U sjećanju: Legendarni košarkaš Radivoj Žućko Korać (1938 – 1969.)

Mexico 1968.

Na Olimpijskim igrama u Mexicu, od 12. do 27. oktobra 1968. godine, košarkaši Jugoslavije osvojili su srebrenu medalju. U polufinalu su pobjedili Rusiju, a u finalu, osim časnog poraza protiv reprezentacije SAD, nisu mogli ništa više. Barem tada. Bio je to ustvari bio tek početak čitavog niza uspjeha na međunarodnoj sceni, od Olimpijada, Svjetskih, Evropskih i Balkanskih prvenstava.

Ovu srebrenu medalju je sa svojim suigračima iskovao tada najbolji košarkaš Evrope, Radivoj Korać sa nadimkom Žućko. Nakon srebra iz Mexica, sa nestrpljenjem se očekivalo Svjetsko prvenstvo, koje se igralo na domaćem terenu, u Ljubljani. I onda iznenada, u tim očeavanjima, stigla je vijest koju je svaki ljubitelj sporta primio sa nevjericom. U punoj igračkoj i životnoj snazi, napustio nas je Žućko. Bila je to saobraćejna nesreća sa kobnim posljedicama.

Na domaćem svjetskom prvenstvu u Ljubljani 1970. godine reprezentacija Jugoslavije je u savladala reprezentacije i Sovjetskog Saveza i SAD i domogla se prve zlatne medalje u ovom takmičenju. 

Nakon toga su se redali uspjesi: četiri zlata na SP, pet zlata na EP, pet zlata na Mediteranskim igrama, jedno na Balkanskom prvenstvu i jedno na Olimpijadi, uz niz srebrenih i brozanih medalja, u periodu od 1959 do 1991. godine. Nažalost, u sastavima iza 1969. godine, nije bilo Radivoja Koraća.

(spagos)

izvještaj sa zadnje utakmice, 1. juna 1969.

ploča na mjestu pogibije

Mexico 1968.

O Radivoju Koraću jedno od brojnih sjećanja:

Na današnji dan, 2.juna 1969. godine, u saobraćajnoj nesreći kod sela Kamenice 12 kilometara od Sarajeva, poslije utakmice između reprezentacije Jugoslavije i selekcije Bosne i Hercegovine, u 30. godini poginuo je jedan od najboljih jugoslovenskih košarkaša Radivoj Korać- Žućko.

Reprezentacija Jugoslavije, koja se pripremala za Evropsko prvenstvo u Napulju, odmjerila je snage sa selekcijom Bosne i Hercegovine na terenu sarajevskog FIS-a. Utakmicu su sudile Vlado Kaluža i Dragan Hofbauer iz Sarajeva, a završena je pobjedom reprezentacije Jugoslavije rezultatom 131:92.

“Svi igrači su poslije utakmice otišli svojim poslom, a Žućko je zbog umora prespavao u Sarajevu. Pošto smo bili dobri prijatelji, Zaga i ja smo odlučili da malo porazgovaramo s njim i sljedećeg jutra krenemo za Beograd. Kiša nas je pratila na izlasku iz Sarajeva. Žućko je vozio iza nas i ja sam uspio da preteknem nekog bezobraznog vozača, čiji je ‘tristać’ (fiat 1300) sve vrijeme bio na ivici da pređe u suprotnu traku. Kada je Korać htio da ga zaobiđe, on je malo dodao gas i autobus iz suprotnog pravca je našeg legendarnog košarkaša i intelektualca odveo u smrt. Sve se odigravalo na mostu, kočnice na tom autobusu nisu bile u dobrom stanju i Žućko nije imao gdje da skrene. Tugu koju sam osjetio tog 2. juna 1969. godine nikad nisam uspio da potisnem iz duše”, sjeća se tog događaja Ranko Žeravica.

Radivoj Korać Žućko bio je jedan od najboljih jugoslovenskih košarkaša tokom šesdestih godina. Proglašen je sportistom godine u Jugoslaviji 1960. Godine. Sa reprezentacijom Jugoslavije osvojio ie dvije srebrne medalje na Evropskim prvenstvima (1961. i 1965.), dvije na Svjetskim prvenstvima (1963.,1967.) i Olimpijskim igrama 1968. godine, kao i bronzanu medalju na Evropskom prvenstvu 1963.godine.

Radivoje Korać je prvi sportista, koji je sahranjen u Aleji velikana u Beogradu.

Emir Krpo

(NovaSloboda.ba)