Američki crtač Rube Goldberg scojevremeno je izmišljao smiješne mašine koje su nepotrebno komplikovale najednostavnije stvari.
Sto godina kasnije ljudi ga koriste da odagnaju dosadu lockdowna. Ovdje pregled fascinantnih besmislenih lančanih reakcija.
Jennifer George u jednom broju može zabilježiti povećani interes svijeta za njenog djeda Rubea Goldberga. Upiti za pretragu, posjeta na našoj web stranici, su se ove povećale za tačno 13 posto od izbijanja pandemije, increased traffic, povećani promet, kako se to zove na Internetu, gdje je pažnja najvažnija valuta. Upravo zato Jennifer George zna ovaj broj, a jedna PR kompanija zainteresovanog sponzora je to izračunala.
Kakva lančana reakcija! Pandemija zatvara ljude kod kuće, ljudi traže da se nečim uposle, a dosada ih dovodi u Rube Goldberg, a pošto je stranica Rube Goldberg često guglana, sponzori su odmah tu. Sasvim sigurno: Da je živ, Rube Goldberg bi se zbog toga iskreno nasmijao.
Lančane reakcije bile su upravo njegova stvar, što apsurdnije - to bolje.
Reuben Lucius Goldberg, rođen u San Franciscu 1883. godine, bio je američki crtač i izumitelj složenih besmislenih mašina, tačnije mašina koje izvršavaju jednostavan zadatak na što nezgodniji mogući način. Na Youtubeu morate unijeti samo njegovo ime da biste vidjeli njegovožu ostavštinu: bezbrojni videozapisi samoizrađene aparature koju su ljudi nazvali po njemu, klikeri koji se kotrljaju i uključuju ventilatore, propuh koji pokreće ventilatore, klatna, poluge, domine. Zackbummboing
Mašine Rube Goldberga, kako to tek postaje očigledno, sjajne su mašine za lockdown, pa nije ni čudo što svijet iznova upoznaje ovog čovjeka koji je umro 1970. godine. I pomalo, život se ovih dana osjeća poput sjedenja uz beskrajno brujeće mašine za gluposti.
Ko je bio ovaj Rube Goldberg, gospođo George?
Jennifer George sjedi ispred ekrana, zumirajući okolo, gledate u njenu dnevnu sobu poput punog akvarija: uokolo lebdi namještaj, lampe, svijećnjaci, svakakve stvari. Manhattan držanje, malo prostora. Jennifer George je zapravo dizajnerica nakita, ali njen glavni posao sada više liči na upravnicu imanja njenog djeda. Dobro ga se sjeća, iako je u to vrijeme bila dijete. Ali kako bi moglo zaboraviti muškarca koji je kod kuće uvijek nosio leptir mašnu, cigaru u ustima i koji je mogao saviti zečeve od salveta i pustiti ih da razgovaraju s njom? A sada je, kaže ona, ovaj Rube Goldberg "poznatiji i popularniji u cijelom svijet, nego kada je radio". Goldberg je studirao tehniku, ali budući da je uživao crtati, više od svog inženjerskog posla u gradu San Franciscu, preselio se u New York i radio kao crtač za novine. Njegovi stripovi o profesoru Luciferu Gorgonzoli Buttsu, koje je objavljivao u Collier’s Weeklyu od 1929. do 1931. godine, postali su poznati širom zemlje.
Ovaj profesor je gradio mašine poput automatskog brisača usta. On djeluje ovako: Podizanjem kašike za supu rasteže se konopac koji trzajem podiže kutlaču, pri čemu keksi leti prema gore, kao iz katapulta. Papagaj skoči na keks, naravno. Kao rezultat toga, njegov se stalak naginje, sjemenke iz jedne posude pada u malu kantu, čija težina povlači remen i oslobađa upaljač, koji pali jednu raketu. Kroz njen start, jedan srp prereže šnjuru i oslobodi klatno sata, na koje je pričvršćen peškir. Klatno kuca napred-nazad i briše. Nekako logično, zar ne?
Crteži nisu samo parodije mašina, oni nisu samo zabavljali ljude tada, kaže Jennifer George, već su ih dovodili do čuđenja i razmišljanja. Budući da je Goldberg izumio i uređaje koji automatski masiraju leđa, zatvaraju vrata garaže, peru suđe ili omogućavaju jednostavan selfi, od čega ništa nije postojalo u to vrijeme. „Niko nije mogao ni zamisliti kako bi se zaista mogle napraviti tako čudesne mašine.
“Danas pravite selfi svojim pametnim telefonom, ali kako to ovaj uređaj radi, šta čuje i radi bez našeg znanja – to niko ne zna, a niti ga zanima? Možda je to jedan od razloga zašto mašine Rube Goldberga i dalje fasciniraju ljude, jer ih se može shvatiti samo kao lančanu reakciju jednostavnog transfera energije. To možete jedino tako razumjeti i nasmiješiti mu se: kao jedna staklena mašina.
Jennifer George već niz godina organizuje vlastito Rube Goldberg takmičenje, a prošle godine je zbog korone pokrenula i video takmičenje. Zadatak: izradite mašinu koja omogućava da vam sapun sam padne u ruke.
Primila je gotovo 500 radova iz dvanaest zemalja. Na primjer od Sev Tay iz Holzgerlingena blizu Stuttgarta. Sev Tay ima dvanaest godina, Amerikanac je, a pravo mu je ime Francis, kako kaže, ali ga svi zovu Sev jer je do sada sedmi po redu Francis u porodičnoj istoriji. Svoju mašinu Rube Goldberg sagradio je u potpunosti bez Francisa, tj. bez pomoći svog oca (koji je građevinski inženjer u mornarici). Radio je tri dana, kaže Sev Tay u video chatu, dok su ga majka i kućna mačka posmatrale. A to može biti frustrirajuće, kad prokleto klatno iznova promaši cilj. Koristio je samo predmete koje je pronašao u svojoj dječijoj sobi. Kad je na kraju sve uspjelo, i klatno pogodilo cilj, kuglice su se kotrljale na željenom putu, knjige su padale pod pravim uglom, a automobil koji je naletio na njega i odgurnuo sapun sa stola, to je bila bila strava. "Izrada mašine koja obavlja beskorisne zadatke troši mnogo vremena", kaže Sev Tay, a to znači, samo na pozitivan način. Šta može biti bolje od toga, ako ste zaključani u lockdownu?
Jennifer George ne samo da organizuje takmičenja poput ovog sa sapunom, već posećuje i školske časove, kako bi djecu oduševila izumima svog dede za tehnologiju i mehaniku.
„Nauka, matematika, fizika, hemija, mašinstvo - sve je to jedno iskustvu kroz mašine Rube Goldberga“, kaže ona. Kao šefica Rube Goldberg Inc., ona prodaje knjige i člankeobožavaocima, kako bi finansirala svoj obrazovni rad. A obožavaoci zaista postoje: u Americi je ime njenog djeda doslovno postalo izraz nečeg groteskno složenog, pridjev Goldbergian čak unešen u američki rječnik Merriam-Webster.
Od 1930-ih, Goldberg je crtao i političke crtane filmove. 1947. godine osvojio je Pulitzerovu nagradu za crtić "Mir danas", koji prikazuje porodicu koja udobno sjedi ispred vlastite kuće, na velikoj atomskoj bombi, koja se naginje prema ponoru.
Jennifer George sjeća se da je njezin djed nerado govorio o bilo čemu drugom: mržnji, antisemitizmu, prijetnjama. Jednom je jedan čitatelac vratio jedan od njegovih antihitlerovskih crtanih filmova, zamazan izmetom. Prije nego što je njegov sin George otišao na koledž, Goldberg mu je savjetovao da promijeni ime. Što je sigurno, sigurno. George se tako nazvao George George.
Njegova kći je morala ići, odmah nakon razgovora sa zoomom, jer je imala još sastanaka: Sa dva školska razreda razgovarala je o svom djedu, o tome kako napraviti pravi stroj Rube-Goldberg (iznenadni transfer energije, molim!). Možda i o tome kako se Rube Goldberg pronašao u popularnoj kulturi, da se mašine nazvane po njemu pojavljuju u filmovima ("Luda avantura Pee-Weea") i u svim vrstama reklama.
Sev Tay, mladi Amerikanac iz Holzgerlingena, kasnije želi postati astronaut, ili inženjer u NASA.
A klikeri se već valjaju. Put do vašeg posla iz snova, zackbummboing, na kraju krajeva i nije ništa drugo nego lančana reakcija.
(sdz)
prevod: Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen