U sjećanju: Aleksa Šantić, 27. maj 1868 – 2. februar 1924.

Na današnji dan rođen je Aleksa Šantić, mostarski pjesnik ljubavnog zanosa i patriotskog ponosa. Od poezije se, po njegovom shvatanju, očekuje da krijepi dušu, osnažuje umorne i posustale.

Pjesnik je uvijek bio i ostao na strani običnog čovjeka koji u svom radu vidi i neku svoju ljudsku misiju.

Ako je Stari most iz dalekog turskog vremena nezamjenljivi simbol Mostara, onda je Šantić najizrazitiji duhovni simbol ovoga grada.

Za nepovjerovati: Aleksa Šantić, možda najveći mostarski pjesnik, koji je grad na Neretvi proslavio i zadužio svojim djelima danas je, čini se, zaboravljen.

To potvrđuje činjenica se niko nije sjetio danas obilježiti rođenje jednog od najvećih mostarskih sinova iako je 27. maja 1868. godine kao dan njegovog rođenja upisano zlatnim slovima u povijesti BiH.

Mostarska raja nije zaboravila svog pjesnika, i sjetila ga se objavom prigodnih fotografija i tekstova na društvernim mrežama.

Neretva

(Aleksa Šantić)

Nada mnom, u bašti, mašu breskve pune

Zelenih lepeza i prvog zarutka;

Pripilo se sunce i u lisne krune

Kao da bi htjelo sve zlato da utka.

Ja, naslonjen na zid, prekrštenih ruka,

Gledam kako doli, o hridinu šuplju,

Neretva se lomi, a s visokih kuka

Naga djeca skaču i s vikom se kuplju,

Dok najmanje jedno po prudu se valja

Galebovi kruže. Nekoliko pralja

Pratljačama mlate, i o greben greda

Razbija se eho, mre. Rijeka čista,

Prepuna smaragda, putuje i blista,

I red bliskih kuća u njoj se ogleda.
(izbor: Emica)

kolor foto: Aid/facebok

fotografije: facebook

(spagos)