo šta drugo, bilo je previše opasno.

Opasno po mir: svijet na Božić 2024.

(sdz)

(spagos)

Prije 59 godina – Ljubav za vječnost

 

Kao što je poznato, stvari između Lare Antipove i Jurija Živaga nisu bile tako srećne i prijateljske kao što sugeriše ova slika. U stvari, to je jedna od velikih, tragičnih ljubavnih priča 20. veka. Roman „Dr. Živago” ruskog autora Borisa Pasternaka prvi put je objavljen u italijanskom prevodu 1957. godine, a 1958. godine Pasternak je za to dobio Nobelovu nagradu za književnost.

Film prema knjizi premijerno je prikazan u New Yorku 22. decembra 1965. godine, a režirao ga je Britanac David Lean, koji je ranije pokazao da je majstor širokog ekrana sa “Lorensom od Arabije”. On je radikalno skratio radnju, političke preokrete u mladom Sovjetskom Savezu, koji su bili centralni element romana, učinio sporednom stvari i stvorio tri sata dugo djelo za vječnost.

Julie Christie je glumila zaista neodoljivu Laru, a Egipćanin Omar Sharif glumio je ruskog doktora rastrganog između dvije žene. Bio je to vrhunac njegove karijere. U decenijama koje su usledile, vreme je uglavnom provodio uz drugorazredne filmove i kockanje. Ali šta je drugo moglo doći nakon ove mega-romance?

(welt)

(spagos)

Šućrija Čusto: Biljezi pisma i pismenosti u Blagaju

(tekst koji slijedi objavljen je na portalu NovaSloboda, dana 21. decembra 2024. autor je Šućrije Ćusto)

Pismo i pismenost utemeljena kroz brojne povelje od srednjovjekovlja, vremena bosanskih banova i kraljeva do danas kazuje bosančicom, ćirilicom, arabicom, latinicom, o istoriografiji pismenosti u ovim krajevima. Brojni materijalni dokazi poput natpisa u kamenu svjedoče mali dio bogate riznice bosanskog jezika i Bosne u Humu i Humnini, južnim djelovima bosanske države.

Ono što je važno napomenuti kod razumijevanja bosanskog pisma Bosančice je to da nije bilo u starobosanskom jeziku složenih glasova Lj, Nj. Pri izgovoru, ovi glasovi su se izgovarali pojedinačno kao u primjerima; ljubav/jubav, ljepota/jepota, koljeno/kojeno, trešnja/trešna i sl. Rečenica na primjer: “bolje je ne idi tamo jer nema nje“ glasila bi: “boje je ne idi tamo jer nema ne“.

Na prostoru Humnine, u bosanskom jeziku dominantna bješe ikavica,tek kasnije vremenom će ona biti potiskivana baš kao i pismo-Bosančica. Književnik i pjesnik Salko Čevra uradio je redakciju Bosančice 1995. godine.Svoju zbirku pjesama „S humske ploče glagol“ ispisao je pismima Bosančicom i Latinicom iskazujući ljubav prema bosnitetu Bosne u njenim južnim krajevima njegujući i čuvajući blago bosanskog jezika.

Nekad davno, u vrijeme bosanskog Dida, Banova i Kraljeva u Humu i Humnini, na prostoru oko rijeka Bune, Bunice i ponornice Posrt, živješe porodice dijaka ,kovača, ljudi koji „kovaše“ u kamenu, u metalu, na papiru. Po tom zanatu, ljudi  koji su proizvodili alatke/“kosače“ zvaše se Kose, Kosari, Kosare, a po njima cijelo naselje dobi ime Kosor. Imenima i namjenom razlikovale su se alatke „kosače“ u domaćinstvu; Kosa (Alatka za košenje trave), Kosjera (Alatka za sječu grmlja sa kraćom drškom), Kosor (Alatka za sječenje granja sa dužom držalicom).

Obzirom da je Blagaj imao brojne „vrsne“ majstore, kovače u kamenu, kamena stolica iz naselja Kosor natpisom uklesanim Bosančicom kazuje:

sij kami na varda

Či li je bi?

Či li je sade?

Či li neće bit?

„Kamena Stolica“ čuva se u dvorištu Zemaljskog Muzeja u Sarajevu

U slobodnom prevodu „vidi kamen na uzvišenju!.. Čiji je bio? Čiji je sad? Čiji neće biti?

Jednostavnim bosanskim jezikom, kazuje o prolaznosti života,ljudi,ostavljajući trajnu poruku „čovječe,razmisli o sebi“

Sličnu poruku u kamenu je ostavio prilikom gradnje bedema starog grada Blagaja njen majstor/graditelj sljedećim natpisom:“ A se pisa Vrsan Kosarić, “natpis se u vrijeme gradnje nalazio na sjevernom bedemu. Nakon doziđivanja, popravki stotinjak godina kasnije ovaj natpis ostao je zarobljen unutar objekta, koji se koristio u jednom periodu kao ostava,kasnije kao tamnica. O kakvom majstoru, graditelju je riječ. dovoljno govori uzrečica i nakon sedam vijekova koja se u svakodnevnom govoru i danas čuje u Blagaju za nekog profesionalca u svome poslu „Vrsan“ majstor. Premda je završio gradnju i ostavio biljeg u kamenu, Vrsan Kosarić nije imao velikog razloga da se raduje, jer“smrt je zagonetka o kojoj valja voditi računa”.

Na drugoj ploči u bedemu starog grada Blagaja. bješe još jedan natpis. koji prema zapisu glasi:

„Sužanj koji se ne raduje“ ispod bjehu u prvom redu slova

„iačha“ u drugom

„her“ ostali dio teksta nečitljiv.

Da na ovo nadodam da ni jedan od ovih natpisa u starom gradu Blagaju danas ne postoji.

Još jedan natpis Bosančicom na „blagajskoj ploči“, koja se čuva i izložena je u Zemaljskom muzeju u Sarajevu, svjedoči  pismenost u Blagaju. O natpisu na ploči vodile su se rasprave između istoričara o čemu svjedoče zapisi u glasnicima zemaljskog muzeja iz tog vremena. Šta piše na ploči? Gdje bješe postavljena? Kako je dospjela u grob, koji se nalazi u Kosoru, udaljen preko dva kilometra od Pograđa i arheološke lokacije?

Blagajska ploča izložena u Zemaljskom muzeju u Sarajevu. Ko zna čitati bosančicu nek pročita.

Istoričar Marko Vego u svojoj analizi kazuje: Ako bi pretpostavili da je ploča imala više dijelova i u svakom redu 30 do 32 slova, tekst prevoda mogao bi biti:

Biljezi pisma i pismenosti u južnim dijelovima bosanskog kraljevstva nalaze se u brojnim poveljama sačuvanim u arhivima i muzejima širom Evrope. U istorijskoj vertikali Blagaja, svoj trag u njegovo bitisanje utisnuli su članovi blagajskih porodica a posebno porodica Hrana čiji član Sandal/ Sandaj/Sandalj/Sandalio ostavi trag u svom vremenu i dokumentima. U pismu mletačkih izaslanika. od 1.marta 1423 godine, nalazi se do sada najstariji pomen imena Blagaj.

Povelja bosanskog kralja Stefana Tvrtka izdata 1382 godine u Bišću pod Blagajem, kojom ukida ranije uspostavljen trg soli u gradu Svetom Stefanu u Dračevici.

1. Povelju  Dubrovčanima „u svom dvorcu Bišću u Pograđu“ 02.decembra 1382 godine izdao je kralj Bosne Tvrtko I

2. Bosanski ban Stjepan II Kotromanić 1327 godine zauzeo je Hum

3. Martin Brajković iz Bišća pominje se 1380

4. Kralj Dabiša odsjeo je u dvorcu Bišće 1395 godine

5. Kralj Ostoja odsjedao je u ovom dvorcu 1399,1403.U njemu prima 03.trećeg 1404 godine delegaciju dubrovčana.

6. Sandalj Hrana/Hranić uspostavio carinu u Bišću pa se na njega žale dubrovčani 22.drugog 1411 godine.

7. Sličnim zapisima pominje se Bišće od 1415-1419 godine.

8. Kralj Ostoja iz Bišća ukida 23. trećeg 1418 carine u Popovu Polju.

9. 01.Marta 1423 godine ambasadori Mlečana borave u Bišću.U njihovom pismu je najstariji pomen Blagaja. U Bišću pod Blagajem sastali su se Nikola Gučetić i Blaž Đorđić (Gospodin Nikola Ma. Di Goze i gospodin Biagio di Georgio) i veliki bosanski vojvoda Sandalj Hranić,vladar humnine.Intezitet političkih kontakata vidljiv je iz brojnih povelja.Svaki pedalj starog grada Blagaja ima svoju priču.Kroz ovu rezidenciju minuli su brojni bosanski banovi, bosanski kraljevi, prvi ljudi vjere „Dobrih Bošnjana“ po hijerarhiji bosanski didovi, starci i gosti, te brojne strane delegacije ; Mlečana, Venecije, Ugara, Osmanskog carstva.

10. 01.Novembra 1423 godine povelja „u našem gradu Blagaju“ o njegovom prepuštanju Kotora Mlečanima.

11. Godina 1426,1428,1439,1444,1451,1452,1454, pominje se Bišće u arhivskoj građi.

12. 1430 godine sultan Murat II šalje ferman Dubrovčanima ispisan Bosančicom. Oko interesnih i prijateljskih veza i saradnje Sandalja Hranića sa Sultanom Muratom II objavljeni su brojni radovi istoričara.Nekoliko činjenica iz tog vremena traži odgovore na pitanja.

13. Da li je njegova treća žena Huma iz Sandaljeve familije?

14. Da li je njegova treća žena imenom Huma pomagala pisaru oko Bosančice ili je sama pisala šta joj muž diktira možemo nagađati?

15. Da li je gradnja džamije u starom gradu Blagaju u čast Humina sina Mehmeda obzirom da se ista zove džamija Mehmed hana Osvajača-El Fatihova kako Evlija Čelebija 1664 godine kazuje.

(Nastaviće se)

(NovaSloboda.ba)

Slikom i rječju kroz mostarska naselja i mahale - Brankovac

 

Nastavljamo sa serijalom - Brankovac

U najkraćem, uz stare slike, slijedi objašnjenje osnovnih pojmova iz Mostara.

Brankovac. Lokalitet, mahala. To je mahala koja zauzima istočni dio Mostara ispod Pravoslavne crkve pa sve do Glavne ulice. Bilježimo u starim sudskim spisima da je u Mostaru 1653. godine živio neki hadži Alija Brankovac koji je bio zastupnik žene umrlog Huseina efendije iz Hadži Baline mahale. Istog hadži Aliju Brankovca spominje i Hivzija Hasandedić nabrajajući poznate hadžije iz Mostara. Znano je da je spomenuta porodica izumrla, ali je prezime ostalo živjeti kao ime mahale, naselja.

Objašnjenje je preuzeto iz knjige Mostarski leksikon, autora Tibora Vrančića, izdanje 2020.

prilog: fotografije

Brankovac (vidi se Hadži Balijina džamija) 1891.

Brankovac - panorama (kolekcija Alberta Khana) 20. oktobar 1912.

Brankovac (fotografija nepoznatog turista) 1935.

Priredili: Armin Džabirov, Tibor Vrančić, Smail Špago

(CidomTeam)

Uz muziku rasoploženja

 

Tajna neotkrivena punih 80 godina – Kako je završio život Glenn Miller?

Glenn Miller & His Orchestra - Moonlight Serenade (Audio) - YouTube

Glenn Miller - Chattanooga Choo Choo - Sun Valley Serenade (1941) HQ

Glenn Miller - In the Mood - Sun Valley Serenade (1941) HQ

Vođa benda je netragom nestao iznad Lamanša 15. decembra 1944. godine - njegov avion do danas nije pronađen. Big Band američke vojske stigao je nekoliko dana kasnije 18. decembra na Aerodrom Orly blizu Pariza u decembru 1944. Vremenske prilike i borbe koje su bile u toku tokom Drugog svetskog rata više puta su odlagale odlazak mašina iz baze u blizini Londona. Nakon uspješnog oslobođenja Pariza, swing bend, predvođen Glennom Millerom, trebao je odsvirati nekoliko božićnih koncerata u Francuskoj i nastupiti na radiju. U to vrijeme Miller je već bio jedna od najvećih zvijezda svog vremena: sa “Moonlight Serenade” iz 1939. godine pronašao je svoj “Miller Sound”, a njegova interpretacija “Chattanooga Choochoo” mogla se čuti u filmu “Adoptiertes” iz 1941. Glück” i bila je prva titula ikada koja je dobila zlatnu ploču. 

Dakle, Miller je bio na vrhuncu svog uspjeha kada se pridružio vojsci 1942. godine kao odgovor na napad na Pearl Harbor. Njegov ulazak je bio pravi udar: sa 38 godina više nije bio klasičnog regrutskog doba i aktivno je bio uključen u radio. moralni programi Jačanje saveznika i program “Muzika za Wehrmacht”. Zabavni program bio je izričito usmjeren na stanovnike zemalja koje su okupirali nacisti, kao i na Nijemce koji su sumnjali u Wehrmacht. Pod njegovim rukovodstvom, orkestar vojnog vazduhoplovstva bio je veoma tražen. Miller je stoga želio da odleti u Francusku 12. decembra kako bi obavio sve pripreme u Parizu i primio svoj bend narednih dana. Odgođeni dolazak benda poremetio je sve procese i muzičari su morali čekati nekoliko sati na aerodromu dok ih ne pokupe. Tek im je polako sinulo: Milerov prethodni let je takođe bio otkazan, vođa njihovog benda nikada nije stigao u Francusku – ali se takođe nikada nije vratio u bazu u Engleskoj sa svog putovanja na aerodrom. Usledila je poplava telegrama i telefonskih poziva u pokušaju da se uđe u trag Millerovom boravištu. Za generala Ray Barkera, zamjenika vrhovnog komandanta savezničkih snaga Dvajta D. Ajzenhauera, kaže se da je šokirano vikao u telefon: „Kako smo, dođavola, izgubili Glena Milera – postavljajući tako pitanje koje još uvek proganja ljude decenijama nakon Drugog svetskog rata Rat trebalo bi. 

Kako je, zaboga, Glenn Miller nestao bez traga i šta se s njim dogodilo? Vojna komunikaciona mašinerija odmah je preterala jer je bilo važno sprečiti Millerovu porodicu da sazna iz štampe da je nestao, ili od glasina ili čak priča o zaveri koje kruže o tome gde se nalazi: svetski poznata muzička zvezda koja je samo otišla od njega svojom voljom ulazi u vojsku, a zatim nestaje bez traga - ne morate čitati špijunske trilere da biste se plašili najgoreg. Prve istrage su otkrile da je Miller otišao u Pariz 15. decembra, a da nije obavijestio svoje nadređene. Potpukovnik Norman Baessell iz ratnog zrakoplovstva ponudio mu je mjesto u svom malom elisnom avionu, Norduyn UC-64A Norseman, odredište: Pariz. Miller je brzo iskoristio priliku. Međutim, avion nikada nije stigao u Pariz. Glenn Miller, Norman Baessell i pilot službeno su proglašeni mrtvima nakon istrage 22. decembra, za koje se pretpostavlja da su se srušili iznad Lamanša. 

Millerova supruga Helen primila je 23. decembra ličnu poruku i brojna saučešća od visokih vojnih i zvaničnika američke vlade. 24. decembra javnost je saznala za smrt Glenna Millera. A avion do danas nije pronađen, a mlin glasina buja od januara 1945. Nijemci su pokušali da šire propagandnu priču da je Miller stigao u Pariz i umro od srčanog udara u javnoj kući, koju su tajno vodili Saveznici. Kasnije je kružila tvrdnja da Miler uopšte nije krenuo put Pariza, već je umro sam u britanskoj bolnici - od raka pluća. Međutim, uzrok smrti je zataškan jer je Millerovu sedmičnu radio emisiju na CBS-u sponzorirao brend cigareta Chesterfield. Glenn Miller, pionir Marlboro Cowboya? Malo vjerovatno. Kružile su i teorije da je Millerov avion mogao biti pogođen prijateljskom vatrom - vjerodostojan scenario, ali nije dokazan.

Svakih nekoliko godina mediji se ponovo osvrću na Millerov nestanak jer ne samo da avion nije pronađen, već je početna istraga sadržavala i nedostatke u njegovom sadržaju. Na zahtjev Millerovih rođaka, američki istoričar Dennis Spragg pregledao je sve vojne dokumente i protokole iz tog vremena. U svojoj publicističkoj knjizi iz 2018. „Glenn Miller deklasificiran“, došao je do prilično prizemnog zaključka: Originalna istraga je bila tačna i samo nepotpuna zbog nedostatka kapaciteta, a ne da bi bilo šta prikrila. Avion sa propelerom se sigurno srušio iznad Lamanša, ali se nije pojavio na radaru jer je zbog lošeg vremena letio ispod dozvoljene visine. Zašto nije snimljen nijedan hitni poziv? Na tako maloj visini vjerovatno nije bilo vremena za to.

Foto: Nakon napada na Pearl Harbor, Miller se dobrovoljno prijavio u američku vojsku. Glenn Miler je svojim aranžmanima i originalnim kompozicijama pisao istoriju muzike.

(sdz)

(spagos)

Sretan rođendan, Lizalo!

 

Bojalica jezika i strah od zubara, kao lula, jednorog ili lopta: lizalo puni 100 godina. Vrijeme je za penziju?

U restoranu je dugo bio običaj, kada konobar roditeljima donese na plaćanje, djeca dobijaju lizala na poklon...

Ako se pitamo, šta je bilo prije, onda je to svakako bila ambalaža za lizalice. Omotajte plastičnu foliju otpornu na cjepanje oko šećerne kuglice, a zatim je skupite na dnu i učvrstite na štapić vjerovatno najjačim ljepilom na svijetu tako da ništa na svijetu ne može da je otvori. Ni zanatske makaze ni mliječni zubi kod djece, ni tatina noktarica, pa čak ni beskrajni bijes. To je kao šećerni zatvor: tako blizu, a beskrajno daleko. I neposredno prije nego što odustanete - barem tako to u životu obično biva - uspijete.

Danas niko ne zna odakle je došla ideja o lizalima. Ali prije skoro tačno 100 godina, Škot Hugh McAllister iz Wishawa, u blizini Glasgowa, prijavio je izum pod brojem 8885/25, pod naslovom: "Pribor za pravljenje šećernih slatkiša, koji se obično nazivaju 'lizalice'." Jer šećer, nekako na štapiću, koji je postojao dugo vremena. Ali kako ove "bombone sa tankim štapićem da se drže dok jedete", kako piše u patentu, nabaviti u velikim količinama? McAllisterov izum na prvu ne izgleda revolucionarno, poput posude za kockice leda s prostorom za štapić. I naravno, lizalice se ovih dana prave drugačije, ali Škot je ipak došao na ideju: lizalica sa daljinskim upravljačem – za svakoga. Lizalica koju možete motati prstima (a da ne pravite veliki nered). To možete predati svom bratu da isproba (a da klizava stvar ne padne na pod). Lizalica sa dugmetom za pauzu: Izvadite je na trenutak, probajte je na trenutak - a zatim nastavite da je ližete. Milijarda lizalica Prema Mekalisteru, tržište lizalica je postalo veoma šareno: za Kinu, lizalice se proizvode sa aromama jasmina i zelenog čaja, za Meksiko sa čili paprikom, za Novi Zeland to moraju biti kivi. Za nas je to uglavnom Cola, jabuka, jagode - nešto što dolazi uz račun skoro svaki put kada odete u restoran: brzo uzmite dok je mama još uvijek zauzeta kusurom. Dolaze u super-kiselim oblicima, u obliku jednoroga ili zviždaljke, pop-up modelima Paw Patrol koji se mogu ponovo zatvoriti, svim vrstama boja za jezik („Da, pogledaj to!“) i onima koje svijetle u mraku. Lijeni ljudi koriste mini-mašine na baterije da okreću lizalicu u ustima. Lizalice se dugo jedu na vrlo različite načine: većina ljudi okreće stvar, drugi ne rade ništa i čekaju dok pljuvačka polako otopi šećer, a treći grizu (posebno kada samo pokušavaju). Lizanje lizalica je tipska stvar. 

Lizalica je postala velika u proteklih 100 godina. Studentski vodiči u Velikoj Britaniji se tako zovu. Njihov štap sa okruglim znakom za zaustavljanje podsjeća na ogromnu lizalicu: i danas se zovu "LollipopMan" i "LollipopWoman". Odrastanje uključuje i drugu stranu. Čak je postala i psovka kao neka vrsta cucle: „Ta ulizica“ uvijek ima neprijatelje! Na kraju, lizalica (govorimo o neumotanoj lizalici) pokazuje: Moj život je komad torte - barem sada.

(sdz)

(spagos)

Iz stare štampe – Pošta iz Mostara, maj 1928. godine

 

U Jugoslovenskom listu od 13. maja 1928. godine objavljen je prilog pod naslovom Pošta iu Mostara:

“Pošta iz Mostara

Mostar 13. maja.

Provalna kradja

Noćas je nepoznati kradljivac provalio u radnju I.i R. Golubović kod Starog mosta. Provalnik se je popeo na krov od radnje, skinuo nekoliko ploča, a zatim se uvukao u radnju i odnio u gotovom Din 100,- iz škrabulje.

Policija je ustanovila, da je kradljivac mladić što se moglo razabrati iz otiska stopala, kuda je kradljivac u radnji koračao, te se i istraga kreće u tom pravcu.

Nova advokatska kancelarija

Advokat Dr. Božo Nikolić, otvorio je advokatsku kancelariju u Mostaru, Kolodvorska ulica, telefon br. 27.

Za poljepšanje ulice

Ulica koja bi imala i trebala biti jedna od najljepših u gradu je Paralelna ulica uz željezničku prugu. Pruža se duž cijele željezničke pruge tako, da ne može izmaći oku stranca i prolaznika, a međutim toliki je tu promet automobilski, da bi stvarno trebalo posvetiti mnogi brige toj ulici. Medjutim kad bi ta ulica pripadala kojoj organizovanijoj seoskoj općini, vjerujemo, da bi bila uredjenija. Vlasnici zemljišta koja leže tu pored ulice ustupaju općini zemljište na proširenje, ali općina i ne haje. Čak ta ulica nije ni zasadjena drvećem, niti ima trotoara, te su pješaci izloženi stalnom uklanjanju, pred automobilima i kolima.

Valjda će općina jednom čuti i uvažiti želju svojih gradjana, jer kako stručnjaci vele sa vrlo malom svotom bi se mogla ova ulica urediti kao najljepša.

Uredjivanje Ćejvanbegova vakufa.

Jedan medju najboljim vakufima u Hercegovini slovi i Ćejvanbegov vakuf, čiji su objekti smješteni u najljepšem dijelu grada. Čitav niz zgrada na glavnoj ulici su vlasništvo tog vakufa. Jedna od najljepših džamija u Mostaru je bez sumnje džamija na Velikoj tepi, a odmah uz nju je mekteb, koji spada medju najljepše mektebe u Mostaru.

Prijašnji mutevelija, koji je upravljeo tim vakufom, je u veliko zanemario i zapustio sve te lijepe objekte koji predstavljaju cijeli kapital Harem (groblje), koje se nalazi uz džamiju na Glavnoj ulici je bio toliko zarastao u kupine i dr. da je i po danu bilo strašno pokraj njega prolaziti.

Medjutim je ovih dana imenovan novi mutevelija g. Salih ef. Hasanagić, a njegov dolazak za muteveliju toga vakufa se je odmah osjetio jer je nestalo te rugobe sa groblja, koje je ostavljalo tako loš utisak za svakoga, a osim toga su se odmah počeli popravljati neki objekti, koji su nemarnošću prijašnjih mutevelija bili užasno zapušteni. Za kratko vrijeme, mi ćemo imati Ćejvanbegov vakuf kao najuredjeniji, koji nam neće služiti na sramotu, kao mnogi drugi vakufi, nego na diku i ponos.

O.H.S”

prilog: Golubovića radnja, Stari most, Paralelna ulica, Ćejvanćehajin Vakuf, harem, oko 1928.

priredili: Armin Džabirov, Tibor Vrančić, Smail Špago

(NovaSloboda.ba)

Prije 71 godinu – Na Starom Veležovom

 

Datum je 19. april 1953. godina, utakmica Velež – Dinamo. Prvo učešće Veleža u Prvoj saveznoj ligi. Rezultat za pamćenje, naravno i sastavi ekipa. Ali i pogled na stajanje Starog igrališta, i pozadinu u ulici Mahe Đikića. Kako je zapisamo u Veležovom Almanahu, autora Ismeta Dreviševića, bilo je prisutno 5.000 gledalaca, što je za ondašnje uslove i kapacitet gledališta bio rekord. I podatak: nakraju te sezone Velež je ispao u Drugu ligu, da bi se nakon dvije godine ponovo vratio među najbolje, gdje je bez prestanka igrao do 1992. godine.

Sliku je na facebook postavio Aid Čizmić.

FK Velež 1952/53, Staro Veležovo igralište, 

iz arhive Enes Vukotić

Podaci o utakmici, iz Vreležovog almanaha:

Mostar, Staro Veležovo igralište, 19. april 1953. godine.

Velež - Dinamo 3:1

Velež: Barbarić, Dilberović, Rukavina, Borozan, Momić, Bolfek, Rebac, Mujić, Zelenika, Hrvić i Ćemalović

Dinamo: Kralj, Banožić, Crnković, Beseredi I, Horvat, Kapetanović, Benko, Lipošinović, Osojnjak, Ž. Čajkovski, Dvornić.

Sudije: Makijedo Davor (St) Kudra Ismat, Ćorić Ivo

Strijelci: Zelenika 57 i 88. Hrvić 67. ta Velež,  te Osojnjak u 47 za Dinamo

Isključeni: nema

Opomenuti: nema

Gledalaca: 5.000.

(spagos)

Prije 85 godina – Prohujalo s vihorom, premijera

 

Krinoline, kavaliri i topovska grmljavina: Prije tačno 85 godina na današnji dan premijerno je prikazan film koji je teško nadmašiti u smislu drame na i iza ekrana, animoziteta, i da, čak i rasizma: “Prohujalo s vihorom” prema romanu Margaret Mitchell nagrađenoj Pulitzerovom nagradom (†1949.). Ep o klonulosti i borbi u kojoj bijele dame hirovito podižu suknje, robovlasnice su plemenite, a užasi građanskog rata izgledaju kao baštenska zabava koja je izmakla kontroli - a crnci su stereotipno osoblje. Za to vrijeme, “Prohujalo s vihorom” je bio projekt vrijedan više miliona dolara: troškovi proizvodnje od 3,85 miliona dolara, koji se po današnjim standardima čine patetičnim, nadoknađeni su prihodima od oko 5,36 milijardi dolara (prilagođeno inflaciji) - i ukupno deset Oscars. Između ostalih, Vivien Leigh (1967; "Scarlett") osvojila je najbolju glumicu, a Hattie McDaniel (†1952) osvojila je najbolju sporednu ulogu kao domaćica "Mammy". Ona je prva dobila nagradu Afroamerikanka, ipak je morala da prođe kroz sporedni ulaz u hotel „samo za bijelce“. ušla, a nije smjela da sjedne za sto sa svojim kolegama.

Prije 85 godina prevladala je fascinacija blokbasterom Technicolor. Ništa nije ukazivalo na to da su se glavni glumci mrzili: Leigh je bila iznervirana zbog lijenosti i umjetnih zuba Clarka Gablea – koga je zauzvrat nervirao njen perfekcionizam (a vjerovatno i konzumacija četiri kutije cigareta dnevno). Scenario je stalno dopisivan, producent David O'Selznick ispao je ludi kontrolor – a na kraju je "konačni" režiser Victor Fleming doživio nervni slom.

I to je bilo veliko kino - baš kao i ostali tužni filmovi, koji i danas izazivaju suze kod mnogih.

(express)

-:-

Prohujalo s vihorom (engleski: Gone with the Wind, poznat i pod imenom Zameo ih vjetar) slavna je američka ljubavna historijska drama iz 1939. godine koju je režirao Victor Fleming prema istoimenom romanu Margaret Mitchell. Radnja se vrti oko razmažene južnjačke ljepotice Scarlett O'Hare, koja odrasta tokom i nakon Američkog građanskog rata te se zaljubi u Rhetta Butlera.

Film je s vremenom postao jako slavan i hvaljen, a prilagođeno po inflaciji najkomercijalniji je film svih vremena. Također se nalazi i na listi 250 najboljih filmova kinematografije na IMDb.com. Godine 1989. zbog "kulturnog značaja" uključen je u Državni filmski registar SAD-a, dok ga je Američki filmski institut stavio na 4. mjesto na listi "100 godina... 100 filmova" te na 4. mjesto na listi "10 najboljih epskih filmova".

(wikipedia)

(spagos)