Širom svijeta danas se obilježava Međunarodni dan vatrogasaca, istinskih heroja koji se često izlažu raznim rizicima kako bi spasili ljudske živote, imovinu i prirodu.
Dežurstva u ovom poslu traju 24 časa, ekipe u svakom trenutku moraju biti spremne da po pozivu građana izađu na teren, a to je ustvari i smisao postojanja vatrogasaca
Sve što vatrogasci rade, rade da bi pomogli drugima.
“Na kraju svake uspješne intervencije, tu je jedan osjećaj koji svima nama puno znači. Osjećate se lijepo jer ste nekome pomogli”, kažu vatrogasci.
To je težak posao, koji traži veoma dobro psiho-fizičko stanje svih pojedinaca.
Obuka vatrogasaca traje svakodnevno, jer se radi sa dosta nove opreme koju moraju naučiti pravilno koristiti.
Često izazov predstavlja to što vatrogasci nikad ne znaju šta ih čeka i što se svaka intervencija razlikuje.
Osim poslova zaštite i spasavanja od požara i drugih elementarnih nepogoda, vatrogasci imaju veliki broj tehničkih intervencija, poput saobraćajnih nesreća i sl, a tokom pandemije koronavirusa, učestvovali su i u dezinfekciji ulica i objekata.
(bhrt)
Vatrogasna kula Mostar - svjedok jednog vremena
(tekst koji slijedi objavljen je na portalu bljesak.info dana 3. maja 2020. godine)
Dobrovoljno vatrogasno društvo Mostar nastalo je 1880. godine
Austro-Ugarska je za sobom ostavila nekoliko objekata u Mostaru koji i danas spadaju među najznačajnije u ovom gradu. Stara vatrogasna kula i danas gotovo istog izgleda, sagrađena je 1901. godine. Dobrovoljno vatrogasno društvo Mostar te je godine proslavilo 21 godinu rada i postojanja. Riječ je inače o trećem bosansko-hercegovačkom vatrogasnom društvu, koje na ponos stotina članova, i danas radi i postoji. Prije grada na Neretvi, društva su osnovana u Travniku i Sarajevu. Mostarsko je nastalo 1880. godine, a travničko i sarajevsko godinu ranije. Prve prostorije i prva kula pravljena od drveta, nalazili su se u današnjem Bišćevića sokaku. Kule su tih godina prema riječima člana DVD-a Ibrahima Silića, bile važne za vršenje vježbi.
"Sadašnja kula služila je svojoj svrsi sve do početka posljednjeg rata. I danas bi sigurno bilo tako da tih godina nažalost nije devastirana. U krov je 1993. u jeku agresije pogodila granata i sve se srušilo", priča Silić za Anadolu Agency (AA). Za potpunu obnovu objekta važnog za Mostar i Hercegovinu, napominje, nisu potrebna (pre)velika sredstva. Dosad, nažalost, nije bilo sluha kako od strane vladajućih struktura, tako ni od kompanija i poduzeća kojim su se obraćali u DVD-u. "Osobno sam kucao na vrata mnogih. Nažalost, nije bilo sluha. Procjena je da bi nam trebali između 15 i 20 tisuća maraka za potpunu rekonstrukciju kule. U početku je postojala ideja da napravimo vidikovac s kojeg se vidi grad. Danas imamo zip-line na Fortici pa je ta ideja pala u zaborav. Postoji i interesiranje turista, posebno onih koji su se bavili vatrogastvom", navodi dalje Silić. I Društvo za koje Silić kaže da je kolijevka vatrogastva u Hercegovini danas opstaje zahvaljujući ljubavi i entuzijazmu.
"Dugo tavorimo ili bolje reći vrtimo se u krug. Jedini prihod koji ostvarujemo je najamnina za prostor davno ustupljen poznatoj knjižari u gradu. Od toga živimo. Ima nas oko 50. Svi smo starije životne dobi. Radi se o ljudima koje posebne stvari vežu za našu plemenitu profesiju. U vremenu nastanka i kasnije, vatrogasna društva bila su obiteljska. Vidite fotografije na zidu. Tu su slike rahmetli Derviša Jakupovića i njegovih sinova, pored su fotografije mog djeda, oca, brata i mene, a tu su i članovi obitelji Peco", govori Silić, pokazujući na zid u prostorijama kule. Prošle godine Ibrahim je proslavio šest desetljeća pripadnosti DVD-u Mostar. Upisao ga je 1959. djed Hamid, nekoliko dana nakon upisa u prvi razred osnovne škole.
"Pristupio sam sa sedam godina, 1959. U to vrijeme komandir je bio rahmetli Afan Kebo. Rahmetli dedo mu je rekao: 'Kebo, mali je tu, sad od njega napravi vatrogasca...'. Na teren su i tad kao i danas mogli takozvani ispitani vatrogasci. Dakle, oni koji imaju najmanje 18 godina i položen ispit za vatrogasca. Kasnijih godina zaradio sam vatrogasnu mirovinu. S punoljetstvom sam, dakle, postao aktivan vatrogasac ili operativac. Od tog vremena idem na intervencije. Dotad se članstvo svodilo na natjecanja i ljetovanja u mjestima poput Trstenika, Stona, Pelješca...", prisjeća se na kraju razgovora susretljivi vatrogasac. U prostorijama vatrogasne kule i danas postoji ured, te manja učionica za obuku kadrova. Rat je nažalost odnio rekvizite, međutim mnogo eksponata i danas je tu, dostupno svima koji pokažu interesiranje za plemeniti poziv. Silić je ponosan i na galeriju fotografija koje svjedoče o 14 desetljeća rada i postojanja Društva.
Sačuvane su i fotografije iz 19. vijeka, a tu su i najsvježije - svjedoci sudjelovanja na Maršu mira u Potočarima. Ibrahim je ponosan na činjenicu da je prvi vatrogasac koji je sa zastavom svog društva zakoračio u Potočare. Petorica članova društva stradali su tijekom posljednjeg rata u Mostaru. Prvo stoljeće djelovanja opisano je u knjizi "Sto godina Vatrogasnog društva Mostar".
(bljesak.info)
(spagos)
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen