Kraj jedne ere – Telegram

 

Telegram jedva da poznaje neko od mlađe generacije. Danas ga se još sjećaju samo starije generacije: Jedna kratka vijest poslata na neku adresu, bilo gdje u svijetu, bivala je u pismenom obliku izručena u razmaku od sat do dva vremena. Tako nešto još se može vidjeti u starim crno-bijelim filmovima, kada poštar zazvoni na vratima i izrekne značajnu rečenicu: “ Telegram za...”, a onda postaje uzbudljivo, dobra, ili loša vijest? Telegram je uvijek značio nešto važno i hitno, jer bi inače bilo preskupo javiti neku običnu vijest na takav način, za šta je na raspolaganju stajala ipak mnogo jeftinija dopisnica, ili razglednica. Telegramom su se javljale radosne i tužne stvari, život, uspjeh, smrt... A sve ovo se dešavalo u vremenima kada veliki broj domaćinstava nije imao ni obični telefon u kući. Telegram je bio skupa informacija, jer se cijena formirala na osnovu broja riječi, a imao je i svoj stil završetka rečenice sa riječi +++Stop+++. Telegram je doživio svoj kraj pojavljivanjem mobitela.

Među poslijednjima na svijetu njemački Deutsche Post, nakon 213 godina, ukida ovaj servis 31. decembra ove godine. Kako kažu, zadnjih godina je korišten samo u reprezentativne svrhe, pozdravi, čestitke i slično.

Izumljen u 19. vijeku, telegram je bio jedan od najbržih načina za prenošenje važnih informacija, kao i u skoro čitavom 20. vijeku. Tekst koji je diktiran lično ili telefonom, u pošti ili telegrafu, obično se slao teleksom u poštansku ili telegrafsku kancelariju u blizini primaoca, a zatim se dostavlja kurirskom službom.
Budući da je prilično visoka cijena telegrama bila zasnovana na broju riječi, razvio se poseban stil jezika sa kratkim oblicima umjesto potpunih rečenica. Tipična formulacija je bila nešto poput: "Stižem u subotu u 20 sati", “položio ispit”, "sretan rođendan...", “Rođen(a) unuk(a)”. “Deda (baba) umro (la)”.

Sa širenjem telefonske mreže, a još više sa pojavom interneta i pametnih telefona, telegram je dramatično izgubio na važnosti. U mnogim zemljama svijeta je ukinut u zadnjim decenijama, a kako je rečeno, Njemačka je posljednja zemlja u svijetu koja je ukinula ovaj servis.

(welt)

(spagos)

U sjećanju – Pele “kralj fudbala”, (1940-2022.)

 

Pelé je bio bolji od Mesija, Maradone i Ronalda zajedno

(prevedena kolumna)

Priča se da je bog fudbala stvorio ovu prekrasnu igru za njega.
Edson Arantes do Nascimento, zvani Pelé. Niko ne zna tačno zašto mu je ovo ime. Ali decenijama je bio najbolji fudbaler svih vremena. To vrijedi i danas, čak ni izvanredno Svjetsko prvenstvo Lionela Mesija u Kataru to nije moglo promijeniti. Iako ga većina mlađih genercija nikada nije vidjela kako igra uživo.
Franz Beckenbauer je igrao s njim. Njih dvojica su se upoznali pred kraj karijere u Cosmos New Yorku. Pelé je Franca nazvao "moj njemački brat". Franz kaže: „Od svih velikih fudbalera, on je bio najveći. I sjajna osoba uz to.”
Pele je imao 82 godine.
Uz Muhammada Alija († 74), bio je vjerovatno najveći i najharizmatičniji sportista kojeg je svijet ikada vidio.
Tostão, njegov kolega napadač kada su osvojili Svjetsko prvenstvo 1970., jednom je rekao: „Ako spojite sve talente Maradone, Cristiana Ronalda i Messija, imali biste igrača koji bi se približio Peleovoj klasi. Ali Pele bi ipak bio bolji.”
Odrastao je u sirotinjskim četvrtima Baurua zapadno od Sao Paula i čistio cipele na željezničkoj stanici. Otac je morao rano da prekine fudbalsku karijeru zbog teške povrede i bio je čistač na klinici. Majka mu je bila pralja veša.
Fudbal je igrao bos. Lopta se sastojala od povezanih čarapa. Ali i sa takvom loptom je mogao da žonglira nekoliko minuta.

Kada su ga već dugo zvali Pele, dobio je ugovor u FC Santosu sa 15 godina. Sa 16 je bio igrač reprezentacije, a sa 17 svjetski prvak. Do danas najmlađi svih vremena.
Nakon Svjetskog prvenstva 1958., gdje je postigao šest golova u četiri utakmice, počeli su ga zvati "O Rei" - kralj.
Osvojio je 26 titula u 17 godina igranja, postigao 1301 gol u 1390 utakmica (prosjek 0,94 po utakmici). Kada je biran „Svjetski fudbaler 20. vijeka“, osim Pelea nije bilo ozbiljnog protivkandidata.
Nakon 1962. godine postao je treći put svjetski prvak 1970. godine, što nikome drugome nije pošlo za rukom. Iako visok samo 1,73 metra, u finalu protiv Italije (4:1) postigao je 1:0 visoko u zraku udarcem glavom protiv tvrdog defanzivca Burgnicha, poznatog pod nadinkom "kamen". Kasnije je rekao: „Prije finala, ohrabrio sam se i rekao sam sebi, Pelé je napravljen od mesa i kostiju. Kao i ja. Poslije utakmice sam znao da nisam bio u pravu.”
Mitovi oko Pelea toliko su legendarni da moraju biti istiniti:
-Kada bi izvodio slobodan udarac, igrači u zidu su se okretali da vide njegov gol.
-U jednoj utakmicu Kolumbiju 1967. sudija ga je poslao u svlačionicu (tada još nije bilo crvenih kartona)- Međutim, gledaoci su toliko bjesnili na tribinama, sve dok ga sudija nije vratio iz kabine na teren. Dozvoljeno mu je da nastavi igru.
-1969. godine građanski rat u Nigeriji je prekinut zbog meča Pelea i Santosa. Tek nakon utakmice počeli su ponovo pucali.
-U svakom slučaju, istina je da je on zvanično proglašen "nacionalnim bogatstvom" od strane brazilske vlade i zbog toga nije mogao da se preseli u Evropu. U tada brojnim prijateljskim utakmicama Santos je primao 150.000 dolara. 50 posto od toga je bilo za Pelea.
Bio je centarfor, viseći napadač i plejmejker sve u jednom. A takođe "lažna devetka", iako taj termin tada nije ni postojao.
Pošto je izgubio većinu svog bogatstva zbog rizičnih poslova sa nekretninama, preselio se u Njujork 1975. godine, gde je potpisao trogodišnji ugovor vrijedan 4,5 miliona dolara. Uz to je još 5,2 miliona dolara od reklamnih ugovora stiglo je njegovu kasu. Sa Peléom, Cosmos je iznenada povećao prosječnu posjećenost na stadionu Giants sa 4.000 na prosječno više od 50.000 po utakmici.

Pelé privatno: Ostatak života proveo je u vili u mondenom primorskom ljetovalištu Guaruja blizu Santosa s pogledom na Atlantik. Sa 75 godina oženio se po treći put. Marcia Aoki, koja je rođena u Japanu, mlađa je od njega 25 godina.
Iz prva dva braka ima petoro djece. Osim toga, Pelé je prihvatio očinstvo za dvije vanbračne kćeri.
Nakon karijere osnovao je uspješnu agenciju za sportski marketing. Postao je ambasador dobre volje UN-a i ministar sporta Brazila (1995-98). I postao je reklamna ikona (uključujući i Viagru). Njegovo bogatstvo procjenjuje se na skoro 100 miliona eura.

"O Rei" - kralj je mrtav! Kao najveći fudbaler svih vremena, on će zauvijek živjeti u glavama navijača. I sam je jednom rekao: „Ne mogu zamisliti život bez fudbala. Nadam se da se fudbal može igrati i na nebu.”
(Alfred Draxler)

prevod Smail Špago

fotografije, internet, arhiva

(spagos)

Sa stranica stare štampe: O spasiocima i spašenima iz Neretve, 1929. godina

 

U časopisu "Vreme" od 30. jula 1929. godine objevljen je tekst o jednoj praktičnoj novini u Mostaru, a odnosi se na spašene iz Neretve i njihove spasioce:

"U Mostaru davljenike, neplivače, koji budu spaseni kažnjavaju novčanom kaznom

Mostar, 29. jula. - O opasnosti po kupače u Neretvi, Vreme je prilikom jednog nesrećnog slučaja pre nekoliko dana već pisalo. Iz dana u dan opasnost je postajala sve veća i zato je gradska opština, da bi sprečila tu opasnost postavila na 4 glavna mesta gde odlazi građanstvo na kupanje, po jednog dobrog plivača sa spasavajućim spravama.

Jedan takav plivač, Mustafa Zejnalović, spasao je juče iz Neretve dve onesvešćene osobe, Iliju Markića i Fatimu Omeragić. Zejnalović će za ovo dobiti od opštine nagradu, dok će iz vode izvađeni biti osetljivo kažnjeni zbog udaljavanja od obale kad ne znaju plivati. (Vreme)"

Stari oprobani, uhodani i efikasni recept za sve prilike: Kazna po džepu, pa više neće u vodu, ni ta osoba, niti druga, koja ne zna plivati.

Prilog: Kupanje na Neretvi, Stari most Blanche Payne 1930-ih godina, detalj

priredili: Armin Džabirov, Tibor Vrančić, Smail Špago

(NovaSloboda.ba)

Isčezla zanimanja – Duhan

(tekst koji slijedi objavljen je na portalu ljubusaci.com dana 26. decembra 2022. godine)

…Pušači bi osušeni list duhana križali, tj.sijekli na sitne niti i umotavali u drugi list duhana i tako bi ga pušili.Kasnije su se pojavili listići za motanje, papirići ili ćati.Vješti pojedinci su duhan križali dobro naoštrenim nožem, a za veće količine duhana koristila su se posebno napravljena alatka sa sječivom, koja se nazivala „havan“.

U novijem periodu, snalažljivi duhanari su na postojeći havan postavljali elektromotor, pa se na taj način ubrzavalo križanje veće količine duhana, u kraćem vremenu. Iskrižani duhan pušač je nosio u duhankesi, ili kako se to još češće radilo, u za tu svrhu posebno napravljenoj duhanskoj kutiji, koje su pravljene od drveta ili metala, a bilo ih je raznih veličina. Za motanje duhana koristili su se papirići ili „ćati“, kako su se kod nas uobičajeno zvali. Duhan se palio kresivom (čakmak ,kremen i trut), u kasnijem periodu fajercagom, koji su bivali punjeni benzinom ili gazom, a još kasnije plinskim upaljačima, koji su nam stizali s dalekog istoka.

Duhan za pušenje stavljao se i u kese, dobivene od ovčije ili volovske kože, uzete od testisa ovna ili bika. Iz njih bi se vadila jaja i očistila od masnoće, a potom punila lugom ili pepelon i objesila o gredu da se osuši, kao što se suši meso ili koža od koje su se pravili opanci. Kesa se dodatno sušila vani na sjevercu pri burovnom vremenu, a kada se dobro osuši, obrijala bi se i umakala u sirće i ponovno sušila. Nakon toga kesa se punila ostacima duhana i ostavljala u podrum ili izbu, da omekša i poprimi miris duhana. Ovako pripremljena kesa bila je idealna za držanje duhana. Mogla se nositi u džepu ili u torbi, a u njoj je duhan bio optimalno vlažan i pogodan za pušenje. Skupa s duhanom u kesi se držalo i kresivo.

Duhan kojeg je država otkupljivala, nakon prerade i proizvodnje, u cigaretama, imao je mnogo puta veću cijenu od one otkupne, a kao cigareta bio je izuzetno skup, čak nedostupan i narodu i samim proizvođačima duhana, pa je jedan od glavnih poslova proizvođača duhana bio šverc. Prodaju duhana na crnom tržištu obavljali su duhandžije, mladi momci, koji su u posebnim torbama, ruksacima, na leđima prenosili duhan i prodavali po gradovima i selima sjevernije od Hercegovine. Posebne ture švercera duhana bile su preko Mostara, preko Neretve, do Nevesinja, i do Konjica, pa čak dalje i do Sarajeva.

Država i financijska policija znale su za šverc, često su pripremali zasjede na mjestima gdje se duhan prodavao i na putevima kuda se duhan švercovao. Kazne za šverc su bile rigorozne, a uključivale su čak i batinanje, degenek u velikim količinama. Ali naši ljudi, iznimno snalažljivi po tom pitanju, imali su svoje doušnike i organizirali se međusobno, isto kao što su i žandari i policija imali svoje doušnike, koji su im javljali kada se šverceri kreću određenom relacijom. Šverc duhana je bio nasušna potreba proizvođača. a to su poduzimali kako bi lakše prehranili sebe i svoju familiju. Država je za duhan davala samo oko 30% njegove realne vrijednosti, a uz to, zahtjevala je da se jedan dio predanog duhana ostavi za porez. Sa svim tim nametima i lošom cijenom, naši ljudi su se oduvijek okretali švercu duhana.

Hercegovina je još od stare AU pa preko bivše jugoslavije bila nadaleko poznata po uzgoju duhana. Hercegovački duhan bio je najkvalitetniji na području tadašnje države, a izvozio se u cijeli svijet. Tek 70-tih godina prošlog stoljeća ljubuški poljoprivrednici polako počinju otkrivati da se na plodnoj ljubuškoj zemlji, uz obilje sunca i vode, mogu uzgajati i druge poljoprivredne kulture. Tada se polako počinje gubiti tradicija sadnje duhana, a primat preuzima proizvodnja povrća. Ipak,u brdskim područjima ljubuške općine i ostalim zapadnohercegovačkim općinama uzgoj i obrada duhana zadržava se sve do 90-tih godina prošlog stoljeća. Od tada se Hercegovci „okreću“ nekim drugim poslovima tako da se duhan danas uzgaja tek u nekoliko hercegovačkih sela. Danas se proizvodnjom duhana bave još samo rijetki zaljubljenici u ovu kulturu. Država već odavno nema više interesa da tako rigorozno kontrolira proizvodnju i prodaju duhana, iako su svi stari zakoni još uvijek na snazi. Sloboda tržišta u zadnjim dekadama prošlog vijeka omogućavala je proizvođačima da sami biraju Duhansku stanicu gdje će predati duhan na Vagu,u zavisnosti od bolje ponuđene cijene duhana prilikom predaje na Vagu, a zadnjih godina ni procjena klase predatog duhana na vagama nije bila tako rigorozna.

U narodu je ostao običaj da i danas, pogotovo prilikom nekih progoda, barem oni koji puše, zamotaju po koju cigaru od domaćeg zlatnog hercegovačkog duhana, koji se iskrižan, najčešće pakovao u kutije od košulje, plave boje, kako bi se bolje istakla njegova zlatna boja. Najpoznatiji i najtraženiji, ali i najskuplji, bio je duhan zlatne boje, u narodu poznat kao flor. A pravi pušači, zbog mirisa i jačine, više su preferirali crveni hercegovački duhan, koji se dobijao od ravnjaka, ili ravnog hercegovačkog duhana, čija stabljika nikad ne bi narasla u visinu više od jednog metra. A valjda zbog hercegovačke zemlje crvenice, dobijao je crvenkastu boju. Bio je mekši i ugodniji za pušenje od zlatnog flora.

Sve rečeno u ovom tekstu, napisao sam iz perspektive čovjeka kojeg je čitav život, od ranog djetinjstva, pa sve do tamo nekih životnih godina, pratio duhan. U bilo koje doba godine godine kad bi došao na Gradsku, radilo se nešto oko duhana. Od januara, kad su se pripremala mjesta za rasade, februara, kad su se rasadi sijali, zalijevali, otkrivali i pokrivali, u martu, oranje i priprema njiva za sadnju, sve do aprila, kada bi započela sadnja sa prvim boljim danima, pa u julu i augustu, berba, nizanje, sklanjanje nanizanog, suhog duhana od kiše, u oktobru, novembru i decembru, demećenje, i priprema za vagu. Čitava godina bila je obilježena duhanom. Duhan je bio život.

Nekoliko puta bio sam na Vagama, u decembru u Dogani u Ljubuškom. U sjećanju mi je i danas ostao datum Vage, za ljude duhanare sa Gradske. Gračani su od pamtivijeka vagali duhan u vrijeme Božićnih praznika. Komšije katolici su u te dane praznovali, a Gračani Muslimani bez gužve, u te dane su predavali duhan na Vagu.

Ovaj tekst je napisan uz pomoć mnogih već objavljenih tekstova, koji se mogu naći na internetu. Moja želja je bila da jednim ovakvim tekstom budućim generacijama ostavim u amanet jedan stari tradicionalni običaj iz naših krajeva, i jedno zanimanje naših starijih, koje lagano iščezava.

Smail Špago, po ocu,dedi i pradedi, porijeklom sa Gradske, Ljubuški.

Izvor:Smail Špago: Od Gradske do Švapske (Keln 2014)

SMAIL ŠPAGO: IŠČEZLA ZANIMANJA: DUHAN – Ljubušaci (ljubusaci.com)

Tekst u ovoj verziji je doživio već nekoliko objavljivanja na portalu ljubušaci.com, posebno u vremenu oko praznika, kada budi sjećanja na ta nekadašnja vremena, i poslove vezane za duhan. Danas ne samo da je zanimanje duhanara isčezlo, nego i ljudi isčezavaju, bez obzira o kome se radi.

A duhan i poslovi oko duhana ostaju samo u pričama i ovakvim sjećanjima.

Hvala redakciji portala na objavljivanju.

fotografije: duhan, duhanska stanica Ljubuški, arhiva

Smail Špago

U sjećanju - Charlie Chaplin (1889 -1977)

 

Charlie Chaplin (Čarli Čaplin) poznat je u cijelom svijetu - karijera glumca nijemog filma trajala je 75 godina i prekinuta je tek njegovom smrću. Chaplin je bio zabavan, čak i dirljiv, a malo ko zna u koliko je skandala bio upleten.

Prema jednoj verziji, Chaplin je rođen u ciganskom logoru - tako je barem pisalo u pismu skrivenom u kući Chaplina. Adresar pisma bio je čovjek po imenu Jack Hill, koji je napisao da je Chaplin rođen u "ciganskom kampu u vlasništvu Kraljice Cigana", koja mu je bila tetka.

Izvod iz matične knjige rođenih za Čarlija Čaplina nikada nije pronađen, ali prethodni biografi glumca su sigurni da je rođen u Londonu u porodici umjetnika iz Music Halla Charlsa Spencer Chaplina i Hannah Chaplin.

Svoju prvu ženu, Mildred Harris Chaplin, upoznao je kada je on imao 30, a ona samo 16 godina. Vjenčali su se jer je Mildred bila uvjerena da je trudna. Iako se pokazalo da je uzbuna bila lažna, Mildred je vrlo brzo zatrudnjela i rodila sina koji je živio samo tri dana. Porodični život ovog para nije bio uspješan, a samo dvije godine kasnije par se razveo.

Sa 35 godina, Chaplin je upoznao svoju buduću suprugu Litu Grey, koja je tada imala samo 12 godina. Njihova veza počela je kada je Lita imala petnaest godina. Lita je brzo ostala trudna. Chaplin joj je ponudio abortus, ali je ona odbila.

Potom joj je ponudio da joj nađe muža i da joj "isplatu" - 20 hiljada dolara, ali je ta opcija odbijena. Grey je insistirala na braku, uprkos tome što je priznala da ne voli Chaplina.

Međutim, ovaj brak nije dugo potrajao. Par se razveo tri godine kasnije. Grey je optužila Chaplina za vječnu preljubu i izopačenost. Na sudu je Litin advokat je zapretio Chaplinu da će imenovati šest glumica koje su spavale sa komičarem tokom njegovog braka. Grej je dobila 625.000 dolara nakon razvoda, plus 200.000 dolara na bankovni račun svoje djece.

Chaplin je nekoliko godina kasnije upoznao svoju treću ženu. Njihova romansa vjerovatno ne bi počela da Paulette Goddard nije lagala da ima samo 17 godina (u stvari, imala je 22). Ubrzo se preselila kod Chaplina i počeli su raditi na novom filmu, a razveli su se ubrzo nakon premijere.

Sa 54 godine Charlie Chaplin je pronašao svoju četvrtu ženu - 18-godišnju Unu O'Neill. Par je živio zajedno 34 godine i odgajao osmero djece.

Chaplin je također imao težak odnos sa vlastima. FBI je počeo da istražuje Chaplina 1930-ih nakon objavljivanja filma "Nova vremena". Tokom snimanja Velikog diktatora, Chaplin je upozoren da će se film suočiti s problemima cenzure.

Tokom prikazivanja filma "Monsieur Verdoux", Chaplin je pozvan na saslušanje u Washington od strane Istražne komisije o neameričkim aktivnostima, ali je poziv kasnije povučen.

Chaplin je živio dug i kontroverzan život, ali je umro onako kako bi to mnogi to sanjali - u svom krevetu, u 89. godini, u snu.

Umro je na Božić, 25. decembra 1977. godine

(Quelle: bigpicture.com)

Charli Chaplin, jedan od simbola filmske umjetnosti, preminuo je prije 45 godina.

Godine 1972. nagrađen je Oscarom za ukupni doprinos filmu. Jedan od najpopularnijih i najuticajnijih stvaratelja, podređivao je vizualnu komponentu svojoj glumi zasnovanoj na mimici i gestikulaciji.

Charlie Chaplin, jedan od simbola filmske umjetnosti, preminuo je na današnji dan prije 45 godina, 25. prosinca 1977. u šviraskom Corsier-sur-Veveyju. Rođen je u Londonu 16. travnja 1889. godine Charles Spencer Chaplin, a potiče iz familije siromašnih zabavljača te je od osme godine nastupao u vodvilju. Po dolasku u SAD 1913. prelazi na film, isprva kao glumac u komedijama M. Sennetta. Od 1914. scenarist i redatelj svojih filmova, izgradio filmski lik skitnice (The Tramp), koji je tumačio sve do 1940. Značajke toga lika, jednoga od najistaknutijih unutar glumačkoga tipa komičara, sentimentalizam i lažnu ležernost u ophođenju, kao i njegovu vanjštinu – iznošeno gospodsko odijelo s polucilindrom, prevelike cipele, štap i brčići – potpuno je oblikovao u filmu Skitnica (The Tramp, 1915).

Do 1921. snimao je kratkometražne filmove, npr. Grof (The Count, 1916), Mirna ulica (Easy Street, 1917), Useljenik (The Immigrant, 1917), koji označuje pomak od čiste slapstick-komike prema društvenoj kritici, te O desno rame (Shoulder Arms, 1918). Godine 1917. osnovao je vlastitu filmsku kompaniju, 1919. zajedno s Mary Pickford, Douglasom Fairbanksom i Davidom Warkom Griffithom tvrtku United Artists, a 1921. snimio je prvi cjelovečernji film, sentimentalnu komediju Mališan (The Kid). Slijede Potjera za zlatom (The Gold Rush, 1925), Cirkus (The Circus, 1928), s likom skitnice kao klaunom, melodramski intonirana Svjetla velegrada (City Lights, 1931), Moderna vremena (Modern Times, 1936), satira industrijskog društva (poznate scene rada na tekućoj vrpci) te prvi potpuno zvučni film Veliki diktator (The Great Dictator, 1940), u kojem uz skitnicu tumači i parodični lik diktatora, aluziju na Hitlera.

U SAD-u je još snimao crnohumorističku komediju Gospodin Verdoux (Monsieur Verdoux, 1947) te Svjetla pozornice (Limelight, 1952), djelo s autobiografskim elementima. Napadan od dijela političke javnosti kao komunistički simpatizer, 1952. napustio je SAD. U Velikoj Britaniji snimao je manje uspjele filmove Kralj u New Yorku (A King in New York, 1957) i Grofica iz Hong Konga (A Countess from Hong Kong, 1967). Godine 1972. nagrađen je Oscarom za ukupni doprinos filmu.

(kult)

Sretan Božić!

 

Sretan Božić! Happy Christmas! Frohe Weihnachten! Feliz Navidad! God jul! Glædelig jul! Joyeux Noël! Buon Natale! Vesel božič!

Za sve moje prijatelje širom svijeta!

To all my friends around the world!

(spagos)

Iz stare štampe – Prije 108 godina, slike iz Prvog svjetskog rata

 

Iznenada mir

Pet mjeseci nakon izbijanja Prvog svjetskog rata 1914. godine frontovi su odjednom utihnuli. Vojnici su bili zarobljeni u svojim rovovima.
Na Badnje veče, božićne pjesme su iznenada počele da odjekuju nad Flandrijskim bojnim poljima. Borci su se odvažili da napuste svoje položaje. I počeli su najčudniji sati ovog strašnog svjetskog sukoba, ili Velikog rata kako su ga zvali.

Na slikama:
Pejzaž u blizini Ypresa, Belgija, novembar 1917. Tu su nakon beskrajnog artiljerijskog granatiranja, zjapili krateri, a od drveća su ostali samo panjevi. Tri godine ranije, vojnici s obje strane fronta su se rukovali, u božićnoj pauzi, pustili oružje da utihne.
Britanski vojnici čuče u rovu na zapadnom frontu dok njihovi saborci rade na položajima pozadi. Mora se brzo završiti da ne budete i sami meta neprijateljskih krhotina.
Nijemci su se takođe utvrdili. Ponekad su neprijateljske jedinice bile toliko blizu da su vojnici mogli čak i da razgovaraju međusobno.
Francuski vojnici na Božić 1914. gledaju kako im se iznenada neprijateljski borci približavaju: Nemci su se usudili da napuste svoje položaje,
Susret na ničijoj zemlji: saksonski i britanski vojnici poziraju usred zone smrti između neprijateljskih linija na Božić.
U spontanom primirju učestvuju i nemački oficiri (u svijetlim kaputima) – ponekad i iz nužde, jer su ostali zatečeni i iznenađeni od njihovih ljudi.

Britanci okružuju njemačkog vojnika. Ubrzo je uslijedila trgovina – razmjena onog što se imalo uza se. Njemački šljemovi sa šiljcima posebno su bili popularni kod Britanaca kao suveniri.
Britanski sanitarcii vraćaju mrtve i ranjene: Međutim, često su borbe bile toliko žestoke da su mrtvi ostajali nedeljama na ničijoj zemlji fronta - nesahranjeni.
Britanci i Nijemci koristili su božićno primirje kako bi sahranili žrtve rata, nakon čega su se zajedno molili za mrtve.

Tokom praznika, vojnici su igrali fudbal (ovdje su prikazani Britanci na jednom drugom ratištu). Navodno održana je čak i prava utakmica između protivnika.
Ubrzo nakon završetka božićnog mira, vijest o tome je stigla kući: Britanske novine štampale su fotografije sa ovog nevjerovatnog događaja.

I na kraju: "Gospodo, pukovnik je naredio da se vatra nastavi" poruka je koju su njemački vojnici poslali Britancima, 27. decembra 1914.

(geo)

Prevod: Smail Špago

Svjetska prvenstva u fudbalu - od Urugvaja 1930 do Katara 2022

 Pregled finala u protekla 22 Svjetska prvenstva u fudbalu

SP Uruguay 1930 - prvak: Uruguay

Finale – Uruguay 4 (Pablo Dorado, Pedro Cea, Victoriano Iriarte i Héctor Castro) – Argentina 2 (Carlos Peucelle i Guillermo Stabile)

Montevideo Centennial Stadium (Uruguay)

SP Italija 1934 - prvak: Italija

Finale - Italija 2 (Raimundo Orsi i Angelo Schiavio) - Čechoslovčka 1 (Antonin Puc)

Stadio Nazionale PNF Rom (Italija)

SP Francuska 1938 - prvak: Italija

Finale – Italija 4 (Gino Colaussi 2x i Silvio Piola 2x) – Mađarska 2 (Pal Titkos i György Sarosi)

Stade Olympique Ybes-du-Manoir de Colombes, Paris (Francuska)

SP Brazil 1950 - prvak: Uruguay

Finale - Uruguay 2 (Alcides Ghiggia i Juan Schiaffino) - Brasil 1 (Friaca)

Maracana-Stadion Rio de Janeiro (Brasilien)

SP Švicarska 1954 - prvak: Njemačka

Finale – Deutschland 3 (Helmut Rahn 2x i Max Morlock) – Mađarska 2 (Ferenc Puskas i Zoltan Czibor)

Wankdorfstadion Bern (Švicarska)

SP Švedska 1958 – prvak: Brazil

Finale  - Brasil 5 (Vava 2x, Pele 2x, Zagallo) – Švedska 2(Liedholm, Simonsson)

Stadion Rasunda, Stockholm (Švedska)

SP Čile 1962 - prvak: Brasil

Finale - Brasil 3 (Amarildo, Zito i Vava) - Čehoslovačka 1 (Josef Masopust)

Nationalstadion Santiago (Čile)

SP Engleska 1966 - prvak: Engleska

Finale - Engleska 4 (Geoff Hurst 3x i Martin Peters) - Njemačka2 (Helmut Haller i Wolfgang Weber)

Wembley-Stadion, London (Velika Britanija)

SP Mexiko 1970 - prvak: Brasil

Finale – Brasil 4 (Pelé, Gerson, Jairzinho i Carlos Alberto) – Italija 1 (Roberto Boninsegna)

Azteca-Stadion Mexiko-Stadt (Mexiko)

SP Njemačka 1974 - prvak: Njemačka

Finale - Njemačka 2 (Paul Breitner i Gerd Müller) - Holandija 1 (Johan Neeskens)

Olympijski stadion München (Njemačka)

SP Argentina 1978 - prvak: Argentina

Finale - Argentinien 3 (Mario Kempes 2x i Daniel Bertoni) - Holandija 1 (Dick Nanninga)

Monumentalstadion Buenos Aires (Argentina)

SP Španija 1982 - prvak: Italija

Finale: Italija 3 (Paolo Rossi, Marco Tardelli i Alessandro Altobelli) - Njemačka 1 (Paul Breitner)

Santiago-Bernabéu-Stadion Madrid (Španija)

SP Mexiko 1986 - prvak: Argentinia

Finale: Argentina 3 (Jose Brown, Jorge Valdano i Jorge Burruchaga) - Njemačka 2 (Karl-Heinz Rummenigge i Rudi Völler)

Azteca-Stadion Mexiko-Stadt (Mexiko)

SP Italija 1990 - prvak: Njemačka

Finale - Njemačka 1 (Andreas Brehme) - Argentina 0

Olympiastadion Rom (Italija)

SP USA 1994 - prvak: Brasil

Finale - Brasil 0 - Italija 0 (3:2 na penale)

Rose Bowl-Stadion Pasadena, Kalifornija (USA)

SP Francuska 1998 - prvak: Francuska

Finale - Francuska 3 (Zinedine Zidane 2x i Emmanuel Petit) - Brasil 0

Stade de France, Saint-Denis (Francuska)

SP Koreja-Japan 2002 - prvak: Brasil

Finale - Brasilien 2 (Ronaldo Nazario 2x) - Deutschland 0

Yokohama International Stadium (Japan)

SP Njemačka 2006 - prvak: Italija

Finale - Italija 1 (Marco Materazzi) - Francuska 1 (Zinedine Zidane) - (5:3 na penale)

Berliner Olympiastadion (Deutschland)

SP Južna Afrika 2010 - prvak: Španija

Finale - Španija 1 (Andres Iniesta) - Holandija 0

Soccer City Stadion Johannesburg, Južna Afrika

SP Brasil 2014 - prvak: Njemačka

Finale - Njemačka 1 (Mario Götze) - Argentina 0

Maracana-Stadion Rio de Janeiro (Brasil)

SP Rusija 2018 - prvak: Francuska

Finale - Francuska 4 (Mario Mandžukic (ag), Antoine Griezmann, Paul Pogba und Kylian Mbappe) - Hrvatska 2 (Ivan Perišić i Mario Mandžukić)

Olympijski stadion Luzhniki u Moskvi (Rusija)

SP Katar 2022 - prvak: Argentina

Finale - Francuska 3 (Mbappe x3) - Argentina 3 (Messi x2 i Di María) - (4-2 na penale)

Estadio Lusail Iconic de Lusail (Katar)

SP u fudbalu 2026. održaće se u SAD, Kanadi i Meksiku

(sport)

(spagos)